Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Kž-739/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. G., zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući povodom žalbe okrivljenika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: K-77/2020. od 31. svibnja 2023, u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2023,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog T. G. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni T. G. zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 i zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa mu je za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, temeljem tog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11, temeljem te zakonske odredbe kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci, pa je na temelju odredbe članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 8. listopada 2019. do 23. siječnja 2020.

3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08.), u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku plaćanje troškova kaznenog postupka i to paušalne svote u iznosu 66,36 € (šezdeset šest eura i trideset šest centi), te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 79,63 € (sedamdeset devet eura i šezdeset tri centa), sve u korist Državnog proračuna RH IBAN HR 1210010051863000160, model HR 64, poziv na broj primatelja 6084-4323-77-2020 u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, te trošak braniteljice po službenoj dužnosti S. P. J. o čemu će sud donijeti posebno rješenje na temelju članka 148. stavak 4. ZKP/08 kada ti troškovi budu poznati.

4. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice S. P. J., odvjetnice iz S. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na žalbu okrivljenika državni odvjetnik predložio je da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda.

6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Okrivljenik u žalbi ističe da mu je povrijeđeno pravo na obranu, čime da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer da je prvostupanjski sud odbio njegov prijedlog koji se odnosi na uvid u rješenje Općinskog državnog odvjetništva od 20. srpnja 2022. kojim je okrivljeniku izrečena mjera opreza – zabrana približavanja oštećenoj M. V., maloljetnoj kćerki V. V. i maloljetnom sinu N. G., te da se dokazni prijedlog odnosi na inkriminirano vrijeme počinjenja kaznenog djela, navodeći kako je prvostupanjski sud trebao prihvatiti taj dokazni prijedlog, jer da bi se dobila jasnija slika odnosa oštećene sa vlastitom djecom. Na taj način okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

8.1. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud odbio naprijed naveden prijedlog obrane, jer se izrečena mjera opreza odnosi na drugi kazneni predmet i drugi događaj, koji se dogodio tri godine nakon počinjenja kaznenog djela koje je stavljeno na teret okrivljeniku u ovom kaznenom predmetu.

8.2. Dakle, time što je prvostupanjski sud odbio prijedlog obrane da se izvrši uvid u rješenje državnog odvjetnika iz drugog kaznenog predmeta, nije povrijedio pravo obrane okrivljenika niti je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

8.3. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.4. To iz razloga što je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Takovo činjenično stanje, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

8.5. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj poriče učin kaznenih djela navodeći da nije prijetio oštećenoj niti joj je nanio tjelesne ozljede, dok je ispravno prihvatio iskaz svjedokinje M. V. te nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. M. M.. Naime, okrivljenik poriče učin kaznenih djela, koja mu se stavljaju na teret, navodeći da nije prijetio oštećenoj, već da je upravo oštećena njega izazivala i provocirala cijelo vrijeme te ga maltretirala, kao i djecu, a pri tome navodi da ju nije niti udario jer mu je noga bila u gipsu zbog čega to nije bio u stanju učiniti.

8.6. Nasuprot obrani okrivljenika iskazuje oštećena koja je navela da nasilje okrivljenika prema njoj traje već duže vrijeme, pa čak dok je bila i trudna znao ju je pretući, zbog čega se protiv njega vodi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Rijeci, nakon čega ju je ponovno "pretukao" zbog čega je proglašen krivim u prekršajnom postupku, a vezano za inkriminirani događaj, navela je da ju je okrivljenik toga dana odgurnuo u prsa zbog čega je pala na tlo, nakon toga je kleknuo na nju i koljenom je pritisnuo u predjelu prsa, te ju je desnom rukom uhvatio za vrat i počeo daviti, te šakom udario u nos. Prije toga joj je rekao da više nikada neće vidjeti svoju kćerku V. koja ima 13 godina, a zbog čega se je ona uplašila a netko od susjeda je pozvao policiju i hitnu pomoć.

8.7. Nadalje, iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka proizlazi da je oštećena M. V. kritične zgode zadobila tjelesne ozljede u vidu nagnječenja vrata, prijelom nosne kosti bez pomaka ulomaka, koja ozljeda je kvalificirana kao tjelesna ozljeda, dok je nagnječenje vrata nastalo jakim stiskom, a prijelom kosti nosa nastao je udarcem šakom te malo vjerojatno tupo-tvrdim predmetom jer nema rane na koži. Udarac u nos bio je srednjeg intenziteta toliko da je doveo do puknuća kosti, ali nije uzrokovao pomak ulomaka.

8.8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud navodi da ne prihvaća obranu okrivljenika, smatrajući da je usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti, dok da je u cijelosti prihvatio kao istinit iskaz oštećene koja je iskazivala i po ocjeni prvostupanjskog suda, logično, jasno i uvjerljivo, a njezin iskaz suglasan je nalazu i mišljenju medicinskog vještaka koji je prvostupanjski sud također u cijelosti prihvatio, zaključivši da je donesen na temelju medicinske dokumentacije kao i na temelju pravila struke.

8.9. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da ispravno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljenika, dok je ispravno prihvatio iskaz oštećene koja i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda iskazuje logično i uvjerljivo, tim više što je njezin iskaz potkrijepljen i nalazom i mišljenjem sudsko – medicinskog vještaka.

8.10. Naime, oštećena jasno i okolnosno opisuje sporni događaj sa okrivljenikom, navodeći koje joj je riječi prijetnje uputio okrivljenik, zbog čega se uplašila, navodeći da se boji okrivljenika. Isto tako, jasno i okolnosno opisuje kako joj je okrivljenik nanio tjelesne ozljede navodeći da ju je odgurnuo, zbog čega je pala na tlo, nakon čega ju je pritisnuo u predjelu prsa a desnom rukom uhvatio za vrat i počeo daviti, a potom ju je pustio, te ju potom desnom šakom udario u nos, zbog čega je počela krvariti. Njezin iskaz je u potpunosti potvrđen nalazom i mišljenjem sudsko – medicinskog vještaka, koji je naveo da je oštećena u inkriminirano vrijeme zadobila tjelesnu ozljedu u vidu nagnječenja vrata i prijeloma kostiju nosa bez pomaka ulomaka, a koje je nagnječenje vrata moglo nastati jakim stiskom šake napadača, a prijelom kosti nosa udarcem šakom.

9. Stoga, zbog svega naprijed navedenog, a i iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kada je utvrdio da je okrivljenik takovim svojim postupanjem počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, i kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11, te je u pobijanoj presudi o tome iznio valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Iako okrivljenik ne podnosi žalbu zbog odluke o kazni, a kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478 ZKP/08), to je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.

11.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za okrivljenika, te mu nije utvrdio olakotne okolnosti, dok mu je kao otegotno cijenio raniju prekršajnu kažnjavanost zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji.

12. Cijeneći tako utvrđene otegotne okolnosti, a u odsutnosti olakotnih okolnosti, prvostupanjski sud je okrivljeniku za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, potom ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, smatrajući da će se sa takvom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja.

13. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se sa zasebno utvrđenim kaznama zatvora za svako kazneno djelo a kako je to navedeno u izreci pobijane presude i potom izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od sedam mjeseci, na koju kaznu je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja na način da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja (članka 41 KZ/11).

14. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. studenog 2023.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše, v. r.