Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 27 Gž-92/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sudaca Tomislava Aralice, predsjednika, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., članice, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. /OIB …/ iz J., zastupanog po punomoćniku Z. N., odvjetniku u Z., protiv prvotuženice S. Š. D. /OIB …/ iz B., zastupane po punomoćnici A. F. L., odvjetnici u Z., drugotuženika H. G.

/OIB …/, trećetuženika K. G. /OIB …/ i četvrtotuženice S. G. /OIB …/, svi iz Z., drugo do četvrto tuženici zastupani po punomoćniku J. M., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i drugo do četvrtotuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3640/2017-98 od 28. prosinca 2018., nakon održane i zaključenje drugostupanjske rasprave 3. studenoga 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnice prvotuženice i zamjenice punomoćnika drugo do četvrtotuženika, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba drugo do četvrtotuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3640/2017-98 od 28. prosinca 2018. u dijelu stavaka III., IV. i V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev drugo do četvrtotuženika za naknadu parničnog troška.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3640/2017-98 od 28. prosinca 2018. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 17. siječnja 2005. do 26. svibnja 2010. u odnosu na treće i četvrtotuženike.

III. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3640/2017-98 od 28. prosinca 2018. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za solidarnu isplatu iznosa od 37.470,82 eura[1] /282.323,86 kn sa zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2005. do isplate u odnosu na prvo i drugotuženike i sa zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2010. do isplate u odnosu na treće i četvrtotuženike, kao i zahtjev tužitelja za solidarnu naknadu parničnog troška i u stavcima II., III., IV. i V. izreke i sudi:

Nalaže se prvo do četvrtotuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 37.470,82 eura/282.323,86 kn i to prvo i drugotuženicima sa zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2005. do isplate, a treće i četvrtotuženicima sa zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2010. do isplate te solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 21.598,96 euro/162.737,37 kn sa zateznom kamatom tekućom od 3. studenoga 2023. do isplate po stopi u visini koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje od 17. siječnja 2005. do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj, za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev prvo do četvrtotuženika za naknadu parničnog troška.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 3640/2017-98 od 28. prosinca 2018. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu preko iznosa od 37.470,82 eura/282.323,86 kn do iznosa od 44.722,81 euro/336.964,00 kn (za iznos od 7251,97 euro/4.640,14 kn) i utvrđuje da je tužba za iznos od 7251,97 euro/4.640,14 kn povučena.

II. Odbija se zahtjev prvo do četvrtotuženika za naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva.

III. Nalaže se prvo do četvrtotuženicima solidarno naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 13.523,75 euro/101.894,71 kn, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev prvo do četvrtotuženika za naknadu troška žalbenog i drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženicima S. Š. D. iz B., H. G. iz Z., K. G. iz Z., i S. G. iz Z., da solidarno plate tužitelju Z. K. iz …, J., iznos od 336.964,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, time da se zakonska zatezna kamata na navedene iznose do 31. prosinca 2007. obračunava u visini stope po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate se obračunava po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te se nalaže tuženicima da tužitelju nadoknade troškove postupka, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da I tuženici naknadi prouzrokovane parnične troškove u iznosu od 67.500,00 kn, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da II tuženiku naknadi prouzrokovane parnične troškove u iznosu od 17.291,66 kn, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju da III tuženiku naknadi prouzrokovane parnične troškove u iznosu od 17.291,66 kn, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tužitelju da IV tuženici naknadi prouzrokovane parnične troškove u iznosu od 17.291,66 kn, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Protiv prvostupanjske presude u dijelu stavaka III., IV. i V. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev drugo do četvrtotuženika za naknadu parničnog troška žale se drugo do četvrtotuženici ne navodeći žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima.

4. U odgovoru na žalbu prvotuženica se protivi navodima žalbe tužitelja te istu predlaže odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Žalba drugo do četvrtotuženika je neosnovana.

7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja, kao vlasnika obrta "G." J., za isplatu utuženog iznosa, koji predstavlja novčanu protuvrijednost koristi koja je nastala za tuženike i to na način da su isti za dobivanje građevinske dozvole iskoristili lokacijsku dozvolu za izgradnju stambeno-poslovnog objekta na zemljištu zk.č. br. 4743/12 k.o. G. Z. (po novoj izmjeri kč. br. 4250/1 k.o. T.) u vlasništvu prvotuženice, koju je ishodio tužitelj te po sklapanju ortačkog ugovora izgradili stambeno-poslovni objekt, kojeg su isti suvlasnici pa je na opisani način na njihovoj strani došlo do stjecanja bez osnove, budući da za korist koju su imali od ishođenje lokacijske dozvole od stane tužitelja nije postojala valjana pravna osnova (čl. 210. i čl. 219. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 u daljnjem tekstu: ZOO-a/).

8. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva (osim u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva), ali je iz tako utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojim je utemeljio presudu, što je imalo za posljedicu izostanak provođenja dokaza na okolnost opravdanosti visine utužene tražbine, radi čega je provedena rasprava pred drugostupanjskim sudom i dopunjen dokazni postupak u tom pravcu (članak 373.b ZPP-a).

9. Naime, sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da, neovisno o neprijepornim činjenicama:

- da je prvotuženica 24. rujna 2002. tužitelju izdala punomoć za potrebe ishođenja lokacijske dozvole na njezino ime;

- da je lokacijska dozvola izdana 10. ožujka 2003., a postala je konačna 31. ožujka 2004.;

- da je lokacijska dozvola dostavljena tužitelju kao tadašnjem punomoćniku prvotuženice;

- da je ukupan trošak ishođenja lokacijske dozvole snosio je tužitelj;

- da je prvotuženica dopisom od 6. srpnja 2004. opozvala punomoć tužitelju, dakle nakon što je lokacijska dozvola ishođena;

- da su se tuženici, u ostvarivanju svog poslovnog pothvata na temelju sklopljenog Ugovora o ortaštvu, koristili se predmetnom lokacijskom dozvolom, ne postoji ugovorni, niti drugi obveznopravni odnos između tužitelja i prvotuženice, a na temelju kojeg bi tužitelju pripadalo potraživati utuženi iznos od tuženika na ime koristi koji su isti imali činjenicom korištenja lokacijske dozvole u svrhu izgradnje stambeno-poslovno objekta kojeg su po izgradnji postali suvlasnici u ugovorenim omjerima.

10. S takvim zaključkom se ne slaže ovaj viši sud.

11. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom proizlazi:

- da je prvotuženica Ugovor o poslovnoj suradnji (izgradnja zgrade na nekretnini u vlasništvu prvotuženice) sklopila s drugotuženikom umjesto, kako je bilo prethodno dogovarano i pregovarano, s tužiteljem te da je drugotuženik potpisom Ugovora preuzeo obvezu snositi trošak ishođenja lokacijske dozvole i idejnog rješenja, a u trenutku potpisa Ugovora lokacijska dozvola je već bila ishođena na ime prvotuženice, koji posao je obavio tužitelj na temelju punomoćni koju mu je ista u tu svrhu izdala;

- da iz iskaza prvotuženice proizlazi da niti u jednom trenutku nije bilo sporno da će novi investitor snositi trošak ishođenja lokacijske dozvole i idejnog projekta (kojeg troška nije bilo, jer je isto već bilo ishođeno), kao i da prvotuženica navodi nije imala namjeru oštetiti tužitelja, a bila je svjesna da je tužitelj imao određene troškove te je upravo iz tog razloga s novim investitorom dogovorila da on preuzima obvezu platiti te troškove;

- da iz iskaza drugotuženika proizlazi da je 2004. ili 2005. s prvotuženicom sklopio Ugovor o ortakluku na način da su na nekretnini u vlasništvu prvotuženice izgradili zgradu, s time da je drugotuženik potpisom tog Ugovora preuzeo obvezu da će snositi troškove idejnog rješenja i ishođenja lokacijske dozvole, ali da je, neovisno o preuzimanju te obveze, objekt izgradio prema idejnom rješenju i lokacijskoj dozvoli, koju mu je predala prvotuženica i za koju mu je bilo poznato da ju je ishodio tužitelj (14 stanova i dva poslovna prostora, ukupnog BRP 1514,5 m2);

- da je dopisom od 30. studenog 2004. (list 16 spisa) prvotuženica obavijestila tužitelja da povlači punomoć od 24. rujna 2002., kojom je tužitelja ovlastila da ju zastupa u postupku pred tijelima državne uprave koji se vodi kod ureda te u svim njenim pravnim poslovima u sudu i izvan suda i kod drugih državnih tijela;

- da iz dopisa prvotuženice od 6. srpnja 2004. (list 60 spisa) proizlazi da ista ne pristaje na uvjete Ugovora o ortakluku od 14. travnja 2004. koji joj je dostavljen od strane tužitelja i isti ne želi potpisati;

- da iz Ugovora o ortakluku od 20. ožujka 2004. te Ugovora o ortakluku od 14. travnja 2004. s prilogom (listovi 85 i 86 i 109 i 110 spisa) proizlazi da se u Ugovoru o ortakluku od 20. ožujka 2004. navodi da prvotuženica, s jedne strane, kao ortak I. i "G." J., s druge strane, kao ortak II., ugovaraju zajedničku gradnju zamjenske stambeno-poslovne građevine u Z., koja će se graditi na zkč. br. 4743/12 k.o. Z. odnosno na k. br. 4250/1 k.o. T., s time da se ortak II. obvezuje uložiti financijska sredstva za sljedeće radove: izraditi idejno rješenje stambeno-poslovne građevine te ishoditi lokacijsku dozvolu, izraditi glavni projekt, ishoditi potrebne suglasnosti i mišljenja, ishoditi građevinsku dozvolu, platiti komunalni doprinos, sagraditi stambeno-poslovni objekt po sistemu ključ u ruke, obaviti tehnički pregled i privesti objekt namjeni te izraditi etažni nacrt posebnih dijelova zgrade, sastaviti diobni ugovor te izvršiti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnu knjigu;

- da je u toč. IV. Ugovora navedeno da ortak I. i ortak II. utvrđuju da će na temelju obavljenih radova izvršiti diobu vlasništva na budućoj građevini tako da će ortaku I. pripasti dvosobni stan s terasom po sistemu ključ u ruke na drugom katu i dvosobni stan s terasom po sistemu ključ u ruke na trećem katu te dva garažno - parkirna mjesta, a da će ortaku II. pripasti ostatak stambeno-poslovnog prostora u cijelosti i pripadajućih garažno - parkiranih mjesta;

- da je u Ugovoru o ortakluku od 14. travnja 2004., pored ostaloga, u toč. IV. Ugovora navedeno da bi prvotuženici pripao u vlasništvo u cijelosti dvoiposobni stan na drugom katu i dvoiposobni stan na trećem katu te dva garažna parkirna mjesta u prizemlju uz sjevernu među, dok bi tužitelju pripao ostatak stambeno-poslovnog i garažnog prostora u cijelosti;

- da iz Ugovora o zajedničkom građenju i prodaji nekretnine i Aneksa Ugovoru od 6. svibnja 2005. (listovi 88-90 spisa) proizlazi da je između prvotuženice, drugotuženika i četvrtouženice sklopljen ugovor o zajedničkom građenju i prodaji nekretnine kojim su stranke ugovorile da će rušiti postojeću kuću u Z., i prateće pomoćne objekte na zk. čestici broj 4743/12 k.o. T. te da će na novoformiranoj parceli izgraditi jedan stambeno-poslovni objekt bruto razvijene površine od oko 1290 m2 i to prema projektu izrađenom od projektantice B. V. d.i.a. iz poduzeća Z. d.o.o. Z., te Lokacijskoj dozvoli broj … od 10. srpnja 2003. (koju je ishodio tužitelj);

- da je u čl. 4.b. Ugovora navedeno da će prvotuženica nakon dovršetka izgradnje objekta steći u vlasništvo drugi kat objekta koji se sastoji od tri stana po sistemu ključ u ruke te dva garažna mjesta, a u čl. 4.c. da će H. G. (drugotuženik) i S. G. (četvrtotuženica-supruga drugotuženika) steći u vlasništvo preostali dio objekta;

- da je u čl. 11. Ugovora navedeno da H. G. i S. G. plaćaju sve troškove izgradnje objekta te pored ostaloga: troškove izrade idejnog projekta te ishođenja lokacijske dozvole, troškove izrade glavnog projekta te ishođenje potrebnih suglasnosti i mišljenja, troškove ishođenja građevinske dozvole, komunalne doprinose i dr., s time da je naprijed navedenom Ugovoru, u svojstvu investitora, pristupio i K. G. (trećetuženik-sin drugotuženika);

- da su vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. građ. Ž. Ž. zaposlenom u I.-e. d.o.o. (listovi 77-111 spisa s prilozima na listovima 113-158 spisa) utvrđene radnje koje su bile potrebne i koje su izvršene u cilju ishođenja lokacijske dozvole broj 58/2002 od 10. srpnja 2003., koje su taksativno navedene u točki 1.4. tablica 3. Nalaza (listovi 101-109 drugostupanjskog spisa) s time da njihova procijenjena vrijednost iznosi 231.413,49 kn (bez PDV-a);

- da se vještak podneskom od 13. rujna 2023., kao i usmeno na ročištu 3. studenoga 2023. očitovao na prigovore prvo do četvrtotuženika izjavljene na vještačenje u podnescima od 2. listopada 2023. i 4. listopada 2023., na način da je potvrdio da je izrada projekata konstrukcije, vodovoda, kanalizacije, strojarskih i elektroinstalacija bila nužna da bi se ishodila lokacijska dozvola; da je vještačenje sačinio prema dokumentaciji u spisu koju je detaljno naveo na strancima 3. do 5. nalaza i mišljenja (listovi 81-85 drugostupanjskog spisa); da je tužitelj dostavio detaljno opisane dokumentirane sastanke, naveo datume i osobe s kojima je vodio takve sastanke te je naveo i sadržaj sastanaka te da je vještak pregledom istih utvrdio da su takvi sastanci uobičajeni i nužni za ishođenje lokacijske dozvole; da je opće poznato da javnopravna tijela u RH i u Z. kasne s donošenjem svojih odluka te neki postupci traju duže nego što bi trebali, radi čega je vrlo često i uobičajeno da se šalju požurnice kako bi se određeni postupci ubrzali i kako bi javnopravna tijela donijela svoja rješenja u kraćem roku; da se Pravilnik o cijenama usluga Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu ("Narodne novine", broj: 95/99) odnosi na inženjere u graditeljstvu (geodetske inženjere), radi čega je isti mjerodavan za određivanje cijena za obavljanje poslova potrebnih za ishođenje lokacijske dozvole; da je vještak pristojbe procijenio u prosječnoj vrijednosti 5.000,00 kn za koje smatram da su opravdane imajući u vidu vođenje predmetnog postupka.

12. Imajući u vidu navedeno, pravilnom ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, kao ispravan se nameće zaključak da su tuženici, bez da je za isto postojala valjana pravna osnova, ostvarili korist na način da su za potrebe ishođenja građevinske dozvole za gradnju 14 stanova i dva poslovna prostora, ukupnog BRP 1514,5 m2 (Ugovor o zajedničkom građenju i prodaji nekretnine i Aneksa Ugovoru od 6. svibnja 2005.) iskoristili lokacijsku dozvolu znajući (prvotuženica i drugotuženik) da je tužitelj istu ishodio o svom trošku na ime prvotuženice, očekujući da će s prvotuženicom, kao vlasnicom nekretnine, sklopiti Ugovor o ortakluku (oko sadržaja istoga se višekratno pregovaralo) i to upravo u visini troška kojeg bi tuženici morali imati da su sami ishodili lokacijsku dozvolu, a koji (neophodan) trošak je utvrđen provedenim vještačenjem, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, jer je jasno i objektivno, dano u skladu sa znanosti i pravilima struke, a vještak je usmeno i pisano otklonio sve istaknute prigovore.

13. Valja naglasiti da za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nije od utjecaja koje od troškova ishođenja lokacijske dozvole je tužitelj platio i na koji način je neke od troškova eventualno kompenzirao, već je odlučno koju su korist (izraženu novčano) tuženici imali činjenicom korištenja lokacijske dozvole, koju je tužitelj nesporno ishodio, a novčana vrijednost iste je upravo utvrđena provedenim vještačenjem, s time da osnovano tužitelj potražuje i trošak PDV-a (22%), budući da tuženici niti tvrde, niti dokazuju da oni u postupku ishođenja lokacijske dozvole ne bi bili obveznici plaćanja PDV-a za izvršene usluge.

14. Tužitelj je po provedenom vještačenju specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 2. travnja 2023. te je povukao tužbu za iznos od 54.640,14 kn/7251,97 eura, kojem djelomičnom povlačenju se tuženici nisu protivili, ali su traži naknadu troška u odnosu na isto, slijedom toga je, pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 210. ZOO-a) tužbeni zahtjev valjalo usvojiti te naložiti tuženicima solidarnu isplatu iznosa od 37.470,82 eura/282.323,86 kn sa zateznom kamatom (čl. 647. l st. 1. u vezi s čl. 413. i 414. ZOO-a) koju su prvo i drugotuženici dužni platiti za razdoblje od 17. siječnja 2005. do isplate, a treće i četvrtotuženici za razdoblje od 26. svibnja 2010. do isplate (kada su primili tužbu, ali nisu pristali na stupanje u parnicu /list 134 spisa/), kao dana podnošenja zahtjeva u smislu odredbe čl. 214. ZOO-a.

15. U odnosu na navode drugo do četvrtotuženika iz podneska od 4. travnja 2023. i na ročištu 3. studenoga 2023. da bi tužitelj podneskom od 2. travnja 2023. preinačio tužbeni zahtjev na način da traži naknadu za radnje i to ishođenje projekta konstrukcija, projekta vodovoda i kanalizacije, projekta instalacija i elektroinstalacija te tehničko savjetovanje, koje nisu navedene u tužbi, valja navesti da su takvi navodi bez činjeničnog uporišta, budući da je tužitelj u prilogu tužbe dostavio specifikaciju troškova realizacije programa izgradnje zamjenske stambeno-poslovne građevine K.- D. (list 2 spisa) u kojoj je pod točkom 10. navedo trošak „postupka ishođenja lokacijske dozvole“, koji se, kao što se to višekratno očitovao vještak, odnosi i na pribavljanje projekta konstrukcija, projekta vodovoda i kanalizacije, projekta instalacija i elektroinstalacija, jer se nesporno bez navedenih projekata ne može ishoditi lokacijska dozvola, dok je pod točkom 8. navedeno provođenje savjetovanja, tako da nije točno da bi tužitelj tek navedenih podneskom potraživao po prvi puta isplatu u odnosu na navedene radnje i time preinačio tužbeni zahtjev.

16. Radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku te odbiti zahtjev prvo do četvrotuženika za njegovom naknadom te isti dosuditi tužitelju (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22/).

17. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u ovom predmetu i predmetu poslovni broj P-12409/10 po 500 bodova (tbr. 7/1), sastava podneska od 3. lipnja 2009., 28. veljače 2012., 21. lipnja 2012. i 9. siječnja 2018. po 500 bodova (tbr. 8/1), sastava podnesaka od 29. studenoga 2010., 23. travnja 2012., 28. rujna 2012., 3. prosinca 2012., 29. siječnja 2013. i 29. travnja 2013. sve po 50 bodova (tbr. 8/3), zastupanja na ročištima 16. listopada 2009., 17. svibnja 2011., 3. studenoga 2011., 12. siječnja 2012., 1. ožujka 2012., 15. studenoga 2013., 23. svibnja 2018., 5. prosinca 2018. sve po 500 bodova (tbr. 9/1), pristupa na ročište za objavu presude 28. prosinca 2018. 50 bodova (tbr. 9/3), trošak sastava žalbe na presudu od 7. siječnja 2014. 625 bodova (tbr. 10/1), ukupno 7400 bodova ili 14732,23 euro/111.000,00 kn (tbr. 50), na koji iznos 25% PDV-a ili 3683,06 euro/27.750,00 kn ili trošak sudskih pristojbi (tužbe, presude i žalba) 3148,13 euro/23.719,59 kn, trošak sudskog dostavljača 35,54 eura/267,78 kn, ukupno 21.598,96 euro/162.737,37 kn. 18. Tužitelju je priznat i trošak žalbenog i drugostupanjskog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a /sa žalbom nije uspio jedino u odnosu na tijek zatezne kamate koja predstavlja sporedno potraživanje po čl. 35. ZPP-a/) i to sastava žalbe na presudu od 14. siječnja 2019. 625 bodova (tbr. 10/1), sastava revizije 750 bodova (tbr. 10/6), sastava podneska od 2. travnja 2023. i 29. svibnja 2023. po 500 bodova (tbr. 8/1), sastava podneska od 17. ožujka 2021., 6. listopada 2022. i 27. rujna 2023. po 50 bodova (tbr. 8/3), zastupanja na ročištima 15. srpnja 2022. i 3. studenoga 2023. po 500 bodova (tbr. 9/1), zastupanja na ročištu 26. rujna 2023. 50 bodova (tbr. 9/5), ukupno 3575 bodova ili 7117,26 euro/53.625,00 kn (tbr. 50.) na koji iznos 25% PDV-a ili 1779,32 euro/13.406,25 kn, trošak sudskih pristojbi (žalba i revizija) 1972,72 euro/14.863,46 kn i trošak vještačenja 2654,46 eura/20.000,00 kn, ukupno 13.523,75 euro/101.894,71 kn.

19. Neovisno o činjenici djelomičnog povlačenja tužbe nije osnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva (čl. 193. st. 3. ZPP-a), budući da u odnosu na navedeno smanjenje tužbenog zahtjeva ne postoji razlika u nagradi određenoj OT, jer je i nakon smanjenja ostao nepromijenjen tarifni razred u rasponu od 250.000,01 kn do 500.000,00 kn, odnosno 500 bodova po radnji.

20. Odbija se zahtjev prvo do četvrtotuženika za naknadu troška žalbenog i drugostupanjskog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

21. Valjalo je stoga odlučiti kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavke I. i II., čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak III.) i rješenja (čl. 193. ZPP-a za stavke I. i II., čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavak III. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak IV).

U Zagrebu 3. studenoga 2023.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica, v.r.