REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 907/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja A. S., iz Z., kojega zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv 1. tuženika Grada Splita, S., i 2. tuženika I. M., iz S., kojega zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u S., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2174/15 od 8. prosinca 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Po-199/11 od 9. lipnja 2015. u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.) Ništetan je, ništav i bez ikakve pravne snage i učinka Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, sklopljen dana 14. listopada 1998. godine, između tuženika ad 1) GRADA SPLITA, kao prodavatelja i tuženika ad 2) I. M., A., kao kupca, na kojemu su ovjereni potpisi stranaka kod Javnog bilježnika I. B. u S. dana 30. listopada 1998. godine, pod brojem: OV-4416/98, a koji ugovor je proviđen Potvrdom Državnog pravobraniteljstva u Splitu broj: I-MN-485/98 od 23. listopada 1998. godine, kao i potvrdom Ministarstva financija – Porezna uprava, Područni ured S., Ispostava S., Klasa: 410-20/98-001/663 ur. broj: 513-07- 17-08-98-1 od 26.10.1998. godine, kojim je ugovorena kupoprodaja stana u S., položenog u zgradi u ulici ... označenog kao kat: 01 i PK, stana br. 2., u zgradi izgrađenoj na kat. čest. br. 13335 i zemljišnoknjižnoj čest. zgr. 1545 K.O. S., površine stana od 107,43 m/2, sastojećeg od: tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i hodnika.

2.) U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu briše se upis uknjižbe prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zgr. 1545 Z.U. 1256 K.O. S. i to pod 2. ETAŽA: 0/0 1. stan na 1. katu i PK, označen br. 2., površine 107,43 m/2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i hodnika, s imena tuženika ad 2) M. I., A., S., ..., za cijelo, pa je tužitelj A. S., sin J., ovlašten temeljem ove presude zatražiti, postići i provesti u zemljišnim knjigama istog suda i katastarskom operatu nadležnog ureda za katastar upis uknjižbe označenog stana kao nekretnine za cijelo na svoje ime i u svoju korist.“

II. Dužni je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku ad 2) I. M. parnični trošak u iznosu od 19.250,50 kn. „

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda .

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14,– dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužitelj.

8. Premda tužitelj revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tužitelj pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

9. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavosti ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljenog 14. listopada 1998. prema odredbama čl. 24. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ br. 92/96 – 81/02, dalje: Zakon o naknadi) između prvo i drugotuženika, a slijedom toga i zahtjev za brisanje uknjižbe prava vlasništva izvršene temeljem tog ugovora u zemljišnim knjigama uz ovlaštenje za upis tog prava na ime tužitelja.

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je obiteljska zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan djelom konfiscirana predniku tužitelja M. Š., za 28/48 dijela, a u preostalom dijelu je nacionalizirana,

- da je u vrijeme konfiskacije, kao posljedice bombardiranja u II svjetskom ratu, zgrada bila djelomično porušena tako da predmetni stan tada nije ni postojao pa nije ni bio predmet konfiskacije,

- da je predmetni Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 14. listopada 1998. prvotuženik Grad Split sklopio s drugotuženikom kao nositeljem stanarskog prava, sukladno ovlaštenju koje se temelji na Zakonu o Fondu za naknadu oduzete imovine („Narodne novine“ br. 69/97 - dalje: Zakon o Fondu) i Odluci o davanju ovlasti jedinicama lokalne samouprave i Gradu Zagrebu za sklapanje ugovora o prodaji nacionaliziranih i konfisciranih stanova („Narodne novine“, br. 97/98, dalje: Odluka o davanju ovlasti).

12. Nižestupanjski sudovi su na temelju navedenog utvrđenog činjeničnog stanja pravilno odbili tužbeni zahtjev.

13. Odredbom čl. 22. Zakona o naknadi propisano je:

„Stanovi oduzeti prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona na kojima postoji stanarsko pravo ne vraćaju se u vlasništvo, osim stanova oduzetih prijašnjem vlasniku na temelju propisa o konfiskaciji.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku daje se u vlasništvo i posjed stan na kojem ne postoji stanarski odnos, što rješenjem utvrđuje nadležna služba.

Prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu, a stanaru pravo na otkup stana.“.

13.1. Odredbom čl. 32. istog Zakona propisano je da se prijašnjem vlasniku daje u vlasništvo stan oduzet na temelju propisa o konfiskaciji te odluke i akata iz čl. 2. st. 2. toga Zakona donesenog na temelju propisa o konfiskaciji, dok je odredbom čl. 38. propisano da se odredba čl. 32. toga Zakona ne odnosi na slučajeve kada je prijašnjem vlasniku oduzet samo idealni dio stana na temelju propisa o konfiskaciji, a prema stavku 2. istog članka na slučajeve iz stavka 1. navedenog članka primjenjuju se odredbe čl. 22. toga Zakona.

14. Obzirom da je pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je obiteljska zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan djelom konfiscirana predniku tužitelja M. Š., za 28/48 dijela, a u preostalom dijelu je nacionalizirana, primjenjujući odredbu čl. 38. Zakona o naknadi tužitelj kao nasljednik prijašnjeg vlasnika ne bi imao pravo na povrat predmetnog stana te pravo na otkup stana pripada stanaru.

15. Pravilno drugostupanjski sud navodi da prema odredbi čl. 24. Zakona o naknadi Fond kao prodavatelj i stanar kao kupac zaključuju ugovor o prodaji stana pod uvjetima propisanim Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Predmetni ugovor sklopljen je 14. listopada 1998. kada je na snazi bila Odluka o davanju ovlasti jedinicama lokalne samouprave i Gradu Zagrebu za sklapanje ugovora o prodaji nacionaliziranih i konfisciranih stanova („Narodne novine“ broj 97/1998). Sukladno navedenoj Odluci, Grad Split je, kao jedinica lokalne samouprave, u vrijeme sklapanja ovog ugovora (14. listopada 1998.) bio ovlašten za sklapanje ugovora o prodaji nacionaliziranih i konfisciranih stanova na temelju čl. 1. Odluke. Međutim, sukladno odredbi čl. 2. ovlast za potpisivanje ugovora o prodaji nacionaliziranih i konfisciranih stanova imaju općinski načelnici odnosno gradonačelnici ili njihovi zamjenici u ime Fonda.

15.1. U uvodu predmetnog ugovora je navedeno da je ugovor sklopljen na temelju Zakona o Fondu i na temelju Odluke o davanju ovlasti, pa je unatoč tome što je u uvodu ugovora kao prodavatelj označen Grad Split, isti sklopljen u ime Fonda, te je stoga prodavatelj predmetnog stana bio Fond za naknadu oduzete imovine a ne Grad Split.

16. Obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 7. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug, v.r.