REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 888/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari 1-tužitelja A. j.d.o.o., OIB …, D., …, 2-tužitelja F. G. j.d.o.o., OIB …, D., …, 3-tužitelja K. j.d.o.o., OIB …, D., …, 4-tužitelja D. j.d.o.o., OIB …, M., …, 5-tužitelja C. j.d.o.o., OIB …, D., …, 6-tužitelja A. M., vl. obrta D., OIB …, R., …, i 7-tužitelja B. M., vl. obrta C., OIB …, D., …, svi zastupani po punomoćniku B. L., odvjetniku u D., protiv tuženika Grada D., OIB: …, D., …, zastupanog po punomoćniku L. Z., odvjetniku u Z., radi diskriminacije, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-240/2021-3 od 25. ožujka 2021., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1363/19 od 15. prosinca 2020., u sjednici održanoj 7. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika protiv drugostupanjskog rješenja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik Grad D., OIB: …, povrijedio pravo tužitelja na jednako postupanje izravnom diskriminacijom temeljem njihova nečlanstva u sindikatu:

- donošenjem Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu D. ("Službeni glasnik Grada D." br. 6/19 od 8.svibnja 2019. godine) u dijelu kojim je propisano da se javna površina, javno dobro u općoj uporabi, dio kat. čest. …, z. ul. …, sve k.o. D., izvanulično parkiralište ispod tvrđave M. (Zona D), u naravi autotaksi stajalište kolokvijalno zvano M. M. i P. može na korištenje dodijeliti isključivo Sindikatu turizma i usluga Hrvatske – Sindikalnoj podružnici autotaksi prijevoznika D.,

- donošenjem rješenja Upravnog odjela za promet od 4. lipnja 2019. godine, KLASA: UP/I-363-01/19-05/12, URBROJ: 2117/01-11-19-3 kojim je Sindikatu turizma i usluga Hrvatske,Sindikalnoj podružnici autotaksi prijevoznika D. odobrena uporaba izvanuličnog parkirališta ispod tvrđave M. – u naravi autotaksi stajalište kolokvijalno zvano M. M. i P. te kojim je zadužen S. D. d.o.o. sklopiti ugovor o zakupu izvanuličnog parkirališta ispod tvrđave M. u Zoni "D", u naravi autotaksi stajalište kolokvijalno zvano M. M. i P. sa Sindikatom turizma i usluga Hrvatske, Sindikalnom podružnicom autotaksi prijevoznika D., te propuštanjem ukidanja istog rješenja nakon objave rješenja Visokog upravnog suda RH broj: Usoz – 53/19-4, Usoz – 63/19-3 od 25. srpnja 2019. godine u Narodnim novinama broj 77/19,

- zabranjivanjem i onemogućavanjem korištenja izvanuličnog parkirališta ispod tvrđave M. (Zona D), u naravi stajalište kolokvijalno zvano M. M. i P. nečlanovima Sindikata turizma i usluga Hrvatske, Sindikalne podružnice autotaksi prijevoznika D. postavljanjem znaka "Rezervirano za Sindikat turizma i usluga Hrvatske – Sindikalna podružnica autotaksi prijevoznika D." i dopuštanjem postavljanja oglasne ploče Sindikata turizma i usluga Hrvatske, Sindikalne podružnice autotaksi prijevoznika D. s imenima članova sindikalne podružnice kojima je jedino dozvoljeno korištenje tog parkirališta te propuštanjem njihova uklanjanja nakon objave rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-53/19-4, Usoz – 63/19-3 od 25. srpnja 2019. u Narodnim novinama br. 77/2019,

- objavom priopćenja od 7. kolovoza 2019. na svojoj službenoj internetskoj stranici

www. …hr i službenoj Facebook stranici www.facebook.com/city.... /

kojim je relativizirao učinak rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj:

Usoz-53/19-4, Usoz-63/19-3 od 25. srpnja 2019. te ustrajao u diskriminatornim radnjama i diskriminiranju tužitelja.

Nalaže se tuženiku Gradu D., OIB: …

- ukloniti s izvanuličnog parkirališta ispod tvrđave M. (Zona D), u naravi autotaksi stajališta kolokvijalno zvanog M. M. i P. znak "Rezervirano za Sindikat turizma i usluga Hrvatske - Sindikalna podružnica autotaksi prijevoznika D." te ukloniti oglasnu ploču Sindikata turizma i usluga Hrvatske, Sindikalne podružnice autotaksi prijevoznika D. s imenima članova sindikalne podružnice, kao i lance postavljene na ulazu i izlazu, sve u roku od 3 dana od donošenja ove presude, te mu se zabranjuje onemogućavati tužitelje u korištenju izvanuličnim parkiralištem ispod tvrđave M. (Zona D), u naravi autotaksi stajalištem kolokvijalno zvanim M. M. i P. te mu se ujedno zabranjuje svako takvo i slično postupanje ubuduće.

Nalaže se tuženiku Gradu D., OIB: … objaviti ovu presudu o svome trošku u tiskanim izdanjima tjednika D. ... i D. ..., kao i na internetskim portalima istih, kao i na svojoj službenoj internetskoj stranici … i službenoj facebook stranici www.facebook.com/... / sve u roku od 15 dana." (t. II. izreke).

1.1. Navedenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Gradu D. ukinuti rješenje Upravnog odjela za promet od 4. lipnja 2019. klasa: UP/I-363-01/19-05/12, URBROJ: 2117/01-11-19-3." (t. III. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 23.300,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog za određivanje privremene mjere u dijelu koji glasi:

"1. Nalaže se protivniku osiguranja Gradu D. O.: … ukloniti sa izvanuličnog parkirališta ispod tvrđave M. (Zona D), u naravi autotaksi stajališta kolokvijalno zvano M. M. i P. znak "Rezervirano za Sindikat turizma i usluga Hrvatske – Sindikalna podružnica autotaksi prijevoznika D." te ukloniti oglasnu ploču Sindikata turizma i usluga Hrvatske, Sindikalne podružnice autotaksi prijevoznika D. s imenima članova sindikalne podružnice, kao i lance postavljene na ulazu i izlazu, sve u roku od 24 sata.

2. Zabranjuje se protivniku osiguranja Gradu D., OIB: … onemogućavati tužitelje u korištenju izvanuličnim parkiralištem ispod tvrđave M. (ZonaD), u naravi autotaksi stajalištem kolokvijalno zvanim M. M. i P. Ova zabrana se smatra provedenom danom dostave protivniku osiguranja.

3. Ukoliko protivnik osiguranja ne postupi po nalogu iz točke I. ovog rješenja ili zabrani iz t. II. ovog rješenja, izriče mu se novčana kazna u iznosu od 40.000,00 kuna, a njegovim odgovornim osobama novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna.

4. Ova mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka za zaštitu od diskriminacije.

5. Žalba na ovo rješenje ne odgađa provedbu privremene mjere." (t. I. izreke rješenja).

1.3. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je predlagatelj osiguranja u preostalom zatraženom iznosu glede novčane kazne i to za protivnika osiguranja – tuženika za 60. 000,00 kuna, te odgovorna osoba za 20. 000,00 kuna (t. II. izreke rješenja).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanim dijelovima pod t. I., II. i IV. izreke, kojim su prihvaćeni tužbeni zahtjevi (t. I. izreke), odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod t. I. izreke, kojim je određena privremena mjera (t. II. izreke) te su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani (t. III. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju podnosi tuženik na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP učinjene pred sudom drugog stupnja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uključujući i pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Predlaže ukidanje drugostupanjske presude i rješenja u pobijanom dijelu.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija protiv drugostupanjske presude nije osnovana, dok revizija (koja se smatra prijedlogom za dopuštenje) protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za određivanje privremene mjere nije dopuštena.

6. U povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 391. st. 2. ZPP).

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja kojim traže da se utvrdi da je tuženik povrijedio njihovo pravo na jednako postupanje izravnom diskriminacijom na temelju njihova nečlanstva u sindikatu, i to donošenjem Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu D. od 7. svibnja 2019. u dijelu kojim je propisano da se javna površina, javno dobro u općoj uporabi, dio kat. čest. …, z.ul. …, sve k.o. D., izvanulično parkiralište ispod tvrđave M. (Zona D), u naravi autotaksi stajalište kolokvijalno zvano M. M. i P. (dalje u tekstu: izvanulično parkiralište), može na korištenje dodijeliti isključivo Sindikatu turizma i usluga Hrvatske – Sindikalnoj podružnici autotaksi prijevoznika D. (dalje u tekstu: Sindikat), kao i donošenjem rješenja Upravnog odjela za promet od 4. lipnja 2019. (u dalje u tekstu: Rješenje) kojim je tom Sindikatu, odobrena uporaba navedenog parkirališta, zahtjev da se omogući korištenje nečlanovima Sindikata izvanuličnog parkirališta, zahtjev da se ukloni znak rezervirano za Sindikat i ukloni oglasna ploča Sindikata, kao i zahtjev de se utvrđena povreda objavi u medijima, u tiskanim izdanjima tjednika D. ... i D. ..., kao i na internetskim portalima istih, kao i na svojoj službenoj internetskoj stranici www. … Hr i službenoj facebook stranici www. facebook. Com / …/.

8. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da se Odlukom Grada D./tuženika o izmjenama i dopunama o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu D. od 7. svibnja 2019. (dalje u tekstu: Odluka), stvaraju preduvjeti za korištenje izvanuličnog parkirališta ispod tvrđave M. koje je do tada bilo označeno kao taksi stajalište, a tom Odlukom postaje parkiralište s rezerviranim parkirališnim mjestima koje se može dodijeliti na korištenje isključivo Sindikatu,

- da iz Odluke, koja je objavljena u "Službenom glasniku" Grada D. od 8. svibnja 2019., proizlazi kako se čl. 1. te Odluke, čl. 9. st. 6. mijenja i glasi: "Broj odobrenih rezerviranih parkirališnih mjesta u jednoj parkirališnoj zoni može biti najviše do 10% od ukupnog broja parkirališnih mjesta u toj zoni. U prethodno navedeni postotak ne uračunava se izvanulično parkiralište ispod tvrđave M. u zoni 2 (zelena)." U čl. 10. Odluke dodaje se t. IV. koja glasi: "Sindikatu turizma i usluga Hrvatske – Sindikalnoj podružnici autotaksi prijevoznika D." te iza čl. 11. se dodaje novi čl. 11.a koji glasi: "Izvanulično parkiralište ispod tvrđave M. (Zona D) može se dodijeliti isključivo korisnicima iz čl. 10. t. 4. ove Odluke. Člankom 12. st. 1. mijenja se i glasi: "Visina mjesečne naknade za korisnike rezerviranih parkirališnih mjesta utvrđuje se – Sindikat turizma i usluga Hrvatske 12.500,00 kuna – Sindikalna podružnica autotaksi prijevoznika D.",

- da iz dopisa Društva autotaksi prijevoznika D. d.o.o. upućenog Gradu D., Upravnom odjelu za promet, proizlazi kako mole proceduru raspisivanja javnog natječaja glede davanja javne površine P. određenoj skupini autotaksi prijevoznika te iskazuju interes za navedenu lokaciju i uplatu daleko veću od 12.500,00 kn,

- da se rješenjem Grada D., Upravnog odjela za promet od 4. lipnja 2019., Sindikatu odobrava uporaba izvanuličnog parkirališta, da je parkirališna mjesta potrebno označiti odgovarajućom prometnom signalizacijom, da se zadužuje S. D. d.o.o. da sklopi Ugovor o zakupu izvanuličnog parkirališta sa Sindikatom na rok od godinu dana uz izračun naknade prema čl. 12. st. 1. i 2. Odluke,

- da iz vlasničkog lista proizlazi kako je na čestici … – cesta – upisano javno dobro u cijelosti,

- da u tekstu objavljenog u D.-u, piše "P. … M. više neće biti taksi stajalište već rezervirana parkirališna mjesta koja će se dati na korištenje isključivo Sindikatu turizma i usluga Hrvatske – Sindikalnoj podružnici autotaksi prijevoznika D.",

- da je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 25. srpnja 2019. obustavljeno izvršenje čl. 1. st. 2., čl. 2. st. 2., čl. 4. i čl. 5. st. 1. Odluke u dijelu koji glasi: "3. Sindikat turizma i usluga Hrvatske – Sindikalna podružnica autotaksi prijevoznika D.…. 12.500,00 kn."; da obustava izvršenja odredaba općeg akta iz t. I. izreke ovog rješenja traje do donošenja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta,

- da je Sindikat sklopio ugovor o zakupu rezerviranog parkirališnog mjesta s društvom S. D. d.o.o. i da čl. 1. ugovorne strane suglasno utvrđuju da je rješenjem Grada D., Upravnog odjela za promet od 4. lipnja 2019. korisniku odobrena uporaba izvanuličnog parkirališta ispod tvrđave M. u D. te da se sklapa na razdoblje od 6. lipnja 2019. do 5. lipnja 2020., s time što će zakupnik za korištenje izvanuličnog parkirališta u tom razdoblju platiti naknadu u ukupnom iznosu od 150.000,00 kn s uključenim PDV-om,

- da je na fotografijama vidljiv lanac na predmetnoj nekretnini i znak zabrane, te znak "Rezervirano za Sindikat turizma i usluga Hrvatske – Sindikalna podružnica autotaksi prijevoznika D.",

- da iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 28. rujna 2020., broj Usoz-63/19, proizlazi kako se ukidaju čl. 1. st. 2., čl. 2. st. 2., čl. 4. i dio čl. 5. st. 1. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o organizaciji i načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu D. ("Službeni glasnik Grada D.", 6/19) koji glasi: "3. Sindikat turizma i usluga Hrvatske – Sindikalna podružnica autotaksi prijevoznika D.…. 12.500,00 kn."

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da je donesena Odluka tuženika omogućavala parkiranje taksi prijevoznicima na izvanuličnom parkiralištu samo članovima Sindikata, a ne i ostalim taksi prijevoznicima, slijedom čega su tom Odlukom članovi Sindikata u povoljnijem položaju u odnosu na sve ostale taksi prijevoznike, pa tako i u odnosu na tužitelje. Sud je ocijenio da u situaciji kada tuženik nije raspisao javni natječaj za korištenje izvanuličnog parkirališta, da predmetnom Odlukom ostali taksisti snose nerazmjeran teret, odnosno da trpe veliku štetu s obzirom na atraktivnost navedenog parkirališta iz razloga što se na njemu ne mogu parkirati. Tako je sud zaključio da su tužitelji učinili vjerojatnim da je povrijeđeno njihovo pravo na jednako postupanje čime je došlo do diskriminacije, a tuženik na kome je teret dokaza da diskriminacije nije bilo to nije dokazao.

10. Drugostupanjski sud prihvaća odluku prvostupanjskog suda, navodeći da su tužitelji kao pravne osobe dokazali da su aktivno legitimirani i da je tuženik donoseći Odluku u dijelu kojim je propisano da se javna površina, javno dobro u općoj uporabi, dio kat. čest…, z. ul. …, sve k.o. D., izvanulično parkiralište, može dodijeliti na korištenje isključivo Sindikatu turizma i usluga Hrvatske – Sindikalnoj podružnici autotaksi prijevoznika D., izravno stavio u povoljniji položaj članove toga Sindikata u odnosu na osobe koje nisu članovi toga Sindikata, pa je pravilno prvostupanjski sud smatrao da je time tuženik javnu površinu, izvanulično parkiralište, učinio dostupnim samo jednom dijelu osoba koje obavljaju autotaksi prijevoz, a ne i svima koji se bave tom djelatnošću (pa tako i ovdje tužiteljima) bez objektivnog i razumnog opravdanja.

U odnosu na reviziju protiv presude

11. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana presuda je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

12. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, koji prema toj odredbi postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. U ovom slučaju, suprotno tvrdnji tuženika, nije izostala ocjena svih dokaza. Koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Revident neosnovano prigovara da sudovi nisu dali jasne razloge o odlučnoj činjenici mogu li pravne osobe biti diskriminirane s osnove (ne)članstva u sindikatu, obzirom na pravnu prirodu sindikata kao organizacije koju stvaraju zaposlenici (fizičke osobe) i na temelju kojih dokaza u postupku su prihvatili tužbeni zahtjev.

13. To stoga što su sudovi primijenili odredbu čl. 20. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08, 112/12 - dalje u tekstu: ZSD) kojom je propisano da ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama ovoga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci. Prema tome, stranka koja se poziva na diskriminaciju nije ju dužna dokazati sa stupnjem sigurnosti, već je dovoljno da učini vjerojatnim da je do diskriminacije došlo i da je ispunjenjem tog uvjeta, protivna strana dužna dokazati da diskriminacije nema, a ako ne dokaže da diskriminacije nema, ima se smatrati da je pravo na jednako postupanje povrijeđeno. Tako su sudovi jasno naveli da su tužitelji učinili vjerojatnim da je povrijeđeno njihovo pravo na jednako postupanje, a tuženik na kome je teret dokaza da diskriminacije nije bilo to nije dokazao. Prema ocjeni revizijskog suda u okolnostima ovog konkretnog slučaja nije odlučno mogu li tužitelji biti članovi sindikata već je odlučno da tuženik stavlja tužitelje (taksiste) koji nisu članovi sindikata u nepovoljniji položaj u odnosu na taksiste koji jesu članovi Sindikata, iz čega proizlazi da nemaju jednaku mogućnost taksisti članovi Sindikata i taksisti nečlanovi Sindikata.

14. Stoga, prema ocjeni revizijskog suda, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da su tužitelji učinili vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a obzirom tuženik nije dokazao da diskriminacije nema, ima se smatrati da je pravo na jednako postupanje povrijeđeno. Naime, tuženik je Odlukom pravo dao samo određenoj skupini. Iako se vodio legitimnim ciljem uvođenja reda u prometu u gradu, predmetnom Odlukom parkiralište je učinio dostupnim samo dijelu osoba koje obavljaju autotaksi prijevoz a ne svima koji obavljaju tu djelatnost, čime čini razliku unutar te struke i oni koji nisu članovi sindikata su u nepovoljnom položaju. Takvo postupanje nije opravdano jer Ustav Republike Hrvatske jamči slobodu udruživanja ali isto tako iz toga proizlazi i sloboda ne-udruživanja. Korištenje ustavne slobode ne smije dovoditi do diskriminatornog postupanja prema osobama koje tu slobodu koriste.

15. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

15.1. Naime, sud je primijenio odredbe ZSD, i to čl. 16. kojim je jasno propisano da svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo može tražiti zaštitu toga prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku propisanom u čl. 17. ZSD, kao i odredbu čl. 17. i čl. 20. st. 1. ZSD.

16. Stoga, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je odbiti reviziju tuženika, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP te odlučiti kao u izreci presude.

U odnosu na reviziju protiv rješenja

17. Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje u tekstu: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija se može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka.

18. Uređenje revizije prema Zakonu o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, je takvo da propisuje mogućnost podnošenja revizije u slučaju kad je Vrhovni sud dopustio podnošenje revizije (čl. 382. ZPP) te iznimno tzv. izravnu reviziju (čl. 382.a ZPP). Dakle, prije podnošenja revizije stranka treba podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije, u kojem se postavlja pravno pitanje koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

18.1. Obzirom na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (SU-IV-33/2022-11 od 6. lipnja 2022.) da se podnesak, neovisno od naziva koji mu je dao podnositelj, smatra onim pravnim lijekom ili pravnim sredstvom koje bi po redovitom tijeku stvari, odnosno postupovnim pravilima bilo moguće podnijeti, to se predmetna revizija protiv rješenja o privremenoj mjeri smatra prijedlogom za dopuštenje revizije.

19. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg stranka predlaže da joj se dopusti revizija.

20. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6., u vezi čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 12. st. 1. OZ odlučiti kao u izreci rješenja.

21. Tuženik u reviziji samo navodi da podnosi reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, međutim ovu povredu ne obrazlaže stoga nije bila predmet ispitivanja u revizijskom postupku.

Zagreb, 7. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.