Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

S p l i t

Poslovni broj: P Ob – 515/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda D. R. kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz S., K. , a s boravištem u N.

B., J. G., S., OIB: ---, kojeg zastupa

punomoćnik V. M., odvjetnik u S., protiv tužene S. V. iz

S., A. B. Š., OIB: ---, koju zastupa punomoćnica

R. V., odvjetnica u S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 26. rujna 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja V. M., odvjetnika u S. i punomoćnika tužene

R. V., odvjetnice u S., objavljene 2. studenog 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se djelomično nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru pod posl. br. Ovr Ob-35/2020 od 18. lipnja 2020., koje je ispravljeno i dopunjeno Rješenjem istog suda pod posl. br. Ovr Ob-35/2020 od 29. lipnja 2020., radi naplate novčane tražbine tužene kao ovrhovoditeljice s osnova uzdržavanja i to u odnosu na iznos od 1.685,58 eur/12.700,00 *

kn.

II. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 1.685,58 eur/12.700,00 kn* sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 370,70 eur/2.793,05 kn* od 9. rujna 2020. pa do isplate i na iznos od 1.314,88 eur/9.906,95 kn* od 10. rujna 2022. pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako

* Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR=7,53450 kn

polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak

*

parničnog postupka u iznosu od 754,86 eur/5.687,49 kn , sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 29. rujna 2022. tužitelj je naveo da je Rješenjem i zaključkom Općinskog suda u Splitu br. Ovr Ob-35/20 od 02. rujna 2022., kojeg je tužitelj kao ovršenik zaprimio 18. rujna 2022., tužitelj kao ovršenik upućen, u roku od 15 dana od dana primitka zaključka, protiv tuženice kao ovrhovoditeljice pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru br. Ovr Ob- 35/2020 od 18. lipnja 2020. ispravljenog rješenjem br. Ovr Ob-35/2020 od 29. lipnja 2020., iz razloga što je nastupila zastara predmetne tražbine. Naime, ovršnom ispravom - presudom Općinskog suda u Splitu br. III P-292/04 od 03. rujna 2004. da je bilo pored ostalog naloženo tužitelju da doprinosi za uzdržavanje tada maloljetne tuženice S. K.-V., rođene ---. --- 19--., iznos od 1.500,00 kn

mjesečno, počev od 03. rujna 2004. pa nadalje, svakog 1., a najkasnije do 10. za tekući mjesec, sve na ruke majke i zakonske zastupnice R. V.-K., sve pod prijetnjom ovrhe. Tuženica da je postala punoljetna ---. -- 20--., te da je potom prijedlogom za ovrhu od 01. lipnja 2020., a temeljem presude Općinskog suda u Splitu br. III P-292/04 od 03. rujna 2004., zatražila pored ostaloga prisilnu naplatu neplaćenih iznosa uzdržavanja u ukupnom iznosu od 12.700,00 kn za razdoblje od uključujući srpanj 2009. do uključujući svibanj 2017., a koji iznosi da su na dan podnošenja prijedloga za ovrhu od 01. lipnja 2020. već bili u zastari. U povodu prijedloga za ovrhu od 01. lipnja 2020. da je doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru br. Ovr Ob-35/2020 od 18. lipnja 2020. kojim da je određena prisilna naplata iznosa od 19.400,00 kn s osnova uzdržavanja koji iznos da uključuje iznos od 12.700,00 kn koji je prema gore navedenom u zastari, protiv kojeg rješenja o ovrsi da je tužitelj kao ovršenik podnio žalbu od 07. srpnja 2020. u kojoj da je istaknuo žalbeni prigovor zastare, pri kojem prigovoru zastare tužitelj da ustraje i dalje. Pritom da se upućuje na odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) i to odredbu čl. 226. kojom da je određeno da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je

* Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR=7,53450 kn

tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Isto da vrijedi za anuitete kojima se u jednakim unaprijed određenim povremenim iznosima otplaćuju glavnica i kamate, ali da ne vrijedi za otplate u obrocima i druga djelomična ispunjenja. Člankom 233. da je određeno da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. Prema ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu br. III P-292/04 od 03. rujna 2004. tražbina uzdržavanja (koja predstavlja povremenu tražbinu) da je dospijevala svakog 10. u mjesecu za obrok iz tekućeg mjeseca, a prijedlog za ovrhu da je podnesen 01. lipnja 2020., što da znači da su zastarjeli svi obroci uzdržavanja koji su dospjeli prije 10. lipnja 2017. odnosno koji se odnose na svibanj 2017. i ranije. Tijekom navedenog ovršnog postupka provedba dijela ovrhe da je bila odgođena rješenjem od 08. rujna 2020. koje rješenje da je u povodu žalbe tuženice kao ovrhovoditeljice ukinuto drugostupanjskim rješenjem od 16. travnja 2021. te da je potom tužiteljev prijedlog za odgodu ovrhe odbijen, pa da je tuženica kao ovrhovoditeljica s računa tužitelja prisilno zaplijenila i naplatila u cijelosti tražbinu iz rješenja o ovrsi uključujući i dio od 12.700,00 kn koji da je prema gore navedenom u zastari, a što sve da proizlazi i iz Fininog Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom na dan 11. rujna 2022. za ovrhu br. Ovr Ob-35/20, s time da su novčani prijenosi radi naplate uzdržavanja u korist tuženice izvršeni: 31. kolovoza 2020. iznos od 6.209,71 kn, 31. kolovoza 2020. iznos od 117,78 kn, 8. rujna 2020. iznos od 3.165,56 kn te 9. rujna 2022. iznos od 9.906,95 kn, a što da je ukupno 19.400,00 kn. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio ovom sudu donošenje presude kojom će se proglasiti djelomično nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru br. Ovr Ob-35/2020 od 18. lipnja 2020., koje da je ispravljeno i dopunjeno rješenjem istog suda i broja od 29. lipnja 2020., radi naplate novčane tražbine tuženice kao ovrhovoditeljice s osnova uzdržavanja i to u odnosu na iznos 12.700,00 kn/1.685,58 eur te kojom će se naložiti tuženici da isplati tužitelju iznos od 1.685,58 eur/12.700,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 370,70 eur / 2.793,05 kn od 09. rujna 2020. pa do isplate, te na iznos od 1.314,88 eur/9.906,95 kn od 10. rujna 2022. pa do isplate. Nadalje, tužitelj je predložio ovom sudu obvezati tuženu na naknadu troškova parničnog postupka.

2. Odgovarajući na tužbene navode i tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 26. siječnja 2023. tužena je navela da predlaže odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neuredan. Tužena da osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva te da predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Pozivanje tužitelja na zastaru da nije osnovano. Zastara da ne znači prestanak obveze tužitelja, odnosno vjerovnik da i dalje ima tražbinu. Tužena da skreće pažnju na niže naveden stav Županijskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem: Gžx-621/2014. od 12. veljače 2015.: „Zastara olakšava položaj dužnika jer mu omogućava da odbije ispuniti obvezu po proteku određenog roka, ali se dužnik ne mora koristiti zastarom ……….. Dakle, moralno je ispuniti zastarjelu obvezu, te primjerice postoje određene zemlje u kojima se pojedine kategorije građana (suci) uopće ne smiju pozivati na zastaru jer se to smatra nečasnim i nemoralnim….“ Tužena da ističe da je Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru doneseno temeljem pravomoćne i ovršne isprave, te da se odnosi na razliku neisplaćenog uzdržavanja za svaki pojedini mjesec. Tužitelj da se neosnovano poziva na odredbu članka 226. Zakona o obveznim odnosima. Odredbom članka 235. Zakona o obveznim odnosima da je propisano: „Zastara ne teče: …. 2) između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo; ….“ Odredbom članka 290. Obiteljskog zakona da je propisano: „(1) Roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta.“; …….. (5) Roditelji djeteta iz stavka 1. ovoga članka imaju pravo od djeteta, nadležnih tijela i pravnih osoba tražiti i dobiti podatke o djetetovom obrazovanju, odnosno zaposlenju.“. Tužena da je tužitelju uredno, početkom svake akademske godine dostavljala Potvrdu o studentskom statusu na fakultetu. Odredbom članka 240. Zakona o obveznim odnosima da je propisano: „(2) Dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.“. Zakon da predviđa da djelomično ispunjenje jeste priznanje čitavog duga. „Zaštita vjerovnikova povjerenja kao svrha članka 240. ZOO-a može objasniti okolnost da plaćanje dijela duga ili kamate dovodi do prekida zastare za čitav dug (čl.240. st.2. ZOO-a).“ – Zbornik PFZ. „Otplatom dijela glavnice ili kamata priznaje se ukupno potraživanje, tj. glavnice s kamatama, pa time nastaje i prekid zastare ukupnog potraživanja“ – Gž-1839/85 od 21.06.1985. Iz navedenog da je razvidno da je tužitelj vršio isplate mjesečnog uzdržavanja, te da se tužena poziva na gore citiranu odredbu članka 240. Zakona o obveznim odnosima. Naime, tužitelj da je mjesečno vršio uplate određenog iznosa uzdržavanja. Navedeno postupanje tužitelja da predstavlja priznanje duga na „posredan način“, odnosno priznanje duga konkludentnim radnjama. Isto tako, gore navedeno postupanje tužitelja – uplate određenog iznosa uzdržavanja da ima za posljedicu prekid zastare. Priznanje pravne osnove određenog dugovanja da podrazumijeva i priznanje visine duga iz tog pravnog odnosa. Tužena da je u ovršnom postupku tražila razliku neisplaćenog uzdržavanja za svaki pojedini mjesec. Tužena da ističe da je tužitelj u Tužbi naveo:

„…. zatražila pored ostaloga prisilnu naplatu neplaćenih iznosa uzdržavanja ……..“. Navedenu konstataciju tužitelj, kao ovršenik, da ponavlja u podnescima u postupku Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru pod poslovnim brojem: 36.Ovr.Ob- 35/2020 – podnesak od 7. srpnja 2020. i podnesak od 03. kolovoza 2020. Gore navedeno da podrazumijeva da tužitelj zna za postojanje dugovanja, da ne osporava navedeno dugovanje i da priznaje dugovanje. Tužena da je mišljenja da bi tužitelj trebao biti ponosan, a ne protiv svoje kćerke pokretati niz sudskih postupaka – navedeno posebno iz razloga što je ista mogla tražiti povećanje uzdržavanja, da tužitelj nikada nije kroz poklon, dodatne i izvanredne troškove ni na koji način sudjelovao u njenom uspjehu. Tužena je na specijalizaciji na univerzitetu IE Law school - International Business Law u Madridu. Tužena da je stekla zvanje magistre prava na Sveučilištu u Splitu, Pravni fakultet Split. Ista da je kao član Europske udruge studenata prava – ELSA, pohađala ljetne škole prava (Summer Law School), koje se održavaju na engleskom i španjolskom jeziku: o Law & Business, Porto and Portugese Catholic University, Porto, Portugal (20.06.2016. – 30.06.2016.); Competition law an partnership, Universidad del Pais Vasco / Euskal Herriko Unibertsitalea, San Sebastian, Spain (08.08.2016. – 12.08.2016.); Maritime law, University of Malta (18.08.2017. – 28.08.2017.); Maritime law, National Kapodistrian University of Athens (14.07.2018. – 21.07.2018.); 5th Adriatic Mootcort competition in Dubrovnik – criminal law (11.05.2019. – 17.05.2019.); Criminal law; Bribery & economic crimes, Universidad Catolica Santo Domingo, Dominican Republic (21.07.2019. – 31.07.2019). Tužena da je državna prvakinja sinkroniziranog plivanja, član i licencirani sudac Hrvatskog saveza sinkroniziranog plivanja, licencirani sudac Madridskog plivačkog saveza, licencirani trener i međunarodni sudac sinkroniziranog plivanja, te nositelj brojnih medalja. Ovakvo ponašanje tužitelja da je rezultiralo narušenim odnosima između tužitelja i tužene – njegove kćerke, kao i narušenim odnosima tužene sa svojom mlađom sestrom.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Presude Općinskog suda u Splitu pod posl. br. IIIP- 292/04 od 3. rujna 2004., Izvatka iz matice rođenih za tuženu, prijedloga za ovrhu tužene od 1. lipnja 2020. u predmetu Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Ovr Ob-35/2020, Rješenja o ovrsi i Rješenje Općinskog suda u Splitu Stalne Službe u Trogiru pod posl.br Ovr Ob-35/2020 od 18. lipnja 2020., Rješenja Općinskog suda u Splitu Stalne Službe u Trogiru pod posl. br. Ovr Ob- 35/2020 od 29. lipnja 2020., žalbe tužitelja protiv Rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru pod posl. br. Ovr Ob-35/2020 od 18. lipnja 2020., prijedloga tužitelja kao ovršenika za odgodu ovrhe u predmetu Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Ovr Ob-35/2020 od 3. kolovoza 2020., podneska tužitelja kao ovršenika u predmetu Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Ovr Ob-35/2020 od 24. kolovoza 2020., Rješenja Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru pod posl. br. Ovr Ob-35/2020 od 8. rujna 2020., Rješenja Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž Ovr Ob-65/2020 od 16. travnja 2021., Rješenja Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž Ovr Ob-58/2021 od 16. travna 2021., Zaključka i Rješenja Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru pod posl. br. Ovr Ob- 35/2020 od 2. rujna 2022., dopisa Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Ovr Ob-35/2020 upućen Fini 2. rujna 2022., Fininog Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom u predmetu Ovr Ob-35/2020 na dan 15. rujna 2020., Fininog Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom u predmetu Ovr Ob- 35/2020 na dan 11. rujna 2022., Finine Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje u predmetu Ovr Ob-35/2020 od 11. rujna 2022. , Presude zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P Ob-6/2020 od 19. svibnja 2020. te pregledom ostale cjelokupne pisane priležeće dokumentacije.

4. Pun. tužitelja i pun. tužene su popisali trošak parničnog postupka.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama u ovom postupku je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva za proglašenjem djelomično nedopuštenom ovrhe, kao i visina istog.

7. Temeljem dokaza izvedenih u ovom postupku utvrđeno je:

- da je tužena rođena --. – 19--.;

- da je pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Splitu pod posl. br. III P-292/2004 od 3. rujna 2004. obvezan tužitelj doprinositi za uzdržavanje tužene mjesečnim iznosom od 1.500,00 kn počevši od 3. rujna 2002. pa nadalje s dospijećem 10-og dana u mjesecu za tekući mjesec;

- da je tužena prijedlogom za ovrhu podnesenim sudu 1. lipnja 2020. u predmetu pod posl. br. Ovr Ob-35/2020 zatražila temeljem Presude Općinskog suda u Splitu pod posl. br. III P-292/2004 od 3. rujna 2004. prisilnu naplatu neisplaćene razlike iznosa uzdržavanja te neisplaćenih iznosa uzdržavanja za razdoblje od srpnja 2009. do zaključno s prosincem 2019. u ukupnom iznosu od 19.400,00 kn;

- da je Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru pod posl. br. Ovr Ob-35/2020 od 18. lipnja 2020., a koji je ispravljen i dopunjen Rješenjem Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru pod posl. br. Ovr Ob-35/2020 od 29. lipnja 2020. u odnosu na tužitelja određena prisilna naplata iznosa od 19.400,00 kn s osnova uzdržavanja tužene;

- da je povodom pravodobne žalbe tužitelja protiv naprijed citiranog Rješenja o ovrsi od 18. lipnja 2020., Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž Ovr Ob-58/2021 od 16. travnja 2021. odbijena navedena žalba tužitelja te potvrđeno prvostupanjsko Rješenje;

- da je povodom prijedloga tužitelja za odgodu ovrhe u predmetu Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru pod posl. br. Ovr Ob- 35/2020 u pogledu iznosa od 12.700,00 kn, a koji iznos se odnosi na potraživanje za razdoblje od srpnja 2009. do svibnja 2017., Rješenjem Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru pod posl. br. Ovr Ob- 35/2020 od 8. rujna 2020. odgođena ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru pod posl. br. Ovr Ob- 35/2020 od 18. lipnja 2020. u dijelu u kojem je određena radi naplate glavne tražbine u iznosu od 12.700,00 kn do donošenja odluke o žalbi tužitelja protiv tog Rješenja o ovrsi;

- da je povodom žalbe tužene Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž Ovr Ob-65/2020 od 16. travnja 2021. ukinuto naprijed navedeno Rješenje Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru pod posl. br. Ovr Ob-35/2020 od 8. rujna 2020.;

- da je Zaključkom Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru pod posl. br. Ovr Ob-35/2020 od 2. rujna 2022. upućen tužitelj pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru pod posl. br. Ovr Ob-35/2020 od 18. lipnja 2020., a ispravljene Rješenjem istog poslovnog broja od 29. lipnja 2020., iz razloga što je nastupila zastara predmetne tražbine, a da je Rješenjem pod posl. br. Ovr Ob-35/2020 od 2. rujna 2022. odbijen prijedlog tužitelja za odgodom navedene ovrhe;

- da je pregledom Fininog Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom na dan 11. rujna 2022. utvrđeno da je tužena kao ovrhovoditeljica s računa tužitelja prisilno zaplijenila i naplatila u cijelosti tražbinu iz naprijed citiranog Rješenja o ovrsi u sveukupnom iznosu od 19.400,00 kn, a da su novčani prijenosi radi naplate uzdržavanja u korist tužene izvršeni 31. kolovoza 2020. i to u iznosu od 6.209,71 kn te 117,78 kn, 8. rujna 2020. u iznosu od 3.165,56 kn, te 9. rujna 2022. u iznosu od 9.906,95 kn.

8. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 u daljnjem tekstu OZ) određeno je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu, ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Člankom 52. st. 3. određeno je da ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga za žalbu ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovog članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

9. Odredbom članka 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu ZOO) određeno je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

10. Odredbom članka 233. stavka 1. ZOO određeno je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Stavkom 2. istog članka određeno je da međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće, da zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.

15. Sukladno odredbi članka 235. ZOO određeno je da zastara ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo.

11. Predmet spora u ovoj parnici jest zahtjev tužitelja za proglašenje djelomično nedopuštenom ovrhe koju je protiv njega pokrenula tuženica radi naplate uzdržavanja temeljem Presude Općinskog suda u Splitu pod posl. br. IIIP-292/2004 od 3. rujna 2004. Tužitelj je tužbu u ovom predmetu podnio sukladno odredbi čl. 52. st. 3. OZ, dakle utemeljio ju je na razlozima koje je istakao u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu u ovršnom postupku, odnosno istakao je prigovor zastare glede potraživanja tužene u ovršnom postupku.

12. Cijeneći sadržaj naprijed citiranih odredbi članka 226. i 233. ZOO, razvidnim proizlazi da potraživanje tužene s naslova uzdržavanja, a koje predstavlja povremenu tražbinu proisteklu iz sudske odluke i koja tražbina dospijeva ubuduće, zastarijeva u roku od tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja s tim da je sukladno odredbi članka 235. ZOO navedeno zastarijevanje moglo početi teći tek momentom stjecanja poslovne sposobnosti tužene, odnosno njenom punoljetnošću, kada je i prestala roditeljska skrb tužitelja, a što je u konkretnom slučaju bilo 24. prosinca 2011. Imajući u vidu okolnost da je tužena prijedlog za ovrhu kojim je zatražila prisilnu naplatu neplaćenih iznosa uzdržavanja za razdoblje od srpnja 2009. do zaključno s prosincem 2019., podnijela 1. lipnja 2020., to je pozivom na naprijed citirane odredbe čl. 226., 233. i 235. ZOO osnovan prigovor zastare glede potraživanja tužiteljice za razdoblje od srpnja 2009. do zaključno sa svibnjem 2017. (svako pojedino potraživanje dospijeva desetog dana u mjesecu za tekući mjesec sukladno presudi Općinskog suda u Splitu IIIP-292/2004 od 3. rujna 2004.), a koje potraživanje sukladno prijedlogu za ovrhu tužene sveukupno iznosi 1.685,58 eura. Slijedom navedenog, sud je osnovanim ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomično nedopuštenom ovrhe određene Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru pod posl. br. Ovr Ob-35/2020 od 18. lipnja 2020. koje je ispravljeno i dopunjeno Rješenjem istog suda i broja od 29. lipnja 2020., a radi naplate novčane tražbine tužene kao ovrhovoditeljice s naslova uzdržavanja i to u odnosu na iznos od 1.685,58 eura, a kako je to i odlučeno pod toč. I. izreke ove presude. Pri tom valja istaknuti da je sud neosnovanim ocijenio navode tužene kako je zastarni rok u konkretnom slučaju prekinut činjenicom što je tužitelj podmirio dio potraživanja tužiteljice s naslova uzdržavanja, a što da bi se moglo smatrati priznanjem duga od strane tužitelja na "posredan način", odnosno priznanje duga konkludentnim radnjama. Naime, za ostvarenje prekida tijeka zastarnog roka, što može biti učinjeno i konkludentnim radnjama, potrebno je priznanje kako osnove tražbine tako i visine te tražbine. Samo po sebi plaćanje jednog dijela duga, a do čega je došlo u ovom pravnom odnosu, ne može se smatrati priznanjem drugog dijela duga, tj. duga koji nije plaćen, pa s tim u vezi ne može se govoriti niti o prekidu zastarijevanja.

13. Odredbom članka 1111. stavka 1. ZOO određeno je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istog članka određeno je da obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

14. Odredbom članka 1115. ZOO određeno je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten, od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15. Imajući u vidu da je ovaj sud utvrdio kako je tužena iznos od 1.685,58 eura stekla bez pravne osnove u smislu članka 1111. stavka 3. ZOO, ista je primjenom stavka 1. istog članka dužna vratiti stečeni iznos te platiti zateznu kamatu od dana stjecanja primjenom članka 1115. ZOO budući da je po ocjeni ovog suda tužena nepošten stjecatelj, a sve s obzirom da je mogla znati kako je riječ o zastarjelom potraživanju, a koje prigovore je isticao i tužitelj u ovršnom postupku, međutim unatoč tome zatražila je provođenje ovrhe, odnosno prisilnu naplatu svog potraživanja. Sukladno navedenom, osnovan je tužbeni zahtjev i u dijelu kojim je zatražena isplata iznosa od 1.685,58 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 370,70 eura teku od 9. rujna 2020. pa do isplate, a na iznos od 1.314,88 eura od 10. rujna 2022. pa do isplate, a sve kako je to i odlučeno u toč. II. izreke ove presude.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), a tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku prema važećoj OT kako slijedi: za sastav tužbe 100 bodova, za pristup ročištu od 11. rujna 2023. 100 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 50 bodova, sveukupno dakle 250 bodova, a što pomnoženo s 15,00 kn koliko iznosi vrijednost boda sa zatraženim paušalom i PDV-om daje iznos od 622,14 eur, te uvećano za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 66,36 eur te sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 66,36 eur, sveukupno daje iznos od 754,86 eura, a na koji iznos teku i zatezne kamate od presuđenja pa do isplate po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Splitu 2. studenog 2023.

SUDAC

DUNJA RUMORA,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene

- u spis