Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 72 Gž-3591/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Slavice Garac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., OIB …, T., kojeg zastupa punomoćnik A. Ć., protiv tuženika Z. G., d.o.o. za trgovinu i proizvodnju, OIB …, S., kojeg zastupa punomoćnik D. P., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6372/2019-13 od 18. travnja 2023., dana 7. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6372/2019-13 od 18. travnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos tražbine ovrhovoditelja tuženika temeljem Bjanko zadužnice s ovjerenim potpisom tužitelja- ovršenika kod javnog bilježnika P. Ž. iz T. 26.ožujka 2019.godine pod brojem OV- 2450/2019 .

2.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju cjelokupni parnični trošak za zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate."

II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.651,54 eur-a.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28713, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, te ne postoje nedostaci zbog kojih se pobijana odluka ne bi mogla ispitati.

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je Zaključkom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru pod poslovnim brojem Ovr-1672/2019 od 9. prosinca 2019. ovdje tužitelj kao ovršenik u predmetnom postupku upućen protiv ovdje tuženika kao ovrhovoditelja pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa tražbine ovrhovoditelja temeljem Bjanko zadužnice s ovjerenim potpisom ovršenika kod javnog bilježnika P. Ž. iz T. 26. ožujka 2019. pod brojem OV-2450/2019 zbog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ),

- da u svom iskazu tužitelj navodi da je vlasnik i zakonski zastupnik firme V. d.o.o. koja je imala poslovnih problema, bila je u predstečajnoj nagodbi, a ista firma je izdala zadužnicu tuženiku Z. g. jer je koristila poslovni prostor tuženika te je zbog financijskih problema njegove firme ponudio ovdje tuženiku da na svoje ime izda tuženiku osobnu zadužnicu kako bi on povukao zadužnicu koju je već izdao i blokirao mu račun u društvu V. d.o.o.,

- da je nakon toga tuženik povukao svoju zadužnicu protiv firme V. d.o.o., račun je bio blokiran a nakon okončanja predstečajne nagodbe društvo je tuženiku sukladno otplatnom planu počelo otplaćivati tražbinu te je ukupan dug firme V. d.o.o. bio negdje oko 18 tisuća kuna, a dosada je sukladno otplatnom planu tuženiku isplaćen dug oko 3 tisuće kuna a da je ovu zadužnicu tuženiku dao osobno na iznos od 50.000,00 kn te ističući da tuženiku nije dužan ništa jer je u predstečajnoj nagodbi doneseno rješenje prema kojem društvo V. d.o.o. mora platiti 20% duga dok se 80% duga otpisuje a pravi dug prije otvaranja predstečajne nagodbe je bio 50.000,00 kn dok je tuženik svojim papirima stvorio dug od 80.000,00 kn a da bi tražbinu po predstečajnoj nagodbi trebalo platiti u 60 mjeseci s tim da je prvih 12 mjeseci poček,

- da svjedok, prokurist tuženika Ž. B. navodi da je njegova firma vlasnik poslovnog prostora pa je taj prostor iznajmila firma V. d.o.o. S. te mu je tužitelj osobno izdao zadužnicu na 50 tisuća kuna iako je stvarni dug firme V. d.o.o. bio 80 tisuća kuna a ta zadužnica je bila garancija tuženiku bez obzira što će se događati sa njegovim društvom V. d.o.o,

- da kada je tužiteljeva firma V. d.o.o. bila u blokadi, tuženik je bio prvi za naplatu, međutim, tužitelj je tražio da se makne s prvog mjesta kako bi odblokirao firmu i od banke dobio kredit pa je iz tih razloga izdao zadužnicu na 50 tisuća kuna a nakon što je tuženik dobio osobnu zadužnicu od tužitelja tuženik se maknuo s prvog mjesta za naplatu dugovanja kako je to tužitelj tražio.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je na temelju gore navedenih utvrđenja izveo pravilan pravni zaključak da je ovdje tužitelj bio jamac za obveze društva V. d.o.o. koji tuženiku nije podmirio tražbine te se našao u blokadi a kako bi društvo V. izašlo iz blokade tužitelj je ponudio osobno tuženiku zadužnicu a koju je tuženik osnovano aktivirao jer njegovo dugovanje nije bilo naplaćeno a iznos na zadužnici je bio manji od iznosa tražbine tuženika.

8. Prema odredbi čl. 55. t. 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu.

9. Stoga predmet raspravljanja u ovom parničnom postupku proglašenja ovrhe nedopuštenom mogu biti razlozi iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a.

10. Prema odredbi čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a protiv rješenje o ovrsi, ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

11. S obzirom da je u ovom konkretnom slučaju ovršna isprava bjanko zadužnica (čl. 215. OZ-a) koju je osobno potpisao ovdje tužitelj i kojom tužitelj jamči ovdje tuženiku za ispunjenje tražbine koju ima ovdje tuženik prema društvu V. d.o.o. to je onda sud pravilno utvrdio da je ovdje tuženik radi ispunjena tražbine bjanko zadužnicu imao pravo aktivirati stoga nisu ispunjeni razlozi iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a jer je upravo ovdje tuženik ovlašten protiv ovdje tužitelja zatražiti ovrhu pljenidbom i prijenosom tražbine temeljem bjanko zadužnice s ovjerenim potpisom osobno tužitelja kod javnog bilježnika P. Ž. pod brojem OV-2450/19.

12. Prema tome ovdje se radi o solemniziranoj bjanko zadužnici koju je osobno izdao tužitelj i koja je po svojoj pravnoj prirodi apstraktni pravni posao temeljem koje dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa u skladu sa njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno u nju biti upisan stoga su žalbeni navodi tužitelja u cijelosti neosnovani.

13. Tužitelj vlastitu ocjenu dokaza suprotstavlja sudskoj ocjeni a da pri tome ne navodi opravdane razloge zbog čega sudska ocjena dokaza ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.

14. u pogledu žalbenih navoda tužitelja kojim ističe da je proveden predstečajni sporazum a koji je zaključen između društva V. d.o.o. i njegovih vjerovnika uključujući i ovdje tuženika valja reći da predstečajni postupak prema čl. 2. st. 1. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 71/15) provodi se radi utvrđivanja pravnog položaja dužnika i njegovog odnosa prema vjerovnicima i održavanje njegove djelatnosti. Prema čl. 62. st. 4. Stečajnog zakona odredbe glave VII o učincima potvrđenog stečajnog plana i nadzorom nad njegovim ispunjenjem primjenjuju se na odgovarajući način i na potvrđeni predstečajni sporazum a čl. 340. st. 2. Stečajnog zakona određuje se da rješenje o potvrdi stečajnog plana ne djeluje na prava stečajnih vjerovnika protiv sudužnika i dužnikovih jamaca te na prava tih vjerovnika da na dijelovima imovine koji ne pripadaju u stečajnu masu. Stoga u tumačenju navedenih odredbi jasno je da provođenje postupka predstečajne nagodbe nad glavnim dužnikom neće imati nikakvog utjecaja na obveze ovršenika kao jamaca glavnog dužnika prema ovrhovoditeljima.

15. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

16. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška ovog žalbenog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 7. studenog 2023.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić, v.r.