- 1 -              Rev 580/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 580/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. N. iz S. J., …, sada na adresi V., …, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica H. L. H., odvjetnica u V., protiv tuženika J. R. vl. obrta R., iz V., …, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica M. D., odvjetnica u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1811/2022-2 od 5. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pr-802/21-16 od 9. ožujka 2022., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati na ime naknade štete iznos od 72.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, a pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 11.600,00 kuna u roku od 15 dana.

 

2.              Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev stranaka za naknadu troška u povodu pravnog lijeka.

 

3.              Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4432/2022-2 od 17. studenog 2022., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1811/2022-2 od 5. srpnja 2022. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

              „Je li parnični sud vezan za odluku upravnog tijela/suda koje nije odlučivalo o pravu na naknadu štete i visinu iste (o uzroku nastanka ozljede, zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica)?“

 

4.              Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5.              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6.              Revizija nije osnovana.

 

7.              U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8.              Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio ozljedom na radu kod tuženika, a sporna je vezanost parničnog suda odlukom Visokog upravnog suda broj: Usž-3852/16 od 19. travnja 2017. kojom je taj sud odlučio da se tužitelju ne priznaje ozljeda na radu.

 

9.              U postupku pred nižestupanjskim sudovima su utvrđene sljedeće činjenice:

 

- da je tužitelj bio radnik tuženika zaposlen na poslovima lakirer-pomoćni bravar,

 

- da je Upravni sud u Osijeku broj: Usl-1670/2015 presudom od 2. rujna 2016. utvrdio da je tužitelju bila priznata ozljeda od 4. ožujka 2015. kao ozljeda na radu te da se u odnosu na ozljedu tužitelja od 4. ožujka 2015. priznaju sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja,

 

- da je navedena presuda Upravnog suda u Osijeku poništena presudom Visokog upravnog suda RH poslovni broj Usž-3852/16 od 19. travnja 2017., a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je u cijelosti uz obrazloženje da dijagnoza bolesti po osnovi koje je tužitelj tražio priznavanje ozljede na radu označavaju različite poremećaje i bolesti koje su posljedica kroničnih promjena mišićnog sustava, a ne ozljedu nastalu u jednokratnom traumatskom događaju,

 

- da je u postupku pred Upravnim sudom u Osijeku sudjelovao i tuženik kao zainteresirana osoba.

 

10.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 12. ZPP odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

10.1.              Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke naveo "da je načelno, sud vezan za odluku upravnog tijela odnosno upravnog suda, ali ta ga odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako ono obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u tom postupku. Utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku štetnog događaja, zadobivenih tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica te uzročne veze kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u nadležnosti je parničnog suda, pa isključivo stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja odnosno presude upravnog suda nije vezana."

 

10.2. Dalje je drugostupanjski sud zaključio: "Kako su u navedenom pravomoćno okončanom upravnom postupku kao stranke sudjelovali tužitelj i H. …te ovdje tuženik/poslodavac kao zainteresirana osoba, to je, suprotno žalbenim navodima, pravilno zaključivanje prvostupanjskog suda da parnični sudovi nisu ovlašteni ispitivati pravilnost i zakonitost pravomoćne (konačne) sudske odluke nadležnog upravnog suda kojom se tužitelju kao osiguraniku, priznaje ili ne priznaje neko pravo te je vezan njezinim sadržajem (tako i Rev-450/21), slijedom čega proizlazi da je prvostupanjski sud u predmetnoj pravnoj stvari pravilno primijenio čl. 12. ZPP."

 

11.              Prema čl. 12. st. 1. ZPP kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

 

12.              U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-450/2021-2 od 22. veljače 2022. izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

 

              "Načelno, sud je vezan za odluku upravnog tijela, ali ta ga odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako ono obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku. Utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku invalidnosti, kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u smislu odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16 - dalje: ZMO) u nadležnosti je parničnog suda, pa stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja nije vezana." " Ako je sudjelovao, tada tuženika upravno rješenje veže i u dijelu kojim je odlučno o postojanju uzročno posljedične veze između ozljeđivanja tužitelja na radu i nastale invalidnosti, dok u protivnom navedenim utvrđenjima nije vezan."

 

12.1.              Jednako pravno shvaćanje izraženo je i u odluci ovog suda broj: Rev-749/2023-2 od 25. listopada 2023., a pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u skladu je s navedenim pravnim shvaćanjem revizijskog suda.

 

13.              Budući da je u ovom konkretnom slučaju donesena pravomoćna odluka u upravnom postupku kojom je utvrđeno da sporna ozljeda tužitelja ne predstavlja ozljedu na radu te da je taj postupak pokrenut upravo po tužbi ovdje tužitelja kao i da je u tom postupku kao zainteresirana strana sudjelovao tuženik iz ovog postupka, pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da je primjenom čl. 12. st. 1. ZPP sud u ovom parničnom postupku kojeg je tužitelj pokrenuo protiv tuženika radi naknade štete povodom ozljede na radu vezan navedenom pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku i to neovisno o tome je li se u upravnom postupku odlučivalo o pravu na naknadu štete i visini štete i neovisno o tome je li se odlučivalo o uzroku nastanka zadobivenih ozljeda.

 

14.              Prema shvaćanju ovog suda, ozljeda na radu ne može se drugačije procjenjivati s aspekta prava iz zdravstvenog osiguranja od ozljede na radu s aspekta naknade štete jer je u oba slučaja riječ o jednoj, istoj ozljedi, a tužitelj je imao pravo i mogućnosti dokazivati u upravnom postupku da pretrpljena ozljeda predstavlja ozljedu na radu.

 

15.              Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi: Parnični sud je vezan za odluku upravnog tijela/suda o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos kao i za postojanje odnosno nepostojanje uzročne veze i ta odluka upravnog tijela/suda obvezuje pod uvjetom da postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku i to neovisno o tome što se u upravnom postupku nije odlučivalo o pravu na naknadu štete i visini štete te o uzroku nastanka ozljede, zadobivenim ozljedama i njihovim posljedicama.

 

16.              Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. st. 1. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

17.              Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 6. veljače 2024.