Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-1834/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac predsjednika vijeća, te Jelene Bušić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i suca Jadranke Toša Berečić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L. iz V., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva H., K., Š., B. i partneri j.t.d. iz Z., protiv tuženika V. v. d.d., V., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici V. G., odvjetnici iz V., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-136/2021-10 od 2. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. studenog 2023.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-136/2021-10 od 2. kolovoza 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku V. v. dioničko društvo iz V., ..., OIB:... isplatiti tužitelju M L. iz V., ..., OIB: ..., iznos od 11.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos troška ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do dana isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju M. L. iz V., ..., OIB: ..., da tuženiku V. v. d.d., V., ..., OIB: ..., naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn (tri tisuće sedamsto pedeset kuna), u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj pobijajući je iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. - dalje: ZPP) posebno sadržajno ukazujući na postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu tuženika da mu naknadi trošak parničnog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tužitelja utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Nije utvrđeno postojanje niti bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj s obzirom da je pobijana presuda jasna i razumljiva te se stoga može ispitati, a razlozi presude ne proturječe izvedenim dokazima.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete u iznosu od 11.000,00 kuna za koju tvrdi da mu je prouzročena objavom članka pod naslovom „Zbog nedostavljanja izvješća o donacijama, M. L. mora platiti kaznu od 2.100,00 kuna“ koji članak je objavljen 14. rujna 2021. na internetskim stranicama tuženika.

8. Tužitelj tvrdi da su navedenim člankom i to prije svega njegovim naslovom, sugerira javnosti da je na sumnjiv ili protupravan način financirao svoje političko djelovanje i izbjegavao izvijestiti nadležne institucije o financijskom tokovima novca, smatra da je netočna informacija da nije dostavio izvješće o donacijama i da mora platiti kaznu od 2.100,00 kuna, odnosno da tu obvezu ima tek ukoliko bi prekršajni nalog kojega se dalje citira u tekstu članka postao pravomoćan. Kako je u predmetnom članku objavljeno njegovo puno ime i prezime zajedno sa fotografijom, u takvim okolnostima gdje ga mnogi sugrađani prepoznaju, ističe da je takva objava kod njega izazvala stres, nemir i osudu okoline zbog čega i smatra da mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu.

9. Dakle, zahtjev tužitelja temelji su na odredbama članka 21. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11 i 81/13, u daljnjem tekstu: ZM), koje propisuju odgovornost nakladnika za štetu koju informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome i dužnost da tu štetu naknadi, izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom.

10. Prvostupanjski sud je odštetni zahtjev tužitelja u cijelosti odbio kao neosnovan nakon što je u postupku utvrdio:

- da je na internetskoj stranici tuženika 14. rujna 2021. objavljen članak „Zbog nedostavljanja izvješća o donacijama, M. L. mora platiti kaznu od 2.100,00 kuna“

- da je tuženik 5. listopada 2021. objavio ispravak pod naslovom „Ispravak: M. L. kasnio s izvještajem o donacijama, prijeti mu kazna od 2.100,00 kuna.“,

- da je članak koji je objavljen ispod naprijed navedenog naslova u cijelosti vjerno prenesen sadržaj prekršajnog naloga iz predmeta Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-1671/2021-3 od 10. kolovoza 2021.

- da je isto rješenje bilo javno objavljeno na oglasnoj ploči suda i dostupno javnosti,

- da niti naslov članka niti sam tekst članka ne sadrži nikakve netočne informacije.

11. S obzirom na navedeno sud prvog stupnja je utvrdio da temeljem čl. 21. st. 4. ZM postoje razlozi koji oslobađaju tuženika od odgovornosti za eventualnu štetu i to uzimajući u obzir da zapravo tekst predmetnog članka predstavlja kopirani tekst odluke Općinskog suda u Varaždinu koja je objavljena na e- oglasnoj ploči suda i na taj način dostupna svima , da smisao informacija sadržanih u istom tekstu nisu promijenjeni uredničkom obradom pri čemu i sam naslov koji je zapravo sporan tužitelju treba cijeniti u kontekstu cjelokupnog teksta članka s kojim čini jedinstvenu cjelinu.

12. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je nejasno na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da postoje razlozi koji isključuju odgovornost tuženika, smatrajući da je sud prvog stupnja propustio utvrditi da sporni naslov članka ne odgovara samom sadržaju članka, odnosno da sadrži netočnu informaciju i da se upravo u tome ogleda žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa stoga i pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Sukladno odredbama članka 21. stavka 4. ZM, nakladnik ne odgovara za štetu, između ostalog, ako je informacija kojom je šteta učinjena vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom.

14. U konkretnom slučaju, na temelju u postupku izvedenih dokaza i to čitajući sporni članak tuženika kao i rješenje Općinskog suda u Varaždinu posl. br. Pp-1671/2021-3 od 10. kolovoza 2021. te cijeneći iskaz saslušanog svjedoka I. K. u pogledu načina na koji je saznao za predmetni prekršajni nalog, prvostupanjski sud je utvrdio da je u objavljenom članku doslovno prekopiran tekst prekršajnog naloga a da je naslov teksta potrebno cijeniti u kontekstu cjelokupnog članka, odnosno da tužitelj zbog ostvarenja bića prekršaja mora platiti za to propisanu kaznu.

15. Neosnovano pri tome tužitelj ističe u žalbi da sporni naslov i tekst članka ne čine cjelinu i da su isti bitno odvojeni te da je to posebno izraženo u slučaju novinskih web portala gdje je čitatelju prvotno vidljiv isključivo naslov članka, a ukoliko ga naslov privuče, odluči se ući i pročitati cjelokupni članak.

16. Naime, i u spornom naslovu članka, za kojega tužitelj tvrdi da je neistinit i da se razlikuje o daljnjeg teksta članka navodi se skraćeno ono što je dalje utvrđeno prekršajnim nalogom, kojeg objavljeni članak tuženika zapravo samo citira, odnosno da tužitelj , zbog nedostavljanja izvješća o donacijama, mora platiti kaznu od 2.100,00, odnosno i sam naslov koji je jedino sporan tužitelju može se smatrati informacijom koja je prenesena iz akta tijela sudbene vlasti, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom, što predstavlja razloga koji ekskulpiraju tuženika odštetne odgovornosti, u smislu odredaba članka 21. stavka 4. točke 1. ZM.

17. Pri tome neosnovano tužitelj ističe, da činjenica što u trenutku objave spornog naslova i članka prekršajni postupak protiv tužitelja nije bio pravomoćno okončan , te da je objavom takvog članka tužitelju stavljeno na teret prekršajno djelo za koje nije bio pravomoćno osuđen, predstavlja iznošenje neistina o tužitelju pa da upravo zbog toga tuženik ne može biti oslobođen odgovornosti.

18. Primjenom ovakvog shvaćanja tužitelja proizlazi da bi mediji mogli iznositi samo podatke o pravomoćno okončanim sudskim postupcima, te da bi u slučaju iznošenja bilo kakvih podataka o postupku koji je okončan, a još uvijek nije pravomoćan mogli odgovarati za naknadu štete s obzirom da bi time narušavali i vrijeđali „presumpciju nevinosti.“

18.1. Potrebno je posebno istaknuti da je čl. 3. ZM zajamčena sloboda izražavanja i sloboda medija, a da ta sloboda medija obuhvaća osobito osim slobode izražavanja mišljenja i slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti, dakako uz uvažavanje zaštite dostojanstva časti drugih osoba.

18.2.Tuženik kao medij je prenio informaciju o tužitelju, odnosno prekršajnom nalogu koji mu je izrečen zbog počinjenog prekršaja upravo u cilju informiranja javnosti, a da pri tome tužitelja nije stavio u nikakav negativan kontekst, pri čemu , suprotno žalbenim navodima tužitelja, niti naslov članka koji je jedino sporan tužitelju istoga ne prikazuje kao osobu koja je proglašena krivom za bilo što, tako da prosječni čitatelj iz naslova članka niti ne može zaključiti da se protiv tužitelja vodio bilo kakav sudski postupak, da je isti pravomoćno ili nepravomoćno okončan ili slično.

19. Iz iznesenih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj osporava zakonitost pobijane presude, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP-a, uključujući odluku o troškovima postupka koju tužitelj pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari, bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog prigovora.

Osijek, 2. studenog 2023.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac, v.r.