Poslovni broj 16 Gž-510/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 16 Gž-510/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od Sanje Joka Umićević, predsjednice vijeća, mr.sc. Iris Gović Penić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Z. C. iz Nj., F. a. M., OIB: …, zastupan po punomoćnici J. B., odvjetnici u Z., protiv I tužene S. Z. iz Z., OIB: …, i II tužene P. Z. iz Z., OIB: …, obje zastupane po A. B., odvjetniku u Z., radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika, odlučujući o žalbi tuženih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3855/18-38 od 26. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 6. veljače 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženih i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3855/18-38 od 26. studenoga 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

 

“I Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema tužitelju R. Z. C., sa prebivalištem u Nj., F. a. M. OIB …, Ugovor o darovanju sklopljen dana 26.02.2018. ovjeren kod javne bilježnice L. P., broj: OV-1941/2018 dana 26.02.2018. između I tužene S. Z., iz Z., OIB … i II tužene P. Z. iz Z., OIB … kao obdarenika, u dijelu potrebnom za namirenje novčanih tražbina tužitelja R. Z. C., OIB … u iznosu od 61.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02.10.2005. pa do 01.01.2016. po stopi koju ima Z. b. d.d. u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR-ima, od 01.01.2006. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje (čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate), od 01.01.2008. do 31.07.2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao I trošak parničnog postupka svakom u iznosu od 21.290,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.10.2006. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje (čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate), od 01.01.2008 do 31.07.2015., prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Zagrebu, posl.br LVIII P-10780/05 od 16.10.2006. i pravomoćnom i ovršnom dopunskom rješenju o troškovima postupka Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj LVIII P-10780/05 od 12.12.2006. te je II tužena P. Z. iz Z., OIB … dužna trpjeti prodaju nekretnine upisane u knjigu položenih ugovora kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. podul. 30964, zk.ul. 16662, knjiga PU: G. Z., k.o. G. Z., koja se sastoji od stana u prizemlju desno koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 61,27 čm, kao posebnog dijela stambene zgrade … Z., sagrađena na čestici br. 2185/31, po novoj izmjeri kč.br. 6845, k.o. C. i namirenje navedenih novčanih tražbina tužitelja iz cijene postignute prodajem nekretnine upisane u knjigu položenih ugovora kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk.podul. 30964, zk.ul. 16662, knjiga PU: G. Z., k.o. G. Z., koja se sastoji od stana u prizemlju desno koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 61,27 čm, kao posebnog dijela stambene zgrade Z., sagrađena na čestici br. 2185/31, po novoj izmjeri kč.br. 6845, k.o. C..

 

II Nalaže se I i II tuženoj da tužitelju solidarno nadoknade parnični trošak u iznosu od 12.325,00 kn, sa zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st.2. ZOO, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna, a koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa do isplate.”

 

2. Protiv ove presude žalbu su izjavile tužene zbog svih žalbenih razloga.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

4.1. Žalbeni navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a nisu osnovani jer presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

4.2. Žalbeni navodi da opis nekretnine nije pravilan neosnovani su jer se temeljem podataka koji su u tužbenom zahtjevu i u izreci prvostupanjske presude navedeni može utvrditi o kojoj je nekretnini riječ i prvostupanjska se presuda može prisilno izvršiti.

 

5. Isto tako, sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

5.1. U tužbi i tijekom postupka tužitelj navodi da je presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-10780/05 (pravomoćna 16. prosinca 2008., ovršna 10. travnja 2009.), u kojem predmetu je tužitelj bio pravni prednik sada tužitelja, naloženo je I tuženoj isplatiti pravnom predniku tužitelja 61.000,00 EUR sa zateznom kamatom od 02. listopada 2005. do isplate. Također je pod istim poslovnim brojem 12. prosinca 2006. doneseno rješenje o trošku postupka u iznosu od 21.920,00 kn koji je dužna platiti I tužena sa zateznom kamatom od 16. listopada 2006. do isplate.

 

5.2. U cilju izbjegavanja plaćanja obaveze utvrđene pravomoćnom presudom I tužena je otuđila svu svoju nepokretnu imovinu, između ostalog je II tuženoj darovala 26. veljače 2018. stan upisan u knjigu PU G. Z., pod uložak 30964, zk.ul. 16662, koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija ukupne površine 61,27 m2 u …

 

5.3. II tužena je kćerka I tužene, pa se temeljem čl. 67. st.2. ZOO/05 presumira da je I tužena predmetnim raspolaganjem naštetila tužitelju. I tužena je prezadužena; ovrha na novčanim sredstvima (rješenje Ovrpl-3597/13) nije uspjela, u Očevidniku redoslijeda osnove za plaćanje je tužitelj na 16. mjestu.

 

6. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja iz sljedećih razloga.

 

6.1. Svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15.- u daljnjem tekstu: ZOO), a smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (čl. 66. st. 2. ZOO-a).

 

6.2. Kako je riječ o tužbi radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, taj institut uređen je odredbama čl. 66. do 71. ZOO-a, obzirom na vrijeme poduzimanja sporne pravne radnje- ugovora o darovanju 28. veljače 2018.

 

6.3. Dakle, opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji jesu:

1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku,

2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika,

3. insolventnost dužnika i

4. postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Te opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. ZOO-a.

Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako uslijed njezina izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikova potraživanja.

Tužitelj dakle prvenstveno mora dokazati svoju aktivnu materijalno pravnu legitimaciju, a to je postojanje i dospjelost tražbine.

 

6.4. Sud prvog stupnja smatra da je tužitelj kao vjerovnik dokazao da svoje potraživanje nije uspio naplatiti iako je poduzeo sve pravne radnje koje su mu stajale na raspolaganju, te je tako pokrenuo ovršne postupke posl. br. Ovrpl-3597/13 i Ovr-5527/18, u kojima se tijekom trajanja cijelog prvostupanjskog postupka nije uspio naplatiti.

 

6.5. S druge strane, sud prvog stupnja smatra da je teret dokaza o tome da je I tužena solventna, odnosno da ima drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužitelja (vjerovnika) na tuženima, a što one nisu dokazale.

              

6.6. Kako je tužitelj dokazao dospjelu tražbinu, vjerojatnu nenaplativost tražbine u visini iznosa iz odluke P-10780/05, a tužene nisu dokazale da I tužena ima drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužitelja, to sud prvog stupnja zaključuje da je pravna radnja ugovor o darovanju poduzeta na štetu ovdje tužitelja, jer je dovelo do takve promjene u imovini I tužene zbog koje je namirenje tužitelja postalo otežano. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen.

 

7. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

Tužitelj je dokazao opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, odnosno dospjelost svoje tražbine, pravnu radnju dužnika poduzetu na njegovu štetu, insolventnost dužnika i oštećenje njega kao vjerovnika.

Tužitelj je dokazao dospjelu tražbinu, vjerojatnu nenaplativost tražbine u visini iznosa iz odluke P-10780/05, a tužene nisu dokazale da I tužena ima drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužitelja, pa pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je pravna radnja ugovor o darovanju poduzeta na štetu ovdje tužitelja, da I tužena nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljevog potraživanja i da je darovanje dovelo do takve promjene u imovini I tužene zbog koje je namirenje tužitelja postalo otežano.

Tužitelj kao vjerovnik je pokrenuo ovršne postupke posl. br. Ovrpl-3597/13 i Ovr-5527/18, u kojima se do sada nije uspio naplatiti, a u odnosu na žalbene navode treba naglasiti da tužene tijekom postupka nisu dokazale da je potraživanje tužitelja podmireno.

Isto tako, tužene niti ne tvrde niti dokazuju na kojima je to predmetima i sredstvima ovrhe tužitelj mogao odnosno morao provoditi ovrhu da bi mogao osnovano pokrenuti ovaj postupak pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika.

 

8. Pravilno je pri donošenju odluke zauzeto pravno shvaćanje suda prvog stupnja da je teret dokaza o tome da je I tužena solventna, odnosno da ima drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužitelja (vjerovnika), na tuženima. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-2173/2016 od 8. lipnja 2020.

S druge strane, za pobijanje pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika pravno je neosnovano isticanje u žalbi da II tužena kao obdarenik nije znala odnosno morala znati za postojanje dugovanja I tužene prema tužitelju. Naime, za II tuženu kao kćerku I tužene smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, a ona nije dokazala suprotno. Osim toga, s obzirom da je riječ o besplatnom raspolaganju, smatra se da I tužena poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje takve radnje ne zahtijeva se da je II tuženoj to bilo poznato ili moglo biti poznato.

 

9. Navodi tuženih da predmetna nekretnina nije prenesena radi darovanja već radi utanačenja (uređenja) odnosa između tuženih vezanih uz prethodno sklopljeni ugovor o kreditu (za koji je II tužena dala da se zasnuje založno pravo na njenoj nekretnini) nisu od utjecaja na ishod postupka, a pored činjenice da je sklopljen i da je na pravnoj snazi ugovor o darovanju kojim je II tužena stekla vlasništvo predmetne nekretnine, dok utanačenje nema nikakvog pravnog utjecaja na položaj tužitelja u ovom postupku. Naime, tužene u utanačenju navode da se ugovor o darovanju sklopio radi osiguranja potraživanja II tužene prema I tuženoj, a takvo utanačenje ne utječe na pravo tužitelja da traži pobijanje pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika.

 

10. Žalbeni navodi tuženih da im je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske odnosno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda također nisu osnovani. Naime, tužene samo uopćeno navode da je došlo do povrede prava na pošteno suđenje, bez konkretnog povezivanja čime i na koji način bi došlo do povrede kojeg aspekta prava na pošteno suđenje.

 

11. Slijedom navedenoga, žalba tuženih je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda potvrđena primjenom i čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

 

U Zagrebu 6. veljače 2024.

 

 

     Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević, v.r.