- 1 -              Revd 100/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 100/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. M. iz Z., (OIB: …), koju zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik iz Z., protiv tuženika S. M. iz Z., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu spada dio nekretnine, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž Ob-21/2022-2 od 8. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P Ob-974/2021-76 od 9. lipnja 2022., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda „u pobijanom dijelu (t. I izreke)“, u odluci kojom je utvrđeno „da u ostavinsku masu iza ostaviteljice pokojne M. L., kćeri M., rođene B., iz Z., …, rođene ..., a preminule ..., državljanke Republike Hrvatske, OIB …, ulazi 1/2 dijela 5. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E4) - stan na II (drugom) katu ravno koji se sastoji od dvije i pol sobe i sporednih prostorija u površini od 77,64 čm, koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i to nekretnine zk.č.br. 4949/3 - dvorište površine 141 m2, stambena zgrada br. 9 površine 178 m2 i spremište površine 11 m2, sve u Ulici …, sve upisano u zk.ul.br. 223600 ETAŽNO VLASNIŠTVO S NEODREĐENIM OMJERIMA k.o. 999901 G. Z. Zemljišnoknjižnog odjela Zagreba OPĆINSKOG GRAĐANSKOG SUDA u Zagrebu koji se nalazi u stambenoj zgradi ..., Z., sagrađenoj na čest.br. 4949/3, po novoj izmjeri čest.br. 726 k.o. T., sve upisano u podul.br. 20195/zk.ul.br. 3972 Knjige PU- G. Z. zemljišnoknjižnog odjela Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu, što predstavlja zajedničku imovinu iza izvanbračne zajednice ostaviteljice pok. M. L. sa tuženikom S. M.“

 

2. Tuženik je podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

1. „Da li ova izjava i njome konstatirana činjenica može i treba imati svoje djelovanje prema trećima?“

 

2./ „Da li ova izjava i njome konstatirana činjenica može i smije biti derogirana na način primjene Zakona o braku i porodičnim odnosima (ZBPO) ili primjenom drugih zakona ili propisa?“

 

3./ „Da li potpisivanje suglasnosti i sama suglasnost potpisana od nenositelja stanarskog prava za kojeg nositelj stanarskog prava nije dao pisanu suglasnost da uz njega otkupi stan ima pravnu snagu i svrhu obzirom na odredbe ZOPS, odnosno da li je uopće trebala biti potpisana?“

 

4./ „Da li obzirom na opisano postoje pretpostavke i uvjeti utvrđenju da se predmetni stan može smatrati - vlastitom imovinom, odnosno da li ju je tuženi stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz navedenog čl. 277. tog ZBPO?“

 

3. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog i predložila da se ovaj odbaci.

 

4. Prijedlog tuženika nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 8. rujna 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: „Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka. “), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju „protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.“

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) „Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.“,

 

- odredaba čl. 385.a, prema kojima: st. 1. „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, ...“, st. 2. „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.“

 

6.1. Takav se pristup, sa takvim shvaćanjem, zahtjeva za dopuštenost prijedloga zbog njegove specifičnosti - a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju prijedloga: predlagatelj mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo prijedloga - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima ga temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj reviziji ako bi bila dopuštena - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.

 

7. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu temeljenom na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a naznačio više pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

 

7.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti (prema navedenoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a) samo uopćeni navod predlagatelja da su po njemu postavljena pitanja „važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, i to zbog postupovnopravnih pitanja koja se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a zbog kojih je povreda tuženik žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, te zbog materijalnopravnih pitanja koja se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava na koju drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, a zbog kojeg je razloga tuženik također žalbom pobijao prvostupanjsku presudu.“, sve još i sa tvrdnjama kojima samo polemizira sa obrazloženjem osporene presude i pravnim i činjeničnim shvaćanjima na kojima je ona temeljena te postupkom koji joj je prethodio,

 

7.2. konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 2. toč. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse ili za razvoj prava),

 

7.3. da se, sa prethodnim u svezi, postavljena pitanja odnose samo na specifične okolnosti ovoga slučaja, i to kako ih predlagatelj (a ne i sud) “vidi”, na njegovo isticanje kako bi po njemu trebalo ocijeniti bit spora (ili bit zahtjeva tužiteljice), sa njegovim pravnim i pogotovo činjeničnim shvaćanjem kojeg sugerira prihvatiti kao jedinog ispravnog i relevantnog za odluku o predmetu spora - pa takva nisu adekvatna onim kakvim bi trebala biti za dopuštenost revizije iz smisla navedenih odredaba ZPP-a,

 

7.4. da podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (opet: u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome) ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

 

8. U konačnom, revizijski sud tek primjećuje da i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati (ovdje odlučno) materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

9. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

 

9.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga, onako kako su formulirana, budući da se odnose samo za ovaj konkretni spor i postavljena su sa osnovnim htijenjem da se samo za ovaj spor preocijene dokazi te drugačije utvrdi odlučno činjenično stanje i izrazi drugačije pravno shvaćanje - a nisu niti obrazložena adekvatnim, dostatnim i određenim razlozima važnosti (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava, ne zahtijevaju intervenciju u osporenu presudu (Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na tu presudu, vezan formuliranim pitanjima, nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu te djelovati za razvoj prava),

 

9.2. da time ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

10. Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije kada ga temelji na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a valjalo (i to ne spada u “pretjerani formalizam”, kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će i prijedlog za dopuštenje revizije koji uopće ne sadržava (...) jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja u smislu članka 385.a ovoga Zakona.“, u svezi sa odredbom čl. 387. st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje sud će određeno navesti razlog odbacivanja.“).

 

Zagreb, 6. veljače 2024.