Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2450/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Vesni Kuzmičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: B. S., OIB: … S., Njemačka, zastupan po punomoćniku V. D., odvjetniku u S., protiv tuženih: 1. I. Ž.1 iz R., Z., 2. A. M. iz Z., 3.

I. Ž.2 iz R., 4. Š. T. R., 5. B. S. iz R., 6. K. Ž. iz S., 7. S. S. iz S., 8. N. Ž. iz R., Z., 9. R. B. iz R., 10. M. S. iz R., 11. M. J. iz Š., 12. A. Ž.1 iz R., 13. T. Ž. iz R., 14. A. Ž. iz Z., 15. P. V. iz Z., 16. J. Ž. iz Z., 17. J. R. iz P., 18. S. H. iz S., 19. B. M. iz V. L., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 11P-2367/2013-25 od 25. siječnja 2023. ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj 11P-2367/2013-28 od 28. veljače 2023., 3. studenog 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 11P-2367/2013-25 od 25. siječnja 2023. koje je ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj 11P-2367/2013-28 od 28. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za nastavak postupka protiv tuženih 1. I. Ž.1 iz R., Z., 2. A. M. iz Z., 3. I. Ž. iz R., 5. B. S. iz R., 6. K. Ž. iz S., 7. S. S. iz S., 8. N. Ž. iz R., Z., 9. R. B. iz R., 11. M. J. iz Š., 12. A. Ž.1 iz R., 13. T. Ž. iz R., 16. J. Ž. iz Z., 17. J. R. iz P., 18. S. H. iz S., 19. B. M. iz V. L.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj te rješenje pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijano rješenje preinačiti te odrediti nastavak postupka podredno ukinuti te predmet vratiti sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari čini zahtjev tužitelja, postavljen u podnesku od 17. ožujka 2015. na utvrđenje da je isti vlasnik za cijelo dijela nekretnina i to baš dijelova kat. čest. zem.19080/2 i kat. čest. zem. 19080/3 k.o. R., a sve kako je označeno u geodetskom snimku izrađenom kod ovlaštenog geodeta S. Š. dipl. ing. geod. te čest. br. 190104,1909/1 i 19089/1 Z.U. 365 k.o. R.

5. Prvostupanjski je sud smatrao da tužitelj traži utvrđenje vlasništva realnih, geometrijski određenih dijelova predmetnih nekretnina te s obzirom na stanje upisa u B listu, da za posljedicu i ima da su upisani (su)vlasnici, odnosno njihovi nasljednici u ovoj parnici nužni i jedinstveni suparničari.

6. Naime, da se radi o zahtjevu za utvrđenje suvlasništva na točno određenom dijelu nekretnine, kod čega spor može biti riješen samo na jednak način prema svim uknjiženim suvlasnicima istog dijela nekretnine u smislu odredbe članka 37. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i NN 94/17 – Ispravak zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pročišćeni tekst) - dalje: ZV). Radi iznesenog, odbijen je prijedlog tužitelja za nastavak postupka.

7. Gore navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan a žalbenim prigovorima tužitelja ničim nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

8. Naime, kod nesporne činjenice da su svi označeni tuženici, pa i oni u odnosu na kojih je doneseno rješenje o prekidu postupka suvlasnici predmetnih nekretnina to su isti nužni suparničari.

9. Suparničarstvo je u pravilu fakultativna procesno pravna kategorija. No, u konkretnom slučaju riječ je o posebnom tipu suparničarstva takozvanom nužnom, kod kojeg tužitelj mora tužbom obuhvatiti sve subjekte koji su sudionici određenog materijalno pravnog odnosa. Za istaknuti je kako se nužno suparničarstvo u ZPP-u izričito ne spominje, ali je poznato u pravoj nutrini u sudskoj praksi. Glavna razlika između jedinstvenog i nužnog suparničarstva jest ta što kod nužnog svi sudionici određenog materijalnopravnog odnosa moraju biti obuhvaćeni tužbom. U suprotnom bi postojala procesno pravna smetnja za postupanje po tužbi i vođenje parnice. Konkretno, ako tužitelj ne bi obuhvatio tužbom sve one koji tek zajedno čine jednu pasivnu stranku, tužbu bi u konačnici trebalo odbaciti. Inače, nužni su parničari u procesnom smislu imaju položaj jedinstvenih suparničara, te se smatraju kao jedna parnična stranka.

10. Dakle, u bitnom, kada tužitelj u konkretnom slučaju tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva na točno određenom dijelu predmetnih nekretnina, tada su svi suvlasnici predmetne nekretnine nužni suparničari i kao takvi moraju biti obuhvaćeni tužbom, što tužitelj u konkretnom slučaju nije učinio. Radi iznesenog neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kada se navodi kako zemljišnoknjižni suvlasnici nemaju svojstvo nužnih suparničara, radi o utvrđenju prava vlasništva na određenom dijelu nekretnine.

11. Radi iznesenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te rješenje prvostupanjskog suda potvrditi sukladno odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Splitu 3. studenog 2023.

Sutkinja:

Vesna Kuzmičić, v. r.