REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3515/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Turističko-ugostiteljska škola Antona Štifanića Poreč, iz Poreča, Prvomajska 6, OIB 25253841250, zastupanog po punomoćniku Igoru Beliću, odvjetniku u Puli, protiv tužene SR, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dejanu Jakcu, odvjetniku u Buzetu, radi proglašenja nedopuštenom izvansudske pljenidbe i prijenosa, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1179/2022-2 od 3. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-355/2021-19 od 18. listopada 2022., u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1179/2022-2 od 3. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-355/2021-19 od 18. listopada 2022. tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. i al. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) naznačivši slijedeće pravno pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
„Da li u slučaju - kada se izvansudska ovrha odnosno izravna naplata pred FINOM vodi radi naplate novčane tražbine iz radnog odnosa (naknade plaće) na temelju ovršne isprave u kojoj nije naznačeno da je ta tražbina utvrđena u neto iznosu niti u bruto iznosu - ne vrijedi presumpcija da se u tom slučaju smatra, da je utvrđena u bruto iznosu - samo zato što je ovršna isprava koja je tu tražbinu utvrdila - u obliku sudske nagodbe a ne presude, te se stoga ne bi morao provoditi postupak provedbe ovrhe radi naplate novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu iz članka 217. Ovršnog zakona?“.
1.1. Tužena nije podnijela odgovor na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.
2.1. Ne postoje razlozi važnosti predmetnog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP. U tom pravcu tužitelj se poziva na odluke ovog revizijskog suda broj Revr 1403/2010-2 od 26. rujna 2012. i broj Revr 247/2013-2 od 28. lipnja 2016. No u tim odlukama ovaj revizijski sud nije zauzimao pravno shvaćanje glede predmetnog pravnog pitanja jer su te odluke donesene u bitno drugačijoj pravnoj situaciji od situacije kakva je u ovom slučaju.
2.2. Ne postoji razlog važnosti predmetnog pravnog pitanja ni u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 2. ZPP. U tom pravcu tužitelj ukazuje da o predmetnom pravnom pitanju ne bi postojala praksa revizijskog suda. No okolnost da o određenom pravnom pitanju ne postoji praksa revizijskog suda, sama po sebi, to pravno pitanje na čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 7. studenoga 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
