REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3508/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 57, protiv tuženice JK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Josip Pažin, odvjetnik u Zagrebu, Marulićev trg 2, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1100/2023-3 od 24. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-598/2021-48 od 16. veljače 2023., u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1100/2023-3 od 24. svibnja 2023. kojom je u stavku I izreke odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-598/2021-48 od 16. veljače 2023. te u stavku II izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 1.201,13 eura/9.050,00 kuna.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio četiri pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, smatrajući da je shvaćanje o tim pitanjima na kojima se temelji pobijana odluka suprotno shvaćanju revizijskog suda kao i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

3. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravna pitanja, argumentirajući njihovu važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu pozivanjem na više odluka revizijskog suda i Visokog trgovačkog suda.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/11 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja a odnose se na utvrđivanje uzročnoposljedične veze i primjenu čl. 252. toč. 5. Zakona o trgovačkim društvima ne mogu biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja revident poziva (Rev 1792/2014-2 od 20. siječnja 2016., Revt 104/2016-2 od 27. listopada 2015., Revt 12/2010 od 8. rujna 2010., Revt 60/2004-2 od 6. listopada 2004., Revt 118/2008-3 od 1. srpnja 2009. te Pž-1569/2013-2 od 23. siječnja 2017., Pž-7375/2012-4 od 9. rujna 2015., Pž-652/01 od 20. veljače 2001. te Rev-x 1080/2015-2 od 24. veljače 2021., Rev 1402/2019-2 od 16. travnja 2019. i dr.) ne izražavaju pravna shvaćanja o prva tri pitanja koja je tužitelj naznačio u prijedlogu, pa stoga ne mogu na valjan način argumentirati važnost tih pitanja u smislu potrebe za intervencijom revizijskog suda.

5.1. Naime, čak i u slučaju postojanja pogrešne primjene materijalnog prava u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad ona nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njegove posljedice ne premašuje doseg ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. U odnosu na posljednje postavljeno pitanje tužitelj zapravo izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom i s tim u vezi kroz bitnu povredu odredaba parničnog postupka pokušava dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Međutim, takvo što ne opravdava intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, jer tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke koja u postupku nije utvrđena.

6.1. Pored navedenog odgovor na zadnje postavljeno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije proizlazi iz odredbe čl. 375. st. 1. ZPP kojim je propisano da drugostupanjski sud u obrazloženju presude odnosno rješenja treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, a što je upravo učinio i drugostupanjski sud u pobijanoj presudi.

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. i čl. 385.a, pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 7. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil