Poslovni broj: Usž-2625/21-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice J. Ć. iz Z., koju zastupa punomoćenik P. T., odvjetnik iz S., protiv tuženika Grada N. V., Gradskog vijeća, N. V., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: 1. M. G. i 2. M. B., oboje iz N. V., radi oglašavanja ništavim rješenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1554/2019-6 od 15. travnja 2021. godine, na sjednici vijeća održanoj 2. studenoga 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1554/2019-6 od 15. travnja 2021. godine.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda poništeno je rješenje Grada N. V., Gradskog vijeća, klasa: 944-01/19-10/46, urbroj: 2107/02-01-19-2 od 25. rujna 2019. godine kojim je odbijen prijedlog tužiteljice da se rješenje Gradskog vijeća Grada N. V. klase: 944-01/11-01/36, urbroj: 2107-02-01-11-2 od 21. prosinca 2011. godine oglasi ništavim. Ujedno je prvostupanjski upravni sud oglasio ništavim rješenje Grada N. V., Gradskog vijeća klase: 944-01/11-01/36, urbroj: 2107/02-01-11- 2 od 21. prosinca 2011. godine (sve točka I. izreke osporene presude). Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kn.

2. Tuženik je protiv citirane presude podnio žalbu u bitnom ističući upitnim je li rješenje Skupštine općine C. od 4. lipnja 1970. zakonito ili nije zakonito i ima li takvih elemenata nezakonitosti koje ga čine ništavim. Ističe da rješenje Skupštine općine C. nije donijelo za to nadležno tijelo odnosno upravno tijelo za imovinsko-pravne poslove, te se rješenje od 1967. godine "ispravlja" po Zakonu o općem upravnom postupku i to pozivom na odredbu članka 219. tog Zakona, postavljajući upit može li se "neupravni akt" ispravljati upravnim zaključkom. Pojašnjava da je Skupština općine C. 4. lipnja 1970. godine na svojoj petoj sjednici Općinskog vijeća i Vijeća radnih zajednica donijela zaključak kojim je ispravila svoje rješenje br. 04-784/1-67 kojim je kč.br. 5847/435 k.o. N. V. dala na trajno korištenje K. M. iz N. V., a potom 1970. daje na korištenje kao neizgrađeno zemljište (na kojem je ista godinu dana prije već dobila uporabnu dozvolu za jednoetažni objekt) K. M. i B. M. ne davši si ni toliko truda da navede katastarsku oznaku čestice. Na istoj sjednici bez zahtjeva i pristanka sunositeljice pravo korištenja zemljišta isto tijelo donosi rješenje kojim bez znanja M. K. zemljište u cijelosti dodjeljuje na korištenje B. M. koji rješenje dobiva, ali K. M. koja je "lišena" svih svojih prava na istom, ne dobiva. I zaključak o ispravci rješenja i rješenje provedeni su u zemljišnim knjigama iako za to nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti obzirom da u zaključku nedostaje bilo kakav podatak o katastarskoj čestici na koju se ispravak odnosi, a u rješenju Z-754/70 je oznaka katastarske čestice ali s pogrešno navedenim zk. uloškom 28, iako je kč. br. 5847/435 već od 11. srpnja 1967. godine bila upisana u zk. uložak 3437 k.o. N. Tuženik smatra da se ovdje ipak radi o upravnom postupku i upravnom aktu pa predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu.

3. Tužiteljica i zainteresirana osoba se nisu očitovali o žalbi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporenom presudom nije povrijeđen Zakon.

6. Naime, prema stanju spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju rješenjem Skupštine Općine C. (povodom zamolbe M. K. iz N. V.) dana 31. svibnja 1967. godine na temelju odredbe članka 43. i 46. Zakona o prometu zemljišta i zgrada istoj dato na trajno korištenje neizgrađeno građevinsko zemljište koje se sastoji od kat.čest.br. 5847/435, pov. 147 čhv – z.k.ul. br. 28 k.o. N. V., društveno vlasništvo, radi izgradnje porodične stambene zgrade koju je bila dužna izgraditi u roku 3 godine.

7. Nadalje, dana 4. lipnja 1970. godine Skupština Općine C. je donijela rješenje i zaključak. Rješenjem je pod točkom I. M. B. iz N. V. dato na trajno korištenje neizgrađeno građevinsko zemljište, kat.čest.br. 5847/435, pov. 147 čhv, upisano u z.k.ul. br. 28 k.o. N. V. – društveno vlasništvo, radi izgradnje porodične stambene zgrade koju je dužan izgraditi u roku od 3 godine. Pod točkom III. navedenog rješenja stoji da se ovim rješenjem zamjenjuje u cijelosti rješenje SO C. br. 04-784/1-67 od 31. svibnja 1967. godine. (Rješenje stupa na snagu odmah). Rješenje je doneseno povodom zamolbe M. B. Istog dana 4. lipnja 1970. godine (povodom zamolbe M. K. i M. B.) SO C. je donijela zaključak o ispravci rješenja SO C. br: 04-784/1-67 na način da u stavku I. dispozitiva umjesto: "M. K. iz N. V. daje se na trajno korištenje neizgrađeno građevinsko zemljište…", glasi: "M. K. i M. B. iz N. V. daje se na trajno korištenje nacionalizirano neizgrađeno građevinsko zemljište…". U preostalom dijelu rješenje ostaje isto. Iz obrazloženja navedenog zaključka proizlazi da se radi o sporazumu navedenih osoba. (Protiv zaključka se po pouci o pravnom lijeku nije mogla ulagati žalba). Navedeni zaključak je Gradsko vijeće Grada N. V. (po zahtjevu G. M. i M. B.) utvrdila ništavim svojim rješenjem od 21. prosinca 2011. godine koje je bilo predmetom upravnog spora, pred upravnim sudom u Rijeci. Naime, Upravni sud je svojom presudom poslovnog broja UsI-552/12 od 14. kolovoza 2013. godine poništio navedeno rješenje od 21. prosinca 2011. godine, koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja: Usž-766/13 od 27. ožujka 2017. godine uz obrazloženje da u konkretnom slučaju nema zakonom propisanih uvjeta iz odredbe članka 128. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), za oglašavanje ništavim navedenog zaključka te uz to i da je zaključak – odluka Skupštine Općine o davanju zemljišta na korištenje u svrhu izgradnje predstavlja akt poslovanja, pa samim time i odluka prvostupanjskog suda da je zakonita.

8. U ovom konkretnom slučaju je Gradsko vijeće Grada N. V. donijelo rješenje 21. prosinca 2011. godine kojim je utvrđeno ništavim u cijelosti rješenje SO C., br: 04-634/1-70 od 4. lipnja 1970. godine, kojim je bila izvršena promjena nositelja tadašnjeg prava trajnog korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta (tako da je korisnikom umjesto K. M. jedinim korisnikom neizgrađenog građevinskog zemljišta upisan M. B.). Navedeno rješenje od 21. prosinca 2011. godine sadrži pouku o pravnom lijeku, prema kojoj žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor, pred upravnim sudom. Dana 6. lipnja 2016. godine Gradu N. V. tužiteljica je podnijela prijedlog za oglašavanje ništavim navedenog rješenja od 21. prosinca 2011. godine, koji prijedlog je odbijen ovdje osporenim rješenjem od 19. rujna 2019. godine uz obrazloženje da je postupovno i materijalnopravno čitav postupak bio nezakonit, da se nije radilo o neizgrađenom građevinskom zemljištu, da je rješenje donijelo za to nadležno tijelo, da je rješenje utvrđeno ništavim u skladu s odredbom članka 128. ZUP-a iz razloga što njegovo izvršenje nije pravno ni stvarno moguće (jer je suprotno članku 39. Zakona o prometu zemljišta i zgrada), da je doneseno bez zahtjeva stranke, njenog izričitog ili prešutnog pristanka, da je njegovo izvršenje protivno osnovnim pravnim načelima pravnog poretka koje se odnose na zaštitu prava vlasništva koje se njime oduzima bez ikakvog osnova prenoseći vlasništvo nekretnine (jednoetažnog stambenog objekta).

9. Tužiteljica je protiv rješenja tuženika od 19. rujna 2019. godine podnijela tužbu smatrajući da se u konkretnom slučaju ne radi o niti jednom uvjetu iz odredbe članka 128. stavak 1. navedenog Zakona, te da postoje isti razlozi ništavosti tako donesenog rješenja tuženika od 21. prosinca 2011. godine, kao što je postojalo i u odnosu na rješenje tuženika od 21. prosinca 2011. godine kojim je utvrdio ništavim zaključak SO C. od 4. lipnja 1970. godine. O tužbi tužiteljice odlučeno je ovdje osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda od 15. travnja 2021. godine. Iz obrazloženja osporene presude proizlazi shvaćanje prvostupanjskog upravnog suda da se odluke o dodjeli prava na temelju Zakona o prometu zemljišta i zgrada nisu smatrale upravnim aktom (što je i sam tuženik isticao u predmetu poslovnog broja: UsI-552/12), pa zbog toga niti u jednoj odluci SO C. nije bila dana uputa o pravnom lijeku da bi stranke mogle imati pravo izjaviti žalbu ili pokrenuti upravni spor. Prvostupanjski upravni sud stoga zaključuje da rješenje SO C. od 4. lipnja 1970. godine nije upravni akt, pa se stoga na temelju pravnih lijekova propisanih za upravne akte i upravni postupak nije niti moglo staviti izvan snage odnosno oglasiti ništavim, kako je to učinio tuženik svojim rješenjem od 21. prosinca 2011. godine (klase: 944-01/11-01/36, urbroj: 2107/02-01-11-2), zaključujući da je navedeno rješenje doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku.

10. Imajući u vidu sve navedeno i neprijeporno utvrđeno i prema ocjeni ovog Suda osnovano je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i poništio rješenje tuženika od 25. rujna 2019. godine te oglasio ništavim rješenje tuženika od 21. prosinca 2011. godine. To s obzirom da je rješenje od 4. lipnja 1970. godine o dodjeli trajnog korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta doneseno na temelju odredbi Zakona o prometu zemljišta i zgrada (Službeni list br. 26/54., 19/55., 48/58., 52/58., 30/62., 53/62.) te da isto nije predstavljalo upravni akt, već akt raspolaganja. Dakle, obzirom da se ne radi o upravnom aktu to tuženik niti nije mogao u odnosu na isti akt postupati na način da donese rješenje od 21. prosinca 2011. godine kojim je oglasio ništavim rješenje od 4. lipnja 1970. godine, niti je o istome mogao rješavati u upravnom postupku na temelju pravnih lijekova propisanih Zakonom o općem upravnom postupku.

11. Proizlazi dakle, da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio primjenjujući odredbu članka 128. stavak 1. točka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09.), kojim je propisano da će se rješenje oglasiti ništavim ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku. Dakle, rješenje se može oglasiti ništavim samo iz razloga koji su taksativno navedeni u odredbi članka 128. stavak 1. citiranog Zakona, pa je nadležno tijelo strogo ograničeno propisanim zakonskim razlozima, kao i propisanim zakonskim rokovima osim u slučaju propisanim odredbom članka 128. Zakona. Nadalje, zbog sadržaja nezakonitog akta nije nastao razlog za oglašenje ništavim tog akta.

12. Kako tuženik žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost osporavane odluke prvostupanjskog upravnog suda trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 2. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner, v.r.