Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: K-560/2021-12

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Ivi Štefan Kuzmić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Natalije Karaule, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene A. C. zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18., 126/19 i 84/21.; dalje: KZ/11) u povodu privatne tužbe privatnog tužitelja D. K. od 2. prosinca 2021., 6. studenog 2023.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se privatna tužba privatnog tužitelja D. K. zastupanog po punomoćniku odvjetniku V. K., protiv okrivljene A. C., zastupane po braniteljici N. R., zbog počinjenja pet kaznenih djela klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11, a koja djela su prema navodima u privatnoj tužbi počinjena 5. rujna 2021., putem dnevnih novina "24 sata", 7. rujna 2021., putem dnevnih novina "24 sata", 15. rujna 2021. putem dnevnih novina "Večernji list" i 15. rujna 2021. putem dnevnih novina "24 sata".

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj D. K. podnio je 2. prosinca 2021. privatnu tužbu protiv okrivljene A. C. zbog kaznenih djela protiv časti i ugleda - klevetom - opisano po članku 149. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavku 2. KZ/11.

2. Sukladno članku 527. stavku 2. ZKP/08 zakazano je ročište radi prethodnog razjašnjenja stvari, a okrivljenica je prethodno dostavila prijedlog za odbačaj tužbe sukladno članku 21. stavku 7. Direktive EU 2019/1937 koja je bila na snazi u vrijeme kada joj se stavlja na teret da je počinila kaznena djela u kojem navodi da je opravdano smatrala da je privatni tužitelj počinio kaznena djela, a što su i potvrdile istražne radnje USKOK-a te je protiv njega 9. siječnja 2023. podignuta i optužnica.

3. Na ročištu radi prethodnog razjašnjenja stvari punomoćnik privatnog tužitelja se protivio prijedlogu okrivljene za odbačaj privatne tužbe navodeći da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe direktive EU 2019/1937 te je u spis priložio nepravomoćna presuda Općinskog suda u Kutini broj Pr-512/2021 od 20. srpnja 2023. iz koje proizlazi da u tom predmetu tužiteljica neosnovano pozivala na njeno pravo na sudsku zaštitu zbog prijavljivanja nepravilnosti jer nije poštivala propisanu formu pa zbog toga ne uživa ni sudsku zaštitu. U odnosu na spomenutu Direktivu u članku 15. točka 1.b, propisani su uvjeti pod kojima se prijavitelj nepravilnosti može pozivati na sudsku zaštitu, ako su ispunjene strogo propisane pretpostavke za primjenu Direktive. Kako iz priložene presude Općinskog suda u Kutini proizlazi da okrivljena u postupku prijave nepravilnosti nije posegnula prvotno za unutarnje prijavljivanje, već izvršila vanjsko prijavljivanje nepravilnosti, točnije podnošenjem sadržaja kaznene prijave Pučkom pravobranitelju, to u konkretnom slučaju kraj takvog stanja stvari nije bilo uopće niti mjesta niti potrebe javno razotkrivati nepravilnosti koje je okrivljena učinila u medijima koji su predmet ovog postupka već je očito to učinila s namjerom klevetanja privatnog tužitelja. Osim navedenog, propisani članak Direktive jasno propisuje da u slučaju vanjskog prijavljivanja dopušteno je javno razotkrivati nepravilnosti jedino i u slučaju kad "…postoji rizik od osvete ili su izgledi da će se povreda djelotvorno ukloniti niski zbog posebnih okolnosti slučaja, primjerice ako bi dokazi mogli biti skriveni ili uništeni ili ako bi tijelo moglo biti u dosluhu s počiniteljem povrede odnosno sudjelovati u povredi." Iz priložene presude Općinskog suda u Kutini razvidno je da tužiteljica, ovdje okrivljena, nije opozvana s mjesta direktora iz osvete, već zbog narušenih međuljudskih odnosa i neprihvaćanja rezultata poslovanja, pa se u tom dijelu ne može primjenjivati Direktiva kao osnova za sudsku zaštitu. Isto tako, od strane države imenovano tijelo za primitak vanjskog prijavljivanja - Pučki pravobranitelj, svakako nije tijelo koje bi bilo u dosluhu s počiniteljem bilo kakve povrede, nepravilnosti, pa se i po navedenom dijelu Direktive okrivljena ne može pozivati na sudsku zaštitu.

4. Braniteljica okrivljenice je navela da i dalje ostaje kod svog prijedloga za odbacivanje privatnih tužbi u ovom predmetu te je nadodala da se punomoćnik privatnog tužitelja u svom protivljenju prijedlogu pozvao na nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Kutini donesenu u predmetu Pr-… a koji predmet je usko vezan uz radni spor koji je okrivljenica vodila protiv svog poslodavca, a u navedenom predmetu presuda je utemeljena isključivo na nepravilnoj primjeni Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti dok se uopće nisu primjenjivale odredbe Direktive. Nadalje je navela da je okrivljenica svoju prijavu nepravilnosti podnijela Pučkom pravobranitelju, a potom i javno razotkrila nepravilnosti jer se nije mogla obraćati tzv. unutarnjim tijelima uvažavajući činjenicu da je u vrijeme podnošenja navedenih prijava okrivljenica obnašala dužnost direktora u E. M. d.o.o., a o prijavi bi u slučaju unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti trebala određivati njoj podređena osoba koja je u ostalom i bila potpredsjednica ogranka H. K. gdje je privatni tužitelj u to vrijeme bio predsjednik stranke. Pučki pravobranitelj je ispitao prijavu okrivljenice prije svog postupanja da li postoje pretpostavke za tzv. vanjsko prijavljivanje, što je nesporno i utvrdio pozitivnim, jer je nadalje vršio postupanje po vanjskoj prijavi nepravilnosti podnesene od strane okrivljene. Nadalje, nije sporno da Pučki pravobranitelj sasvim sigurno nije osoba koja bi postupala u dosluhu s osobama koje su prijavljene, no međutim, postojala je opasnost od uništenja ili sakrivanja dokaza, pa je okrivljenica ujedno uz vanjsku prijavu nepravilnosti izvršila i javno razotkrivanje nepravilnosti, te je time ona osoba koja temeljem odredbi Direktive uživa pravo na zaštitu, a time i pravo da se protiv nje zbog njezinih prijava ne mogu voditi kazneni postupci.

5. Nije sporno da je optužnicom USKOK-a broj KO-US-107/2022 od 29. prosinca 2022. pokrenut postupak između ostaloga i protiv privatnog tužitelja zbog kaznenog dijela protiv službene dužnosti – produljenim kaznenim djelom trgovanja utjecajem – opisano i kažnjivo po članku 295. stavku 1. u vezi članka 52. KZ/11, a nije sporno ni da je okrivljena u tiskovinama i na portalima dala izjave koje su predmet ove privatne tužbe.

6. Prvenstveno se ističe da presuda Općinskog suda u Kutini poslovnog broja Pr-…. od 20. srpnja 2023. koju je na raspravi dostavio punomoćnik privatnog tužitelja i na koju se poziva nije i ne može biti mjerodavna za odluku sudu u ovom postupku s obzirom da je riječ o nepravomoćnoj presudi.

7. Direktivom 2019/1937 Europskog parlamenta i vijeća o zaštiti osoba donesena je 23. listopada 2019. te je njom u članku 1. navedeno da je svrha Direktive unaprijediti provedbu prava i politika Unije u specifičnim područjima utvrđivanjem zajedničkih minimalnih standarda kojima se pruža visoka razina zaštite osobama koje prijavljuju povrede prava Unije, a u članku 2. Direktive regulira se materijalno područje primjene te je propisano da se ovom Direktivom utvrđuju zajednički minimalni standardi za zaštitu osoba koje prijavljuju povrede prava Unije te su pod a) taksativno navedene određena područja , a pod b) je navedeno da su to povrede koje utječu na financijske interese Unije kako je navedeno u članku 325. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije (dalje-UFEU-a) i dodatno utvrđeno u relevantnim mjerama Unije. U uvodu Direktive se navodi na temelju kojih pravnih propisa i provedenih postupaka je ista donesena te je u točkama pojašnjeno koji su razlozi donošenja ove Direktive. Tako u uvodu u točki 15) se navodi da je zaštita financijskih interesa Unije koja se odnosi na borbu protiv prijevara, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na rashode unije, prikupljanje Unijinih prihoda i sredstava ili na Unijinu imovinu, ključno je područje u kojem treba pojačati provedbu prava Unije, a jačanje zaštite financijskih interesa Unije relevantno je i za izvršenje proračuna Unije u vezi sa rashodima na temelju Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju. Zbog nedostatka učinkovite provedbe u području zaštite financijskih interesa Unije, među ostalim u kontekstu sprječavanja prijevare i korupcije na nacionalnoj razini smanjuju se prihodi Unije, a sredstva Unije se zloupotrebljavaju što može narušiti javna ulaganja i rast te umanjiti povjerenje građana u djelovanje Unije. Člankom 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije od Unije i država članica zahtjeva se suzbijanje prijevara i svih drugih nezakonitih djelovanja koja su usmjerena protiv financijskih interesa Unije.

8. Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti od 13. veljače 2019., a koji je stupio na snagu 1. srpnja 2019., je bilo uređeno prijavljivanje nepravilnosti, postupak prijavljivanja nepravilnosti, prava osoba koje prijavljuju nepravilnosti, obveze tijela javne vlasti te pravnih i fizičkih osoba u vezi s prijavom nepravilnosti kao i druga pitanja važna za prijavu nepravilnosti i zaštitu prijavitelja nepravilnosti te je između ostaloga i prijaviteljima nepravilnosti dano pravo da imaju pravo na zaštitu sukladno postupcima za prijavljivanje nepravilnosti predviđenih tim Zakonom, sudsku zaštitu, naknadu štete i zaštitu identiteta i povjerljivosti. Člankom 24. istog Zakona je propisano da prijavitelj nepravilnosti prema kojem je poduzeta štetna radnja u vezi s prijavom nepravilnosti ima pravo na sudsku zaštitu i to podnošenjem tužbe za zaštitu u vezi s prijavom nepravilnosti nadležnom sudu.

9. Uvažavajući gore navedenu svrhu donošenja Direktive (EU) 2019/1937 te materijalno područje primjene, kao i sve okolnosti ovih postupaka po privatnoj tužbi privatnog tužitelja D. K., kao i sadržaj te tužbe, ovaj sud je mišljenja da se u ovom postupku može direktno primijeniti Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i vijeća od 23. listopada 2019. godine o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije tj. da bi okrivljenica bila ta osoba kojoj se pruža zaštita uvažavajući činjenicu da gore navedeni nacionalni Zakon koji je donesen prije stupanja na snagu Direktive nije dovoljno jasan i bezuvjetan kao što je to slučaj sa odredbama Direktive (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (slučaj Van Gend en Loos), a što je u svakom slučaju za sve buduće postupke riješeno donošenjem Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (Narodne novine broj 46/22.) kojim zakonom se uređuje prijavljivanje nepravilnosti, postupak prijavljivanja nepravilnosti, prava osoba u postupku prijavljivanja, obveze tijela javne vlasti te pravnih i fizičkih osoba u vezi s prijavom nepravilnosti kao i druga pitanja važna za prijavu nepravilnosti i zaštitu prijavitelja nepravilnosti, a u članku 2. tog Zakona je propisano da se tim Zakonom u Hrvatsko zakonodavstvo preuzima Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i vijeća od 23. listopada 2019. godine o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (SL L 305, 26.11.2019). U članku 4. tog Zakona je definirano područje primjene Zakona te su navedena područja koja su obuhvaćena tim Zakonom i Direktivom, a vezano za koja se propisuje zaštita osoba koje prijavljuju nepravilnosti i vidljivo je da su točno navedena sva područja iz članka 2. Direktive (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i vijeća od 23. listopada 2019. godine o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije, a što nije bilo jasno i bezuvjetno definirano Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (Narodne novine broj 17/19.).

10. U članku 4. stavak 1. točka a. Direktive je propisano da se Direktiva primjenjuje na prijavitelje koji su zaposleni u privatnom i javnom sektoru i stekli su informacije o povredama u radnom okruženju što uključuje osobe koje imaju status radnika u smislu članka 45. stavak 1. UFEU-a, dok je u članku 6. Direktive propisano da prijavitelji imaju pravo na zaštitu na temelju Direktive pod uvjetom da su imali opravdan razlog vjerovati da su prijavljene informacije o povredama istinite u trenutku prijave i da su te informacije obuhvaćene područjem primjene Direktive i da su podnijeli prijavu unutarnjim kanalima u skladu s člankom 7. Direktive ili vanjskim kanalima u skladu s člankom 10. Direktive ili su javno razotkrili informacije u skladu s člankom 15. Direktive. Člankom 15. Direktive je propisano da osoba koja javno razotkriva informacije ima pravo na zaštitu u skladu s Direktivom ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta: a) osoba je prvo podnijela prijavu unutarnjim i vanjskim kanalima ili izravno vanjskim kanalima u skladu s poglavljima II i III, ali u roku iz članka 9. stavak 1. točka 1. točke (f) ili članka 11. stavka 2. točka (d) i nisu poduzete odgovarajuće mjere kao odgovor na prijavu ili b) osoba ima opravdan razlog vjerovati da povreda može predstavljati neposrednu ili očitu opasnost za javni interes, kao u slučaju krizne situacije ili rizika od nepopravljive štete ili u slučaju vanjskog prijavljivanja postoji rizik od osvete ili su izgledi da će se povreda djelotvorno ukloniti niski zbog posebnih okolnosti slučaja, primjerice ako bi dokazi mogli biti skriveni ili uništeni ili ako bi tijelo moglo biti u dosluhu s počiniteljem povrede odnosno sudjelovati u povredi.

11. U članku 21. Direktive su propisane mjere za zaštitu od osvete prema prijaviteljima nepravilnosti tako da su iste u tom članku navedene u stavku 7. istog članka je navedeno da se u sudskim postupcima, uključujući postupke zbog klevete, povrede autorskog prava, povrede tajnosti, povrede pravila o zaštiti podataka, otkrivanja poslovne tajne ili zahtjeva za naknadu na temelju privatnog, javnog ili kolektivnog radnog prava osobe iz članka 4. Direktive ne snose nikakvu odgovornost zbog prijava ili javnih razotkrivanja na temelju ove Direktive. Te osobe imaju pravo na temelju te prijave ili javnog razotkrivanja zatražiti odbacivanje predmeta pod uvjetom da su imale opravdan razlog vjerovati da su prijava ili javno razotkrivanje bili nužni radi razotkrivanja povrede na temelju Direktive.

12. Uvažavajući sve gore navedeno zaključak je suda da okrivljenica kao prijavitelj nepravilnosti ima pravo na zaštitu na temelju Direktive. Ovo iz razloga što je ista imala opravdan razlog vjerovati da su prijavljene informacije o povredama istinite i da su te informacije obuhvaćene područje primjene ove Direktive, a ista je ove informacije javno razotkrila u skladu s člankom 15. Direktive. Da je okrivljenica imala razloga vjerovati da su ove informacije istinite proizlazi osobito iz toga što je ista bila direktorica trgovačkog društva Eko Moslavina d.o.o. koje je u većinskom vlasništvu Grada K. i da je od nje traženo da realizira zapošljavanje sina nezavisnog vijećnika D. K. i da se realizira povećanje plaće D. K.. Uz to je od nje traženo i zapošljavanje osoba u E. M. d.o.o. iako za to tada nije bilo potrebe te je dobivala naloge i od predsjednika gradskog vijeća D. K., a svi ovi nalozi su bili povezani radi osiguranja dovoljnog broja glasova gradskih vijećnika za donošenje odluka u G. K., a koja postupanja su i opisana u optužnici koja je podignuta protiv ovih osoba zbog počinjenja kaznenih djela podmićivanja zastupnika i trgovanja utjecajem. To znači da je okrivljenica dobivala direktne naloge za postupanje od gore navedenih osoba, a koje naloge je trebala provesti unutar trgovačkog društvo E. M. d.o.o. tako da ona o tome ima neposrednih saznanja. Na osnovu tih saznanja ista je i te informacije javno razotkrila svojim izjavama u medijima zbog čega je protiv privatnog tužitelja pokrenut i kazneni postupak, a koje izjave su predmet i ovog postupka.

13. S obzirom da se radi o javnom razotkrivanju sukladno članku 15. Direktive sud smatra da je ispunjen i jedan od uvjeta na temelju kojih okrivljenica ima pravo na zaštitu u skladu s Direktivom i to da je imala opravdan razlog vjerovati da povreda može predstavljati neposrednu ili očitu opasnost za javni interes, kao u slučaju krizne situacije ili rizika od nepopravljive štete. Ovo iz razloga što je okrivljenica imala opravdan razlog vjerovati da ove povrede mogu utjecati na donošenje odluka u okviru G. K., a koje odluke se odnose na sve građane G. K. te bi te povrede predstavljale neposrednu i očitu opasnost za javni interes građana. Uz to sud smatra da je okrivljenica imala opravdan razlog vjerovati i da u slučaju vanjskog prijavljivanja postoji rizik od osvete ili su izgledi da će se povreda djelotvorno ukloniti niski zbog posebnih okolnosti slučaja jer bi se dokazi mogli skriti ili uništiti, a osobito imajući ovdje u vidu da je okrivljenica u trenutku javnog razotkrivanja informacija bila direktorica trgovačkog društva koje je u većinskom vlasništvu Grada Kutine, tako da je mogla vjerovati da bi joj se na neki način mogla dogoditi određena osveta zbog takvih njezinih postupanja, a u konačnici je to i vidljivo po tome što je ista smijenjena s mjesta direktorice trgovačkog društva E. M. d.o.o.

14. U skladu s navedenim odlučeno je kao u izreci.

U Sisku 6. studenog 2023.

Sutkinja

Iva Štefan Kuzmić, v.r.