15. Pn-130/2020-23
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. m. o. sa sjedištem u Z., , OIB: , P. s. u O., K. , zastupan po punomoćnici M. Ž. po generalnoj punomoći Su-187/99, protiv tuženika E. o. d.d., sa sjedištem u Z., U. g. V. , OIB: , zastupan po punomoćniku B. N., odvjetniku iz O. d. G. & P., iz O., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 2. listopada 2023. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 2. studenog 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:
"E. o. d.d. Z., (OIB: ) dužan je tužitelju H. z. z. m. o. Z., M. (OIB: ) platiti na ime naknade štete iznos od 50.542,21 kn sa zateznom kamatom od 6,11% godišnje počevši od dana podnošenja tužbe, odnosno od 8. srpnja 2020. godine, odnosno određenom kamatnom stopom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate.",
kao neosnovan u cijelosti.
II. Nalaže se tužitelju H. z. z. m. o. sa sjedištem u Z., M., OIB: , P. s. u O., K. isplatiti tuženiku E. o. d.d., sa sjedištem u Z., U. g. V. , OIB: prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.798,32 eura /13.549,44 kn[1] s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 2. studenog 2023. godine, pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka navodi da je osiguranica tužitelja B. H. u prometnoj nesreći dana 28. listopada 2003. zadobila teške tjelesne povrede, te joj je po tom osnovu tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovu povrede na radu rješenjem HZMO P. s. u O. broj spisa od 18. listopada 2011. godine počevši od 8. kolovoza 2011. godine. Prometnu nesreću da je prouzročio M. S., osiguranik tuženika, te da je isti isključivo odgovoran za nastanak prometne nezgode. Tužitelj predmetnom tužbom potražuje od tuženika naknadu štetu koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad priznate po osnovu povrede na radu u punom iznosu korisnici mirovine B. H. za razdoblje od 1. lipnja 2018. godine do 31. svibnja 2020. godine u iznosu od 50.542,21 kn. Tužitelj predmetni iznos potražuje pozivajući se na odredbu članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13), koji je vrijedio u momentu isplate mirovine za razdoblje 1. lipnja 2018. do 31. svibnja 2020. godine, pa stoga predlaže ovome sudu usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te obvezati tuženika na platež traženog. Tužitelj ne potražuje trošak postupka.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka u cijelosti usprotivio zahtjevu tužitelja navodeći da se u ovoj pravnoj stvari uopće ne može prosuđivati po odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, već isključivo po odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09) navodeći da je odredbom članka 27. ZOOP-a jasno određeno da obveza tuženika, društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, pa je dakle potrebno da je mirovina koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku veća od one koja bi mu pripala da je umirovljen zbog povrede na radu. Tuženik tijekom postupka navodi i to da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za udovoljenju tužbenom zahtjevu tužitelja u smislu gore navedene zakonske odredbe iz toga razloga što je osiguraniku tužitelja B. H. već priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, pa nema razlike koju bi tuženik bio u obvezi platiti. Tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan je u cijelosti.
5. U ovosudnom postupku među strankama je sporno da li je tuženik u obvezi u konkretnom slučaju isplatiti tužitelju puni iznos isplaćenih mirovina u smislu odredbe članka 160. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13) ili je tuženik dužan tužitelju isplatiti samo naknadu razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine ukoliko bi takva razlika bila i utvrđena tijekom postupka, a u smislu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.
6. Stav je ovoga suda da se u ovosudnom postupku s obzirom na zahtjev tužitelja pobliže specificiran kao u tužbi ima prosuđivati primjenom odredbe članka 27. ZOOP-a, po kojoj odredbi bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju razmjerni iznos mirovine koja se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem H. z. z. m. o. i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
7. Kako je u konkretnom slučaju iz dokumentacije koja prileži ovome spisu, a isto ne spori niti tužitelj, osiguraniku tužitelja B. H. priznata mirovina zbog povrede (ozljede) na radu, to je jasno da u konkretnom slučaju ne postoji nikakva razlika u smislu odredbe članka 27. ZOOP-a, a koju bi tuženik bio dužan platiti tužitelju, budući da se osiguraniku tužitelja B. H. od strane tužitelja već isplaćuje mirovina zbog povrede na radu.
8. Pod zaštitom istaknutog za istaći je da tužitelj tijekom postupka nije predložio niti vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, na okolnost utvrđenja postojanja razlike u smislu odredbe članka 27. ZOOP-a, odnosno tužitelj je tijekom postupka odustao od takvog dokaznog prijedloga, a od takvog dokaznog prijedloga odustao je i tuženik.
9. Slijedom izloženog, valjalo je stoga iz gore obrazloženih razloga odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, te presuditi kao u izreci pod točkom I.
10. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narode novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tuženik imao za sastav odgovora na tužbu 199,00 eura, sastav podnesaka od 28. listopada 2020., 30. lipnja 2021. i 21. kolovoza 2023. svaki po 199,00 eura, zastupanje na ročištima od 4. veljače 2021., 25. ožujka 2021. i 2. listopada 2023. svako po 199,00 eura, što uz PDV od 25% na odvjetničke usluge, te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 57,07 eura, daje konačni iznos troška od 1.798,32 eura, odnosno 13.549,44 kn.
U Osijeku 2. studenog 2023. godine
SUDAC
DAVOR LIŠČIĆ, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.
Dostaviti:
1. tužitelju
2. punomoćniku tuženika
