REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 81 Pž-3796/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice, te Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČIRJAK d.o.o., Gornje Raštane (Općina Sveti Filip i Jakov), Viterinci 16, OIB 56620244965, kojeg zastupaju punomoćnici Božo Vrkić i Ivan Šalina, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zadar, Obala kneza Branimira 5, OIB 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Grgić & Partneri Odvjetničko društvo d.o.o., Pisarnica Split, radi isplate iznosa od 42.634,81 EUR / 321.232,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv međupresude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-91/2020-53 od 4. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje međupresuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-91/2020-53 od 4. kolovoza 2022. u točki I. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom međupresudom utvrđeno je da je za štetu koja je tužitelju nastala uslijed prometne nezgode koja se dogodila 30. kolovoza 2019. u mjestu Vodice, a u kojoj je sudjelovalo teretno vozilo u vlasništvu tužitelja marke „MAN“ registarskih oznaka ZD 940-JH i osobni automobil marke BMW serije 3 reg.oznake i broja OS 610-MR, suodgovorni tužitelj u omjeru od 20% (dvadeset posto) i tuženik u omjeru od 80% (osamdeset posto); (točka I. izreke), određeno je da će do pravomoćnosti međupresude sud zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva (točka II. izreke), te je određeno da se odluka o troškovima postupka ostavlja za kasniju odluku (točka III. izreke).
2. U obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud je naveo da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je za prometnu nezgodu odgovoran tužitelj u omjeru od 20%, a tuženikov osiguranik u omjeru od 80%, pa je primjenom odredbe čl. 330. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), i čl. 1072. st. 1. i . 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18: dalje: ZOO) odlučio kao u izreci pobijane odluke.
3. Protiv točke I. izreke te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Istaknuo je da brzina kretanja vozila tužitelja nema nikakve veze s nastankom prometne nezgode, te da je za prometnu nezgodu isključivi krivac osiguranik tuženika koji je u semaforiziranom raskrižju prošao na crveno svjetlo. Predložio je preinačiti pobijanu odluku, podredno, ukinuti je i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika u spisu.
7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za naknadu štete koja je nastala u prometnoj nezgodi za koju tužitelj tvrdi da ju je uzrokovao tuženikov osiguranik, pa stoga tužitelj potražuje od tuženika kao osiguratelja osobe koja je počinila štetu isplatu iznosa od 321.232,00 kn.
8. Tuženik je priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, i osnovu odgovornosti za štetu, ali je istaknuo prigovor tužiteljeva doprinosa nastanku štete, te je osporavao visinu tužiteljeva potraživanja.
9. Prvostupanjski sud je ocijenio da je se u skladu s odredbom čl. 330. st. 1. ZPP-a ova pravna stvar u pogledu osnova sazrela za donošenje odluke, pa je donio međupresudu kojom je utvrdio odgovornost za štetu i to tužitelja u omjeru od 20% i tuženika u omjeru od 80%.
10. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, odnosno nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, Slobodana Erslana, dipl. ing., uvidom u dokumentaciju u spisu, te saslušanjem tužitelja, prvostupanjski sud je utvrdio da je do prometne nezgode došlo u raskrižju u kojem je promet reguliran svjetlosnim prometnim znakovima (semaforima) na način da je osiguranik tuženika osobnim vozilom brzinom od 69 km/h bez zaustavljanja ušao u raskrižje za vrijeme dok je za njegov smjer kretanja bilo uključeno crveno svjetlo, prilikom čega je došlo do sudarnog kontakta između prednjeg desnog dijela teretnog vozila tužitelja i desnog bočnog dijela vozila osiguranika tuženika. Teretno vozilo tuženika, koje je bilo napunjeno sa 9,0 m3 betona, u trenutku sudarnog kontakta se kretalo brzinom od 85 km/h, iako je na tom mjestu prometnim znakom dopuštena brzina kretanja vozila bila ograničena na 60 km/h. Vještak je izradio i dopunu nalaza i mišljenja kojom se očitovao na primjedbe stranaka, te je i usmeno, na ročištu održanom 18. prosinca 2020. obrazložio nalaz i mišljenje pri čemu je naveo da bi predmetna prometna nezgoda bila izbjegnuta, da se vozilo tužitelja kretalo brzinom od 60 km/h uz ostale iste parametre, na način da bi osobno vozilo osiguranika tuženika prešlo preko mjesta sudarnog kontakta prije nego što bi tu došlo teretno vozilo.
11. Prema odredbi čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15: dalje: ZOO) kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovora drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju njegove krivnje (čl. 1072. st. 2. ZOO-a).
12. Prema odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17; dalje: ZSPC) na cesti izvan naselja vozač se ne smije vozilom kretati brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom.
13. Odredbom čl. 59. st. 1. t. 1. i 2. ZSPC-a na raskrižju i na drugom mjestu na kojem se upravlja prometom uređajima za davanje znakova prometnim svjetlima (semaforima ili drugim uređajima), prometna svjetla za sudionike u prometu znače: 1) crveno svjetlo – zabranu prolaska,
2) zeleno svjetlo – slobodan prolazak.
14. Prvostupanjski sud je na temelju cjelokupnog dokaznog postupka utvrdio da su na opisani način oba sudionika doprinijela nastanku štetnog događaja i to osiguranik tuženika u omjeru od 80%, a sam tužitelj u omjeru od 20%, a koje utvrđenje prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Naime, osiguranik tuženika je suprotno citiranoj odredbi čl. 59. st. 1. ZSPC-a, iako je u smjeru njegova kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo koje izričito zabranjuje prolazak, ušao u raskrižje bez zaustavljanja što je neposredni uzrok prometne nesreće. S druge strane, i tužitelj se kretao brzinom od 85 km/h, iako je na tom mjestu prometnim znakom dopuštena brzina kretanja vozila bila ograničena na 60 km/h, čime je pridonio nastanku štete jer bi, prema nalazu i mišljenju vještaka, prometna nezgoda bila izbjegnuta, da se vozilo tužitelja kretalo 60 km/h uz ostale iste parametre, na način da bi osobno vozilo osiguranika tuženika prešlo preko mjesta sudarnog kontakta prije nego što bi tu došlo teretno vozilo. Slijedom navedenog, na strani oba sudionika u štetnom događaju je došlo do kršenja prometnih pravila, a težina kojih opravdava omjer odgovornosti od 20% na strani tužitelja i 80% na strani tuženikova osiguranika.
15. Neosnovano tužitelj žalbenim navodima ističe da je za prometnu nezgodu isključivi krivac osiguranik tuženika budući da je i sam tužitelj postupio suprotno prometnim pravilima (kretao se brzinom višom od dopuštene), pa je na taj način i sam tužitelj pridonio da šteta nastane.
16. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 1072. st. 2. ZOO-a pobijanom točkom I. izreke utvrdio omjer odgovornosti za nastalu štetu – tužitelja 20% i osiguranika tuženika 80%.
17. Tužitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
18. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u točki I. izreke.
Zagreb, 7. studenog 2023.
Predsjednik vijeća
Mario Vukelić
Broj zapisa: 9-3085e-d3832
Kontrolni broj: 02ec7-a35af-9b65d
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Mario Vukelić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
