REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 252/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Tamari Crnkić Gotovac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Dom za starije i nemoćne osobe Ličko-senjske županije, OIB 29577971491, iz Gospića, Vrtlarska ulica 36/38, zastupanog po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2442/2021-3 od 5. listopada 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-18/2021-44 od 12. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2442/2021- 3 od 5. listopada 2021. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Utvrđuje se nedopuštenim otkaz što ga je tuženik Dom za starije i nemoćne osobe, Ličko-senjske županije OIB:29577971491, Vrtlarska ulica 36/38, Gospić dao tužiteljici PS OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog kršenja obveze iz radnog odnosa Klasa: 112-
02/20-01/01, Ur. broj 2125/75-02-20-03 od dana 10. travnja 2020. te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku Dom za starije i nemoćne osobe, Ličko-senjske županije OIB:29577971491, Vrtlarska ulica 36/38, Gospić u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužiteljicu PS OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] na rad na radno mjesto socijalni radnik/radnica.
III. Nalaže se tuženiku Dom za starije i nemoćne osobe, Ličko-senjske županije OIB:29577971491, Vrtlarska ulica 36/38, Gospić naknaditi tužiteljici PS OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.810,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 8 dana.“.
1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-18/2021-44 od 12. kolovoza 2021.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.“.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19
- dalje: ZPP) podnio tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Tužiteljica u odgovoru na reviziju tuženika osporava dopuštenost i osnovanost te revizije. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na tu reviziju.
4. Revizija tuženika je osnovana.
5. Uz utvrđenje da je tuženik 17. ožujka 2020. donio odluku o otkazu ugovora o radu, da se pri tome savjetovao sa radničkim vijećem, da je tuženik tu odluku stavio izvan snage (jer je bila donesena od neovlaštene osobe) te da je tuženik 10. travnja 2020. donio novu odluku o otkazu ugovora o radu (iz istih razloga), a da se o toj novoj odluci nije savjetovao sa radničkim vijećem, drugostupanjski sud odbija kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrđuje prvostupanjsku presudu kojom je utvrđen nedopuštenim otkaz tuženika od 10. travnja 2020. i to iz slijedećih razloga:
- jer da tuženik nije mogao iz istog razloga donijeti dvije odluke o otkazu ugovora o radu,
- jer da se tuženik nije savjetovao sa radničkim vijećem prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu od 10. travnja 2020. (obzirom da je prethodno savjetovanje bilo između neovlaštene osobe tuženika i radničkog vijeća), te
- jer da niti savjetovanje sa radničkim vijećem (koje je prethodilo donošenju odluke o otkazu ugovora o radu od 17. ožujka 2020. - gdje se radničko vijeće suglasilo s tim otkazom) nije bilo valjano jer da tuženik radničkom vijeću nije pravodobno dostavio potpune podatke o namjeravanom otkazu ugovora o radu.
6. Pogrešan je zaključak drugostupanjskog suda da tuženik, nakon što je stavio izvan snage odluku o otkazu ugovora o radu od 17. ožujka 2020. nije mogao ponovno donijeti novu odluku o otkazu iz istog razloga. Naime, kada je tuženik stavio izvan snage prethodnu odluku o otkazu ugovora o radu (iz formalnog razloga - radi toga što je ista donesena od neovlaštene osobe), tada ta odluka više ne proizvodi pravne učinke, pa je tuženik novom odlukom iz istog razloga mogao donijeti novu odluku o otkazivanju ugovora o radu.
7. Pogrešan je i zaključak drugostupanjskog suda da se u navedenoj situaciji tuženik morao ponovno savjetovati sa radničkim vijećem (prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu od 10. travnja 2020.). Naime, kada se tuženik savjetovao sa radničkim vijećem prije donošenja odluke o otkazivanju ugovora o radu od 17. ožujka 2020. te kada je ta odluka stavljena izvan snage samo zbog formalne nepravilnosti u pogledu ovlaštenja za donošenje te odluke, te kada je iz istog razloga donio novu odluku o otkazu ugovora o radu, onda bi bilo nerazumno i nesvrhovito zahtijevati od tuženika ponovno savjetovanje sa radničkim vijećem. Riječ bi bila o pretjeranom formalizmu, jer u ponovnom savjetovanju rezultati savjetovanja ne bi bili promijenjeni (iz rezultata dosadašnjeg postupka ništa ne ukazuje da bi očitovanje radničkog vijeća bilo drugačije iz samog razloga što je prethodna odluka bila donesena od neovlaštene osobe). Stoga dakle u tom dijelu drugostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo iz čl. 150. st. 1. i st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR).
8. Barem za sada nije prihvatljiv zaključak drugostupanjskog suda da savjetovanje sa radničkim vijećem (prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu od 17. ožujka 2020.) nije valjano jer da tuženik radničkom vijeću nije pravodobno dostavio potpune podatke o namjeravanoj odluci o otkazivanju ugovora o radu. Ovo stoga što drugostupanjski sud u tom pravcu nije iznio jasne i potpune razloge radi čega se drugostupanjska presuda ne može ispitati a čime je u postupku pred drugostupanjskim sudom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime drugostupanjski sud ne ukazuje na konkretne podatke koji bi tuženik propustio pravodobno dostaviti radničkom vijeću a koji bi propust imao za posljedicu onemogućavanje radničkog vijeća da da primjedbe i prijedloge koji bi mogli stvarno utjecati na odluku tuženika (čl. 150. st. 4. ZR).
9. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i st. 2. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
10. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude, gdje će, po potrebi, ocijeniti i žalbene navode koji se odnose na samo postojanje razloga za otkazivanje ugovora o radu.
11. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 7. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
