- 1 -              Revd 480/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 480/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz R., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u R., protiv tuženice A. b. d.d. iz Z., OIB …, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K. & P., d.o.o. Z., odvjetnici u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1219/2023-3 od 7. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-304/2019-49 od 22. ožujka 2023., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.

 

II. Prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv odluke Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1219/2023-3 od 7. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-304/2019-49 od 22. ožujka 2023.

 

2. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP:

 

„1.Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

2. Je li tužba tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga Potrošač“), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijekom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/05)?

3. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?“

 

te

 

povredu prava na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), pravno na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava RH i čl. 13.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06 - dalje: Konvencija), te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6.1. Konvencije.

 

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385. st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije.

 

3.1. U odnosu na prvo pitanje revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., koje se u nastavku navodi:

 

„Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.“

 

3.2. Drugo pitanje koje tuženik postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg navedena odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudama broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. i dr., te je riječ o pitanjima u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu (tako i u Revd-1155/22 od 8. lipnja 2022).

 

3.3. Treće naznačeno pitanje, a koje se odnosi na početak tijeka zatezne kamate, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Revd-5086/22 od 11. siječnja 2023.).

 

4. Slijedom navedenog, kako je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije kao u toč. I. izreke.

 

5.1. S obzirom da je drugostupanjski sud potvrđujući prvostupanjsku odluku obrazložio žalbene navode tuženika pozivajući se na ogledni spor iz kojeg je vidljivo da banka nije bila savjesna te izrazio pravno shvaćanje da je tuženica kao banka u konkretnom slučaju bila nepoštena već u trenutku stjecanja točnije u trenutku kada je tužitelj izvršio sporne uplate u svrhu vraćanja kredita, time predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena navedena pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

 

5.2. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao u toč. II. izreke.

 

Zagreb, 6. veljače 2024.