Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-753/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. S. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. S., odvjetniku iz S., protiv tuženice R. A. d.d. Z., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku B. I., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4085/2022- 39 od 16. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 2. studenoga 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice R. A. d.d., Z. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4085/2022-39 od 16. veljače 2023. u dijelu pod toč. I., III., IV. i VII. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.010,35 kuna / 797,71 eura¹ sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 33,15 kuna od 1.8.2008. do isplate,

- na iznos od 61,25 kuna od 1.9.2008. do isplate,

- na iznos od 61,92 kuna od 30.9.2008. do isplate,

- na iznos od 66,96 kuna od 13.10.2008. do isplate,

- na iznos od 63,58 kuna od 29.11.2008. do isplate,

- na iznos od 67,87 kuna od 22.12.2008. do isplate,

- na iznos od 68,53 kuna od 15.1.2009. do isplate,

- na iznos od 68,83 kuna od 10.2.2009. do isplate,

- na iznos od 101,57 kuna od 31.3.2009. do isplate,

- na iznos od 101,80 kuna od 29.4.2009. do isplate,

- na iznos od 99,93 kuna od 30.5.2009. do isplate,

- na iznos od 98,54 kuna od 30.6.2009. do isplate,

- na iznos od 98,91 kuna od 29.7.2009. do isplate,

- na iznos od 99,64 kuna od 24.8.2009. do isplate,

- na iznos od 99,58 kuna od 23.9.2009. do isplate,

- na iznos od 98,84 kuna od 28.10.2009. do isplate,

- na iznos od 100,22 kuna od 1.12.2009. do isplate,

- na iznos od 101,33 kuna od 1.12.2009. do isplate,

- na iznos od 102,91 kuna od 25.1.2010. do isplate,

- na iznos od 102,54 kuna od 27.2.2010. do isplate,

- na iznos od 104,68 kuna od 11.3.2010. do isplate,

- na iznos od 104,28 kuna od 30.4.2010. do isplate,

- na iznos od 105,07 kuna od 1.6.2010. do isplate,

- na iznos od 111,91 kuna od 1.6.2010. do isplate,

- na iznos od 110,50 kuna od 30.7.2010. do isplate,

- na iznos od 114,81 kuna od 31.8.2010. do isplate,

- na iznos od 113,32 kuna od 1.10.2010. do isplate,

- na iznos od 110,93 kuna od 21.10.2010. do isplate,

- na iznos od 115,97 kuna od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 122,39 kuna od 22.12.2010. do isplate,

- na iznos od 117,85 kuna od 18.1.2011. do isplate,

- na iznos od 119,44 kuna od 28.2.2011. do isplate,

- na iznos od 117,41 kuna od 25.3.2011. do isplate,

- na iznos od 117,78 kuna od 8.4.2011. do isplate,

- na iznos od 126,39 kuna od 31.5.2011. do isplate,

- na iznos od 127,22 kuna od 21.6.2011. do isplate,

- na iznos od 129,20 kuna od 30.7.2011. do isplate,

- na iznos od 125,65 kuna od 31.8.2011. do isplate,

- na iznos od 121,77 kuna od 30.9.2011. do isplate,

- na iznos od 108,63 kuna od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 108,36 kuna od 29.11.2011. do isplate,

- na iznos od 110,02 kuna od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 111,47 kuna od 31.1.2012. do isplate,

- na iznos od 111,66 kuna od 29.2.2012. do isplate,

- na iznos od 110,66 kuna od 30.3.2012. do isplate,

- na iznos od 111,34 kuna od 30.4.2012. do isplate,

- na iznos od 111,80 kuna od 5.6.2012. do isplate,

- na iznos od 111,02 kuna od 3.7.2012. do isplate,

- na iznos od 111,22 kuna od 2.8.2012. do isplate,

- na iznos od 110,64 kuna od 28.8.2012. do isplate,

- na iznos od 109,38 kuna od 5.10.2012. do isplate,

- na iznos od 110,72 kuna od 30.10.2012. do isplate,

- na iznos od 111,37 kuna od 26.11.2012. do isplate,

- na iznos od 110,92 kuna od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 108,38 kuna od 4.2.2013. do isplate,

- na iznos od 110,54 kuna od 27.2.2013. do isplate,

- na iznos od 110,72 kuna od 21.3.2013. do isplate i - na iznos od 107,03 kuna od 23.4.2013. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015.

do 31. prosinca 2022.po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 384,56 kuna / 51,04 eura¹ sa zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 38,23 kuna od 30.11.2007. do isplate,

- na iznos od 38,04 kuna od 19.12.2007. do isplate,

- na iznos od 38,73 kuna od 29.1.2008. do isplate,

- na iznos od 39,11 kuna od 29.2.2008. do isplate,

- na iznos od 39,76 kuna od 31.3.2008. do isplate,

- na iznos od 38,78 kuna od 23.4.2008. do isplate,

- na iznos od 61,55 kuna od 27.5.2008. do isplate,

- na iznos od 62,32 kuna od 30.6. 2008. do isplate i

- na iznos od 28,04 kuna od 1.8.2008. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.389,22 kuna / 2.307,95 eura¹ sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 66,10 kuna od 13.10.2008. do isplate,

- na iznos od 87,46 kuna od 22.12.2008. do isplate,

- na iznos od 102,84 kuna od 15.1.2009. do isplate,

- na iznos od 109,80 kuna od 10.2.2009. do isplate,

- na iznos od 90,64 kuna od 31.3.2009. do isplate,

- na iznos od 94,30 kuna od 29.4.2009. do isplate,

- na iznos od 64,99 kuna od 30.5.2009. do isplate,

- na iznos od 43,42 kuna od 30.6.2009. do isplate,

- na iznos od 49,16 kuna od 29.7.2009. do isplate,

- na iznos od 60,53 kuna od 24.8.2009. do isplate,

- na iznos od 59,54 kuna od 23.9.2009. do isplate,

- na iznos od 48,04 kuna od 28.10.2009. do isplate,

- na iznos od 69,62 kuna od 1.12.2009. do isplate,

- na iznos od 86,92 kuna od 1.12.2009. do isplate,

- na iznos od 111,52 kuna od 25.1.2010. do isplate,

- na iznos od 105,88 kuna od 27.2.2010. do isplate,

- na iznos od 139,27 kuna od 11.3.2010. do isplate,

- na iznos od 132,94 kuna od 30.4.2010. do isplate,

- na iznos od 145,28 kuna od 1.6.2010. do isplate,

- na iznos od 252,15 kuna od 1.6.2010. do isplate,

- na iznos od 230,15 kuna od 30.7.2010. do isplate,

- na iznos od 297,36 kuna od 31.8.2010. do isplate,

- na iznos od 274,14 kuna od 1.10.2010. do isplate,

- na iznos od 236,79 kuna od 21.10.2010. do isplate,

- na iznos od 315,60 kuna od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 415,86 kuna od 22.12.2010. do isplate,

- na iznos od 344,86 kuna od 18.1.2011. do isplate

- na iznos od 369,76 kuna od 28.2.2011. do isplate,

- na iznos od 338,10 kuna od 25.3.2011. do isplate,

- na iznos od 343,78 kuna od 8.4.2011. do isplate,

- na iznos od 478,19 kuna od 31.5.2011. do isplate,

- na iznos od 491,28 kuna od 21.6.2011. do isplate,

- na iznos od 603,57 kuna od 30.7.2011. do isplate,

- na iznos od 545,89 kuna od 31.8.2011. do isplate,

- na iznos od 482,74 kuna od 30.9.2011. do isplate,

- na iznos od 475,97 kuna od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 471,11 kuna od 29.11.2011. do isplate,

- na iznos od 501,22 kuna od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 527,48 kuna od 31.1.2012. do isplate,

- na iznos od 531,00 kuna od 29.2.2012. do isplate,

- na iznos od 512,84 kuna od 30.3.2012. do isplate,

- na iznos od 525,10 kuna od 30.4.2012. do isplate,

- na iznos od 533,49 kuna od 5.6.2012. do isplate,

- na iznos od 519,37 kuna od 3.7.2012. do isplate,

- na iznos od 523,09 kuna od 2.8.2012. do isplate,

- na iznos od 512,50 kuna od 28.8.2012. do isplate,

- na iznos od 489,63 kuna od 5.10.2012. do isplate,

- na iznos od 514,01 kuna od 30.10.2012. do isplate,

- na iznos od 525,71 kuna od 26.11.2012. do isplate,

- na iznos od 517,51 kuna od 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 471,52 kuna od 4.2.2013. do isplate,

- na iznos od 510,59 kuna od 27.2.2013. do isplate,

- na iznos od 514,01 kuna od 21.3.2013. do isplate i

- na iznos od 516,29 kuna od 23.4.2013. do isplate,

i to do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj: 76/96., 72/02. i 153/04.), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. Siječnja 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 10.097,50 kuna / 1.340,17 eura¹ sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 625,00 kuna / 82,95 eura¹ sa zakonskom zateznom kamatom od

16. veljače 2023. do isplate.

VI. Odbacuje se, kao nedopušten, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 2.341,50 kuna / 310,77 eura¹ sa zakonskom zateznom kamatom od 16. veljače 2023. do isplate.

VII. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.''

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I., III., IV. i VII. izreke (kako je to zaključiti iz sadržaja žalbe) žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog uz prijedlog da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači, podredno u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 utvrđeno da je žaliteljica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača u konkretnom slučaju, odnosno, da se ta presuda ima primijeniti na ovaj spor bezuvjetno bez provođenja odgovarajućeg dokaznog postupka. Tužitelj nije dokazao da je Ugovor o kreditu predmet tog postupka te je isti, s obzirom na odredbu čl. 221. Zakona o parničnom postupku, trebao dokazati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju ugovora koji su pobijani u tom parničnom postupku. To što je u obrazloženju presude poslovni broj Pž-7129/2013 navedeno da su nejasne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzulu, ne znači da se ta presuda može izravno I bezuvjetno primijeniti na sve ugovore koje je tuženica sklapala u tom razdoblju. Nadalje, prvostupanjski sud je odbio dokazne prijedloge tuženice te čak nije ni saslušao parnične stranke pa je na taj način onemogućio tuženici da na pravilan način sudjeluje u postupku i iznosi svoje stavove. Pogrešna primjena materijalnog prava je posljedica pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja stoga što prvostupanjski sud paušalno zaključuje da se presuda poslovni broj Pž- 7129/2013 na Ugovor o kreditu zaključen s tužiteljem primjenjuje bezuvjetno. Što se tiče provedenog financijskog vještačenja, ističe da tuženica nije mogla predvidjeti niti utjecati okolnosti na tržištu u pogledu troškova financiranja banaka. Osim toga, iz čl. 9. Ugovora o kreditu, navedeno je da će se na isti primjenjivati Opći akti tuženice, a Ugovor o kreditu je solemniziran te su odredbe istog razjašnjene tužitelju. Stoga da prvostupanjski sud nije objasnio na kojoj činjenici ili dokazu je utemeljio stav da je tužitelj nastupao u svojstvu potrošača iako je teret dokaza upravo na njemu. Tužbeni zahtjev, koji je usvojen, polazi od premise kao da su stranke imale namjeru ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, iako je jasno i nesporno kako ugovaranje promjenjive kamatne stope nije dovedeno u pitanje niti presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 niti presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014. Osim toga, sud prvog stupnja nije niti razmatrao zakonsku mogućnost da se utvrdi ništetnom dio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te da se ista svede na razinu čl. 26. Zakona o obveznim odnosima. Kredit se vraća u anuitetima, a ne u ratama pa je stoga zaključak prvostupanjskog suda utemeljen na nalazu i mišljenju vještaka financijske struke potpuno pogrešan. Što se tiče odredbi o zastari smatra da je trebalo primijeniti odredbu č l. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima te je prvostupanjski sud propustio utvrditi da u ovom slučaju zastarni rok iznosi tri godine od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa. Tuženica je u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu s tužiteljem bila u dobroj vjeri I nije ga imala namjere oštetiti pa stoga nema mjesta kažnjavanju iste na način da plaća zakonsku zateznu kamatu od dana isplate svakog pojedinog obroka. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Tuženica u žalbi (opisno) ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19, dalje ZID ZPP), jer da nije uzeo u obzir dokazne prijedloge žaliteljice. Međutim, ovaj sud drugog stupnja nalazi da navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena jer iz raspravnog zapisnika od 7. prosinca 2022. (l.s. 238) proizlazi da tuženica nema daljnjih dokaznih prijedloga slijedom čega se prvostupanjski sud poslužio svojim ovlaštenjem iz čl. 220. st. 2. ZPP (da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica) kada je na tom ročištu odbio provođenje ostalih dokaznih prijedloga tuženice (saslušanje tužitelja i javnog bilježnika u S. I. V.).

6.1. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz č l. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, suprotno navodima tuženice, nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a o odlučnim činjenicama navedeni su razlozi koji su jasni i neproturječni.

6.2. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6.3. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na svojstvo potrošača tužitelja istaći je kako je tuženica ovaj prigovor iznijela nakon zaključenja prethodnog postupka 13. svibnja 2021. (l.s. 96) u podnesku od 15. veljače 2022. (l.s. 132-136), odnosno, suprotno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP pri čemu nije isticala okolnosti iz čl. 299. st. 2. istog Zakona radi čega ih ovaj drugostupanjski sud nije ni uzeo u razmatranje.

6.4. Stoga, žalba tuženice zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

7. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati novčani iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po početno utvrđenoj kamatnoj stopi i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa u utuženom razdoblju, kao i isplata novčanog iznosa koje je tužitelj po osnovi Ugovora o kreditu od 21.

travnja 2006. plaćao u trenutku zaključenja samog ugovora te i iznosa koje je plaćala u kasnijim razdobljima sukladno promjeni valute CHF, a u skladu s valutnom klauzulom za utuženo razdoblje.

8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, ocijenivši neosnovanim po tuženici istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa i vezana za određenu valutnu klauzulu, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja, formulirala banka, da tuženica, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o kreditu kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima I obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužiteljice, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03 i 46/07, dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u ovom konkretnom slučaju jer je sporni pravni posao zaključen 21. travnja 2006., slijedom čega su te odredbe Ugovora ništetne.

9. Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO) pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

9.1. Pored toga, na sjednici Građanskog odjela Republike Hrvatske poslovni broj Su IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi:

"4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite porošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."

9.2. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženica mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

9.3. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 139/09, 72/12 I 56/13, dalje ZZP/07) te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

9.4. Tužba u predmetnom postupku podnesena je 11. lipnja 2019., dakle, prije isteka petogodišnjeg roka u kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare glede utuženih iznosa pod toč I. i III. izreke, dok je u pogledu iznosa nevedenog u toč. II. izreke pravilno utvrdio kako je nastupila zastara te u tom dijelu tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

10. Nadalje, kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnovu zahtjeva tužitelja uzima u obzir odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a identična je situacija i sa valutnom klauzulom.

10.1. Stoga, kako odredbe čl. 502.c ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22, dalje ZZP/14) propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP, to je stajalište suda prvog stupnja pravilno.

10.2. Naime, svrha čl. 118. ZZP/14 je da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača obligatorno primjeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava, pa je i stav ovog suda da je volja zakonodavca bila da i u parničnom postupku kao što je ovaj, a u kojem se suštinski traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, obvezuje odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača (u prilog tome govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete).

10.3. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženice da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 502.c ZPP, jer i po ocjeni ovog suda, odluka iz postupka za zaštitu potrošača u smislu prethodno navedenih zakonskih odredbi obvezuje i u ovom postupku.

11. Visina anuiteta bez promjene kamatne stope i bez primjene valutne klauzule dosuđena je sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano te pismeno pojašnjeno i na uvjerljiv način otklonjeni prigovori tuženice, slijedom čega, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u mišljenju vještaka nema proturječnosti niti nedostataka niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja.

11.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je zbog primjene promijenjenih kamatnih stopa i valutne klauzule tijekom otplate kredita tužitelj, u odnosu na kamatnu stopu u trenutku ugovaranja, platio veći iznos od ukupno 23.399,57 kn (3.105,66 eur-a) pa mu je taj iznos pravilno dosuđen zajedno sa zateznom kamatom od dana stjecanja pojedinog iznosa pa do isplate, sukladno čl. 29. ZOO.

12. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

12.1. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

12.2. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

12.3. Kako je u konkretnom slučaju do tuženičinog stjecanja došlo na temelju po njoj sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, ona ima položaj nesavjesnog stjecatelja te je na stečeni novčani iznos po čl. 1115. ZOO dužna tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu vještakinje P. B. iz C. f. v. d.o.o.

13. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 I 70/19), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP, kada je obvezao tuženicu da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.097,50 kn (1.340,17 eur-a) zajedno s pripadajućim zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, a koji trošak se odnosi na troškove zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), kao i na trošak vještačenja u iznosu od 1.000,00 kn te trošak sudske pristojbe na tužbu I presudu u iznosu od 1.160,00 kn.

14. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tuženice i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

15. U nepobijanom dijelu pod toč. II., V. i VI. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

16. Dvojno iskazivanje temelji se na čl. 43. st. 1. u svezi s čl. 48. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/22 i 88/22).

Zadar, 2. studenoga 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Dujmović