Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: 3/P-283/2022-131

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj tužitelja J I EL TRADE društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, Čakovec, Ulica hrvatskih branitelja 1, OIB 63559670735, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kozjak & Rendić j.t.d. iz Varaždina, protiv tuženika Kutjevo dioničko društvo za proizvodnju i promet poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, Kutjevo, Kralja Tomislava 1, OIB 21918659912, radi: naknade štete, V.P.S.: 47.869,71 eur/360.674,33 kn[1] , nakon održane glavne i javne rasprave 22. rujna 2023, u nazočnosti punomoćnika tužitelja Jasmine Tot Solina, odvjetnice i punomoćnice po zaposlenju tuženika Ruže Kovačević, 6. studenog 2023 .

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se Kutjevo dioničko društvo za proizvodnju i promet poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, Kutjevo, Kralja Tomislava 1, OIB 21918659912, isplatiti tužitelju J I EL TRADE društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, Čakovec, Ulica hrvatskih branitelja 1, OIB 63559670735, iznos od 15.211,92 eura/114.614,21 kn[1] sa zateznim kamatama od 25.6.2016. do 30.6.2016. po stopi od 8,05 % godišnje, od 1.7.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88 % godišnje, od 1.1.2017. do 30.6.2017. po stopi od 7,68 % godišnje, od 1.7.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41 % godišnje, od 1.1.2018. do 30.6.2018. po stopi od 7,09 % godišnje, od 1.7.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82 % godišnje, od 1.1.2019. do 30.6.2019. po stopi od 6,54 % godišnje, od 1.7.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,30 % godišnje, od 1.1.2020. do 30.6.2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 1.7.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89 % godišnje, od 1.1.2021. do 30.6.2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1.7.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1.1.2022. do 30.6.2022. po stopi od 5,49 % godišnje, od 1.7.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31 % godišnje, od 1.1.2023. do 30.6.2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1.7.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodišnje uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta s uvećanjem za 3 (tri) postotnih poena,

koje teku na iznose kako slijedi:

- 13.186,08 eur/99.350,52 kn[1] od 26. lipnja 2016. do isplate,

- 1.238,57 eur/9.332.01 kn[1] od 5. srpnja 2016 do isplate,

- 787,27 eur/5.931,69 kn[1] od 25. lipnja 2016. do isplate,

u roku od 15 dana.

II Tužitelj J I EL TRADE društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, Čakovec, Ulica hrvatskih branitelja 1, OIB 63559670735, se odbija s tužbenim zahtjevom za iznos od 32.657,79 eur/246.060,12 kn[1] sa zateznim kamatama.

III Tužitelj J I EL TRADE društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, Čakovec, Ulica hrvatskih branitelja 1, OIB 63559670735, se odbija sa zahtjevom za naknadom troškova nastalog povodom parničnog postupka (troškovi prevođenja dokumentacije) u iznosu od 186,34 eur/1.404,00 kn[1] sa zateznim kamatama od 2. lipnja 2017. do isplate te sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 32.301,39 eur/234.374,82 kn[1] .

IV Nalaže se tužitelju J I EL TRADE društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, Čakovec, Ulica hrvatskih branitelja 1, OIB 63559670735, da tuženiku Kutjevo dioničko društvo za proizvodnju i promet poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, Kutjevo, Kralja Tomislava 1, OIB 21918659912, naknadi troškove parničnog postupka (putovanja) u iznosu od 40,43 eur

/ 304,64 kn[1] u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj J I EL TRADE društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, Čakovec, Ulica hrvatskih branitelja 1, OIB 63559670735, u daljnjem tekstu: tužitelj, u tužbi traži naknadu štete zbog neispunjenja ugovornih obveza iz Ugovora o zakupu, iz razloga što tuženik Kutjevo dioničko društvo za proizvodnju i promet poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, Kutjevo, Kralja Tomislava 1, OIB 21918659912, u daljnjem tekstu: tuženik, nije održavao hladnjaču na temperaturi od 3ºC zbog čega su višnje propale, ističući da je neodržavanje temperature na 3ºC dovelo do propasti višanja. Ističe da su višnje dostavljene od strane dobavljača voćara bile svježe ubrane, odgovarajuće kvalitete i zdravstveno ispravne. Budući tuženik nije poduzimao nikakve radnje da hladnjaču dovede i održava na razini ugovorene temperature, a što je rezultiralo brzim padom kvalitete višanja i početkom procesa truljenja višanja, tužitelj je bio primoran raskinuti Ugovor o zakupu i pronaći nove hladnjače gdje će uskladištiti predmetne višnje. Tužitelj je raskinuo Ugovor o zakupu 25. lipnja 2016., te mu je tuženik izvršio povrat iznosa zakupnine razmjerno danima nerealiziranog zakupa hladnjače, a jer su višnje nakon skladištenja kod tuženika bila neodgovarajuće kvalitete, tužitelj je robu prodao nizozemskom umjesto njemačkom kupcu za nižu cijenu od planirane i imao troškove dodatnog prijevoza iz Njemačke u Nizozemsku.

2. Tužitelj se u tužbi poziva na činjenicu da je hladnjača tuženika nije bila tehnički podobna za pothlađivanje ugovorene količine višanja, zbog čega smatra da je tužitelj isključivo odgovoran za štetu, a podredno u daljnjem tijeku postupka se poziva i na to da tuženik kao vlasnik hladnjače nije vodio računa o procesu hlađenja.

3. Tužitelj u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu postavlja tužbeni zahtjev kojim traži od tuženika povrat uplaćenih sredstava na ime zakupa hladnjače u iznosu od 787,27 eur/5.931,69 kn[1] , na ime stvarno nastale štete traži iznos od 16.482,61 eur/124.188,23 kn[1] , te iznos od 1.548,22 eur/11.665,06 kn na ime dodatnog, odnosno izvanrednog prijevoza i odvoza višanja iz Njemačke do Nizozemske, na ime izmakle dobiti traži iznos od 29.051,61 eur/218.889,36 kn[1] . Predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku platiti tužitelju ukupni iznos od 47.869,71 eur/360.674,33 kn[1] te da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove prevođenja dokumentacije u iznosu od 186,34 eur/1.404,00 kn[1] .

4. Tuženik se i u ponovljenom postupku nakon presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj: Pž-5266/2020-3 od 8. studenog 2022. protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Smatra da je tužitelj uzrokovao nastanak štete jer je sam unosio u hladnjaču višnje i razmještao ih po svojoj volji, nije tražio nikakve upute od tuženika u svezi upravljanja hladnjačom, tj. kada i koliko višanja se može odjednom unijeti, koliko hladnjača nakon toga mora biti zatvorena i kada se može ponovo otvoriti radi unosa ili iznosa višanja, stranke nisu ugovorile količinu višanja koja će biti smještena u hladnjaču.

5. Iz čl. 1, 2. i 3. predmetnog ugovora proizlazi da je sklopljen ugovor o zakupu poslovnog prostora hladnjače sukladno čl. 2. stavak 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora poslovne prostorije (NN 125/11, 64/15 i 112/18, dalje: ZZKPU), da je ugovorna namjena poslovnog prostora - uskladištenje i čuvanje svježih višanja, da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme - 20 dana, u pisanom obliku po čl. 4. istog Zakona.

6. Sadržaj ugovorne obveze tuženika iz članka 5. Ugovora između stranaka broj 320/2016 od 24. lipnja 2016., u dijelu u kojem glasi: „poduzima sve radnje vezane za upravljanje hladnjačom, održava stalno temperaturu hladnjače od 3°C, osigurava viljuškar za utovar robe u hladnjaču i istovar robe iz hladnjače, palete za smještaj robe u hladnjaču te vagu za vaganje višanja", upućuje na to da su stranke sklopile i ugovor o djelu po čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO). Tuženik i ne tvrdi da je nakon unosa višanja u komoru mogao održavati ugovorenu temperaturu od + 3 stupnja C. Stoga tuženik nije sukladno čl. 590. ZOO-a postigao ugovoreni cilj.

7. Da bi obveza iz ugovora o djelu bila izvršena, potrebno je postići ugovoreni cilj - hlađenje višanja na +3 stupnja C, nakon što su višnje skladištene u hladnjaču preko noći pa sud zaključuje da tuženik nije izvršio svoju ugovornu obvezu.

8. Proizlazi da je tužitelj, nakon da tuženik nije izvršio ugovoreni posao prema uvjetima ugovora, ne tražeći izričito od tuženika otklanjanje nedostataka u određenom roku, jer to zbog osjetljive prirode višanja i činjenice da su višnje fermentirale, nije niti mogao, postupio po čl. 609. ZOO-a u svezi s čl. 27. ZZKPU-a raskinuo ugovore, jer zbog nepostizanja ugovorene temperature nakon što su višnje unesene u komoru, niti rashladna komora nije više bila poslovna prostorija u ugovorenom stanju, te da u ovom postupku zahtjeva naknadu štete zbog kršenja ugovorne obveze tuženika i povrat danog po osnovi raskinutog ugovora.

9. Bitna obveza tužitelja prema predmetnom ugovoru – čl. 7. je izvršiti uskladištenje i razmještaj robe u hladnjači na propisan način prema uputama zakupodavca.

10. U ponovljenom dokaznom postupku na okolnost visine štete povedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Sandi Marinac iz Požege, a za potrebe tog vještačenja pribavljen je podatak od društva Badel 1862 d.d. vina, alkoholna i bezalkoholna pića, izvršen je uvid u dopis istog od 17. siječnja 2023, te je izvršen uvid u pisani nalaz i mišljenje tog vještaka od 28. srpnja 2023. te je taj vještak vještačila na ročištu.

11. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Sande Marinac od 28. srpnja 2023. proizlazi da bi razlika ostvarena prodajom višanja nizozemskom umjesto njemačkom kupcu ako bi se pri obračunu uzeli u obzir navodi tužitelja o cijeni s njemačkim kupcem 0,62 eur/4,66 kn[1] po kilogramu za količinu od 85.780,00 kg, za koju prema vagarskim listovima proizlazi da je bila na skladištenju kod tuženika, i za koju prema karticama partnera tužitelja proizlazi da je tužitelj platio dobavljače, a uzevši u obzir i navod tužitelja o cijeni i količini za višnje prodane nizozemskom kupcu – 52.500,00 kg po cijeni od 0,14 eur po kg/1,05 kn[1] bila: 47.260,97 eur/356.087,76 kn što je razlika umnoška količine otkupljenih višanja za koje postoje vagarski listovi tuženika i kunske protuvrijednosti dogovorene cijene prema navodu tužitelja s potencijalnim njemačkim kupcem od 0,62 eur/4,67 kn[1] i umnoška količine prodanih višanja i kunske protuvrijednosti ostvarene cijene od 0,14 eur/1,05 kn[1] s nizozemskim kupcem, utvrđena razlika je uvećana za trošak prijevoza na relaciji od Njemačke do Nizozemske 1.545,99 eur/11.648,26 kn[1] .

12. Tuženik ne prigovara računskoj ispravnosti nalaza i mišljenja financijskog vještaka, ali smatra da je obračun cijene za višnje i procjena visine štete vršena po pogrešnim cijenama koje su određene rješenjem o vještačenju jer u spisu nema ugovora, narudžbenica i isplatnica, pa smatra da tužitelj nije dokazao po kojoj cijeni je trebao tužitelj prodati višnje u Njemačku, niti po kojoj cijeni ih je prodao u Nizozemsku.

13. Vještak je otklonila primjedbe tužitelja na nalaz, objasnila je da je mišljenje dala temeljem dokumentacije u spisu i koja je dostavljena. O količini višanja se izjasnila iz vagarskih listova i knjigovodstvenih kartica dobavljača višanja. Za dobavljače OPG Vingula, OPG Svalina Ivica i OPG Lovrić Borislav nije utvrdila da postoje vagarski listovi.

14. Kako tužitelj vagarske listove za navedene dobavljače nije dostavio u spis, niti uz podnesak od 20. rujna 2023. kojim predlaže dopunu vještačenja u odnosu na višnje zaprimljene od tih dobavljače, nije bilo uvjeta usvojiti primjedbe na nalaz i mišljenje tužitelja, odnosno odrediti dopunu vještačenja.

15. Iz spisa i provedenog vještačenja ne proizlazi, međutim, da je tužitelj u postupku pa niti za potrebe vještačenja dostavio dokaze na okolnost cijene dogovorene s potencijalnim njemačkim kupcem, niti cijene dogovorene s nizozemskim kupcem, niti je predložio provođenje personalnih dokaza na te okolnosti, niti u e.mail komunikaciji s njemačkim kupcem koja je priložena uz tužbu ima dokaza o cijeni o kojoj je tužitelj pregovarao s mogućim njemačkim kupcem, pa je osnovan prigovor tuženika da se u tom dijelu mišljenje vještaka ne može koristiti.

16. U ponovljenom postupku provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, kojem sud poklanja vjeru, u dijelu u kojem je sačinjen temeljem dostupne financijsko-knjigovodstvene dokumentacije, jer je odgovorio na zadatak vještačenja u dijelu u kojem se odnosi na utvrđenje kojim dobavljačima, po kojoj cijeni i kada je tužitelj platio otkupnu cijenu višanja (prikazano u tabeli 1 pisanog nalaza vještaka Marinac), proizlazi da je tužitelj zaključno s danom 25. lipnja 2016. uplatio dobavljačima za količinu višanja od 85.780,00 kg, otkupnu cijenu od 32.447,14 eur/ 244.473,00 kn[1] , te je tako sud utvrdio visinu uzrokovane štete, na ime stvarno nastale štete zbog plaćanja cijene višanja dobavljačima, ali kako tužitelj po tom osnovu traži iznos od 16.482,61 eur/124.188,25 kn[1] , odlučeno je u okviru tužbenog zahtjeva.

17. Nije bilo potrebno zatražiti dopune tehnoloških vještačenja vještaka Marine Međugorac i Vlaste Kudrna jer su se ti vještaci već decidirano u ranijem tijeku postupka izjasnile o propustima stranaka.

18. Prema istim nalazima sud se izjašnjava o pravno relevantnim propustima stranaka u izvršenju ugovornih obveza.

19. Tužitelj je imao slijedeće propuste:

- kod izbora hladnjače s kojom je sklopio Ugovor, tužitelj je postupio ishitreno po čl. 10. ZOO-a, nije uložio potrebno pažnju dobrog gospodarstvenika, pa je ugovor sklopio s hladnjačom koja nema dovoljno iskustva (bave se hlađenjem loznih cijepova i šampanjca), a ne i svježeg voća, a moralo mu je biti poznato da tuženik nema zaposlenog tehnologa sa znanjem i iskustvom u pothlađivanju višanja koji jedino može biti osoba koja bi rukovodila procesom dovoza robe, razmještaja robe u hladnjaču te procesom pothlađivanja;

Kod organizacije berbe i dovoza robe i unosa robe u hladnjaču utvrđeni su slijedeći propusti tužitelja:

- izostanak suradnje, postupanje protivno čl. 5. ZOO-a, tužitelj nije tražio izričite upute stručne osobe tuženika, kada i koju količinu višanja treba dopremiti pred komoru;

- izostanak traženja da tuženik imenuje točno određenu osobu sa znanjem i iskustvom – tehnologa koji će davati tužitelju upute vezano za dovoz robe, termine i količine radi skladištenja i vezano za takav dogovor oko izvoženja robe iz komore, što je postupanje suprotno čl. 10. ZOO-a jer nije uložena pažnja dobrog gospodarstvenika;

- bez angažiranja stručne osobe, odnosno obavijesti tuženika tko je ovlašteni tehnolog tuženika i dogovora s njim, tužitelj nije trebao niti početi s organizacijom berbe i dovozom robe;

- tužitelj je protivno pravilima struke prvi dan 24. lipnja 2016. dovezao u komoru veliku količinu robe s ulaznom temperaturom višnje od 30 stupnja C, što nije poželjno jer se višnja kad se pri toj temperaturu uveze u komoru na +3 stupnja C orosi što dovodi do oksidacije kožice i povećava mogućnost kvarenja (četvrta stranica, četvrti odjeljak pisanog nalaza vještaka Vlaste Kudrna), a brzo zagrijavanje zraka u komori je dodatno povećano unosom prevelike količine višanja;

- predugo vrijeme od berbe do uvoza u hladnjaču u poslijepodnevnim satima (što vještak zaključuje prema podacima o analizi, vršene od 16,00 h do 20,45 h) – str. šest vještačkog nalaza vještaka Vlaste Kudrna, drugi i treći odjeljak;

- uvoženje velike količine robe u jednom danu uz uporabu jednog viličara je dovelo do zagrijavanja komore jer su vrata duži vremenski period morala biti otvorena (stranica šest vještačkog nalaza, drugi i treći odjeljak).

20. Slijedeći su propusti tužitelja koji se odnose na razmještaj robe u komori jer je sukladno čl. 7. Ugovora stranka tužitelj trebao tražiti stručnu osobu tuženika za kontakt i upute tužitelju jer po tom čl. zakupnik - tužitelj je dužan izvršiti uskladištenje i razmještaj robe u hladnjači i na propisan način prema uputama zakupodavca, ali je i sam trebao znati po poslovnoj praksi, da je takva stručna osoba neophodna koja mu je trebala davati upute, pa je to postupanje ujedno protivno čl. 10. ZOO-a, a mogao je u odsustvu tehnologa tuženika eventualno zaposliti neku stručnu osobu (tehnologa) po ugovoru o djelu, pa se ne bi dogodilo da tužitelj stavi odjednom takvu količinu u komoru, kao što je stavio, jer je time onemogućio hlađenje i pospješio trulenje robe. Nema dokaza da je tužitelj tražio kontakt sa stručnom osobom tužitelja koja bi mu davala upute, nego se samoinicijativo upustio u posao organizacije berbe, dovoza robe i smještaja robe u hladnjaču i taj posao prepustio osobama bez dovoljno znanja i iskustava.

21. Što se tiče smještaja robe u hladnjaču, u tom dijelu unatoč nedostatku stručne osobe i uputa tuženika, tužitelj nije postupio nepravilno jer se vještak Vlastu Kudrna izjasnila prema fotografijama da je bio pravilan raspored u komori ( šesti odjeljak druge stranice pisanog nalaza).

22. Po čl. 7. stavak 2. Ugovora stranaka, zakupodavac ne odgovara zakupniku za štetu do koje dođe zbog loše manipulacije i razmještaja voća u hladnjači, odnosno zbog propusta zakupnika.

23. U ovom djelu obzirom na mišljenje vještaka, tuženik se ne može pozvati na oslobođenje od odgovornosti zbog lošeg razmještaja robe u hladnjači, ali je osnovano pozivanje na podijeljenu odgovornost zbog loše manipulacije robom prije uvoza u hladnjaču i uvoza prevelike količine robe odjednom, te prebrzog iznošenja robe iz hladnjače.

24. Propusti tužitelja se sastoje i u tome što je unosio robu u hladnjaču i noću i time onemogućio hladnjači da ima dovoljan vremenski period ne otvaranja vrata za postizanje niže temperature, što je također postupanje suprotno Ugovoru i čl. 5. (postupanje protivno dužnosti suradnje s tuženikom), čl. 10. (izostanak potrebne pažnje) i čl. 8. (zabrana prouzročenja štete), a da se radi o takvim postupanju koje je u uzročno posljedičnoj vezi sa štetom proizlazi iz pisanog vještačkog nalaza vještaka Vlaste Kudrna.

25. Propusti tužitelja kod izvoza robe iz hladnjače i naručivanja transporta robe su slijedeći:

- tužitelj je nepravilno u prvom danu uvezao veliku količinu višnje, a drugi dan je komora otvarana zbog unosa daljnje količine višnje od 1.785,00 kg, da bi potom uslijedio utovar robe u hladnjaču istog dana radi transporta u Njemačku (na to upozorila vještak Vlasta Kudrna u ( stranica dva, peti odjeljak pisanog nalaza), jer se po pravilima struke roba trebala hladiti u komori bez otvaranja najmanje dva dana da se temperatura vrati na ugovorenu temperaturu od +3 stupnja C;

- tužitelj nije analizirao robu kod izvoza iz komore (na to je upozorila vještakinja Marica Međugorac) niti utvrđivao sadržaj kiseline u višnjama kod izvoza iz komore, jer da je to učinio ne bi dalje zakupljivao drugu komoru i robu transportirao u Njemačku, te doveo do toga da je roba dalje fermentirala u tijeku transporta u Njemačku (upozorila vještakinja Vlasta Kudrna);

- trebao je znati kao dobar gospodar da takvim postupanjem ne može isporučiti robu kupcu u Njemačkoj odgovarajuće kvalitete, pa su provedene radnje bile suvišne, ali to nije pravno relevantno kad tužitelj ne traži trošak prijevoza robe u Njemačku;

- tužitelj je tako postupio ishitreno i suprotno čl. 10. ZOO-a jer nije uložio potrebno pažnju dobrog gospodarstvenika i dalje nije surađivao s tužiteljem kod te radnje, a mogao je robu ostavi na daljnjem pothlađivanju (barem dva dana da se temperatura vrati na +3 stupnja C, što proizlazi iz vještačenja vještaka Vlaste Kudrna) pa je i dalje prouzročio štetu, postupanje protivno čl. 8. ZOO-a jer je plaćao trošak zakupa druge komore, ali nije relevantno za ovaj predmet jer trošak zakupa druge komore tužitelj nije tražio, niti trošak odvoza robe z Njemačku.

26. Sud nije dalje dodatnim tehnološkim vještačenjem utvrđivao ove činjenice, vezano za to što je tužitelj mogao, kad je tvrdio da višnje nisu dovoljno pothlađene, jer tužitelj ne traži štetu koja mu je nastala time što je platio drugu komoru i naručio odvoz robe u Njemačku, niti se tuženik u tijeku pripremnog postupka pozivao na to da je tužitelj mogao prodati i dio višnje koja je uništena kao sirovinu za rakiju i tako smanjiti štetu.

27. U postupku utvrđeni propusti tuženika su slijedeći:

- propust tuženika predati tužitelju u zakup po čl. 2. Ugovora hladnjaču odgovarajuću za uskladištenje voća jer konkretna komora nije imala hlađenje na -5 stupnja C, kakva komora nije pogodna za pothlađivanje veće količine višanja (vještački nalaz Vlaste Kudrna, sedma stranica, drugi odjeljak). Svjedok Josić je iskazao da konkretna komora nije mogla ići u minus.

- na stranici trećoj pisanog vještačkog nalaza vještak Vlasta Kudrna se izjasnila da bi bilo puno bolje da je prije ulaska u hladnjaču veće količine robe temperatura bila oko -5 stupnja C jer se kod ulaska veća količine tople višnje odjednom temperatura zraka brzo povećala (treća stranica, deveti odjeljak vještačkog nalaza) - jer nije predao hladnjaču koja vodi dnevnik strojarnice ili ima pisaća zbog čega se nije mogla kontrolirati temperatura i temeljem pisanog dokaza utvrditi da li je temperatura prilikom predaje komore bila na potrebnoj razini, što je otežalo i vještačenje pa je vještak o temperaturi komore zaključivala prema izmjerenoj temperaturi predaje robe u kamion hladnjaču +14 stupnja C;

- kod konkretne komore nije bilo moguće protivno pravilima struke iz strojarnice pratiti temperaturu u komori (vještački nalaz vještaka Vlaste Kudrna, sedma stranica, prvi odjeljak), nije dao u zakup obje komore hladnjače (vještak Vlasta Kudrna je iz specifikacije komore utvrdila da je konkretna hladnjača imala dvije komore, ali je samo veća dana u zakup) - ovo je bitno zato što se je vještak Vlasta Kudrina u pisanom nalazu na drugoj strasnici, drugi odjeljak, izjasnila da je jedan od načina pothlađivanja višanja da se višnja više dana uvozi u komoru u manjim količinama i da se prethodno pothlađuje u drugoj komori.

28. Dakle proizlazi da je ključni propust tuženika zaposliti i odrediti stručnu osobu - tehnologa koji bi imao kontakt s tužiteljem i davao mu naputke, to je suprotno izričitoj Ugovornoj odredbi čl. 5. prema kojoj tuženik-zakupodavac obavlja upravljanje hladnjačom, održava stalnu temperaturu u hladnjači od 3 stupnja C (jer je upravo stručna osoba (tehnolog) koja o tome vodi brigu, provodi mjerenja i kontaktira strojara, odnosno električara), koji propust je značajniji od tehničkih nedostataka konkretne hladnjače, jer iz vještačkog nalaza vještaka Vlaste Kudrna proizlazi da je znanje tehnologa oko načina hlađenja moglo nadomjestiti nedostatke konkretne hladnjače.

29. Utvrđen je propust tuženika davati upute po tehnologu koliku količinu robe i u kojoj količini treba zakupoprimac tužitelja dovesti pred hladnjaču i kako je razmjestiti u hladnjači, jer je to obveza tuženika kao vlasnika hladnjače po čl. 7. Ugovora.

30. Vještak Vlasta Kudrna je na trećoj stranici pisanog nalaza i mišljenja navela u odjeljcima sedam i osam da je kod posla trebao biti angažiran stručnjak za pothlađivanje, što je izostalo, zato termini berbe nisu bili usklađeni s tehnologijom hlađenja, kao niti s terminima transporta. Izostalo je mjeriti po tehnologu temperaturu prilikom ulaska višanja u komoru i o tome ostaviti pisani trag (strana dva pisanog vještačkog nalaza, prvi odjeljak), isto tako odrediti trajanje pothlađivanja višnje bez otvaranja vrata da se postigne temperatura od +3 stupnja C (barem dva dana bez otvaranja), prema pisanom vještačkom nalazu vještaka Vlaste Kudrna (druga stranica, četvrti odjeljak pisanog vještačkog nalaza).

31. Izostalo je od strane tuženika organizirati prijenos dijela robe u drugu komoru hladnjače bez obzira što su se u toj komori već nalazili lozni cijepovi i šampanjac. Ovo nije propust iz ugovora jer su stranke ugovorile zakup točno određene hladnjače zapremnine 777 m2, ali mogao je tuženik organizirati premještaj dijela robe u drugu hladnjaču, uz suglasnost tužitelja čak i postupajući kao poslovođa bez naloga, samo da postigne izvršenje ugovorne obveze, da se spriječi šteta, a sve sukladno čl. 5. ZOO-a (postupanje protivno dužnosti suradnje s tuženikom), čl. 10. ZOO-a (izostanak potrebne pažnje) i čl. 8. ZOO-a (zabrana prouzročenja štete).

32. Tuženik je mogao, a nije učinio:

- dio već ohlađene robe zadržati u komori prije nego što je tužitelj dopremio veću količinu tople višnje, prema nalazu vještaka Vlaste Kudrna (treća stranica nalaza, predzadnji odlomak) da se spriječi prilikom ulaska tople višnje naglo dizanje temperature zraka;

- tuženik je trebao na vrata komore za potrebe ovog posla postaviti barem plastični zastor (stranica tri vještačkog nalaza, prvi odjeljak), vještakinja je utvrdila odsustvo istog, a svrha tog zastora bi bila da smanji ulazak vanjskog toplog zraka i izlazak pothlađenog zraka iz komore za vrijeme ulaska robe u hladnjaču (da je hladnjača trebala imati zastor na vratima proizlazi iz vještačenja vještaka Vlaste Kudrna), a što je propust tuženika predati tužitelju u zakup po čl. 2. Ugovora hladnjaču odgovarajuću za uskladištenje voća;

- tuženik je trebao tražiti da se kod iznošenja robe iz hladnjače izmjeri kiselost i konstatira stanje robe, te izlazna temperatura robe, što je suprotno čl. 10. ZOO-a, jer bi tako otklonio i prigovore u ovom sporu;

- tuženik se nije po pravilima struke pripremio za realizaciju posla s tužiteljem, pa nije niti utvrdio da ne raspolaže hladnjačom tehničkih karakteristika kakve se uobičajeno koriste kod pothlađivanja višanja, koje mogu postići pothlađivanje na -5 stupnja C što je propust po čl. 10. ZOO-a.

- tuženik se kod procjene da li je hladnjača odgovarajuća za konkretni posao vodio mišljenjem nestručnih osoba za ta pitanja, pa je propustio angažirati stručnu osobu, ako je već sam nije imao zaposlenu.

33. Međutim, iako je vještačenjem utvrđeno da tuženik nije dao u zakup hladnjaču tehničkih karakteristika kakve se uobičajeno koriste kod pothlađivanja višanja, iz vještačenja vještaka Vlaste Kudrna proizlazi da je ispravnim upravljanjem i takvom hladnjačom i da je bilo stručnih uputa tužitelju kako postupiti kod dovođenja robe i slaganja robe u hladnjaču, da je bilo tehnologa tuženika, bilo je moguće otkloniti nastanak štete tužitelju, i izvršiti ugovornu obvezu tuženika pa bi i konkretna hladnjača mogla pothladiti robu na potrebnu temperaturu.

34. Dakle, odlučni propust na strani tuženika je nedostatak pravilnog upravljanja, odnosno odsustvo stručnjaka za pothlađivanje - tehnologa, što je upravo u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štete.

35. Dužnost tehnologa vlasnika hladnjače je obavljanje za tuženika posla upravljanja hladnjačom sukladno čl. 5. Ugovora stranaka koji bi davao upute tužitelju, jer je logično i po pravilima struke da vlasnik komore određuje osobu od povjerenja, s kvalifikacijama i iskustvom za organiziranje procesa pothlađivanja, koji bi davao naputke tužitelju vezano za organizaciju berbe i uvođenje robe u hladnjaču, razmještaj robe po komorama, mjerio temperaturu u hladnjači i davao upute strojaru, odnosno električaru, davao dozvolu za izvođenje robe iz hladnjače, u proces hlađenja uključio po potrebi i drugu komoru tuženika, te dao nalog da se postavi dodatni zastor na vrata komore i tako prilagodi komoru konkretnom hlađenju višanja.

36. Tuženik se ne može osloboditi od odgovornosti pozivanjem na to je da je on samo dao u zakup tužitelju komoru, jer zakup komore znači po pravilima struke i osiguranje stručne osobe jer sistem hlađenja prema potrebama naručitelja određuje vlasnik hladnjače (stranica sedam zadnji odjeljak vještačkog nalaza vještaka Vlaste Kudrna), a objašnjeno je da ugovor ima i elemente ugovora o djelu.

37. Taj propust tuženika ne isključuje obvezu tužitelja da po pravilima struke zna i primjeni znanje kako dovoziti robu u hladnjaču, da mora tražiti upute ovlaštene osobe tuženika, a ne postupati samoinicijativno i ishitreno, da ima znanje da mora ostaviti robu u hladnjači preko noći bez otvaranja, jer za zaključak da tako treba postupati i ne treba imati uputu stručnjaka pa je zbog tih propusta i zbog činjenice da je tužitelj ishitreno naručio prijevoz nedovoljno pothlađene robe u Njemačku, a nije poduzeo radnje po pravilima struke da smanji štetu, nego je poduzeo radnje da mu je nastala i veća šteta, sudjelovao u šteti.

38. Sud zaključuje da je tuženik kao dobar gospodar mogao predvidjeti kao moguću posljedicu povrede ugovorne obveze moguću štetu u visini otkupne cijene višanja, kao i potrebne troškove transporta radi prodaje robe drugom kupcu koji je spreman kupiti i fermentiranu višnju.

39. Sva šteta koja je nastala, nastala je zbog propusta obje strane jer da je tuženik imao stručnu osobu - tehnologa isti bi spriječio samoinicijativne i nestručne radnje tužitelja i dao tužitelju jasne naloge, ali sud ocjenjuje da je i tužitelj postupao i neovisno o propustima tuženika na način protivan pažnji i ponašanju dobrog gospodara, a da su ponašanja obje stranke u uzročno posljedičnoj vezi s nastalom štetom.

40. Propust tužitelja je prvenstveno u nedostatku svijesti da nema potrebno stručno znanje vezano za unos robe i izvoz iste iz hladnjače i da nedostatak istog znanja može utjecati na nemogućnost pothlađivanja robe na potrebnu temperaturu, te da nije od tuženika niti tražio nikakve upute (o čemu su iskaze dali svjedoci i direktor tužitelja), a da je takvo postupanje tužitelja u uzročno-posljedičnoj vezi s nastalom štetom proizlazi iz vještačenja vještaka Vlaste Kudrna.

41. Sud zaključuje primjenom članka 1092. st. 1. ZOO-a o tuženikovom doprinosu šteti uzevši u obzir da je odsustvo pravilnog upravljanja hladnjačom i procesom hlađenja koje je bio dužan organizirati tuženik tako da angažira stručnu osobu, uz pretpostavku da bi ista uspjela spriječiti samoinicijativno ponašanje tužitelja kod unosa robe i izvoza iste iz hladnjače, primaran razlog zašto je šteta nastala.

42. To što tužitelj nije niti tražio upute stručne osobe tuženika upućuje na potpuni nedostatak znanja o tome da je potrebno stručno rukovođenje procesom rashlađivanja.

43. Tužitelj je raspolažući minimalnim znanjem i iskustvom u poslu organiziranja otkupa i pohranjivanja robe u hladnjaču trebao znati da vlasnik hladnjače treba imati stručnu osobu i da se po uputama iste treba postupati, a ne samoinicijativno postupati.

44. Ukoliko tuženik takvu osobu nije imao, tužitelj je radi sprječavanja štete trebao odustati od ugovora s tuženikom ili sam angažirati stručnu osobu, a niti jedno od toga nije učinio, nego je samoinicijativno unosio i iznosio robu iz hladnjače mimo pravila struke olako smatrajući da hladnjača može održavati potrebnu temperaturu bez obzira na broj ulazaka i izlazaka u kratkom vremenskom periodu.

45. Koji dio štete potječe od tužiteljeva ponašanja i propusta, nije bilo moguće utvrditi, pa sud dosuđuje naknadu štete tužitelju po čl. 1092. st. 2. ZOO-a.

46. Sud odlučuje prema okolnostima ovog spora:

- jer je tuženik kao vlasnik hladnjače trebao u većoj mjeri imati znanja kako izvršiti ugovor i da treba imati stručnu osobu koja treba davati naputke tužitelju, ali i da na strani tužitelja postoji očito odsustvo pažnje dobrog gospodarstvenika kad smatra da smije samoinicijativno postupati i nema svijest da od tuženika treba tražiti naputke stručnjaka i da je takav stručnjak uopće potreban, sud smatra da je doprinos tuženika 80%, a doprinos tužitelja 20%, pa tužitelju dosuđuje 80% utvrđenog u ovom postupku uzrokovanog štetnim radnjama obje strane i zatraženog iznosa potpune štete.

47. Naknada štete je dosuđena u novčanom iznosu po čl. 1085. stavak 4. ZOO-a s kamatama od prvog idućeg dana od dospijeća pojedinih vidova štete po čl. 1086. ZOO-a i to za slijedeće vidove štete: 80% stvarno nastale štete u visini otkupne cijene višanja, visina koje proizlazi iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a nije odlučno što je tužitelj većinu novca za otkup višanja pozajmio (što proizlazi iz iskaza direktora tužitelja), kad se zajmom stječe vlasništvo nad zamjenjivim stvarima, a zajmoprimac je dužan vratiti istu vrstu i količinu stvari.

48. U spisu na stranicama 82. i 83. su računi za prijevozu robe u Nizozemsku, ali nema računa za prodane višnje u Nizozemsku. Nema dokaza - pisanog (dokumenta) o cijenama po kojima je roba trebala biti prodana u Njemačku, i za koju je dio robe bio prodan u Nizozemsku, a dokumentaciju o tim činjenicama tužitelj nije dostavio niti vještaku Sandi Marinac, pa je ista obračun iznosa moguće izgubljene dobiti izvršila prema tvrdnjama tužitelja o relevantnim cijenama, slijedom čega sud utvrđuje da se isti obračun ne može koristiti za potrebe utvrđenja visine štete, kad tužitelj nije dostavio dokaze o relevantnim cijenama, iz kojeg razloga sud po pravilu o teretu dokazivanja po čl. 221a ZPP-a odbija dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu dobit. Tužitelj koji nije dostavio dokumentaciju o relevantnim cijenama u tijeku prethodnog postupka, ali je predložio financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine štete, mogao je istu dostaviti vještaku za potrebe vještačenja, što nije učinio.

49. Za trošak izvanrednog prijevoza iz Njemačke u Nizozemsku, tužitelju je priznata naknada štete od 80% utuženog iznosa prema cijeni prijevoza po dva računa, od dana dospjelosti istih, (koji računi za prijevoz se nalaze na str. 82. i 83. spisa, (računi broj 1531-101 i broj 1531-101 su na iznos od 775,00 eur/5.839,24 kn[1] svaki), što je ukupno 1550,00 eur11.678,48 kn[1] , pa je tužitelju dosuđen 80 % od zahtijevanog iznosa - 1.548,22 eur/11.665,06 kn[1] (manje nego što proizlazi iz zbroja računa), sa kamatama od prvog idućeg dana po dospijeću računa - 5. srpnja 2016, a dani dospijeća računa proizlaze iz računa.

50. Iako tužitelj isplatnicom ili na drugi način ne dokazuje da je račune za prijevoz platio, kako tužitelj ima pravo tražiti i buduću izvjesnu štetu, ako taj prijevoz nije platio, jer će ga morati platiti s zateznim kamatama od dospijeća računa, zahtjevu je u tom dijelu udovoljeno.

51. Tužitelju je dosuđen trošak povrata dijela zakupnine za nerealizirani zakup po danima, s osnova prava na povrat danog, a nevraćenog nakon raskida ugovora po čl. 368, stavak 2, ZOO-a s kamatom od 25. lipnja 2016. (od kada tužitelj traži kamate), u punom iznosu (ne radi se o zahtjevu za naknadom štete) po čl. 368. stavak 5. ZOO-a jer je nesporno da je tuženik tada već primio zakupninu, a visina tog dijela zahtjeva je potvrđena financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

52. Iznos otkupne cijene Badela 1862 d.d. Zagreb za višnju marasku u srpnju 2016., prema dopisu tog društva od 17. siječnja 2023. pribavljenom za potrebe vještačenja od 0,60 eur/4,50 kn[1] po kilogramu se ne može uzeti kao kriterij za dosuđenje tužitelju naknade s osnova izgubljene dobiti jer se radi o iznosu cijene na domaćem tržištu za skuplju sortu višnje.

53. Tužitelju je dosuđen iznos od 15.211,92 eura/114.614,21 kn[1] sa zateznim kamatama po općoj kamatnoj stopi po čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) jer se ne radi o tražbini s osnova trgovačkog ugovora nego po osnovu naknade štete i tražbine radi povrata danog zbog raskida ugovora i to sa zateznim kamatama na iznose od:

- 13.186,08 eur/99.350,58 kn[1] od 26. lipnja 2016 do isplate (radi se o tražbine s osnova stvarne štete, dospjelost tražbine proizlazi iz dokumentacije tužitelja iz koje proizlazi kad su dobavljači plaćeni, što je prikazano u nalazu financijskog vještaka),

- 1.238,57 eur /9.332.01 kn[1] od 5. srpnja 2016. do isplate, radi se o tražbini za naknadu štete u visini troškova za prijevoz robe iz Njemačke u Nizozemsku (dospjelost tražbine proizlazi iz računa za prijevoz robe).

- 787,27 eur/5.931,69 kn[1] od 25. lipnja 2016. do isplate (radi se o tražbini s osnova povrata plaćene zakupnine za ugovor koji je raskinut, a dospjelost tražbine proizlazi iz utvrđenja činjenice o raskidu ugovora).

54. Tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom za iznos od 32.657,79 eur/246.060,12 kn[1] sa zateznim kamatama.

55. Proizlazi da je tužitelj uspio u sporu s 31,78%, a tuženik s 68,22 %.

56. Proizlazi da tuženiku ima uvjeta priznati 36,44 %( razlike između uspjeha tuženika i tužitelja) zatraženih i osnovanih troškova po čl. 154. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a.

57. Tuženik traži trošak pristojbe na odgovor na tužbu. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe na odgovor na tužbu iznosu do 110,86 eur/835,27 kn[1] jer će tuženik biti u obvezi na uplatu pristojbe na odgovor na tužbu tek po pravomoćnosti presude razmjerno uspjehu u sporu. Tuženik nije zadužen za navedenu pristojbu niti je istu platio kako proizlazi iz spisa.

58. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak prevođenja dokumentacije u iznosu od 186,34 eur/1.404,00 kn[1] jer se radi o trošku vezanom za parnični postupak, koje se može priznati samo kao parnični trošak, a utvrđeno je da nema uvjeta tužitelju priznati parnični trošak.

59. Tuženiku koji je uspio u sporu djelomično, ali u većem dijelu od tužitelja po čl. 154. stavak 2. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a priznata je naknada putnih troškova u visini karte za javni autobusni prijevoz na relaciji Požega-Slavonski Brod i obrnuto – 38,00 kn u vrijeme održanih ročišta u jednom smjeru (dva smjera po pristupu na svako ročište), za ukupno jedanaest ročišta koja su održana dana: 28. studenog 2017, 13. ožujka 2018, 4. prosinca 2018, 26. ožujka 2019, 4. srpnja 2019, 8. kolovoza 2019, 20. studenog 2019, 5. prosinca 2019, 27. svibnja 2020, 29. lipnja 2020, 14. listopada 2020., što je ukupno 836,00 kn, a 36,44% od tog iznosa je dosuđeni iznos tuženiku – 40,43 eur/304,64 kn[1] . Ročišta nisu održana dana 22. veljače 2018. i 23. rujna 2019, a za posljednje ročište dana 22. rujna 2023. tuženik nije tražio naknadu putnih troškova.

60. Tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 32.301,39 eur/243.374,82 kn[1] zatraženog troška po čl. 154. st. 2. ZPP-a.

Slavonskom Brodu 6. studenog 2023.

Sutkinja:

Daniela Martini Maoduš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, u roku od 15 dana, putem ovog suda. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu po čl. 467. a ZPP-a, a žalba se može uložiti po čl. 467. ZPP-a samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354 stavka 2. ZPP-a, osim povrede iz čl. 354. stavka 2. toč. 3 tog Zakona.

DNA:

- tužitelju e-komunikacijom, po punomoćniku

- tuženiku e-komunikacijom

Broj zapisa: 9-3085f-3c36c

Kontrolni broj: 0ab74-4f7dc-a16d1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Daniela Martini-Maoduš, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.