REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 4 Pr-696/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice R.D. iz D.S., OIB: …, zastupane po punomoćniku M.S., odvjetniku u Z., protiv tužene Republika Hrvatska, Ministarstvo, Z., OIB: …, zastupane po O.G.D.O. u Z., radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave dana 5. listopada 2023., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zakonskog zastupnika tužene, dana 6. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici bruto iznos od 4.623,59 eur / 34.836,46 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 982,19 kuna / 130,36 eur od 07.06.2017. pa do isplate,

- 1.198,13 kuna / 159,02 eur od 06.07.2017. pa do isplate,

- 1.255,03 kuna / 166,57 eur od 05.08.2017. pa do isplate,

- 1.286,07 kuna / 170,69 eur od 07.09.2017. pa do isplate,

- 1.286,05 kuna / 170,69 eur od 06.10.2017. pa do isplate,

- 1.286,05 kuna/ 170,69 eur od 06.11.2017. pa do isplate,

- 1.311,77 kuna/ 174,10 eur od 09.12.2017. pa do isplate,

- 1.311,77 kuna / 174,10 eur od 06.01.2018. pa do isplate ,

- 1.311,78 kuna / 174,10 eur od 08.02.2018. pa do isplate ,

- 1.311,76 kuna / 174,10 eur od 09.03.2018. pa do isplate ,

- 1.302,85 kuna / 175,41 eur od 14.04.2018. pa do isplate ,

- 1.277,35 kuna / 169,53 eur od 09.05.2018. pa do isplate ,

- 1.311,77 kuna / 174,10 eur od 12.06.2018. pa do isplate ,

- 1.311,76 kuna / 174,10 eur od 06.07.2018. pa do isplate ,

- 1.311,76 kuna/174,10 eur od 04.08.2018. pa do isplate ,

- 1.317,82 kuna / 174,90 eur od 07.09.2018. pa do isplate ,

- 1.251,93 kuna / 166,16 eur od 06.10.2018. pa do isplate ,

- 1.257,93 kuna / 166,96 eur od 10.11.2018. pa do isplate ,

- 1.248,88 kuna / 165,75 eur od 11.12.2018. pa do isplate ,

- 1.317,89 kuna / 174,91 eur od 10.01.2019. pa do isplate ,

- 1.357,39 kuna / 180,16 eur od 09.02.2019. pa do isplate,

- 1.316,59 kuna / 174,74 eur od 09.03.2019. pa do isplate

- 1.357,43 kuna /180,16 eur od 06.04.2019. pa do isplate,

- 1.357,46 kuna / 180,17 eur od 10.05.2019. pa do isplate,

- 1.313,12 kuna / 174,28 eur od 08.06.2019. pa do isplate,

- 1.357,60 kuna /180,18 eur od 06.07.2019. pa do isplate,

- 1.308,33 kuna /173,65 eur od 08.08.2019. pa do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom bruto iznosa od 8.038,21 eur / 60.563,89 kuna sa zatraženim kamatama.

III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 635,90 eur / 4.791,19 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 6. studenog 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 1.278,50 eur / 9.632,86 kuna sa zatraženim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je kao zaposlenica ureda za upravljanje državnom imovinom prema Rješenju od 20. srpnja 2012. bila raspoređena na radno mjesto Voditelja Odjela predlaganja članova skupština, nadzornih odbora i uprava trgovačkog društva od strateškog i posebnog interesa za koje radno mjesto je određen koeficijent 1,746. Potom je Rješenjem Ministarstva od 3. svibnja 2017. raspoređena s danom 8. svibnja 2017. na radno mjesto Višeg stručnog savjetnika u Službi za nestrateška trgovačka društva za koje radno mjesto je određen koeficijent složenosti poslova 1,523. Na navedeno rješenje izjavila je žalbu, te je Odbor za državnu službu Rješenjem od 26. veljače 2021. poništio Rješenje o rasporedu od 3. svibnja 2017. Vlada Republike Hrvatske je 26. siječnja 2017. donijela Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva ("Narodne novine", broj: 8/17.) temeljem koje je ministar državne imovine 10. travnja 2017. donio Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva. Stupanjem na snagu tog pravilnika prestao je važiti Pravilnik o unutarnjem redu Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, te su ukinuta sva radna mjesta predviđena Pravilnikom o unutarnjem redu, a državni službenici bivšeg Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom raspoređeni su na nova radna mjesta u Ministarstvu. Sukladno Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva i pripadajućem Popisu radnih mjesta ustrojena su radna mjesta Viši stručni savjetnik (koeficijent 1,523), Viši savjetnik - specijalist

(koeficijent 2,134) i Voditelj službe (koeficijent 2,134), za koja radna mjesta je ispunjavala uvjete. Ona je tijekom radnog odnosa za 2015. i 2016. bila ocijenjena ocjenom "izuzetan" čime je ispunila i preduvjet za redovno napredovanje sukladno čl. 90. Zakona o državnim službenicima. Zaposlenica Ministarstva bila

je do 31. srpnja 2019. S obzirom da je bila raspoređena na radno mjesto Voditelja Odjela predlaganja članova skupština, nadzornih odbora i uprava trgovačkih društava od strateškog i posebnog interesa za koje radno mjesto je određen koeficijent 1,746, a koje radno mjesto je ukinuto, smatra da je nakon stupanja na snagu novog Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva mogla biti raspoređena

jedino na radno mjesto s istom vrstom složenosti poslova s jednakim ili višim koeficijentom. Budući da prema novom Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva nije postojalo radno mjesto sa istim, već samo sa višim

koeficijentom, ista je trebala biti raspoređena na prvo više radno mjesto po koeficijentu, a to je radno mjesto Viši savjetnik - specijalist s koeficijentom 2,134. Slijedom navedenog, predlaže sudu naložiti tuženoj za razdoblje od 8. svibnja 2017. do 31. srpnja 2019. na ime razlike bruto plaće između koeficijenta 1,523 i koeficijenta 2,134 isplatiti joj bruto iznos od 12.661,80 eur / 95.400,31 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužiteljica nikada nije bila raspoređena na radno mjesto Višeg savjetnika – specijaliste s koeficijentom 2,134, a za koji raspored je potrebno odobrenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose. Rješenjem Odbora od 26. veljače 2011. poništeno je Rješenje o rasporedu Ministarstva od 3. svibnja 2017. te je dostavljeno prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Ministarstvo nije ponovno rješavalo u navedenom predmetu s obzirom da je tužiteljici sporazumno prestala državna služba dana 20. travnja 2020., a prethodno je koristila neplaćeni dopust od 31. srpnja 2019. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Rješenje Državnog ureda o rasporedu na radno mjesto od 20. srpnja 2015. (list 6-7 i 122-123 spisa), Rješenje Ministarstva od 3. svibnja 2017. (list 8-10 i 124-126 spisa), Rješenje Odbora od 26. veljače 2021. (list 11-14 i 127-130 spisa), Rješenje Državnog ureda od 8. veljače 2016. (list 15 spisa), Rješenje Ministarstva od 20. veljače 2017. (list 16 spisa), Sporazum o prestanku državne službe od 30. travnja 2020. (list 17 i 132 spisa), Rješenje Ministarstva od 30. svibnja 2019. (list 18 i 131 spisa), obračunske liste (list 19-55 spisa), Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva od 10. travnja 2017. (list 56-59 spisa), Popis radnih mjesta, opis poslova, broj izvršitelja i stručni uvjeti za obavljanje poslova u ustrojstvenim jedinicama Ministarstva (list 60-115 spisa), Izračun razlike bruto plaće između koeficijenta 1,523 i 1,746 (list 134 spisa), Izračun razlike bruto plaće između koeficijenta 1,523 i 2,134 (list 151 spisa), saslušana je svjedokinja Š.S. (list 146- 147 spisa) i tužiteljica (list 148-149 spisa).

4. Rješenjem Državnog ureda od 20. srpnja 2015. tužiteljica je raspoređena na radno mjesto Voditelja Odjela predlaganja članova skupština, nadzornih odbora i uprava trgovačkih društava od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, s plaćom koja se obračunava prema koeficijentu 1,746.

5. Rješenjem Ministarstva od 3. svibnja 2017. tužiteljica je s danom 8. svibnja 2017. raspoređena na radno mjesto Višeg stručnog savjetnika u Službi za nestrateška trgovačka društva, Sektor za trgovačka društva, Uprava za trgovačka društva s plaćom koja se obračunava prema koeficijentu 1,523.

6. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu te je Rješenjem od 26. veljače 2021. Odbor poništio Rješenje od 3. svibnja 2017. i predmet dostavio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

7. Sporazumom o prestanku državne službe od 30. travnja 2020. tužiteljica i Ministarstvo sporazumno su utvrdili da je tužiteljici na njezin zahtjev državna služba prestala dana 30. travnja 2020.

8. Rješenjem Ministarstva od 30. svibnja 2019. tužiteljici je odobreno korištenje neplaćenog dopusta u trajanju od 31. srpnja 2019. pa do 30. lipnja 2020.

9. Među strankama nije sporno pravo tužiteljice na naknadu razlike plaće između koeficijenta 1,523 i koeficijenta 1,746 za razdoblje od 1. svibnja 2017. pa do 31. srpnja 2019.

10. Sporno je pravo tužiteljice na naknadu razlike plaće između koeficijenta 1,523 i koeficijenta 2,134 za razdoblje od 1. svibnja 2017. pa do 31. srpnja 2019.

11. Vlada Republike Hrvatske dana 26. siječnja 2017. donijela je Uredbu o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva ("Narodne novine", broj: 8/17.) na temelju koje uredbe je ministar dana 10. travnja 2017. donio Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva.

12. Stupanjem na snagu Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva od 10. travnja 2017. prestao je važiti Pravilnik o unutarnjem redu Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, te su ukinuta sva radna mjesta predviđena tim pravilnikom, a državni službenici Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom raspoređeni su na nova radna mjesta u Ministarstvu.

13. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je u utuženom razdoblju obavljala poslove kao i ranije, te joj se plaća isplaćivala prema koeficijentu 1,523. Kod tužene se prvi put zaposlila 2014. na radno mjesto Višeg stručnog savjetnika temeljem javnog natječaja. Nakon toga se 2015. temeljem javnog natječaja kod tužene zaposlila na radno mjesto Voditeljice odjela. Ne zna je li po novim propisima za raspoređivanje na radna mjesta bilo potrebno raspisivanje javnog natječaja, ali zna da je ona degradirana, iako je tri godine za redom bila ocijenjena ocjenom izvrstan, te je umjesto degradacije trebala biti unaprijeđena. Aktivnosti koje je provodila su bile puno zahtjevnije od aktivnosti koje su bile predviđene za voditeljicu odjela. Ta degradacija ju je jako povrijedila. Smatra da joj je nanesena ogromna nepravda, ne samo financijski, već i moralno te smatra da to tako ne bi trebalo funkcionirati u državnoj službi. Ne zna zašto nije raspoređena na radno mjesto Savjetnika specijalista. Ništa joj nije obrazloženo, niti je s nekim razgovarala nakon što je tražila razgovor. Na to radno mjesto su raspoređeni i neki drugi voditelji odjela, ali i neki drugi službenici. Neki voditelji odjela dobili su i viši stupanj od savjetnika specijalista. Zna da je još jedna voditeljica odjela bila degradirana kao i ona, ali ne zna je li ista podnijela prigovor. Kolegica B., koja je također bila voditeljica odjela, postala je savjetnik specijalist, s tim da nije bila na javnom natječaju za voditelja odjela, a to je bilo nakon što je ona postala voditeljica odjela. Nakon što je raspoređena na radno mjesto Višeg stručnog savjetnika osjećala se da nije cijenjena. Zbog toga je bila nezadovoljna, ali nije dozvoljavala da to utječe na kvalitetu obavljanja poslova. Nije podnosila nikakav prijedlog za raspoređivanje na radno mjesto Savjetnika specijalista. Sa svim kolegama je imala jako dobar odnos i prije i poslije.

14. Svjedokinja Š.S. iskazala je da je u utuženom razdoblju radila na radnom mjestu Načelnice sektora za trgovačka društva. Tužiteljica je radila u njezinom sektoru te je istoj bila nadređena, ali ne neposredno, već je istoj neposredno nadređen bio šef službe. Tužiteljica je poslove voditeljice odjela obavljala do nove sistematizacije Ministarstva, odnosno sve dok tužiteljica

nije dobila službeno rješenje. Tužiteljica je sadržajno u ministarstvu obavljala iste poslove koje je ranije obavljala u Državnom uredu. Iako se promijenila sistematizacija i organizacijska struktura, obujam poslova i nadležnosti su ostale nepromijenjene. Prema novoj sistematizaciji kod tužene nisu bili predviđeni voditelji odjela, jer su svi odjeli ukinuti, već je voditeljima bilo iskomunicirano da će se novom sistematizacijom ustrojiti novo radno mjesto savjetnik specijalist, da nitko neće biti na gubitku i da će svima biti bolje. Međutim, na kraju nitko, pa tako ni tužiteljica, nije postao specijalist. Misli da je gospođa A., voditeljica odjela u jednom drugom sektoru, postala specijalist. I još jedna kolegica B. iz njezinog sektora, koja je bila jako nezadovoljna i uporna i išla je državnom tajniku, je postala savjetnik specijalist. Savjetnici specijalisti su postali i neki drugi radnici. Prema njezinom mišljenju tužiteljica je po svom iskustvu i znanju trebala postati savjetnik specijalist. Između ostalog, i zbog toga što je tužiteljica u prethodnom razdoblju obavljala i poslove v. d. ravnatelja zavoda, odnosno direktora zavoda za koje

poslove oni nisu mogli pronaći čovjeka, a nužno im je trebao i takav čovjek jer je slijedilo restrukturiranje. Po donošenju nove uredbe i nove organizacijske sheme nova radna mjesta popunjavaju se bez javnog natječaja postojećim radnicima, a tek nakon toga ide vanjski natječaj. Načelnici sektora nisu predlagali radnike za određena radna mjesta, već su odluke donosili državni tajnik i ministar. Tužiteljica je imala uvjete za radno mjesto savjetnik specijalist. I kolege koji nisu bili voditelji odjela, postali su savjetnici specijalisti te su imali uvjete za to radno mjesto. Voditelj odjela i savjetnik specijalist nisu imali istu plaću, već je savjetnik specijalist imao bitnu veću plaću od voditelja odjela. Složenije mjesto, prema njezinom mišljenju, je bilo radno mjesto savjetnik specijalist. Ranije se voditelj odjela potpisivao na radni dokument, dok savjetnik u principu nije ništa potpisivao. Savjetnik specijalist nema neke konkretne odgovornosti, budući sve potpisuje šef službe. Misli da je tužiteljici ponuđeno radno mjesto savjetnice i misli da je plaća za to mjesto manja od voditelja odjela.

15. Člankom 127. st. 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj: 92/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 49/11. 150/11, 34/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 61/17. - dalje u tekstu ZDS-a) propisano je da kada se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta prema potrebama službe i stručnom znanju. Sukladno st. 3. ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.

16. S obzirom da je Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva od 10. travnja 2017. ukinut Odjel predlaganja članova skupština, nadzornih odbora i uprava trgovačkih društava od strateškog i posebnog interesa, kao i radno mjesto Voditelja tog odjela na kojem je bila zaposlena tužiteljica, tužena je postupila

sukladno čl. 127. st. 1. i 3. ZSD-a i tužiteljicu sukladno potrebama službe i stručnom znanju rasporedila na radno mjesto Viši stručni savjetnik s koeficijentom 1,523 za koje radno mjesto je ispunjavala uvjete.

17. Bez obzira što je tužiteljica ispunjavala uvjete za radno mjesto Viši savjetnik – Specijalist s koeficijentom 2,134, tužena tužiteljicu nije rješenjem rasporedila na to radno mjesto, slijedom čega ista za utuženo razdoblje nema pravo na plaću za radno mjesto Viši savjetnik - Specijalist koja se obračunava prema koeficijentu 2,134.

18. Budući da je Rješenjem Odbora za državnu službu od 26. veljače 2021. poništeno rješenje Rješenje Ministarstva od 3. svibnja 2017. prema

kojem rješenju se tužiteljici u utuženom razdoblju obračunavala plaća za radno mjesto Viši stručni savjetnik primjenom koeficijenta 1.523, tužiteljica za razdoblje od svibnja 2017. pa do srpnja 2019. ostvaruje pravo prema Rješenju Državnog ureda od 20. srpnja 2015. sukladno kojem rješenju joj se plaća obračunavala prema koeficijentu 1,746.

19. Tužena je tijekom postupka dostavila Izračun razlike bruto plaće tužiteljice između koeficijenta 1,523 i 1,746, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu za isplatom bruto iznosa od 4.623,59 eur / 34.836,46 kuna za razdoblje od svibnja 2017. pa do srpnja 2019., pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

20. Na dosuđene iznose tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a), a iste sukladno odredbi čl. 90. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 137/04.) teku kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke presude.

21. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice nije osnovan, pa je isti valjalo odbiti za bruto iznos od 8.038,21 eur / 60.563,89 kuna sa zatraženim kamatama, kao pod točkom II. izreke presude.

22. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a). Prema čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

23. Tužiteljici su, kao potrebni, dosuđeni troškovi sastava zahtjeva za mirno rješenje spora (100 bodova prema Tbr. 28/1 OT/12), sastava tužbe (100 bodova prema TBr. 8/1 Ot/12), sastava podnesaka od 17. rujna 2022. i 14. kolovoza 2023. (po 100 bodova prema Tbr. 8/1 Ot/12) te pristupa na ročište 16. veljače 2023., 24. travnja 2023. i 5. listopada 2023. (po 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT/12) što uz vrijednost boda od 1,99 eur / 15,00 kn (Tbr. 50. OT/12) i poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. OT/12) iznosi 1.741,25 eur.

24. Tužiteljici nisu priznati troškovi pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 173,15 eur, jer takav trošak i nije nastao za tužiteljicu.

25. Tužiteljica je uspjela u sporu u osnovi svoga potraživanja, dok je, što se tiče visine, uspjela sa 36,52% zahtjeva. Tužiteljica je, dakle, uspjela u sporu u omjeru od 68,26%. Tužena je tijekom postupka osporavala osnovu tužbenog zahtjeva, u kojem dijelu nije uspjela u cijelosti, dok je u pogledu visine uspjela sa 63,48%. Tužena je, dakle, uspjela u sporu u omjeru od 31,74%. Uvažavajući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a prema kojoj se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, sud je ocijenio da tužena dužna tužitelju u omjeru od 36,52% naknaditi troškove. Navedeno odgovara iznosu od 618,14 eur. Stoga je valjalo naložiti tuženoj naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 635,90 eur / 4.791,19 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO), pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

26. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 1.278,50 eur / 9.632,86 kuna sa zatraženim kamatama odbijen je kao pod točkom IV. izreke.

U Zagrebu 6. studenog 2023.

Sutkinja

Ruža Garac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. pun tužiteljice

2. zz tužene