REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 596/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (u daljnjem tekstu: tužiteljice) S. M. (OIB: ...), iz Z., zastupane po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z., protiv tuženika- protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženika) V. L. (OIB ...), vlasnika obrta L., ... iz Z., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i isplate te sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-58/2016-2 od 12. rujna 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2670/12-29 od 16. prosinca 2015., u sjednici održanoj 7. studenoga 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-58/2016-2 od 12. rujna 2018. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2670/12 od 16. prosinca 2015. u točki I. izreke, osim u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici s naslova naknade štete iznos od 10.200,00 kn sa zateznim kamatama te u točki III. izreke te se predmet u tim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima parničnog postupka nastalim povodom revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici odlukom o raskidu ugovora od 30. srpnja 2012. i odlukom o zahtjevu za zaštitu prava od 13. kolovoza 2012., kao i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu plaće u iznosu od 1.096,77 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 2012. do isplate. Ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici s naslova naknade štete iznos od 10.200,00 kn, što čini iznos od tri ugovorene mjesečne plaće, s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate te naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn (točka I. izreke). Nadalje je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu s naslova naknade štete iznosa od 20.400,00 kn, što čini iznos od šest ugovorenih mjesečnih plaća, s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke). Odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenje da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao 10. kolovoza 2012. te za naknadu troškova parničnog postupka (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke, osim u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici s naslova naknade štete iznos od 10.200,00 kn sa zateznim kamatama te u točki III. izreke. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici s naslova naknade štete iznos od 10.200,00 kn sa zateznim kamatama.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude te odbaciti tužbu, odnosno predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, podredno preinačiti nižestupanjske presude na način da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Potražuje trošak revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet ovog revizijskog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici odlukom o raskidu ugovora od 30. srpnja 2012. i da radni odnos tužiteljice nije prestao, te nastavno zahtjev za isplatu naknade plaće u iznosu od 1.096,77 kn. Ujedno i protutužbeni zahtjev tuženika za utvrđenje da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao 10. kolovoza 2012.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno sljedeće:

- da su stranke prvi puta sklopile ugovor o radu na određeno vrijeme od 1. rujna 2011. do 30. rujna 2011. na radnom mjestu čistačice, u kojem su ugovorile probni rad u trajanju od 30 dana,

- da su stranke ponovno sklopile ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 1. studenog 2011. pa sve do 31. svibnja 2012., u kojem su opetovano ugovorile probni rad u trajanju od 30 dana,

- da su stranke 1. lipnja 2012. sklopile treći po redu ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 1. lipnja 2012. do 31. prosinca 2012. s time da su u čl. 3. ugovorile probni rad u trajanju od 60 dana tijekom kojeg razdoblja svaka stranka može svakodobno otkazati taj ugovor, a radniku kojem se ugovor o radu otkazuje zbog kršenja obveza iz radnog odnosa utvrđuje se otkazni rok u dužini polovice otkaznih rokova,

- da je tuženik 30. srpnja 2012. donio odluku o raskidu ugovora o radu s pozivom na čl. 3. Ugovora s obrazloženjem da je radnica nakon upozorenja od 28. veljače 2012. ponovno par puta usmeno upozoravana na nedovoljnu kvalitetu rada te je zbog takvog ponašanja i nemogućnosti komunikacije s djelatnicom i bojazni za gubljenje objekata za čišćenje od strane poslovnih partnera, a osobito zbog nedovoljne kvalitete rada donesena predmetna odluka,

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava 2. kolovoza 2012. na koji je tuženik odgovorio 13. kolovoza 2012. cijeneći ga neosnovanim, pa da je tužba od 23. kolovoza 2012. podnesena unutar roka iz odredbe čl. 129. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 - dalje: ZR),

- da se tužiteljica ponovno zaposlila 17. rujna 2012. u Dječjem vrtiću I. B. M.

8. Slijedom navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi ocjenjuju tužbeni zahtjev osnovanim, utvrdivši da odluka tuženika nije dopuštena te da radni odnos nije prestao, a sve iz razloga jer je tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu zbog neuspjeha tužiteljice na probnom radu, a po njihovom zaključku odredba o probnom radu u predmetnom ugovoru je ništetna u smislu odredbe čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO). Sudovi svoj zaključak o ništetnosti odredbe o probnom radu koju je sadržavao predmetni Ugovor obrazlažu polazeći od činjenice da je tužiteljica kod tuženika imala prije otkazanog ugovora o radu sklopljena još prethodna dva ugovora o radu na određeno vrijeme, pa u toj situaciji smatraju da je tuženik probni rad mogao navesti samo u prvom sklopljenom ugovoru o radu, imajući u vidu smisao i svrhu probnog rada iz odredbe čl. 35. ZR. Nadalje, ocjenjuju da, pored navedenog, tužbeni bi zahtjev bio osnovan i primjenom odredbi o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika u smislu odredbe čl. 107. st. 1. al. 3. ZR u vezi s čl. 111. st. 1. ZR jer obrazloženje otkaza upućuje na činjenicu da bi tužiteljica bila usmeno upozoravana na nedovoljnu kvalitetu rada u vrijeme važenja prethodnog ugovora o radu 28. ožujka 2012., a po shvaćanju sudova tuženik se nije osnovano mogao pozivati na prijašnje upozorenje za vrijeme važenja prethodnog ugovora o radu. Slijedom navedenog, a kako su odluku o otkazu ocijenili nedopuštenom dosuđuju tužiteljici i razmjeran iznos plaće za razdoblje od 1. kolovoza 2012. do 10. kolovoza 2012. za koje razdoblje navode da je tuženik tužiteljici priznao otkazni rok. Posljedično navedenom, ocjenjuju i neosnovanim protutužbeni zahtjev u odnosu na prestanak radnog odnosa tužiteljice protekom otkaznog roka od 7 dana.

9. Razmatrajući pobijanu odluku kroz revizijski razlog počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ovaj sud ocjenjuje da tuženik iznosi opravdanu tvrdnju da presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati odnosno izreka presude proturječi sama sebi i razlozima i utvrđenjima u presudi.

9.1. Nižestupanjski sudovi, polazeći od svojim utvrđenja u postupku, pa između ostalog i utvrđenja da se tužiteljica ponovno zaposlila 17. rujna 2012. u Dječjem vrtiću I. B. M., prihvaćaju tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrđuju da je odluka o raskidu ugovora od 30. srpnja 2012. nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, iz čega proizlazi da izreka presude (radni odnos nije prestao) proturječi razlozima presude (da se tužiteljica ponovno zaposlila 17. rujna 2012.). Nadalje nižestupanjski sudovi zaključuju da je odredba o probnom radu sadržana u predmetnom Ugovoru o radu djelomično ništetna u smislu odredbe čl. 324. ZOO bez da su jasno naveli čemu je ta odredba protivna (Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva). Iz samog pozivanja na odredbu čl. 35. ZR ne može se zaključiti da je navedena odredba o probnom radu sklopljena protivno odredbi čl. 35. ZR. Ukoliko je sud smatrao da ta odredba u ovim okolnostima konkretnog slučaja predstavlja zlouporabu nekog prava to je morao izričito navesti pozivajući se na odredbu konkretnog zakona. Stoga sudovi nisu za svoju ocjenu ništetnosti odredbe o probnom radu naveli jasne razloge.

9.2. Na opisani je način počinjene su bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koje onemogućavaju ispitivanje pobijane presude.

10. Slijedom toga, u ponovljenom će postupku sudovi otkloniti opisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, uzimajući u obzir gore navedeno.

11. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP. Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 7. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.