- 1 -              III Kr 16/2024-3

Broj: III Kr 16/2024-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. K. zbog kaznenih djela iz članka 179.a i članka 136. stavak. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017. i 118/2018.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 8. rujna 2021. broj K-986/2019. i presuda Županijskog suda u Splitu od 11. travnja 2023. broj Kž-782/2021.-9., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2024.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog I. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 8. rujna 2021. broj K-986/2019. i presuda Županijskog suda u Splitu od 11. travnja 2023. broj Kž-782/2021.-9. proglašen je krivim I. K. zbog počinjenja dva kaznena djela i to iz članka 179.a i članka 136. stavak. 1. i 3. KZ/11. Za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora jedna godina i devet mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 136. stavka 1. i 3. utvrđena mu je kazna zatvora jedna godina i pet mjeseci. Na temelju članka 51. stavka 1. i 2. osuđenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora dvije godine. Na temelju članka 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda tako da će se kazna zatvora jedna godina izvršiti, a preostali dio jedinstvene kazne zatvora jedna godina se neće izvršiti ako osuđenik u vremenu provjeravanja tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Protiv te pravomoćne presude osuđeni I. K. je po branitelju, odvjetniku V. L., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) „zbog svih razloga navedenih u odredbi čl. 517. ZKP-a“ s prijedlogom „da se preinači pravomoćnu odluku suda II stupnja, na način da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak“. Također je predložio „da se odgodi izvršenje kazne zatvora“.

3. Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/2022. - dalje: ZKP/08.). prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 11. listopada 2023. broj Ksm-DO-162/2023. podnijelo odgovor na zahtjev. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Obrazlažući zahtjev osuđenik navodi da su sudovi „gotovo isključilo utemeljili osuđujuću presude na temelju iskaza oštećene“. Smatra da je drugostupanjski sud „potpuno pogriješio i posve nepravilno i nezakonito vrednovao iskaz pojedinog svjedoka“. Navodi da za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11. „treba biti dokazan strah“, da „sudovi potpuno zanemaruju iskaz sina stranaka“, da „nema niti jedan dokaz na koje se temelji … strah kod oštećene“ niti „sudovi objašnjavaju na koji način i čime bi to, te pred kim bi to, oštećena bila dovedena u ponižavajući položaj“. Također smatra da nisu ostvarena „bitna obilježja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode … koje se jedino može počinit izravnom namjerom“, a da je „neprijeporna činjenica da je oštećena svojevoljno, dakle, bez ikakvog nagovora ili primjene sile ušla u vozilo okrivljenog“.

5.1. Povredu kaznenog zakona osuđenik nalazi u tome da „sud nije poštivao … odredbe [članaka 41. i 47. KZ/11.] prilikom donošenja odluke o izboru vrste i visine kaznene sankcije … posebno imajući u vidu da je okrivljenik neosuđivana osoba, da je iznimno narušenog zdravlja, te jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra“.

5.2. Osuđenik smatra i da „nema zaključaka o važnim okolnostima na kojim se zasniva presuda“, a one „u pisanoj presudi moraju biti jasno obrazložene“. Smatra i da se na istaknute žalbene prigovore drugostupanjski sud „uopće ne osvrće, ne analizira ih, već samo olako prelazi preko isti“.

6. Osuđenik je zahtjev podnio „iz svih razloga navedenih“ u članku 517. ZKP/08. No, razlozi kojim želi potkrijepiti zakonske osnove u pretežitom su dijelu prigovori činjenične naravi. Riječ je o prigovorima koji se odnose na ocjenu vjerodostojnosti izvedenih dokaza i na nepravilnost činjeničnih utvrđenja (5. odlomak). Takvi prigovori na mogu biti predmet ocjenjivanja ovog izvanrednog pravnog lijeka jer nisu zakonska osnova za podnošenje zahtjeva predviđeni u članku 517. ZKP/08.

6.1. Jednako tako, prigovori koji se odnose na vrednovanje okolnosti važnih za izbor vrste i mjere kazne (odlomak 5.1.) također ne mogu biti predmetom razmatranja u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

6.2. Osuđenik navodi i da se drugostupanjski sud nije osvrnuo na žalbene prigovore, nego je samo „olako“ prešao preko njih. Drugostupanjski je sud žalbene prigovore o postojanju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ocijenio neosnovanim i za to dao razloge (odlomci 10. i 10.1. drugostupanjske odluke.). Činjenične prigovore, uključujući i one koje se odnose na navode koje osuđenik sada ističe u zahtjevu (postojanje straha, ocjena izvedenih dokaza, činjenična i pravna utvrđenja oba kaznena djela za koja je osuđenik proglašen krivim), drugostupanjski je sud dovoljno detaljno raščlanio (odlomci 11. do 12.1.). Budući da je drugostupanjski sud dovoljno detaljno odgovorio na žalbene prigovore osuđenika, to nisu osnovani navodi osuđenika da je drugostupanjski sud „olako“ prešao preko njih niti da zaključci nisu „jasno obrazloženi“.

7. Slijedom svega navedenog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 6. veljače 2024.