REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3493/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. P. P. MIKIĆ d.o.o. iz Omišlja, Pušća 131, OIB 82386143355, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Vukiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika GP KRK d.d., iz Krka, Stjepana Radića 31, OIB 31537375751, zastupanog po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku u Krku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1449/2023-2 od 10. svibnja 2023. kojom je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-185/2018- 112 od 16. prosinca 2022., u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1449/2023-2 od 10. svibnja 2023. kojom je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-185/2018-112 od 16. prosinca 2022. tuženik je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije, naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

1. Da li ugovorne strane - u konkretnom slučaju dva partnera koji čine zajednicu ponuditelja kao izvođači radova - imaju karakter dužnika koji su obvezni ispuniti nedjeljivu obvezu investitora kao vjerovnika obveze?

2. Da li ukoliko postoji interna podjela posla prvi partner ima pravo izvesti radove iz kvote drugog partnera kada drugi partner padne u kašnjenje?

3. Da li se kada postoji ugovorna obveza između investitora i dužnika a postoji kašnjenje u izvođenju radova pravo investitora na raskid ugovora ili naplatu penala u slučaju kašnjenja pretpostavlja ili je za realizaciju navedenog ugovornog prava investitora potrebna neka dodatna aktivnost investitora prije predaje posla (recimo kao što to navodi sud eventualnog upozoravanje od investitora)?

4. Ako se opasnost pretpostavlja da li prvi partner ima pravo pozvati drugog partnera na ispunjenje preuzete obveze i dati mu za to primjereni rok pa ukoliko isti radove ne izvede da li tada prvi partner ima pravo te radove izvesti kako bi održao ugovor sa investitorom na snazi i kako bi onemogućio naplatu penala?

5. Da li prvi partner koji je u cilju onemogućavanja daljnjeg kašnjenja u realizaciji ugovorene obveze izveo radove koji prema internoj podjeli posla njemu ne pripadaju jer su isti u kvoti drugog partnera ima pravo naplatiti te radove prema aktualnim stvarnim tržišnim cijenama ili je dužan naplatiti iste prema onim cijenama koje su radnije ugovorene sa investitorom?

6. Ukoliko je prvi partner sukladno internoj raspodjeli posla isplatio drugom partneru radove iz njegove kvote po ugovorenim cijenama iako ih drugi partner nije izveo ima li u tom slučaju prvi partner pravo na naplatu radova koje je izveo iz kvote drugog partnera po tržišnim cijenama prijebojem njihovih međusobnih tražbina?

7. Ukoliko partneri vrše kontinuiranu naplatu izvedenih poslova iz ugovora o građenju pa unutar jedne situacije prvi partner nije uplatio cjelokupni iznos situacije drugom partneru ali je kasnije izvršio plaćanja u milionskim iznosima po slijedećim situacijama da li se najprije zatvaraju dospjele obveze ili činjenica da neka situacija nije plaćena u potpunosti postaje poseban dužničko vjerovnički odnos iako ugovor traje a sve u svjetlu prava na utuženje tražbine i prava na kamatu te tražbine?.

1.1. Tuženik je predmetni prijedlog za dopuštenje revizije podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno ustavno pravo iz čl. 3., čl. 5. st. 2., čl. 14. st. 2., čl. 48. st. 1. i čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske.

1.2. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.

2.1. U odnosu na predmetna pravna pitanja tuženik nije jasno naznačio razloge važnosti tih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu (sve u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP).

2.2. Tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo jednakosti svih pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava RH), a niti pravo vlasništva (čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske).

2.3. Kako se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva i na odredbe Ustava RH iz čl. 3., iz čl. 5. st. 2. i čl. 115. st. 3., ovdje je za ukazati da se navedenim ustavnim odredbama ne jamče temeljna ljudska prava radi kojih bi se mogao podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1., st. 3. i st. 4. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug