Poslovni broj: UsI-1189/2023-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B.V., u Z., državljanina Republike Crne Gore, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik F.R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Z., OIB: …, radi odobrenja međunarodne zaštite, 2. studenoga 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I-217-03/21-06/1156, URBROJ: 511-01-212-22-16, od 3. ožujka 2023.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana, od dana dostave prijepisa ove presude, donese novu odluku po zahtjevu tužitelja.

III Nalaže se tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Z., OIB …, da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.865,62 Eura / 14.056,51 kunu. IV U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja i njegove malodobne djece D. i B. V., za odobrenjem međunarodne zaštite na teritoriju Republike Hrvatske, uz obrazloženje tuženika da u konkretnom nisu nađeni nikakvi dokazi koji bi ukazivali da će se tužitelj, povratkom u zemlju podrijetla, suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, s obzirom da je u postupku utvrđeno da je njegov strah od krvne osvete pripadnika kavačkog klana objektivno neutemeljen.

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tužitelj se, u svojoj tužbi, poziva na članke 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te ukazuje da pri donošenju osporenog rješenja tuženik nije uzeo u obzir okolnosti koje je naveo tužitelj, iz kojeg razloga je pogrešno zaključeno da prijetnja krvnom osvetom nije vjerodostojna. Ističe kako je nesporno da u Crnoj Gori postoji sukob kriminalnih skupina poznatih kao kavački i škaljarski klan te da je on u bliskom krvnom srodstvu sa vođama škaljarskog klana. Ukazuje i kako nije sporno da je upravo u ovim sukobima ubijen njegov stric V. V. i Š. R., kao osveta za smrt V. Mišljenja je kako postoje jasni dokazi da V. V. i Š. R., nisu ubijeni kao pripadnici kriminalnih organizacija, već kao članovi obitelji njihovih vođa. Dodaje kako se krvna osveta, u situacijama u kojima je ubojica nedostupan, izvršava nad njegovim najbližim rođakom, iz kojeg razloga postoji objektivno opravdan strah da mu prijeti smaknuće. Mišljenja je da olako shvaća činjenicu kako se radi o opasnim klanovima te da Crna Gora ne može pružiti zaštitu svojim građanima, posebno imajući na umu kako su brojne krvne osvete upravo počinjene na teritorije te države. Konačno navodi da tuženik nije na adekvatan način obrazložio svoje rješenje jer nije konkretizirao razloge odbijanja njegovog zahtjeva, već se samo poziva na zakonske odredbe bez podvođenja stanja pod iste. Predlaže Sudu da usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje, sve uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik, u svom odgovoru, navodi kako se tužitelj poziva na različite izvore, odnosno novinske članke, koje uz tužbu nije dostavio. Suprotno navodima tužbe smatra da je dostatno obrazložio osporeno rješenje, odnosno da je ispitao osnove svih tužiteljevih navoda kao i postojanje potencijalne zaštite za tužitelja i njegovu obitelj u zemlji podrijetla tužitelja i doveo ih u svezu s Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Mišljenja je kako je rezultat takvog podvođenja upravo odbijanje zahtjeva. Predlaže Sudu da odbije tužbu, iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

4. Sud je 24. svibnja 2023., 13. rujna 2023., 11. listopada 2023. i 25. listopada 2023., održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u prisutnosti opunomoćenika tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid te je radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja saslušao tužitelja osobno te izveo dokaz uvidom u spis tuženika i priložene isprave.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Prvotno Sud ponavlja kako je obrazloženjem osporenog rješenja i kao odlučan razlog odbijanja tužiteljevog zahtjeva navedeno da sukladno rezultatima provedenog postupka proizlazi kako strah tužitelja od osvete kavačkog klana nije objektivno utemeljen.

8. Stoga se u ovom sporu odlučnim uspostavlja odgovor na činjenično pitanje, da li postoji objektiviziran razlog zbog kojeg tužitelj pa i njegova malodobna djeca, kao nesporno osobe u krvnoj vezi s vođama škaljarskog klana, mogu osjećati strah od krvne osvete pripadnika drugog klana.

9. U potrebi za odgovorom na navedeno pitanje ovaj Sud je proveo saslušanje tužitelja na navedene okolnosti te je tužitelj u svom iskazu evidentiranom u raspravnom zapisniku od 11. listopada 2023. (list 41-43 zapisnika) naveo kako je njegova obitelj poznata u Crnoj Gori te da je nakon smrti njegovog oca brigu o njemu preuzeo njegov stric V., a koji je upravo ubijen po krvnoj osveti na pragu obiteljskog doma 2019. godine. Navodi kako je u Z. došao tijekom 2017. godine te da je njegov stric s njim ograničio komunikaciju, upravo iz razloga da ga ne dovodi u životnu opasnost. Iskazuje kako mu je bilo poznato da dijelovi njegove obitelji imaju vezu s kriminalnim klanovima, ali sa sigurnošću iskazuje kako njegov stric s klanovima nije imao nikakvu vezu. Ističe i kako postoji službeni dokument Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, SOCTA - 2021, a sukladno kojem je jasno navedeno da se sukob klanova proširio i na obitelji, što je sadržajno značenje krvne osvete. Navodi i kako mu je njegov bratić J., a koji je ubijen prošle godine u Istambulu, rekao da se kavački klan infiltrirao u MUP-a Crne Gore te da iz tog razloga tom tijelu ništa i ne prijavljuje, niti s tim tijelom na bilo koji način surađuje. Odgovarajući na upite tužitelj je iskazao kako su po njegovom saznanju pripadnici kavačkog klana i dana operativni te da predstavljaju ugrozu za njegov život. Dodaje kako je točno da je tijekom postupka koji je prethodio osporenom rješenju iznio neke netočne podatke, ali da je to učinio isključivo iz razloga da ne ugrozi članove obitelji pa i samog sebe.

10. Razmatrajući naprijed naveden iskaz tužitelja Sud istog uzima životnim, mogućim i vjerodostojnim.

11. Isto tako tijekom trajanja ovog spora tužitelj je u spis dostavio službeno izvješće Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore (Serious and Organised Crime Threat Assessment) SOCTA - 2021, a u kojem je na strani 19 tog dokumenta naznačeno „Evidentno je da je eskalacija sukoba između organizovanih kriminalnih grupa uslovila i promjenu modusa njihovog djelovanja, tako da se na meti suprotstavljenih organizovanih kriminalnih grupa nalazi sve veći broj lica, bez obzira na njihovu poziciju i ulogu, a u pojedinim slučajevima meta napada su i porodice članova suprotstavljenih OKG. Na ovaj način znatno se povećava broj lica – potencijalnih žrtava, što u velikoj mjeri i otežava aktivnosti organa za sprovođenje zakona na preduzimanju preventivnih mjera i radnji na spriječavanju izvršenja teških krivičnih djela.“

12. Sukladno navedenom izviješću, a koje izvješće je službena ocjena o postojanju ugroza djelovanjem organiziranih kriminalnih skupina, jasno je naznačeno da se sukob prelio na članove obitelji članova organiziranih kriminalnih skupina.

13. I izvan ovog u ovom predmetu nije sporno kako u Crnoj Gori postoje dva operativna kriminalna klana koji su u otvorenom sukobu te da je tužitelj bliski krvni srodnik ubijenih vođa jednog od tih klanova, odnosno i srodnik osoba s kojima su vođe rodbinski povezane, a za koje nije dokazano da bi bili članovi organiziranih kriminalnih skupina. Iz ovog razloga Sud, suprotno navodima tuženika, ocjenjuje kako postoji objektivna mogućnost da opisana situacija kod tužitelja, kako za sebe tako i za svoju malodobnu djecu, izazove strah od krvne osvete.

14. Člankom 44. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15. i 127/17.), propisano je da se sigurnom zemljom podrijetla smatra ona zemlja za koju se na temelju pravnog stanja, primjene propisa, kao i općih političkih okolnosti utvrdi da u njoj općenito dosljedno ne postoje djela proganjanja iz članka 23. ovoga Zakona niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu članka 21. stavka 2. ovoga Zakona, što se utvrđuje na temelju podataka o: relevantnim zakonima i propisima zemlje, kao i načinima na koji se primjenjuju, poštivanju prava i sloboda zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, osobito članka 15. stavka 2. Europske konvencije, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima te Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv torture i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja poštivanju načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (»non-refoulement«), primjeni učinkovitog pravnog lijeka (stavak 1.).

15. Ispunjenje uvjeta za primjenu instituta sigurne zemlje podrijetla utvrđuje se za svaki zahtjev zasebno. Zemlja navedena na listi sigurnih zemalja podrijetla može se smatrati sigurnom zemljom podrijetla u konkretnom slučaju samo ako je tražitelj: državljanin te zemlje ili je u toj zemlji imao prethodno boravište kao osoba bez državljanstva i nije vjerodostojno obrazložio zašto se ta zemlja podrijetla za njega ne može smatrati sigurnom zemljom podrijetla (stavak 5.).

16. Bez obzira na okolnost što se Republika Crna Gora, čiji je tužitelj državljanin, nalazi na Listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 45/16), tužitelj je jasno iskazao iz kojih razloga se Crna Gora za njega ne može smatrati sigurnom zemljom, iz kojeg razloga Sud zaključuje kako nije bilo osnove da tuženik odbije predmetni zahtjev. Sud smatra da je sukladno opisanom stanju tuženik bio u obvezi uzeti u obzir dokaze koje je tužitelj dostavio tijekom postupka koji je prethodio osporenom rješenju te analizirati podatke iz relevantnih međunarodnih izvora (upravo ovom presudom navedeni izvor SOCTA) o postojanju krvne osvete u Crnoj Gori.

17. Isto tako Sud nalazi kako je tuženik bio u obvezi i ocijeniti tužiteljev iskaz u dijelu stvarne ne mogućnosti učinkovite zaštitu državnih tijela Republike Crne Gore, a imajući na umu i dostupne podatke o eventualnim vezama pojedinih visokorangiranih dužnosnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Crne Gore sa škaljarskim klanom. Naime, proganjanje iz članka 20. i ozbiljnu nepravdu iz članka 21. Zakona mogu provoditi i nedržavni subjekti, ako se dokaže da državna tijela nisu u mogućnosti ili ne žele pružiti zaštitu od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde (članak 25. Zakona). Kod ocjene stanja u zemlji podrijetla nije dovoljno uzeti u obzir postojeći zakonodavni okvir, već je potrebno analizirati stvarno stanje te mogućnost i spremnost državnih tijela da u praksi pruže adekvatnu zaštitu tražitelju koji osnovano smatra da mu je život ugrožen, a prilikom utvrđivanja postoji li stvaran rizik da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti stanje na području s kojeg stranka dolazi, dovodeći ga u vezu s konkretnim okolnostima u kojima se stranka nalazi.

18. S obzirom na navedeno, sud ne može prihvatiti ni navode tuženika s rasprave održanim pred ovim sudom, a sukladno kojima se ukazuje da tužitelj po kriminalnim skupinama može biti ubijen i na teritoriju Republike Hrvatske, budući bi ovakva ocjena relativizirala međunarodnu zaštitu općenito.

19. Iz ovog razloga odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

20. Člankom 31. stavak 1. točka 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15.), propisano je da se supsidijarna zaštita neće priznati tražitelju koji ispunjava uvjete iz članka 21. ovoga Zakona, ako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske.

21. Člankom 41. Zakona o sigurnosnim provjerama (Narodne novine, broj 85/08. i 86/12.), propisano je da iznimno od članka 35. i 39. ovoga Zakona, kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u Republici Hrvatskoj i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno-obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.

22. Budući da u konkretnom postupanju ne postoji mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke izdano od nadležnih sigurnosno-obavještajnih agencija ovaj Sud nije mogao odlučivati u sporu pune jurisdikcije.

23. Stoga će u ponovnom postupanju tuženik pribaviti potrebno mišljenje sigurnosnih agencija te temeljem rezultata tog mišljenja i imajući na umu stavove i upute sadržane u ovoj presudi donijeti novu odluku o zahtjevu tužitelja.

24. Slijedom navedenoga, Sud osporeno rješenje nije mogao ocijeniti pravilnim i zakonitim, pa je na temelju ovlaštenja iz članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima poništio osporeno rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove odluke.

25. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora specificiranog njegovim troškovnikom od 10. listopada 2023. (list 136 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 79. Zakona o upravnim sporovima te na tbr. 23 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužitelj je na temelju tbr. 23. točke 1. Tarife, podnio zahtjev za sastav tužbe od 29. ožujka 2023., u iznosu od 250 bodova, na temelju tbr. 23. točke 1. Tarife, podnio zahtjev za sastav podneska od 25.svibnja 2023.., u iznosu od 250 bodova, te na temelju tbr. 23. točke 2. Tarife, podnio zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročišta održana 24. svibnja 2023., 13. rujna 2023., 11. listopada 2023., 25. listopada 2023., i naknadu troškova za pristup na ročište za objavu, u iznosu od po 250 bodova, a što ukupno, uz uvećanje od 25 postotnih poena poreza na dodanu vrijednost, iznosi 4.353,16 Eura, odnosno 32.798,88 kuna.

26. Člankom 79. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

27. Člankom 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

28. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je kao nezakonito poništeno rješenje tuženika te predmet vraćen na ponovno postupanje, Sud zaključuje kako je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužitelj potražuje svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.

29. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev za naknadu troškova sačinjenja tužbe, a kojom je iniciran spor koji je po tužitelja povoljno okončan, odnosno naknadu troškova pristupa na ročište po pozivu Suda, za dan 24. svibnja 2023. i 11. listopada 2023. iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki III izreke ove odluke.

30. Suprotno ovom Sud navodi kako podnesak tužitelja od 25. svibnja 2023., a kojim tužitelj dostavlja punomoć u predmetu, odnosno kojim poziva Sud da komunicira sa opunomoćenikom, a ne sa zamjenikom opunomoćenika na niti jedan način nije utjecao na odluku u ovom sporu. Isto tako ročište za raspravu koje je trebalo biti održano 13. rujna 2023., odgođeno je isključivo iz razloga što tužitelj osobno, a koji je taj dan trebao po sudu trebao biti saslušan, iako uredno pozvan nije pristupio, dok je ročište od 25. listopada određeno ponovno isključivo iz razloga što tužitelj u spis nije dostavio dokaz na kojeg se sam pozivao. Konačno Sud navodi da pristup na ročište za objavu presude po logici postupka ne može imati utjecaj na odluku koja se na tom ročištu objavljuje. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

Zagreb, 2. studenoga 2023.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I i II izreke ove presude žalba nije dopuštena. Protiv točaka III i IV izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude.