REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž R-87/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. iz Z., Š. , OIB:..., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Z., U. g. V., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u O. društvu P. & Š. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude poslovni broj: Pr-7442/2020-21od 21.prosinca 2022. Općinskog radnog suda u Zagrebu, na sjednici održanoj 6. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda poslovni broj: Pr-7442/2020-21od 21.prosinca 2022. Općinskog radnog suda u Zagrebu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice D. M. protiv tuženika Z. h. d.o.o. Z. radi utvrđenja da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka od dana 26. lipnja 2020. o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora te da radni odnos tužiteljici nikada nije ni prestao i slijedom čega bi se naložilo tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto za koje je imala sklopljen ugovor o radu od 1. rujna 2016., a u slučaju nemogućnosti prouzročene objektivnim razlozima, da je vrati na ono radno mjesto koje u najvećoj mjeri odgovara radnom mjestu za koje je imala sklopljen ugovor o radu, te da joj naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama.

1.1. Ujedno je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.750,00 kn / 497,71 euro u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2.toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019. i 80/2022. - dalje: ZPP) te zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra kako prvostupanjska presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a osobito stoga što je nerazumljiva i proturječna razlozima iz obrazloženja a osim toga obrazloženje nije dostatno za ocjenu kakva je dana pobijanom presudom. Ističe kako je očito jedini cilj izmjene Pravilnika o organizaciji tuženika bio ukinuti radna mjesta svih zatečenih zaposlenika i smanjiti im plaću, a to je jedna vrsta diskriminacije koju prvostupanjski sud nije ni pokušao uzeti u obzir već je taj prigovor, kao i tužbeni zahtjev, odbio formalistički, ni ne pokušavajući očitovati se o suštini istaknutih prigovora tužiteljice. Navodi kako sud nije ni činjenično stanje utvrdio na potpun i pravilan način budući da je tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka tvrdila, a to ponavlja i u žalbi, kako se bez obzira na provedenu reorganizaciju poslovi koje je obavljala i dalje obavljaju. Smatra da je sud bio dužan utvrditi o kojim se točno poslovima radi, jesu li ti poslovi stvarno ukinuti ili ih sada obavljaju druge osobe u nekoj drugoj Službi ili Sektoru, te sud nije utvrdio ni u čemu se sastoji reorganizacija, racionalizacija i optimizacija poslovanja i poslovnog procesa radi povećanja učinkovitosti organizacije poslovanja. Ističe kako je 23. srpnja 2015. pretrpjela ozljedu na radu zbog koje joj je smanjena radna sposobnost, pa joj tuženik nije smio otkazati ugovor o radu i smanjiti plaću, sukladno člancima 94. i 95. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika, o kojem se prigovoru sud nije očitovao, a ono što je naveo nije dostatno za otklanjanje tog prigovora.

2.1. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz nalaganje tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka, a podredno predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti tuženikove Odluke od 26. lipnja 2020. s ponudom izmijenjenog ugovora te da radni odnos tužiteljici nikada nije prestao slijedom čega bi trebalo naložiti tuženiku vraćanje tužiteljice na radno mjesto za koje je imala sklopljen ugovor o radu od 1. rujna 2016.

6. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev jer je prvostupanjski sud uvidom u Pravilnik o organizaciji tuženika od 12. travnja 2017. našao utvrđenim kako je došlo do reorganizacije tuženika tako što je ukinut Sektor upravljanja ljudskim resursima, razvoja i korporativnih komunikacija uključujući i Službu za korporativni razvoj u kojoj je tužiteljica radila na radnom mjestu koordinator poslova 5, a formiran Sektor upravljanja ljudskim resursima i pravnih poslova s Odjelom za upravljanje ljudskim resursima i Odjelom za pravne poslove, te uvidom u Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 30. lipnja 2017. da je između ostalih ukinuto i radno mjesto koordinator poslova 5 na kojem je tužiteljica bila zaposlena.

6.1. Kako je utvrđeno da je ukinuto i radno mjesto koordinator poslova 4 a ostala su radna mjesta koordinator poslova 2 i 3 (što su zapravo radna mjesta s istom plaćom) a posao koordinatora poslova 2 koji sada obavlja tužiteljica obavlja se unutar Ureda Uprave u Službi za potporu Upravi, dok su poslovni ranije Službe za korporativni razvoj u kojoj je tužiteljica ranije radila dijelom prebačeni na Odjel za pripremu i provedbu EU projekata, kako navodi i sama tužiteljica.

6.2. Prvostupanjski je sud stoga našao utvrđenim kako je kod tuženika došlo do reorganizacije – i ukidanja radnog mjesta koordinatora poslova 5 i 4, što je njegovo autonomno pravo kao poslodavca, uslijed čega je dio poslova koje je ranije tužiteljica obavljala prenesen u Odjel za pripremu i provedbu projekata Europske unije koji je i ranije postojao i obavljao dio tih poslova, tako da se radi o zakonitom i dopuštenom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora za radno mjesto koordinatora poslova 2 koje nije diskriminirajuće za tužiteljicu.

6.3. Kako tužiteljica smatra i da joj tuženik nije smio sniziti plaću jer je pretrpjela povredu na radu pozivajući se na primjenu članaka 94. i 95. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika, prvostupanjski je sud ocijenio kako se tužbeni zahtjev ne može prihvatiti ni po toj osnovi jer kod tužiteljice nije utvrđen invaliditet zbog povrede na radu.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u tužiteljičinoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 433. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda zakonita i pravilna pa je tužiteljičina žalba slijedom toga neosnovana.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Nisu ostvareni ni drugi žalbeni razlozi jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.

10. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno kako je tužiteljica bila u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika na poslovima radnog mjesta koordinator poslova 5 u Sektoru upravljanja ljudskim resursima, razvoja i korporativnih komunikacija –Službi za korporativni razvoj na temelju Ugovora o radu od 1. rujna 2016. za obavljanje poslova kojeg radnog mjesta je utvrđen koeficijent složenosti poslova 4,30 te da je 2017. godine došlo reorganizacije poslovanja zbog čega je tuženik 26. lipnja 2020. donio odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora nudeći joj sklapanje ugovora o radu za poslove radnog mjesta koordinator poslova 2 u Službi za potporu Upravi u Direkciji Z. h. d.o.o. koeficijenta složenosti poslova 3,60.

11. Navedenom otkazu prethodilo je donošenje najprije (12. travnja 2017.) Pravilnika o organizaciji Z. h. d.o.o. kojim je izmijenjena organizacijska struktura Društva pa je, između ostalog, ukinut Sektor upravljanja ljudskim resursima, razvoja i korporativnih komunikacija kao i Služba za korporativni razvoj pa potom (30. lipnja 2017). i Pravilnik o XI. izmjenama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. kojim je ukinuto radno mjesto koordinator poslova 5.

12. Nije sporno da su navedeni Pravilnici (dalje: Pravilnik o organizaciji Društva i Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta) stupili na snagu (5. svibnja 2017. i 11. srpnja 2017.)

13. Iz Pravilnika o organizaciji Društva (stranice 15 do 31 spisa) a i iz drugih dokaza u spisu (iskaza svjedoka pa i same tužiteljice kao parnične stranke) proizlazi kako više ne postoji Sektor upravljanja ljudskim resursima razvoja i korporativnih komunikacija-Služba za korporativni razvoj već Sektor upravljanja ljudskim resursima i pravnih poslova, dok Služba za korporativni razvoj u kojoj je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu koordinator poslova 5 više ne postoji a postoji Služba za potporu Upravi Direkcije Društva u kojoj su se, prema iskazu svjedokinje Ž. Š. D. (stranice 139 i 140 spisa) počeli obavljati poslovi korporativnih komunikacija koji su se prethodno obavljali u Službi za korporativni razvoj, dok su preostali poslovi iz djelokruga te Službe preneseni na Odjel za pripremu i provedbu EU projekata.

14. Uvidom u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (stranice 123 do 127 spisa) utvrđeno je pak da se u Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Z. h. d.o.o. (od 19. prosinca 2008.) Prilogu 2- Katalogu tipiziranih radnih mjesta grupa složenosti poslova 11/1 ukidaju i brišu, između ostalih, i radna mjesta pod brojem 1-koordinator poslova 4 i pod rednim brojem 2- koordinator poslova 5.

15. Iz iskaza svjedokinje Ž. Š. D. (voditeljice Službe za upravljanje ljudskim resursima kod tuženika) proizlazi i kako "kako kod tuženika ne postoji opis svakog pojedinog radnog mjesta, već taj opis determinira opis odnosno djelokrug poslova organizacijske jedinice" i nije joj poznato koje svakodnevne poslove obavlja tužiteljica nakon potpisivanja izmijenjenog ugovora jer više nije u svakodnevnoj komunikaciji s njom (nisu više u istom sektoru).

16. Tužiteljica je pak kao stranka iskazala kako su njezini radni zadatci prije otkazivanja obuhvaćali praćenje natječaja, provjeru natječaja da budu u skladu s potrebama tuženika, procjena načina prijave na natječaj, vrijednosti projekta i učinka, odlazak na konferencije, suradnja s podružnicama i ministarstvima te ostali poslovi po nalogu poslodavca, kao i da i sada, na novom radnom mjestu koordinator poslova 2, obavlja u potpunosti iste poslove tvrdeći i da je jedna od rijetkih koja radi poslove vezane uz EU pa smatra da ima pravo na radno mjesto koordinator poslova 4 na kojemu bi joj plaća bila ista i kada je bila koordinator poslova 5.

16.1. Iz tužiteljičina iskaza proizlazi i kako su prije izmjene Pravilnika na poslovima EU radile samo M. B. B. i ona te jedna mlada kolegica koja je otišla "negdje u podružnicu ili izvan tvrtke" i da su nakon toga poslove s EU nastavili raditi unutar ureda za suradnju s EU koji je uvijek postojao i obavljao te poslove neovisno o njima.

17. Uzimajući u obzir sadržaj Pravilnika i iskaza svjedoka pa i same tužiteljice kao parnične stranke te nesporne činjenice da je tužiteljica 2015. godine pretrpjela povredu na radu zbog čega je povremeno bila i na bolovanju, a vodeći računa o teretu dokazivanja, ovaj drugostupanjski sud također ocjenjuje kako je tuženik kao poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti otkaz ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) – prestanak potrebe za obavljanjem poslova radnog mjesta koordinator 5 koje više ne postoji u organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika kao što ne postoji ni koordinator poslova 4 (jer je i ono ukinuto) na koje bi se tužiteljica htjela vratiti.

18. Tuženik je naime 2017. proveo opsežnu reorganizaciju strukture Društva te izmijenio organizaciju i sistematizaciju radnih mjesta pa u tom smislu, između ostalog, ukinuo sektor i službu (za korporativni razvoj) u kojoj je tužiteljica obavljala poslove koordinatora poslova 5 koje radno mjesto je također ukinuto, kao i radno mjesto koordinator poslova 4, koja su radna mjesta bila veće složenosti pa time i bolje plaćena od radnoga mjesta koordinator poslova 2 koje je tuženik ponudio tužiteljici.

18.1. Nije dokazao da se smanjio sam broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, ali proizlazi da su uslijed reorganizacije ukinuta bolje plaćena radna mjesta koordinatora poslova (4 i 5) što svakako predstavlja financijsku uštedu, dok tužiteljica i ne tvrdi da je tuženik zaposlio nove izvršitelje na slabije plaćenim mjestima koordinatora 2 i 3, već se može zaključiti kako je dio složenijih poslova koje je obavljala tužiteljica prenio na postojeće izvršitelje radnog mjesta koordinator 2 i 3 u drugom odjelu.

19. Tužiteljica doduše tvrdi kako i dalje obavlja potpuno iste poslove, dakle i poslove vezane uz EU i da je jedna od rijetkih koja radi te poslove, ali to ne proizlazi iz okolnosti konkretnog slučaja kada je uslijed reorganizacije tužiteljica sada zaposlena u Službi za potporu Upravi Direkcije a u djelokrugu poslova te organizacijske jedinice prema Pravilniku o reorganizaciji nisu poslovi koji se odnose na poslove vezane uz programe i projekte Europske unije, već su ti poslovi u djelokrugu Odjela za praćenje i programa i projekata Europske unije.

19.1. Osim toga, tužiteljica je i sama kao stranka iskazala kako je nakon ozljede na radu 2015. godine povremeno bila na bolovanju (vjerojatno je upravo zbog toga u odnosu na nju odluka o otkazu donesena tek 2020. godine) te da su nakon odlaska mlade kolegice te poslove s EU nastavili raditi unutar ureda za suradnju s EU za koji još kaže da je "uvijek postojao i uvijek obavljao te poslove neovisno o nama".

20. Ovaj drugostupanjski sud stoga podržava ocjenu prvostupanjskog suda kako je tuženik kao poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz jer je zbog organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta koordinatora 5, s tim što se radi o tuženikovoj poslovnoj odluci kao autonomnom poduzetničkom pravu pa prvostupanjski sud nije ni bio dužan posebno ispitivati razloge za donošenje takve odluke u situaciji kada nema elemenata za zaključak da se radi o samovolji poslodavca na štetu radnika i diskriminatornoj odluci u odnosu na tužiteljicu i ponuđeno novo radno mjesto.

20.1. U toj situaciji je na tužiteljici teret dokazivanja suprotnog a ne postoje ni naznake za tužiteljičinu tvrdnju o tome da obavlja potpuno iste poslove i da je tuženikov cilj bio samo smanjiti plaće niti je prvostupanjski sud to trebao posebno obrazlagati, iako je smanjenje plaće doista neugodno za svakoga, ali u okolnostima konkretnog slučaja nema elemenata za zaključak da je tuženik kao poslodavac zlouporabio svoje ovlasti u vezi s otkazivanjem ugovora o radu ponudivši tužiteljici ugovor o radu za nešto manje plaćeno radno mjesto za koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako nije diskriminirajuće.

20.2. Nisu osnovani ni ostali žalbeni navodi pa tako ni oni koji se odnose na primjenu članaka 94. i 95. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika, jer je u postupku jasno utvrđeno kako invaliditet tužiteljice nije utvrđen zbog ozljede na radu već zbog bolesti.

21. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio mjerodavne odredbe (članke 115. i 123.) Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17. i 98/19. – dalje: ZR) kada je utvrdio da je tuženik kao poslodavac imao opravdani razlog za otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora. Radi se o otkazu iz članka 123. stavka 1. u vezi s člankom 115. stavka 1. Zakona o radu, s tim što tužiteljica nije ni tvrdila da tuženik nije vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje ju terete (članak 115. stavak 2. ZR), a pravilno je primijenio i pravila o teretu dokazivanja sadržana u članku 135. ZR.

22. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni oni određeni u tužiteljičinoj žalbi valjalo je odbiti žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pa time a na temelju članka 368. stavka 1. u vezi s člankom 433. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Puli 6. studenog 2023.

Predsjednik vijeća

Igor Rakić, v.r.