Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-790/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Ronića kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Z. R., OIB: …, iz I.-G., i tužitelja G. R., OIB: …, iz Nj., oba zastupana po punomoćniku Z. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. Š., OIB: …, iz Z., (ranije iz I.-G.), zastupanog po punomoćniku S. A., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj P-54/2022-33 od 16. lipnja 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 7. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj P-54/2022-33 od 16. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Utvrđuje se da je brak između tuženika S. Š. iz Z., OIB … (ranije iz I.-G.), i D. Š. iz I.-G., OIB … prestao prije smrti ostaviteljice D. Š..

II Utvrđuje se da tuženik S. Š. iz Z., OIB … (ranije iz I.-G.), nije nasljednik iza ostaviteljice D. Š. iz I.-G., OIB ….

III Nalaže se tuženiku S. Š. iz Z., OIB … (ranije iz I.-G.), da u roku od 15 dana tužiteljima Z. R. iz I.-G., OIB …, i G. R. iz Nj., OIB …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.555,60 EUR / 19.255,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude 16. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 28. lipnja 2023. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu tuženika, 21. kolovoza 2023., kojim osporavaju navode žalbe u cijelosti i predlažu istu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da se iza smrti D. Š., majke tužitelja i supruge tuženika, koja je umrla ..., vodi ostavinski postupak kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu pod brojem O-177/2021,

- da su kao zakonski nasljednici iza D. Š. utvrđeni tužitelji kao njezini sinovi i tuženik kao njezin suprug,

- da je između nasljednika došlo do spora o opsegu ostavinske imovine, kao i o pravu tuženika na nasljeđivanje,

- da je rješenjem ostavinskog suda broj O-177/2021-6 od 22. prosinca 2021. prekinut ostavinski postupak te su tužitelji upućeni na parnicu protiv tuženika, a radi utvrđenja prava na nasljeđivanje,

- da su tužitelji na temelju navedene upute pokrenuli ovu parnicu u kojoj traže utvrđenje da je brak između D. Š. i S. Š. prestao prije smrti ostaviteljice te utvrđenje da S. Š. nije nasljednik D. Š.,

- da je tuženik kod istog općinskog suda pokrenuo postupak za razvod braka koji se vodi pod brojem P Ob-84/2020, a pokrenut je 20. srpnja 2020. te je rješenjem od 16. veljače 2021. isti obustavljen zbog smrti tuženice u tom postupku, odnosno D. Š.,

- da se kod istog suda vodi i postupak pod brojem P Ob-116/2021, a koji je pokrenuo tuženik kao tužitelj 8. listopada 2021. protiv ovdje tužitelja kao tuženika radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, a isti se odnosi na nekretnine koje čine ostavinsku imovinu iza D. Š.,

- da iz činjeničnog dijela tužbe za razvod braka proizlazi da je razlog zahtjeva za razvod braka to što D. Š. kao tuženica dulje vrijeme verbalno konstantno zlostavlja ovdje tuženika kao tužitelja, zbog čega je bio prisiljen preseliti u Z. te da je bračna zajednica de facto prestala već dulje vrijeme,

- iz iskaza samog tuženika u ovom postupku da proizlazi kako je bračna zajednica trajala do 7. srpnja 2020. kad je on odselio u Z., a do sukoba između njega i D. Š. da je dolazilo zbog toga što on nije pristajao na zaključenje ugovora o doživotnom uzdržavanju po kojemu bi on bio primatelj uzdržavanja, a isto tako da se pogoršalo njegovo zdravstveno stanje, zbog čega je napustio bračnu zajednicu,

- da iz iskaza svjedoka S. S. V., koja je bila odvjetnica D. Š. u postupku uređenja međe, proizlazi kako je ona razgovarala s D. Š. i tuženikom o zaključenju ugovora o doživotnom uzdržavanju u kojemu bi D. Š. bila davatelj uzdržavanja, a tuženik primatelj uzdržavanja, ali da do zaključenja ugovora nije došlo jer je izostao sporazum o tome koja nekretnina bi bila predmet tog ugovora,

- da navedena svjedokinja zna da je D. Š. doživjela moždani udar i liječila se u bolnici, a nakon povratka iz bolnice da je saznala da je tuženik odselio i sa sobom odnio sav novac,

- da iz potvrde Policijske postaje I.-G. proizlazi da su 13. travnja 2020. po dojavi D. Š. intervenirali zbog lošeg zdravstvenog stanja tuženika kojem je pozlilo pa nije bio u stanju otvoriti ulazna vrata kuće, što su učinili djelatnici policije te je odvezen u bolnicu,

- da iz potvrde iste Policijske postaje proizlazi da su 3. srpnja 2020. intervenirali po pozivu D. Š. zbog ekscesne situacije u odnosima nje i tuženika, a nakon svađe povezane sa zaključenjem ugovora o doživotnom uzdržavanju tijekom koje je tuženik izjavio da će počiniti suicid pa ga je hitna pomoć odvezla u bolnicu,

- da iz izvješća Vatrogasne postrojbe I.-G. proizlazi da su pripadnici te postrojbe intervenirali 17. prosinca 2020. kad je D. Š. pala i nije mogla ustati.

5.1. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik napustio zajedničko domaćinstvo i bračnu zajednicu u srpnju 2020. dijelom zbog teško i trajno narušenih bračnih odnosa s D. Š., ali više zbog pogoršanja vlastitog zdravstvenog stanja i pogoršanja zdravstvenog stanja supruge. Brak između tuženika i D. Š. da je faktično prestao još za njezina života, da je ta odluka donesena slobodnom voljom tuženika, te da tuženik ni na koji način nije bio prisiljen napusti bračnu zajednicu.

5.2. Zbog navedenog da su se ispunili uvjeti iz članka 25. stavak 2. točka 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.; dalje: ZN) te je usvojen tužbeni zahtjev kako su ga postavili tužitelji.

5.3. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.).

6. U svojoj žalbi tuženik ne navodi da prvostupanjsku odluku pobija zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka pa je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a povodom žalbi stranaka. Ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, žalba se podnosi i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe se da tuženik nije svojom krivnjom napustio bračnu zajednicu, već je to učinio zbog toga što 7. srpnja 2020. nakon povratka iz bolnice nije mogao ući u kuću u kojoj je živio do tada s D. Š. jer je ona fizički spriječila njegov ulazak i boravak u kući pa je zamolio svoju kćerku da dođe po njega i preselio kćerki u stan. Zajedničko domaćinstvo da je napustio isključivo zbog zlostavljanja D. Š. pa stoga da navedena zajednica nije prestala njegovom krivnjom. Osporava se i iskaz svjedokinje S. S. V. zbog pristranosti jer da to proizlazi iz spisa broj P Ob-116/2020 i P Ob-84/2020.

7.1. Člankom 25. ZN-a propisano je da pravo nasljeđivanja između bračnih drugova prestaje rastavom braka i poništajem braka. Bračni drug nema pravo na nasljedstvo:

1. ako je ostavitelj podnio tužbu za rastavu ili poništaj braka odnosno sporazumni zahtjev za rastavu braka, a nakon ostaviteljeve smrti se utvrdi da su bili osnovani;

2. ako njegov brak s ostaviteljem bude proglašen nepostojećim, ili bude poništen poslije ostaviteljeve smrti iz uzroka za čije je postojanje nadživjeli bračni drug znao ili morao znati u vrijeme sklapanja braka;

3. ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala njegovom krivnjom ili u sporazumu s ostaviteljem. Izvanbračni drug nema pravo na nasljedstvo ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala.

7.2. Tuženik navodi da je napustio zajednicu života s D. Š. 7. srpnja 2020., a da je za to isključivo kriva D. Š., a ne on, obzirom da mu je zapriječila uzlazak u kuću u kojoj su zajednički živjeli te zbog toga što je prije toga kontinuirano bio izložen zlostavljanju od njezine strane.

7.3. U odgovoru na tužbu tuženik se u pretežnom dijelu bavi sporom oko imovine koja je stečena tijekom braka s D. Š. te u tom pravcu i predlaže provođenje dokaza, dok u odnosu na one činjenične tvrdnje koje bi ukazivale na napuštanje zajednice života s D. Š. zbog njezinog konstantnog zlostavljanja i zbog toga što mu je onemogućila pristup u kuću tuženik nudi samo svoj iskaz kao dokaz te isto tako upućuje na činjenične navode iz spisa broj P Ob-116/21.

7.4. Pored nesporne činjenice da je tuženik napustio zajednicu života s D. Š. 7. srpnja 2020., da je 20. srpnja 2020. pokrenuo postupak za razvod braka te da se više nije vraćao, a niti se pokušao vratiti na nekretninu u kojoj su do tada zajednički živjeli, te da iz dokaza koje je ponudio, osim njegovog iskaza, nije bilo moguće utvrditi da je zajednicu života s D. Š. napustio krivnjom D. Š., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je do prekida zajednice života došlo prije smrti D. Š. i da je upravo tuženik svojevoljno napustio tu zajednicu, odnosno da ju nije napustio krivnjom D. Š..

7.5. Pravilna je i odluka o naknadi parničnog troška.

8. Zbog navedenih razloga žalba tuženika odbijena je kao neosnovana te je pobijana odluka potvrđena primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 7. studenog 2023.

Predsjednik vijeća

Miloš Lojen v. r.