REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ulica biskupa A. Kažotića 13

Poslovni broj: P-452/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja zavod, OIB ..., Z., ..., protiv tuženika P. D, OIB ..., iz P., ..., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. rujna 2023., u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja I. M. i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 3. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana platiti tužitelju iznos od 276,51 eur/2.083,36 kn[1] na ime obveznog zdravstvenog osiguranja zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 9. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koju je podnio 14. rujna 2022. u bitnome navodi da je pravomoćnim rješenjem tužitelja, KLASA: UP/I-503-01/21-01/1336, URBROJ: 338- 21-02-01-21-03 od 29. rujna 2021. tuženiku utvrđen s danom 31. siječnja 2018. prestanak statusa zdravstveno osigurane osobe kao osobe s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj koje nisu obvezno zdravstveno osigurane po drugoj osnovi i koje su se prijavile Zavodu u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa zasnovanog dana 21. listopada 2016. Ističe, da je tuženik u razdoblju od 1. ožujka 2018. do 29. rujna 2021. na teret tužitelja neopravdano koristio zdravstvenu zaštitu u ukupnom iznosu od 2.083,40 kn ( obvezno zdravstveno osiguranje u iznosu od 1.697,71 kn i dopunsko zdravstveno osiguranje u iznosu od 385,69 kn). Prema odredbi čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne Novine", broj: 80/13., 137/13. i 98/19., dalje: ZOZO), a u skladu s odredbom čl. 1111 st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna je vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno Državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima. Tužitelj kamate potražuje od dana slanja poziva na platež. Zaključno navodi da tuženik do dana pisanja predmetne tužbe nije podmirio dug iako je bio pozvan na podmirenje istoga.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je dobio uplatnicu od tužitelja da mora platiti nešto što nije koristio. Ističe, da imaju svoje njemačko zdravstveno osiguranje. Povremeno se liječi u Hrvatskoj. Svaki puta kada je došao na liječenje sa svojom njemačkom zdravstvenom iskaznicom nisu htjeli raditi svoj posao, nego im je lakše bilo upisati na hrvatsko zdravstvo. To što oni njega nisu mogli naći u sustavi i ubaciti ga, to nije do njega, već je to do njih. Moli da se uvaži ova njegova pismena izjava da nije kriv i da nije bio upućen od strane tužitelja da su stavili u korištenje hrvatsko zdravstveno osiguranje, a ne njemačko.

3. Na pripremnom ročištu 28. rujna 2023. tužitelj se u odnosu na odgovor na tužbu očitovao na način da ističe kako sve da je tuženik i koristio iskaznicu njemačkog zdravstvenog osiguranja, morao bi platiti trošak s obzirom da je iz predmetnih računa razvidno da se ne radi o hitnoj zdravstvenoj zaštiti, a koja zaštita je pokrivena ukoliko osiguranik u drugoj državi članici predoči Europsku iskaznicu zdravstvenog osiguranja svog matičnog osiguranja, što tuženik nije učinio, nego je prilikom korištenja i podizanja lijekova predočavao iskaznicu hrvatskog zdravstvenog osiguranja te je trošak snosio tužitelj, iako tuženik nije bio osiguranik tužitelja.

4. Tijekom postupka sud je pregledao registar OIB-a fizičkih osoba (str. 4 spisa), dopis tužitelja od 25. svibnja 2022. (str. 6 i 7 spisa), nalozi za plaćanja (str. 8 spisa), povratnica (str. 10 spisa), ispis osigurane osobe (str. 12 spisa), pravomoćno i izvršno Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, KLASA: UP/I-503-01/21-01/1336., URBROJ: 338-21-02-01-21-03 od 29. rujna 2021. sa dostavnicom i povratnicom (str. 14-18 spisa), Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, KLASA: UP/I-503-01/21- 01/1336., URBROJ: 338-21-02-01-21-04 od 11. studenog 2021. (str. 20 i 21 spisa), ispisi iznosa za dopunsko i obavezno osiguranje (str. 22 i 23 spisa), izvod iz službene baze podataka tužitelja-popis računa za razdoblje od 1. ožujka 2018. do 29. rujna 2021. (str. 24 i 25 spisa), računi ispostavljeni na ime tuženika za troškove liječenja (str. 26-30 spisa), pregled realiziranih recepata u ljekarnama (str. 31-39 spisa), pregled postupaka u PZZ-u (str. 40-45 spisa), ispis troškova (str. 46 i 47 spisa), analitička kartica dopunskog osiguranja (str. 48 i 49 spisa), naknada troškova zdravstvene zaštite (str. 50 spisa), ispis-statusi 14/22 (str. 51 spisa), Izvadci o promjenama i stanju na transakcijskom računu (str. 52-71 spisa) i preslika AOK kartice zdravstvenog njemačkog osiguranja (str. 77 i 78 spisa).

5. Nije izveden dokaz financijskim vještačenjem niti medicinskim vještačenjem, budući da je tužitelj na pripremnom ročištu 28. rujna 2023. izjavio kako izvođenje tih dokaza nije potrebno, a ovaj sud prihvaća takvo shvaćanje tužitelja i također smatra da s obzirom na stanje spisa nije bilo potrebno izvoditi te dokaze.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 276,51 eur po osnovi isplaćenih sredstava iz obveznog zdravstvenog osiguranja na koje tuženik nije imao pravo.

8. Tužbeni zahtjev temelji se na odredbi čl. 137. ZOZO-a u kojemu je propisano kako je osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna vratiti primljeni iznos uvećan za zateznu kamatu.

9. Između stranaka je sporno pitanje da li tužitelj ima pravo potraživati od tuženika utuženi iznos s obzirom na navode tuženika kako je on prilikom korištenja zdravstvenih usluga u Republici Hrvatskoj htio koristiti svoje njemačko zdravstveno osiguranje, ali da je tužitelju bilo jednostavnije sve pisati na teret hrvatskog zdravstvenog osiguranja.

10. U odnosu na prethodno navedenu odlučnu okolnost u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud prihvaća očitovanje tužitelja da čak i da je točno da je tuženik koristio svoju karticu Europskog zdravstvenog osiguranja, a čiju presliku je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu (str. 78 spisa), tuženik je dužan podmiriti tužitelju utuženi iznos, budući da se u predmetnom slučaju ne radi o troškovima hitne zdravstvene zaštite, što je razvidno iz računa za troškove zdravstvene zaštite koje je tužitelj dostavio u spis.

11. Naime, isključivo kada bi se radilo o troškovima hitne zdravstvene zaštite tuženik bi imao pravo, ako je u drugoj državi članici Europske unije predočio svoju iskaznicu Europskog zdravstvenog osiguranja da se ti troškovi hitne zdravstvene zaštite naknade iz sredstava njegovog matičnog zdravstvenog osiguranja, a to je u predmetnom slučaju njemačko zdravstveno osiguranje. Naime, tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio i presliku iskaznice njemačkog zdravstvenog osiguranja (str. 77 spisa).

12. Međutim, u predmetnom slučaju se čak niti ne radi o tome da je tuženik koristio iskaznicu Europskog zdravstvenog osiguranja prilikom korištenja zdravstvenih usluga u Republici Hrvatskoj, već je on prilikom korištenja tih usluga predočavao iskaznicu hrvatskog zdravstvenog osiguranja, iako on više nije u statusu osiguranika u Republici Hrvatskoj, budući da je osiguran u Saveznoj Republici Njemačkoj.

13. Dakle, u predmetnom slučaju tužitelj osnovano od tuženika na temelju odredbe čl. 137. ZOZO-a u vezi sa pravilima o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO-a potražuje utuženi iznos, budući da je tužitelj isplatio utuženi iznos na ime zdravstvenih usluga koje su pružene tuženiku, a da isti na to nije imao pravo.

14. Tužitelj ima pravo sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a i na zateznu kamatu na dosuđeni iznos i to po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose. Na zateznu kamatu tužitelj ima pravo od 9. lipnja 2022., budući da je iz preslike povratnice (str. 10 spisa) razvidno da je tuženik toga dana zaprimio tužiteljev dopis kojim tužitelj od njega traži da mu isplati predmetni iznos kojeg je kasnije tužitelj i utužio u ovoj pravnoj stvari, budući da tuženik nije postupio po navedenom dopisu.

15. Slijedom navedenoga, prihvaćen je predmetni tužbeni zahtjev (izreka presude).

16. Tužitelj nije podnio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

17. Sukladno odredbi čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne Novine", broj 57/22) u vezi s čl. 43. istog Zakona, u izreci presude dvojno je iskazan ukupan iznos glavnice, odnosno iznos u eurima iskazan je i u kunama uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

U Dugom Selu 3. studenog 2023.

Sudac Lovro Tomičić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka. 2. točke 3. ZPP-a, to jest ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku