REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-724/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja … d.o.o., O., V. N. …, zastupanog po opunomoćeniku I. M., odvjetniku u Z., V. …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Zagreb, Savska cesta 64, radi negativne ocjene zahtjeva za mjeru "Potpora za skraćivanje radnog vremena", 7. studenog 2023.,

r i j e š i o  j e

Tužba se odbacuje.

Obrazloženje

1. Dana 13. lipnja 2022. na Upravnom sudu u Zagrebu zaprimljena je tužba tužitelja protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-229/2023-2 od 13. travnja 2023. predmet je ustupljen na nadležno rješavanje Upravnom sudu u Rijeci.

3. Tužitelj tužbom traži poništenje odluke tuženika kojom je odbijen prigovor tužitelja izjavljen protiv Obavijesti o negativnoj ocjeni zahtjeva za mjeru "Potpora za očuvanje radnih mjesta – Skraćivanje radnog vremena 2022", Područnog ureda Karlovac, KLASA: 103-05/22-01/123, URBROJ: 2133-15-04/5-22-03 od 15. ožujka 2022.

4. Ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora.

5. Odredbom čl. 3. st. 1. tč. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovit pravni lijek.

6. Pojedinačne odluke (upravni akti), u smislu citirane odredbe, jesu rješenja ili odluke drugih naziva koje po sadržaju imaju značenje rješenja, kojima nadležna tijela, primjenjujući općenormativne akte (zakone i podzakonske propise), odlučuju o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranke u konkretnoj upravnoj stvari.

7. Prigovor je u Zakonu o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP) reguliran odredbama čl. 12. (st. 3), čl. 3. te čl. 122. koje ovaj institut uređuju općenito te odredbama čl. 42, čl. 154 – 158. koje se odnose posebno na svaku vrstu prigovora (ukupno 5).

Čl. 12. ZUP-a uređuje pravo stranke na pravni lijek a u odredbi st. 3. istog čl. propisano je da protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga stranka ima pravo na prigovor. Nadalje, čl. 3. ZUP-a definira područje primjene ovog propisa, dok je čl. 122. ZUP-a propisano izjavljivanje prigovora i postupanje po prigovoru u dijelu u kojem posebnim odredbama ZUP-a u odnosu na pojedinu vrstu prigovora nije određeno drukčije.

Iz ranije spomenutih posebnih odredbi ZUP-a razvidno je da prigovor pruža pravnu zaštitu na pet područja upravnog prava izvan upravnog postupka i to:

- kod triju vrsta upravnih postupanja (iniciranje pokretanja postupka po službenoj dužnosti – čl. 42; obavješćivanje o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava – čl. 155.; zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela – čl. 156.)

- kod postupanja pružatelja javnih usluga – čl. 157. i 158.

- kod neispunjavanja obveza koje javnopravno tijelo ima prema upravnom ugovoru – čl. 154.

8. Čl. 30. st. 1. tč. 7. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS) propisano je da će Sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako između ostalog utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

9. Čl. 18. ZUS-a propisano je da tuženik može biti samo javnopravno tijelo koje je donijelo ili propustilo donijeti pojedinačnu odluku, postupilo ili propustilo postupiti, odnosno koje je stranka upravnog ugovora.

10. Prema čl. 2. st. 2. ZUS-a javnopravnim tijelom se smatra tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga).

11. Čl. 7. Zakona o tržištu rada (Narodne novine broj 118/18, 32/20, 18/22; dalje Zakon) propisano je da su prava koja se ostvaruju na temelju ovoga Zakona: 1. novčana naknada na temelju osiguranja za slučaj nezaposlenosti; 2. mirovinsko osiguranje na temelju osiguranja za slučaj nezaposlenosti; 3. novčana pomoć i naknada troškova prijevoza za vrijeme obrazovanja i osposobljavanja na radnom mjestu; 4. jednokratna novčana pomoć i naknada putnih i selidbenih troškova; 5. novčana pomoć osobe uključene na stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa; 6. novčana pomoć osobe osigurane na produženo mirovinsko osiguranje na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove.

12. Sukladno čl. 83. Zakona tuženik, na temelju javnih ovlasti, rješava o pravima nezaposlenih osoba i obavlja isplatu naknada na temelju donesenih rješenja.

13. Mjere aktivne politike zapošljavanja i očuvanja radnih mjesta iz čl. 35. Zakona ne spadaju u prava o kojima se rješava na temelju javne ovlasti tuženika, već iste sukladno čl. 36. Zakona provodi tuženik u neupravnom postupku, a na što jasno dodjeljivanje potpora za zapošljavanje i upućuje st. 3. istog čl. kojim je propisano da

obrazovanje u okviru mjera aktivne politike zapošljavanja nije upravna stvar.

14. Stoga, kako je iz dokumentacije koja prileži spisu razvidno je da je tužitelj podnio zahtjevu za dodjelu subvenciju u okviru mjere "Potpora za očuvanje radnih mjesta – skraćivanje radnog vremena" o kojem (zahtjevu) tuženik ne odlučuju u upravnom postupku, u vidu donošenja upravnog akta, niti se radi o postupanju iz čl. 156. ZUP-a to ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora.

Isto pravno shvaćanje zauzeo je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenjima posl. br. Usž-3469/2021 od 17. studenog 2021. i Usž-1842/2023 od 5. srpnja 2023., kao i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-363/2022 od 2. lipnja 2022.

15. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, temeljem odredbe čl. 30. st. 1. tč. 7.

ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 7. studenog 2023.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 67. st. 2. ZUS-a).