- 1 -              Rev 453/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 453/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. S. iz Z., …, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu V. & B. iz Z., protiv prvotuženika D. B., OIB: …i drugotuženice I. B., OIB:…, oboje iz Z., …, koje zastupa punomoćnica K. A. H., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3565/2021-4 od 1. veljače 2022. kojom je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10965/19-123 od 24. rujna 2021., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da je tužitelj isključivi vlasnik fizički određenog dijela nekretnine z.k.č.br…., u površini od 195 m2, upisane u zkul…. k.o. V. N., koja čestica odgovara k.č.br…. k.o. V., i to u naravi onog dijela omeđenog slovima A-B-C-D-E-F-GH-A prikazanog Dopunom Nalaza i mišljenja od 9. ožujka 2021. i Snimkom stvarnog stanja s preklopom katastarskog plana, izrađenom po ovlaštenom inženjeru geodezije Ž. P., koji predstavlja sastavni dio ove presude, pa je tužitelj ovlašten nakon što se od navedenog fizički odvojenog dijela prijavnim listom formira novonastala čestica zemlje ukupne površine 195 m2, na temelju ove presude i tog prijavnog lista u Odjelu za zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva te novonastale čestice zemlje u površini od 195 m2, na svoje ime, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava vlasništva na novonastaloj čestici zemlje u cijelosti sa imena tuženih, što su navedeni tuženici dužni priznati i trpjeti da se u zemljišnoj knjizi temeljem ove presude i opisanog prijavnog lista provede upis prava vlasništva novoformirane čestice na ime i u korist tužitelja u cijelosti. Pod točkom II. presude naloženo je tuženicima isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 125.060,30 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2021. do isplate.

 

2.              Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke preinačena je prvostupanjska presuda te je u odnosu na drugotuženicu I. B. tužbeni zahtjev sadržaja kako je opisano pod točkom 1. ove odluke odbijen kao neosnovan, a pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici I. B. parnični trošak u iznosu od 95.625,00 kuna u roku 15 dana. Rješenjem pod istim poslovnim brojem i od istog dana ukinuta je prvostupanjska presuda u odnosu na prvotuženika D. B. i predmet je vraćen na ponovno suđenje.

 

3.              Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4599/2022-3 od 11. siječnja 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3565/2021-4 od 1. veljače 2022. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

              "Treba li sud na pravnu situaciju kad je tužitelj zabilježio spor na nekretnini tuženika, a otuđenje tog prava vlasništva tuženik je učinio tijekom parničnog postupka nakon što je na njegovoj nekretnini spor zabilježen, dakle, nakon što je tuženik raspolagao svojim dijelom utužene nekretnine, a u cilju otežanja tužiteljeve procesne pozicije, primijeniti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske Građanski odjel, broj odluke Su-IV-56/19-10 od 21.10.2019. u kojem je rečeno da je mjerodavno stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe ili sud treba primijeniti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-47/2020-7 od 14.rujna 2020.god.toč.3., temeljem kojeg stava sud primjenjuje materijalno pravo u vrijeme zaključenja rasprave tj. da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave?"

 

4.              Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu ili da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

5.              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6.              Revizija nije osnovana.

 

7.              U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8.              U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

 

- da je tužitelj kao pošteni posjednik u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od 1984., i to točno određenog, ograđenog dijela, koji je identificiran građevinskim vještačenjem,

 

- da je tijekom parničnog postupka sada drugotuženica I. B. (sada: B.) zajedno sa sada pokojnom M. B. (prije drugotuženicom) kao darodavac ugovorom o darovanju darovala svoj suvlasnički dio nekretnine prvotuženiku,

 

- da je prvotuženik tijekom parničnog postupka upisan kao vlasnik nekretnine u cijelosti.

 

9.              Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na oba tuženika primjenom odredbi čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12., dalje: ZVDSP), čl. 114. ZVDSP, čl. 159. st. 2. ZVDSP i čl. 388. st. 4. ZVDSP.

 

10.              Drugostupanjski sud je preinačio i odbio tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženicu I. B. (sada: B.) s obrazloženjem da je tijekom parničnog postupka prvotuženik upisan kao vlasnik sporne nekretnine u cijelosti na temelju ugovora o darovanju sklopljenog između M. B. (ranije drugotuženice) i I. B. (sada drugotuženice, a ranije trećetuženice) kao darodavca i prvotuženika kao daroprimca te da se utvrđenje prava vlasništva može zahtijevati samo u odnosu na upisane vlasnike, pa kako drugotuženica na spornu nekretninu ne polaže više nikakva prava, time više nije pasivno legitimirana.

 

11.              Prema čl. 195. st. 1. ZPP ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.

 

12.              Ovom odredbom propisano je da otuđenje stvari i prava o kojem teče parnica nema one pravne učinke koje bi imalo da je do otuđenja došlo prije pokretanja parničnog postupka, a cilj te odredbe, jest, prije svega, sprječavanje zloupotreba, tj. spriječiti prestanak legitimacije za vođenje postupka stvarnim ili fiktivnim otuđenjem stvari ili prava o kojem teče parnica, odnosno o kojem ovisi rješenje u parnici (tako i u Rev-2028/2016-3 od 18. prosinca 2019.).

 

13.              Na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/20) koja je održana 14. rujna 2020., broj: Su-IV-47/2020-7 zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: „Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz članka 195. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“

 

14.              Nadalje, na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019., broj Su-IV-56/19-10, zauzeto je pravno shvaćanje prema kojemu: "Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravnom relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe."

 

15.              Pravno shvaćanje s treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/20) koja je održana 14. rujna 2020., broj: Su-IV-47/2020-7 nije primjenjivo u ovom konkretnom slučaju jer se ono odnosi na drugačiju pravnu situaciju. Naime, to pravno shvaćanje se odnosi na slučaj kada je tužitelj tijekom parnice otuđio predmet spora, dok je u ovom konkretnom slučaju tuženica, a ne tužitelj otuđio predmet spora.

 

16.              U ovom konkretnom slučaju bilo bi primjenjivo pravno shvaćanje zauzeto na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019., broj Su-IV-56/19-10 prema kojem bi bilo mjerodavno stanje kakvo je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe.

 

17.              Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je kako bi se spriječile moguće zloupotrebe u parničnim postupcima ignoriranjem načela savjesnosti i poštenja.

 

18.              Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi: U situaciji kad je tuženik raspolagao svojim suvlasničkim dijelom nekretnine tijekom parničnog postupka kojim tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva te nekretnine u cilju otežanja tužiteljeve procesne pozicije valja primijeniti pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019., broj Su-IV-56/19-10 prema kojem je mjerodavno stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe osim ako je do otuđenja nekretnine došlo između tuženih strana (između dva tuženika obuhvaćenih tužbom).

 

19.              U ovom konkretnom slučaju, drugotuženica je otuđila svoj suvlasnički dio nekretnine prvotuženiku, dakle, također tuženoj strani u ovom postupku, a ne trećoj osobi pa stoga tužitelj u konkretnom slučaju nije onemogućen niti mu je otežano ostvariti svoja vlasnička prava prema postojećem vlasniku nekretnine jer će svoja vlasnička prava ostvariti upravo prema njemu (postojećem vlasniku nekretnine). Stoga u ovom konkretnom slučaju nije došlo do zlouporabe prava zbog čega bi bilo potrebno primijeniti pravno shvaćanje izraženo na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019., broj Su-IV-56/19-10.

 

20.              Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 195. st. 1. ZPP kada je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženicu, iako pogrešnim pozivanjem na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/20) sa sjednice koja je održana 14. rujna 2020., broj: Su-IV-47/2020-7.

 

 

 

 

21.              Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. st. 1. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 6. veljače 2024.