Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 26 Gž Ovr-1493/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice C. b. d.d. u stečaju, Z., OIB: …, koju zastupa stečajni upravitelj D. M. iz Z., OIB: …, protiv ovršenika Ž. B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2524/2018-53 od 19. listopada 2022., 6. studenog 2023.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika Ž. B. kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2524/2018-53 od 19. listopada 2022., izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22).
II Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem je na temelju ovršne isprave - Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 4. svibnja 2006., potvrđenog 5. svibnja 2006. kod javne bilježnice I. L. u Z. pod brojem OU-979/06 (dalje: Sporazuma), određena ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu glavnice od 1.305.797,18 kuna (173.309,07 eura) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 9. ožujka 2018. pa do isplate, obračunate redovne kamate u iznosu od 23.349,19 kuna (3.098,97 eura), iznosa od 1.477.088,61 kuna (196.043,35 eura) na ime dospjelih neplaćenih zateznih kamata (sukladno Ugovoru o kratkoročnom kreditu br. … od 10. travnja 2006.), kao i radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu glavnice od 2.669.058,91 kuna (354.244,99 eura) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 9. ožujka 2018. pa do isplate te iznosa od 3.159.640,47 kuna (419.356,36 eura) na ime neplaćenih zateznih kamata (sukladno Ugovoru o kratkoročnom kreditu br. … od 4. svibnja 2006.), sve to na nekretnini ovršenika, stanu u prizemlju desno stambene zgrade br. 16 i dvorišta u Z., …, upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u z.k.ul. br. 6270, k.o. V., sagrađene na k.č.br. 1480/6, stanu površine 40,04 čm korisne vrijednosti, koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka, kuhinje, sobe, kupaone i loggie i to zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditeljice iz iznosa dobivenog prodajom.
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ), pobijajući rješenje o ovrsi i iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a, pozivom i na čl. 80.b OZ-a te narušenu pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i ovrhovoditeljice. Predlaže rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe u iznosu od 127.818,75 kuna uz 25% PDV-a
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica osporava žalbene navode ovršenika i predlaže žalbu ovršenika odbaciti kao nedopuštenu (uz tvrdnju da je o svim žalbenim navodima, koji su istovjetni kao u ranije podnesenoj žalbi, pravomoćno odlučeno odlukom Županijskog suda povodom navedene žalbe).
4. Žalba ovršenika nije osnovana.
5. Ovaj sud je primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a ispitao pobijanu odluku u odnosu na razloge iz st. 1. toč. 1., 3. i 5. istog članka, kao i u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku te je ocijenio da ne postoji niti jedan od razloga na koje se pazi po službenoj dužnosti, a koji bi doveli u pitanje opstojnost pobijanog rješenja o ovrsi.
6. Sud prvog stupnja donosi pobijano rješenje o ovrsi s obrazloženjem da je sukladno rješenju Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-2740/2018-3 od 4. prosinca 2020., poduzeo odgovarajuće radnje radi dopune prijedloga za ovrhu i ocjene bi li prodaja, u izreci opisane nekretnine ovršenika, u ovome postupku narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditeljice, cijeneći da visina potraživanja ovrhovoditeljice višestruko premašuje vrijednost nekretnine koja je predmet ovršnog postupka, temeljem čega zaključuje da po toj osnovi nema narušavanja pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditeljice, jer je izvjesno da iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine ovršenika, tražbina ovrhovoditeljice i dalje neće biti u cijelosti namirena, s time da je na okolnost činjenice služi li nekretnina koja je predmet ovrhe ovršeniku za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, nakon izvedenih dokaza utvrdio da je ovršenik neprekidno od 21. veljače 1977. do 4. kolovoza 2021. imao prijavljeno prebivalište u Z. na adresi …., na kojoj adresi je uredno osobno zaprimio rješenje o ovrsi, s time da je prijavu prebivališta na adresu predmetne nekretnine regulirao tijekom predmetnog ovršnog postupka, pa smatra da je isto učinio samo kako bi imao povoljniji položaj prilikom ocjene pravične ravnoteže u ovom postupku, čime u konačnome zaključuje da prodaja nekretnine ovršenika ne bi dovela do narušavanja pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditeljice.
7. Ovršenik u žalbi ukazuje na nezakonitost pobijanog rješenja, ističući kako je prijedlog za ovrhu trebalo prvenstveno odbaciti jer nije pravodobno dopunjen i ispravljen u skladu sa zaključkom suda od 4. listopada 2022. (s time da novi prijedlog za ovrhu nije bio digitalno potpisan od strane stečajnog upravitelja, kao ovlaštene osobe, dok N. D. koja ga je digitalno potpisala, nije ovlaštena osoba ovrhovoditeljice), upirući i na to da je prvostupanjski sud samoinicijativno intervenirao u sadržaj prijedloga za ovrhu (korigirao tijek kamata te preračunavao potraživanje u eurima). Pored navedenog, ovršenik tvrdi da Sporazum na temelju kojeg je određena predložena ovrha, ne predstavlja ovršnu ispravu (Sporazum je potpisala osoba koja ga nije bila ovlaštena potpisati u ime ovrhovoditeljice samostalno, niti je ovrhovoditeljica u predmetni spis priložila punomoć na temelju koje je navedena osoba bila ovlaštena na potpisivanje Sporazuma, a koja punomoć bi bila potvrđena po javnom bilježniku), prigovarajući tome da je potraživanje ovrhovoditeljice zastarjelo te da je tražbina prestala (jer je u međuvremenu u cijelosti namirena, s time da se namiruje i u drugom ovršnom postupku Ovr-325/2021 na stanu ovršenika G. Z.), čime bi provedba predmetne ovrhe narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditeljice (jer tražbina ne egzistira, a ukoliko egzistira, može se naplatiti iz preostalih nekretnina), pored činjenice utvrđene uviđajem na licu mjesta, da ovršenik stanuje u predmetnoj nekretnini, u kojoj stanuje i njegov sin sa svojom obitelji (suprugom i troje maloljetne djece, koja nekretnina za njih predstavlja dom).
8. Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da je postupak u ovom predmetu pokrenut prijedlogom ovrhovoditeljice za ovrhu na nekretninama Željka Bronića, kao 1. ovršenika i G. Z., kao 2. ovršenika, od 19. ožujka 2018., na temelju ovršne isprave – Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 4. svibnja 2006., potvrđenog 5. svibnja 2006. kod javne bilježnice I. L. u Z. pod brojem OU-979/06., koji Sporazum su zaključili ovrhovoditeljica, kao vjerovnik, s jedne strane i s druge strane Z.-U.Z.I. d.o.o., kao dužnik (od kojeg dužnika je M. B., prednik ovršenika, njegov otac, kupio stan koji je predmetom ovrhe i za isti isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu, list 58-63 spisa) i Z-E. G. d.o.o., kao založni dužnik, koji Sporazum u konkretnom slučaju, suprotno žalbenim prigovorima ovršenika, predstavlja ovršnu javnobilježničku ispravu sukladno odredbama čl. 23. i čl. 28. OZ-a.
9. Naime, iz navedenog Sprazuma jasno je vidljivo da se radi o ispravi koju je sukladno odredbi čl. 59. st. 2. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22), javni bilježnik ispitao, utvrdio da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta te u skladu s navedenim izdao potvrdu 5. svibnja 2006. broj OU-979/06 (list 7 spisa), s time da se na Sporazumu nalazi i potvrda da se radi o javnobilježničkom aktu koji je izvršan dana 1. prosinca 2010.
10. Stoga, navedeni Sporazum predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje je ovrhovoditeljica mogla pokrenuti ovrhu na nekretninama ovršenika, na temelju kojeg Sporazuma je u korist ovrhovoditeljice uknjiženo i pravo zaloga na založenim nekretninama koje su predmetom ove ovrhe (kako to proizlazi iz izvadaka iz zemljišne knjige s lista 45 spisa), u iznosu od 4.925.000,00 kuna uvećano za kamate, naknadu i ostale troškove, dok je iz dva Ugovora o kratkoročnom (kunskom) kreditu koji su sastavni dio navedenog Sporazuma (br. … od 10. travnja 2006. i br. 814/2016 od 4. svibnja 2006.) i njihovih Dodataka, vidljiv temelj pravnog odnosa stranaka (odnosno temelj pravnog odnosa ovrhovoditeljice, banke i prednika ovršenika, kao korisnika kredita) te visina tražbine, s obzirom na to da je predmetnim Sporazumom bila osigurana naplata novčane tražbine ovrhovoditeljice kao vjerovnika, spram ovršenika, kao dužnika, prema navedenim Ugovorima i njihovim Dodacima. Dakle, iz izloženog proizlazi da ovršnu ispravu u konkretnom slučaju predstavlja Sporazum na temelju kojeg ovrhovoditeljica ima upisano založno pravo na nekretninama ovršenika koje su predmetom i ove ovrhe.
11. Treba naglasiti da se u konkretnom slučaju radi o Sporazumu kojim je Z-E. G. d.o.o., kao založni dužnik, tada kao vlasnik nekretnine koja je predmetom ovrhe (koju je kasnije prodao Z.-U.Z.I. d.o.o., a ovaj ocu ovršenika), dao suglasnost da se na navedenoj nekretnini upiše založno pravo radi osiguranja tražbine po tom Sporazumu (čl. 3.) te dozvolio ovrhovoditeljici da na temelju tog Sporazuma, nakon dospijeća tražbine, neposredno provede ovrhu radi naplate osigurane tražbine (čl. 8.), čime je prihvatio sve moguće pravne i faktične posljedice koje iz istog proizlaze, a jedna od njih je i mogućnost da predmet zaloga postane predmet ovrhe, s time da sve radnje koje je tada poduzeo kao vlasnik nekretnine, ostaju na snazi i obvezuju ovršenika kao novog vlasnika nekretnine, koja ovrha je u konkretnom slučaju i određena zbog neplaćanja kredita.
12. Predmetna ovrha je u smislu čl. 83. OZ-a određena protiv ovršenika kao novog vlasnika nekretnine koji je stekao vlasništvo na nekretnini nakon zasnivanja založnog prava, pa kako je nekretnina već u momentu stjecanja vlasništva bila opterećena založnim pravom u korist ovrhovoditeljice, to je ovršenik znao odnosno mogao i morao znati da će u slučaju nepodmirenja duga njegova prednika, ovrhovoditeljica isti namiriti iz vrijednosti predmetne nekretnine, budući da je založno pravo na toj nekretnini bilo ustanovljeno upravo radi osiguranja naplate toga duga.
13. Iz sadržaja predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja, nadalje proizlazi da je temeljem navedenog prijedloga za ovrhu 22. ožujka 2018. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2524/2018, u odnosu na oba ovršenika, protiv kojeg je ovršenik Ž. B. izjavio žalbu, nakon čega je ovršni postupak u odnosu na drugog ovršenika G. Z. (koji se na rješenje o ovrsi nije žalio), razdvojen te je u odnosu na njega formiran zaseban spis poslovni broj Ovr-325/2021.
14. U odnosu na žalbene prigovore o nedostacima u zastupanju ovrhovoditeljice prilikom sklapanja Sporazuma, valja odgovoriti da su navedeni prigovori bez utjecaja na zakonitost i pravilnostr pobijanog rješenja o ovrsi, jer se na navedene nedostatke može pozivati samo stranka koje se ti nedostaci tiču, tako da isti ni na koji način ne utječu na svojstvo Sporazuma kao ovršne isprave.
15. U odnosu na žalbene prigovore kako je prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti jer nije pravodobno dopunjen i ispravljen u skladu sa zaključkom suda od 4. listopada 2022., za odgovoriti je da iz sadržaja spisa proizlazi da je navedeni zaključak suda stečajnom upravitelju ovrhovoditeljice dostavljen elektroničkim putem 6. listopada 2022., nakon čega je 10. listopada 2022. (list 299-304 spisa) ovrhovoditeljica (putem stečajnog upravitelja), dostavila sudu podnesak s izmijenjenim prijedlogom za ovrhu (potpisan vlastoručno po stečajnom upravitelju), da bi nakon toga 17. listopada 2022. (list 305-309 spisa), dostavila podnesak s novim izmijenjenim prijedlogom za ovrhu, također potpisan vlastoručno po stečajnom upravitelju, temeljem kojeg je doneseno pobijano rješenje o ovrsi, iz koja oba podneska proizlazi i to da ih je digitalno potpisala N. D. Dakle, kako neupitnim slijedi da je ovrhovoditeljica u konačnome postupila po zaključku suda i u skladu s njim ispravila i dopunila prijedlog za ovrhu, povodom kojeg ispravljenog prijedloga je i doneseno pobijano rješenje o ovrsi, neosnovani su žalbeni prigovori ovršenika kojima ističe da je tako ispravljeni prijedlog trebalo odbaciti iz razloga što nije podnesen u roku od 8 dana koji mu je odredio sud i iz razloga što ga je digitalno potpisala osoba za koju tvrdi da nije ovlaštena zastupati ovrhovoditeljicu, pored činjenice da je ispravljeni prijedlog za ovrhu vlastoručno potpisao stečajni upravitelj ovrhovoditeljice koji je neupitno ovlašten za njezino postupanje, s time da je ovdje potrebno naglasiti da se na nedostatke u zastupanju ovrhovoditelja može pozivati samo stranka koje se ti nedostaci tiču (čl. 354. st. 3. ZPP-a), pa stoga iznesene žalbene navode nije niti potrebno posebno razmatrati.
16. Pored navedenog, žalbeni navodi kojima se prigovara nepravovremenosti ispravljenog prijedloga za ovrhu, u ovom stupnju postupka nisu od odlučnog značaja, imajući u vidu da je prvostupanjski sud postupio po ispravljenom prijedlogu za ovrhu, cijeneći da je takav prijedlog bio u svemu podoban za odlučivanje, koja odluka (radilo se o pravovremeno podnesenom ispravku ili ne), nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja o ovrsi, pri čemu posebno valja cijeniti kako i ustavnosudska praksa, a i praksa Europskog suda za ljudska prava, potiču sudove da ne podliježu pretjeranom formalizmu. S druge strane, na tvrdnje da je prvostupanjski sud samoinicijativno intervenirao u sadržaj prijedloga za ovrhu, na način da je korigirao tijek kamata te preračunavao potraživanje u eurima, valja odgovoriti da iz sadržaja konačno ispravljenog prijedloga za ovrhu (list 305-309) te sadržaja pobijanog rješenja o ovrsi, ne proizlazi da je sud prvog stupnja korigirao tijek kamata, dok time što je potraživanje ovrhovoditeljice preračunao i iskazao u protuvrijednosti u eurima, nije intervenirao u sadržaj prijedloga za ovrhu na način koji je protivan važećim pozitivnim propisima, već se radi o pravilnoj primjeni materijalnog prava sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22), i obvezi dvojnog iskazivanja novčanih vrijednosti u sudskim odlukama na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. u svezi s čl. 43. st. 1. navedenog Zakona (o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) i fiksnom tečaju konverzije prema kojem 1 eur iznosi 7,53450 kuna.
17. Nadalje, kako je na nekretnini na kojoj je određena ovrha, ovrhovoditeljica upisala založno pravo, neosnovano ovršenik smatra da je odluka suda prvog stupnja pogrešna, pozivom na narušenu pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditeljice, uz daljnju tvrdnju da je potraživanje ovrhovoditeljice zastarjelo te da je tražbina prestala jer je u međuvremenu u cijelosti namirena, pored činjenice da ovršenik stanuje u predmetnoj nekretnini, u kojoj stanuje i njegov sin sa svojom obitelji (suprugom i troje maloljetne djece, koja nekretnina za njih predstavlja dom).
18. Naime, u slučaju kada ovrhovoditelj ima upisano založno pravo na nekretninama na kojima traži određivanje ovrhe, tada nema mjesta primjeni odredbe čl. 80.b st. 2. i 3. OZ-a. Ovakav pravni stav, kojeg prihvaća i ovaj sud, zauzet je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2020. (Su-IV-87/2022), na kojem je bilo postavljeno pravno pitanje koje glasi: „Da li žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na čl. 80.b Ovršnog zakona treba ocjenjivati primjenom čl. 80.b st. 3 istog Zakona i u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo?“, te je prihvaćen zaključak da žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu članka 80.b OZ-a ne treba ocjenjivati primjenom članka 80.b stavak 3. OZ-a u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo. 19. Stoga, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane odluke žalbeni prigovori kojima ovršenik pozivom na odredbu čl. 80.b OZ-a, tvrdi da je narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditeljice, pri čemu je ipak za naglasiti da se vrijednost tražbine ovrhovoditeljice u konkretnom slučaju ne može smatrati nerazmjerno manjom od vrijednosti predmetne nekretnine, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, jer tražbina ovrhovoditeljice svakako uvelike premašuje iznos od 5.300,00 eura kojeg kao minimalan prepoznaje čl. 80.b OZ-a, dok s druge strane valja navesti kako je sukladno odredbi članka 5. stavka 1. OZ-a, ovrhovoditelj slobodan izabrati sredstvo i predmet ovrhe, pa je na ovršeniku teret dokazivanja činjenice postojanja drugog prikladnog predmeta i sredstva ovrhe, što ovršenik tijeko ovog postupka ne čini, već se neosnovano poziva na to da se potraživanje može naplatiti iz preostalih nekretnina drugih ovršenika).
20. Kako je u konkretnom slučaju, na temelju ovršne isprave – Sporazuma,, ovrhovoditeljica upisala založno pravo na nekretnini ovršenika, kako tijekom postupka ovršenik nije dostavio nikakav dokaz da je tražbinu koja proizlazi iz navedene ovršne isprave podmirio, to je i po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odredio predloženu ovrhu.
21. Pri tome, u odnosu na žalbene navode kojima ovršenik prigovara osnovanosti i visini potraživanja (uz tvrdnju da je tražbina prestala jer je u međuvremenu u cijelosti namirena) te tvrdi da je potraživanje ovrhovoditeljice u zastari, valja navesti da isti sadržajno predstavljaju tzv. opozicijski prigovor u okviru žalbenih razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ-a, o kojim žalbenim razlozima ovaj sud nije ovlašten odlučivati, budući se radi o žalbenim razlozima o kojima sukladno čl. 52. OZ-a, odlučuje prvostupanjski sud upućivanjem ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u skladu s čim je prvostupanjski sud zaključkom poslovni broj Ovr-2524/2018-8 od 1. kolovoza 2018. (list 109 spisa), već uputio ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koju parnicu je ovršenik u međuvremenu i pokrenuo (kako to proizlazi iz preslike tužbe u predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-787/2019). Temeljem navedenog, valjalo je o žalbi ovršenika odlučivati i izvan navedenih žalbenih razloga (čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ-a).
22. Što se tiče prigovora ovršenika da predmetna nekretnina predstavlja jedini dom njegovom sinu i obitelji sina, valja prije svega odgovoriti da na te okolnosti ovršenik nije dostavio valjanu dokumentaciju kojom bi navedene tvrdnje i dokumentirao, niti je predložio izvođenje drugih (eventualno personalnih) dokaza, kojima bi iste tvrdnje dokazao, a dokaz navedenog svakako ne predstavljaju uvjerenja o njihovom prebivalištu prijavljenom na adresi navedene nekretnine te činjenica da je uviđajem na licu mjesta utvrđeno da se radi o namještenom stanu s osobnim stvarima ovršenika (list 263 spisa), s time da u svakom slučaju nije dokazivao niti to da oni ne mogu svoje stambeno pitanje riješiti na drugi adekvatan način (najmom nekog drugog stana ili preseljenjem u drugu nekretninu).
23. Naime, unatoč tome što bi ovršenik provedbom ovrhe u ovom postupku svakako trpio štetu te unatoč zaštiti njegovih prava i dostojanstva, treba naglasiti da se ovršenik na zaštitu prava na dom može pozivati samo u svoje ime, a ne i u ime svojih potomaka koji eventualno žive u predmetnoj nekretnini. U konkretnom slučaju ovršenik niti ne tvrdi da se radi o gubitku nekretnine koja za njega predstavlja dom, odnosno ne tvrdi da sin i obitelj sina čine njegovo obiteljsko domaćinstvo. 24. Stoga, u konkretnim okolnostima, imajući u vidu interese i ovrhovoditeljice i ovršenika, ovršenik se ne može osnovano pozivati na pravo na dom u ime treće osobe i iz tog razloga osporavati zakonitost rješenja o ovrsi kojim je na temelju ovršne isprave određena ovrha na nekretnini njegovo vlasništvo.
25. Pravilno je stoga sud prvog stupnja primjenio materijalno pravo nalazeći da su ispunjene sve pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja.
26. Kako je prvostupanjski sud predmetnu ovrhu na nekretnini ovršenika odredio na temelju ovršne isprave koja je postala ovršna, kako nije utvrđeno niti postojanje žalbenih razloga na koje temeljem odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti osnovanost preostalih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. OZ-a (toč. 1. – 6. i toč. 8. i 10.), na koje se ovršenik samo paušalno poziva, bez konkretnog obrazlaganja, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi (izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ-a) te odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja, s time da će sud prvog stupnja u daljnjem tijeku postupka odlučiti o prijedlogu za odgodu ovrhe koji je ovršenik podnio istovremeno sa žalbom o kojoj se odlučivalo ovim rješenjem.
27. Na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu 6. studenog 2023.
Sutkinja:
Roberta Pandža, v.r.
