REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-773/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja T.-o. d. o. o., sa sjedištem u H., U. b. P. …, kojega zastupaju opunomoćenici iz O. društva L. & K. j. t. d., sa sjedištem u Z., G. …, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, zastupan po službenoj osobi Sanji Čičak, radi naplate uvoznog duga, 6. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-01/21-01/333, URBROJ: 513-04-22-4 od 31. svibnja 2022. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-01/19-07/58, URBROJ: 513-02-3005/14-21-96 od 8. lipnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-01/19-07/58, URBROJ: 513-02-3005/14-21-96 od 8. lipnja 2021., tužitelj je obvezan na plaćanje carinskog duga u iznosu od 6.157.260,69 kn i to na ime poreza na dodanu vrijednost iznos od 5.175.253,09 kn i pripadajućih kamata iznos od 982.007,60 kn, za robu - 183 pošiljke sirovo sojino ulje, sojinu sačmu, sirovo sojino tehničko ulje i sirovo suncokretovo nerafinirano ulje, uvezenih u razdoblju od 9. srpnja 2016. do 31. prosinca 2017. iz Republike Srbije i puštenu u slobodan promet u postupku 42 po uvoznim carinskim deklaracijama navedenim u Tablici broj l. i Tablici broj 2. osporenog rješenja, te otpremljenih u Republiku Madžarsku, a sve kako je navedeno u izreci predmetnog rješenja. Istim rješenjem poreznog obveznika se obvezuje na plaćanje daljnje kamate (na glavnicu duga) za razdoblje od 1. lipnja 2019. do dana uplate duga, te se navodi da ukoliko porezni obveznik u propisanom roku ne uplati utvrđene iznose poreza na dodanu vrijednost i kamata, da će se naplata izvršiti iz zajedničkog bankovnog jamstva navedenog u izreci osporenog rješenja, izdanog međunarodnom otpremništvu tvrtki S.-š. d. o. o. O., čije obveze preuzima nasljedno jamstvo (navedeno u izreci rješenja) izdano tvrtki špediciji T. d. o. o., L. i međunarodnom otpremništvu tvrtki T. d. d. u stečaju iz Z., koja su u postupcima carinjenja prihvaćena kao instrument osiguranja po uvoznim specificiranim u Tabeli 2. (koja je prilog osporenog rješenja) carinskim deklaracijama

i u ovršnom postupku. Također se utvrđuje da je dio predmetnog duga u iznosu od 923.697,33 kn plaćen 24. srpnja 2019. i 4. rujna 2019. od strane uplatitelja špedicije tvrtke T. d. o. o., L., a dio duga u iznosu od 41.154,33 kn da je plaćen 8. kolovoza 2019. i 9. kolovoza 2019. iz podnesenog zajedničkog osiguranja E.&S. B. d. d., evidentiranog u Registru instrumenata osiguranja Carinske uprave, izdane međunarodnom otpremništvu tvrtki T. d. d. u stečaju iz Z.. Slijedom iznesenog, navodi se da je porezni obveznik dužan platiti preostali dug u iznosu od 5.200.103,01 kn i to na ime poreza na dodanu vrijednost iznos od 4.375.667,93 kn i pripadajućih kamata u iznosu od 824.435,08 kn, te daljnju kamatu (na glavnicu duga) za razdoblje od 1. lipnja 2019. do dana uplate duga, a ukoliko porezni obveznik ne izvrši uplatu u propisanom roku, da će se naplata duga izvršiti u ovršnom postupku, te da žalba izjavljena protiv rješenja ne suspendira njegovu provedbu.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-471-01/21-01/333, URBROJ: 513-04- 22-4 od 31. svibnja 2022., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te ukazuje na okolnost da je u ranijem upravnom postupku u ovoj istoj pravnoj stvari bilo doneseno prvostupanjsko Porezno rješenje KLASA: UP/I-471- 01/19-07/58, URBROJ: 513-02-3005/1-19-22 od 7. lipnja 2019. koje je povodom žalbe tužitelja bilo potvrđeno rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-01/19-01/295, URBROJ: 513-04-19-2 od 30. rujna 2019. U upravnom sporu kojeg je tužitelj pokrenuo protiv tuženika tužbom da je donesena pravomoćna i ovršna Presuda naslovnog suda poslovni broj: UsI-3849/19-15 od 29. siječnja 2021., kojom je bilo poništeno opisano drugostupanjsko tuženikovo rješenje i da je tuženiku naloženo donijeti novu odluku o žalbi tužitelja. U ponovljenom upravnom postupku da je prvostupanjsko tijelo donijelo 27. svibnja 2021. Zaključak kojim se dotadašnji jedinstveni upravni postupak razdvaja u dva postupka, s tim da se jedan postupak odnosi na otpremu robe u Mađarsku, a drugi postupak u odnosu na otpremu robe u Italiju, te da su donijeta dva nova rješenja iste klase, oba od 8. lipnja 2021., koja da se sadržajno nisu razlikovala od poništenog i nezakonitog Poreznog rješenja KLASA: UP/I-471-01/19-07/58, URBROJ: 513-02-3005/1-1922 od 7. lipnja 2019., te da je tužiteljev navodni porezni dug u tim Poreznim rješenjima identičan kao i u opisanom ranije poništenom Poreznom rješenju, a u ovom upravnom sporu da se traži poništenje rješenja tuženika koje se odnosi na otpremu robe u Mađarsku. Ističe kako je u pravomoćnoj i ovršnoj Presudi naslovnog suda poslovni broj: UsI-3849/19-15 od 29. siječnja 2021. tuženiku naloženo „…obrazložiti stajalište ovlaštenog carinskog službenika B. A. iz službene zabilješke od 12. veljače 2019. godine da je tužitelj znao da sudjeluje u prijevarnim radnjama i da je učesnik u prijevarnim radnjama s namjerom izbjegavanja plaćanja poreza (utajom PDV-a) u drugoj državi članici EU (HU), te da je vidljivo da je isporuka navedenih dobara osmišljena s namjerom izbjegavanja plaćanja PDV-a poreznih obveznika u Republici Hrvatskoj“. Ističe kako nije udovoljeno citiranoj uputi naslovnog suda, te citira pojedine dijelove presude i navodi da iz svih citiranih navoda pobijanog rješenja jasno slijedi da je tuženik opet, kao i u svim svojim prethodno naznačenim rješenjima, samo naveo da neke činjenice smatra utvrđenima, ali da nije objasnio na čemu temelji ta svoja utvrđenja. Tuženik u više navrata da tvrdi da je tužitelj znao ili morao znati za navodnu poreznu prijevaru, ali ne obrazlaže kako je došao do tog zaključka, da se ne poziva na bilo kakvu odluku nadležnih tijela iz Republike Hrvatske, ali ni iz Republike Mađarske, iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj, odnosno, njegova odgovorna osoba, oglašen krivim za sudjelovanje u poreznoj prijevari. Navodi po kojima Republika Mađarska nije imala pravni interes za procesuiranje tužitelja, odnosno, njegove odgovorne osobe u svojstvu okrivljenika da svjedoči o tuženikovom potpunom nepoznavanju elementarnih postavki kaznenog prava. Po toj logici, Republika Hrvatska, a valjda i sam tuženik, ne bi trebali imati pravni interes za procesuiranje stranih prekršitelja domaćih ili propisa EU ili počinitelja kaznenih djela. Tuženik da u pobijanom rješenju tvrdi da svaka država procesuira samo svoje domaće počinitelje kaznenih djela, a strane počinitelje proglašava svjedocima, iako postoje osnove za utvrđivanje njihove kaznene odgovornosti. Naravno da je ovakva argumentacija neodrživa, kao i tuženikova ocjena o tužiteljevoj odgovornosti za sudjelovanje u poreznoj prevari. Za tu tvrdnju u pobijanom rješenju (opet) nisu izneseni nikakvi konkretni dokazi. U odnosu na tvrdnje iz pobijanog rješenja o isporuci robe u Mađarsku, ističe kako su mađarski kupci sasvim sigurno za svaku isporuku robe izvršili prijavu u centralni porezni sustav Republike Mađarske, a mađarsko nadležno tijelo da je ispravnost te prijave i poslovnih subjekata potvrdilo izdavanjem jedinstvenog poreznog broja EKAER za svaku pojedinačnu isporuku. U ranijem postupku da je izričito naznačeno da je to učinio konkretno T. S. za A. P. K.., odnosno K. S. S. i G.-P. K.., ali unatoč tom ranije istaknutom prigovoru, da tuženik netočno navodi da ti kupci nisu u VIES sustavu evidentirali stjecanje dobara od tuženika, što da je neistinito i nemoguće. S tim da je u proturječju i Zapisnik o poreznom nadzoru Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, KLASA: UP/I-471-02/18-01-25, URBROJ: 513-07-07/19-46 od 4. lipnja 2019. u kojem da je na str. 12. navedeno da je iz podataka dobivenih od mađarske Porezne uprave vidljivo da je društvo K. iskazalo stjecanje robe od poreznog obveznika, a da su za G.-P. K.. pronašli vjerodostojne isprave o urednom primitku robe od poreznog obveznika, i to račune i CMR-ove!, da su svi kupci izvršili prijavu stjecanja dobara iz druge zemlje članice EU prije nego je roba ušla na područje Mađarske, prijavom Centralnom poreznom tijelu u Budimpešti koje je po toj prijavi izdalo potvrdu u vidu EKAER broja, koji je jedinstven za svaku pojedinačnu isporuku. Na svakom CMR-u da se nalazi ovaj EKAER broj, što da je potvrda prijave stjecanja dobara. Čak i da je došlo do propusta u prijavljivanju primitka robe nadležnim tijelima od bilo kojeg mađarskog kupca, da je nejasno zašto se to sada stavlja na teret tužitelju koji ne može utjecati na postupanje kupaca, niti može odgovarati za radnje kupca, a ni tuženik da nema nadležnost za radnje kupca u Mađarskoj. Roba da je puštena u promet kupcu u drugu državu članicu EU – Republiku Mađarsku, pa da su formalno bili ispunjeni uvjeti za oslobođenje iz članka 44. stavak 2. ZPDV i da je kontradiktoran zaključak tuženika da ipak nisu ostvarene pretpostavke za oslobođenje od plaćanja PDV-a, ako je ranije stekao oslobođenje temeljem dokumentacije priložene u trenutku uvoza. Ističe kako tuženik zlonamjerno navodi da primatelji robe u Republici Mađarskoj nisu evidentirani u VIES sustavu, što apsolutno da nije točan podatak. Sva trgovačka društva s kojima je tužitelj poslovao i koja je označio kao primatelje robe da su bila u VIES sustavu u trenutku prometa robom i izdavanja računa jer da se u protivnom promet roba ne bi ni mogao izvršiti, što da je sam tuženik bio dužan provjeravati i sigurno je provjeravao u trenutku prometa robom, a u prilog tome ističe da je Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured Bjelovar u Zapisniku o poreznom nadzoru KLASA: UP/I-471- 02/18-01-25, URBROJ: 513-07-07/19-46 od 4. lipnja 2019. obavljenom nad tužiteljem, provjerom u VIES sustavu utvrdilo da je društvu A. P. K.. obustavljen PDV ID broj 18. kolovoza 2016. kada tužitelj više nije s njim poslovao, društvu K. da je obustavljen PDV ID broj 19. travnja 2017., odnosno također kada tužitelj više nije s njim poslovao, društvu T.-T. H.. K.. 11. siječnja 2017. kada tužitelj više s istim nije poslovao te društvu G.-P. K.. 24. studenog 2017. kada tužitelj više nije s njim poslovao. Prema tome, u trenutku isporuke robe da su svi mađarski kupci bili evidentirani u VIES sustavu, ali da im je naknadno, tijekom 2017. obustavljen PDV identifikacijski broj. Tužitelj posebno napominje da je cjelokupan iznos poreza na dodanu vrijednost na isporučenu robu u cijelosti naplaćen od strane nadležnih poreznih tijela Republike Mađarske koju okolnost da tuženik uporno zanemaruje tijekom postupka koji je prethodio donošenju pobijanog rješenju, ali i u ranijem upravnom postupka koji se vodio prije donošenja pravomoćne i ovršne presude naslovnog suda posl. br. UsI-3849/19-15 od dana 29.01.2021.g.. U slučaju da tuženik bude osporavao ovu okolnost. Iz svega navedenog da jasno slijedi da tužitelj ni u kojem slučaju nije postupao s prijevarnom namjerom, niti s ciljem da omogući mađarskim kupcima izbjegavanje plaćanja poreza utajom PDV-a u drugoj državi članici EU – Mađarskoj, da se pobijanim rješenjem maliciozno optužuje tužitelj da bi sudjelovao u prijevarnim radnjama bez ikakvih dokaza, da je tužitelj u razdoblju u kojem je poslovao s konkretnim mađarskim kupcima imao saznanja o njihovim mogućim prijevarnim radnjama da ne bi s tim kupcima ulazio u bilo kakav poslovni odnos. Navodi kako je iz Republike Srbije uvozio robu koju da je potom isporučivao u druge države članice Europske unije, i to Mađarsku, Italiju, Sloveniju, Austriju i Slovačku, za što da je ispravno koristio carinski postupak 42 temeljem relevantne poslovne dokumentacije. U analiziranom razdoblju od 9. srpnja 2016. do 28. veljače 2018. da je izvršio ukupno 295 takvih uvoza, iz čega da je vidljivo da nije postupao sa namjerom zaobilaženja poreznih obveza, kako je pogrešno ustanovljeno pobijanim rješenjima. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako smatra da ista nije osnovana i u cijelosti ostaje kod navoda i razloga iz osporavanog rješenja i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 30. listopada 2023. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, tužitelja osobno i službene osobe tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 , 94/16, 29/17, 110/21 u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Opunomoćenica tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod podneska od 24. srpnja 2023. kada je i priložila presudu Upravnog suda u Zagrebu kojom je poništeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, a radi se o tužbi drugog tužitelja, ali vezano za istu stvar, te je priložila i žalbu na rješenje iz tog postupka, kao i na rješenje o ispravku rješenja.

7. Službena osoba tuženika ostala je pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu, te je priložila u spis zapisnik Upravnog suda u Zagrebu od 22. siječnja 2021. i slikovni prikaz robnog tijeka.

8. Zakonski zastupnik tužitelja se pridružio navodima iz tužbe te ističe kako je postupak 42 potpuno zakonito proveden, da je sva dokumentacija pri uvozu robe u Mađarsku bila ispravna (CMR, EKR, PDV broj) da su svi kupci tada bili uredno registrirani Mađarskoj i postojala, a obustave PDV broja da su tek naknadno učinjene, nakon obavljenog uvoza i prijave od strane tužitelja, da je na kraju taj PDV plaćen u cijelosti u Mađarskoj i da ne vidi zbog čega bi on morao opet platiti isti, da nije sudjelovao u prijevarnim radnjama, kao što to ističe tuženik, te da je cijeli carinski postupak proveden temeljem lažnih utvrđenja. Također navodi da se u Mađarskoj provodio i kazneni postupak, da on nije kazneno prijavljen niti u Mađarskoj niti u Hrvatskoj, te je priložio u spis podnesak od 16. travnja 2021. upućen Carinskom uredu Zagreb.

9. Opunomoćenica tužitelja je predložila da se ovom spisu priklopi spis predmeta Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Us I- 3849/19-13.

10. Službena osoba tuženika ističe kako u spisu predmeta ne postoji dokaz da je PDV i plaćen u Mađarskoj, na što je opunomoćenica tužitelja iskazala da oni nemaju dokaza o plaćenom PDV-u.

11. Službena osoba tuženika ističe kako se u ovom postupku 42 radilo o oslobođenju od plaćanja PDV-a, za što tužitelj nije ispunio uvijete.

12. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja, ocijenivši isti suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Ovdje se radi o ponovljenom postupku nakon presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3849/19-15 od 29. siječnja 2021., kojom je naloženo da u ponovnom postupku postupiti sukladno članku 6. stavku 1 . i 2. Općeg poreznog zakona i posebice utvrditi i one činjenice koji navedenom obvezniku idu u prilog, te obrazložiti stajalište da je tužitelj znao da sudjeluje u prijevarnim radnjama i da je učesnik u prijevarnim radnjama s namjerom izbjegavanja plaćanja poreza (utajom poreza na dodanu vrijednost) u drugoj državi članici Europske unije (Mađarska), kao i da je vidljivo da je isporuka navedenih dobara upravo osmišljena s namjerom izbjegavanja plaćanja poreza na dodanu vrijednost poreznih obveznika u Republici Mađarskoj.

15. Iz spisa predmeta proizlazi da je zaključkom Područnog carinskog ureda Zagreb KLASA: UP/I-471-01/19-07/58, URBROJ: 513-02-3005/14-21-94 od 27 svibnja 2021., razdvojena upravna stvar za robu puštenu u slobodan promet u Postupku 42, po uvoznim carinskim deklaracijama kako je to navedeno u Tablici 1. poreznog rješenja, te otpremljenu iz Republike Hrvatske u kojima je kao krajnje odredište robe nakon carinjenja navedena Republika Italija i Republika Mađarska i o navedenoj upravnoj stvari da će se voditi dva postupka i to jedan za robu deklariranu za otpremu u Republiku Italiju, a drugi za robu deklariranu za otpremu u Republiku Mađarsku. Područni carinski ured Zagreb, temeljem Obavijesti o poreznom nadzoru, KLASA: 471-01/18-07/152, URBROJ: 513-02-3005/1-18-2 od 28. veljače 2018., započeo je porezni nadzor kod tužitelja u svezi provjere pravilne primjene poslovanja u skladu s odredbama članka 48 Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269 od 10 listopada 2013, (u daljnjem tekstu - Carinski zakonik Unije - CZU) te njegovih provedbenih akata, Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 2446/2015 (dopuna CZU), Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 341/2016 (prijelazna pravila) i Provedbene uredbe (EU) br. 2447/2015 i 143./d Direktive vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 1 1.12.2006.), s posebnim naglaskom na: - naknadnu provjeru carinskog i poreznog postupka vezano za uvoz sojine sačme, sirovog sojinog tehničkog ulja, suncokretove sačme i sirovog suncokretovog nerafiniranog ulja, u carinskom Postupku 42 postupak puštanja u slobodan promet uz oslobođenje od plaćanja poreza na dodanu vrijednost, jer je roba namijenjena drugoj državi članici EU i da li je ista prijavljena u drugoj zemlji članici, za razdoblje od 09. srpnja 2016. do 28. veljače 2018. o čemu je sastavljen Zapisnik 12. travnja 2019.

16. Poreznim nadzorom je utvrđeno da je tužitelj iz Republike Srbije u razdoblju od 9. srpnja 2016. do 28. veljače 2018., izvršio ukupno 295 uvoza, a u deklaracijama kao krajnje odredište predmetne robe nakon carinjenja navedene su druge članice EU i to Republika Mađarska 183 pošiljke (koje su predmet ovog ponovnog postupka), Republika Slovenija 25 pošiljki, Republika Austrija 15 pošiljki, Republika Slovačka 2 pošiljke i Republika Italija 70 pošiljaka. Za Republiku Mađarsku utvrđena je isporuka sojine sačme, sirovog sojinog tehničkog ulja i sirovog suncokretovog nerafiniranog ulja.

17. Odredbom članka 42. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, dalje: ZPDV), propisano je da je PDV-a oslobođeno stjecanje dobara unutar Europske unije: a) ako bi isporuka tih dobara koju obavi porezni obveznik u tuzemstvu bila u svakom slučaju oslobođena plaćanja PDV-a, b) ako bi uvoz tih dobara prema članku 44. stavku 1. točkama 1. do 25. i članku 44. stavku 1. točkama 27. do 34. ovoga Zakona bio u svakom slučaju oslobođen plaćanja PDV-a, c) za koje bi stjecatelj u svakom slučaju sukladno člancima 67. i 68. ovoga Zakona imao pravo na povrat cjelokupnog iznosa PDV-a koji je obvezan platiti prema članku 4. stavku 1. točki 2. ovoga Zakona.

18. Odredbom članka 170. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednosti ("Narodne novine" broj: 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17, 128/17, dalje: Pravilnik), propisano je da porezni obveznik koji primjenjuje oslobođenje od PDV-a temeljem članka 41. Zakona, dokazuje da je dobro otpremljeno ili prevezeno u drugu državu članicu računom, otpremnicom, prijevoznom ispravom ili drugim dokumentom iz kojeg je razvidno da se odnosi na otpremu ili prijevoz dobara navedenih u računu. Ako dobra otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu osoba koja stječe dobro ili druga osoba za njen račun, prodavatelj dobara uz dokumente iz stavka 1. ovoga članka kao dokaz da su dobra otpremljena ili prevezena u drugu državu članicu, koristi pisanu izjavu o otpremi ili prijevozu dobara u drugu državu članicu koju je potpisao preuzimatelj dobara. U pisanoj izjavi o otpremi ili prijevozu dobara iz stavka 2. ovoga članka moraju biti navedeni sljedeći podaci: a) ime i prezime (naziv) prodavatelja, b) broj računa i datum izdavanja računa za isporučena dobra, c) ime i prezime (naziv) i PDV identifikacijski broj kupca, d) registarske oznake prijevoznog sredstva kojim su dobra otpremljena ili prevezena, e) mjesto odredišta u drugoj državi članici.

19. Odredbom članka 44. stavak 1. točka 26. ZPDV-a, propisano je da je poreza na dodanu vrijednost oslobođen uvoz dobara otpremljenih ili prevezenih iz trećeg područja ili iz treće zemlje na područje Republike Hrvatske, ako je ta dobra uvoznik ili osoba koja je određena kao porezni dužnik pri uvozu neposredno nakon uvoza isporučio unutar Europske unije uz primjenu oslobođenja od PDV-a iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka je propisano da se oslobođenje od PDV-a iz stavka 1. točke 26. ovoga članka primjenjuje u slučajevima, kada nakon uvoza dobara slijedi isporuka dobara, koja je prema članku 41. stavku 1. točkama a) i d) ovoga Zakona oslobođena od plaćanja PDV-a, samo ako je uvoznik u trenutku uvoza Carinskoj upravi pružio najmanje sljedeće podatke: a) svoj PDV identifikacijski broj izdan u Republici Hrvatskoj ili PDV identifikacijski broj svoga poreznog zastupnika, koji jamči za plaćanje PDV-a, izdan u Republici Hrvatskoj, b) PDV identifikacijski broj stjecatelja, izdan u drugoj državi članici, kojemu se isporučuju dobra prema članku 41. stavku 1. točki a) ovoga Zakona ili vlastiti PDV identifikacijski broj izdan u državi u kojoj završava prijevoz ili otprema dobara, ako se dobra prema članku 41. stavku 1. točki d) ovoga Zakona premještaju, c) dokaz iz kojeg je vidljivo da su uvezena dobra namijenjena za prijevoz ili otpremu iz Republike Hrvatske u neku drugu državu članicu.

20. Carinski postupak 42 kojeg je koristio tužitelj, predstavlja postupak puštanja robe u slobodni promet uz oslobođenje od plaćanja PDV-a, obzirom da je roba namijenjena drugoj zemlji članici, u kojem slučaju se provjeravaju deklaracije i utvrđuje se postojanje i važenje PDV identifikacijskih brojeva, te postoje li dokazi o otpremi robe u drugu zemlju članicu. Tužitelj nije dostavio potpisane dokaze da su primatelji UCD-a u Republici Mađarskoj primili ili preuzeli doba za koja je tužitelj bio oslobođen plaćanja PDV-a. Sukladno članku 265. Direktive Vijeća 2006/1 12/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 28 1 1 2006.), Središnji ured Sektor za nadzor uputio je dopis 31. siječnja 2018., prema Poreznoj upravi kojim je zatražena provjera putem SCAC obrasca od mađarske Porezne uprave da li su porezni obveznici u Republici Mađarskoj podnijeli propisano izvješće u svrhu PDV-a odnosno da li su prijavili stjecanje i platili obveze po osnovi PDV-a za robu za koju je korišten postupak 42 i podnijeli zbirnu prijavu i priložili ovjerene međunarodne tovarne listove (CMR-ove) od strane primatelja dobara u Republici Mađarskoj. Zaprimljeni odgovori od poreznih vlasti Republike Mađarske su upućeni Područnom carinskom uredu Zagreb: dopisom, KLASA: 47101/1 8-02/401 URBROJ: 513-02-1920/10-18-7 od 31. srpnja 2018. i dopisom KLASA: 471-01 (18-02/40, URBROJ 513-02-1920/10-18-11 od 12. prosinca 2018. u kojima se u bitnome navodi da su navedena društva u Republici Mađarskoj tzv. missing traderi (nestajući trgovci) ili bufferi (tampon društva). Obzirom da je utvrđeno da ne postoje dokazi da je predmetna roba prijavljena poreznim tijelima Republike Mađarske, tužitelj je u obvezi platiti PDV kojeg je bio oslobođen prilikom puštanja robe u slobodan promet uz primjenu zahtijevanog carinskog postupka 42. i nije ostvario pravo na oslobođenje propisano odredbama članka 41. stavka 1. i članka 44. ZPDV-a, sve kako je detaljno opisano u obrazloženju prvostupanjskog rješenja.

21. Zbog svega navedenoga, carinsko tijelo je pravilno utvrdilo da je tužitelj zlouporabio postupak 42 i da je sudjelovao u prijevarnim radnjama s namjerom izbjegavanja plaćanja PDV-a, a zbog čega je postala i neizvjesna naplata carinskog duga zbog čega je izdano i rješenje o osiguranju naplate.

22. Odredbom članka 32. stavak 1. ZPDV-a, propisano je da oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a pri uvozu dobara nastaje u trenutku uvoza dobara.

23. Obzirom na sve izneseno, vezano za deklarirane podatke iz UCD tužitelja u kojima su navedeni kupci iz Republike Mađarske, utvrđeno je pravilno i jasno činjenično, kako je to opisano u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Tužitelj je kao dobavljač za kupce iz Republike Mađarske, trebao biti svjestan činjenice da se radi o PDV prijevari. Nesporno je utvrđeno da je došlo do zlouporabe postupka 42 zbog čega je i nastala obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost kod uvoza, a kojeg je tužitelj bio oslobođen od plaćanja prilikom puštanja robe u slobodan promet. Primatelji robe u Republici Mađarskoj nisu evidentirani u VIES sustavu, niti u evidencijama porezne uprave Republike Mađarske, ne postoje dokazi da je predmetna roba prijavljena poreznim tijelima Republike Mađarske, kao što ne postoje niti dokazi da je PDV plaćen u Republici Mađarskoj, kako to tvrdi tužitelj. Tužitelj kao dobavljač za kupce iz Republike Mađarske, morao je biti svjestan činjenice da se radi o PDV prijevari.

24. Ovaj Sud smatra da je tužitelj trebao izvršiti provjeru svojih poslovnih partnera postupajući pažnjom dobrog gospodarstvenika da bi izbjegao svoju odgovornost radi sudjelovanja u PDV prijevari, a na internetskoj stranici Porezne uprave, javno je dostupan podatak tko je obveznik PDV-a te je stoga razumljivo da porezni obveznici nove partnere provjere prije stupanja u poslovni odnos. Na istoj stranici je objavljena i obavijest poreznim obveznicima o tome kako uočiti prijevare i kriminalne zlouporabe sustava PDV-a te kako se od istih zaštititi pri čemu je naglasak stavljen i na nove poslovne partnere. Sve navedeno nedvojbeno ukazuje da je tužitelj sudionik prijevarnog trgovanja u osnovi kojeg je utaja poreza na dodanu vrijednost, odnosno da postupanje tužitelja odgovara iskustveno prepoznatim karakteristikama tampon društva.

25. Slijedom izloženog, prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo su u potpunosti postupili po uputi Upravnog suda u Zagrebu, pa je na temelju cjelokupno provedenog postupka u sporu, utvrđeno da je u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje uz pravilnu primjenu materijalnog prava pa je stoga po ocjeni ovog Suda, zbog čega se pobijana rješenja ocjenjuju zakonitim, dok prigovori koje je tužitelj naveo u tužbi odnosno u ovom sporu nisu doveli u sumnju zakonitost osporene odluke.

26. Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

27. Odluka o troškovima ovog upravnog spora temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove.

U Rijeci 6. studenog 2023.

Sutkinja

Danica Vučinić, v. r.