Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV

br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: 66 P-975/2019-43

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice I. K. Č., OIB ….,

iz D. M., P zastupane po pun. A. Š., odvjetnici iz V.,

protiv tuženika A. B. d.d., Z., S. OIB: ….,

zastupan po pun. D. P. iz O. društva K. i P. d.o.o.

Z., radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 10. listopada 2023., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a objavljene 31. listopada 2023.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 5140030242- 64000075335/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama zaključenog 28.04.2005. između tužiteljice I. K. Č. iz D. M., P. R. OIB …., kao

korisnice kredita i S. . d.d., pravnog prednika tuženika A. B. d.d.

Z., S. OIB:… kao kreditora koji je potvrđen

10.05.2005. po javnom bilježniku Z. Š. pod brojem OU-81/1-2005 i to:

- čl. 3. st. 1. t. 3. u dijelu koji glasi: „ a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju S. . d.d. O. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan

plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“;

- čl. 3.st. 1. t. 4. u dijelu koji glasi: „Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize S. . d.d. O. na dan

plaćanja“;

- čl. 3. st. 1. toč. 5. u cijelosti;

- čl. 4. st. 1. koji glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknade izmjene visine kamatne stope ( ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“.

II. N a l a ž e s e tuženiku A. B. d.d. Z., S. OIB …da tužiteljici I. K. Č. iz D. M., P. R. OIB … isplati po Ugovoru o kreditu br. 5140030242- 64000075335/2005

ukupan iznos od 5.522,49 € / 41.609,20 kn[1] zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate

po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.

siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to :

- na iznos od 50,79 eur/382,70 kn počev od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 101,30 eur/763,23 kn počev od 01.01.2011.do isplate,

- na iznos od 91,27 eur/687,65 kn počev od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 92,59 eur/697,60 kn počev od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 87,31 eur/657,82 kn počev od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 88,98 eur/669,64 kn počev od 01.05. 2011. do isplate,

- na iznos od 112,05 eur/844,27 kn počev od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 115,38 eur/869,32 kn počev od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 142,07 eur/1.070,40 kn počev od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 134,05 eur/1.009,97 kn počev od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 117,25 eur/883,41 kn počev od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 104,92 eur/790,49 kn počev od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 103,34 eur/778,64 kn počev od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 109,04 eur /821,57 kn počev od 01.01.2012.do isplate,

- na iznos od 114,31 eur/861,30 kn počev od 01.02.2012. do isplate,

- na iznos od 114,49 eur/862,60 kn počev od 01.03.2012. do isplate,

- na iznos od 111,35 eur/838,95 kn počev od 01.04.2012. do isplate,

- na iznos od 112,34 eur/846,42 kn počev od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 114,50 eur/862,67 kn počev od 01.06.2012. do isplate,

- na iznos od 112,65 eur/848,75 kn počev od 01.07.2012. do isplate,

- na iznos od 112,37 eur/848,66 kn počev od 01.08.2012. do isplate,

- na iznos od 110,23 eur/830,52 kn počev od 01.09.2012. do isplate,

- na iznos od 106,80 eur/804,70 kn počev od 01.10.2012. do isplate,

- na iznos od 110,90 eur/835,61 kn počev od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 112,85 eur/850,29 kn počev od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 112,15 eur/845,00 kn počev od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 104,90 eur/790,35 kn počev od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 109,79 eur/827,23 kn počev od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 111,58 eur/840,70 kn počev od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 108,91 eur/820,55 kn počev od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 102,40 eur/771,52 kn počev od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 98,83 eur/744,65 kn počev od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 101,94 eur/768,06 kn počev od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 104,88 eur/790,24 kn počev od 01.09.2013. do isplate,

- na iznos od 110,71 eur/834,14 kn počev od 01.10.2013. do isplate,

- na iznos od 104,93 eur/790,63 kn počev od 01.11.2013. do isplate,

- na iznos od 109,27 eur/823,28 kn počev od 01.12.2013. do isplate,

- na iznos od 110,06 eur/829,28 kn počev od 01.01.2014. do isplate,

- na iznos od 68,28 eur/514,43 kn počev od 01.02.2014. do isplate,

- na iznos od 70,37 eur/530,17 kn počev od 01.03.2014. do isplate,

- na iznos od 69,38 eur/522,72 kn počev od 01.04.2014. do isplate,

- na iznos od 66,95 eur/504,43 kn počev od 01.05.2014. do isplate,

- na iznos od 66,52 eur/501,23 kn počev od 01.06.2014. do isplate,

- na iznos od 66,55 eur/501,42 kn počev od 01.07.2014. do isplate,

- na iznos od 69,39 eur/522,80 kn počev od 01.08.2014. do isplate,

- na iznos od 72,71 eur/547,84 kn počev od 01.09.2014. do isplate,

- na iznos od 72,03 eur/542,71 kn počev od 01.10.2014. do isplate,

- na iznos od 73,49 eur/553,69 kn počev od 01.11.2014. do isplate,

- na iznos od 76,00 eur/572,64 kn počev od 01.12.2014. do isplate,

- na iznos od 74,73 eur/563,03 kn počev od 01.01.2015. do isplate,

- na iznos od 75,34 eur/567,66 kn počev od 01.02.2015. do isplate,

- na iznos od 75,34 eur/567,66 kn počev od 01.03.2015. do isplate,

- na iznos od 75,34 eur/567,66 kn počev od 01.04.2015. do isplate,

- na iznos od 75,34 eur/567,66 kn počev od 01.05.2015. do isplate,

- na iznos od 75,34 eur/567,66 kn počev od 01.06.2017. do isplate

- na iznos od 75,34 eur/567,66 kn počev od 01.07.2015. do isplate,

- na iznos od 75,34 eur/567,66 kn počev od 01.08.2015. do isplate,

- na iznos od 75,34 eur/567,66 kn počev od 01.09. 2015.do isplate, a sve u roku od 15

dana, dok se tužiteljica o d b i j a s preostalim dijelom zahtjeva u

ukupnom iznosu

od 1.690,83 € / 12.739,56 kn[2] sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 2,47 eur/18,62 kn počev od 01.09.2005. do isplate, - 2,35 eur/17,70 kn počev od 01.10.2005. do isplate, - 1,98 eur/14,91 kn počev od 01.11.2005.

do isplate, - 1,48 eur/11,17 kn počev od 01.12.2005. do isplate, - 8,65

eur/65,19 kn počev od 01.01.2006. do isplate,

- 15,64 eur/117,87 kn počev od 01.10.2007. do isplate, -

16,09 eur/121,25 kn počev od 01.11.2007. do isplate, - 15,66

eur/117,99 kn počev od 01.12.2007. do isplate, - 16,22

eur/122,19 kn počev od 01.01.2008. do isplate, - 16,46

eur/123,99 kn počev od 01.02.2008. do isplate, - 15,60

eur/117,54 kn počev od 01.03.2008. do isplate, - 16,85

eur/126,96 kn počev od 01.04.2008. do isplate, - 15,82

eur/119,16 kn počev od 01.05.2008. do isplate, - 16,17

eur/121,81 kn počev od 01.06.2008. do isplate, - 15,83

eur/119,26 kn počev od 01.07.2008. do isplate, - 15,98

eur/120,41 kn počev od 01.08.2008. do isplate, - 16,01

eur/120,65 kn počev od 01.09.2008. do isplate, - 15,69

eur/118,19 kn počev od 01.10.2008. do isplate,

- 20,67 eur/155,73 kn počev od 01.11. 2008. do isplate,

- 16,01 eur/120,62 kn počev od 01.12. 2008. do isplate,

- 38,38 eur/289,14 kn počev od 01. 01.2009. do isplate,

- 38,95 eur/293,46 kn počev od 01.02.2009. do isplate,

- 40,37 eur/304,20 kn počev od 01.03.2009. do isplate,

- 38,40 eur/289,30 kn počev od 01.04.2009. do isplate,

- 37,02 eur/278,91 kn počev od 01.05.2009. do isplate,

- 62,77 eur/472,97 kn počev od 01.06.2009. do isplate,

- 59,77 eur/450,36 kn počev od 01.07.2008. do isplate,

- 62,04 eur/467,43 kn počev od 01.08.2009. do isplate,

- 62,54 eur/471,22 kn počev od 01.09.2009. do isplate,

- 60,04 eur/452,34 kn počev od 01.10.2009. do isplate,

- 61,64 eur/464,39 kn počev od 01.11.2009. do isplate,

- 60,38 eur/454,95 kn počev od 01.12.2009. do isplate,

- 63,12 eur/475,55 kn počev od 01.01.2010. do isplate,

- 63,87 eur/481,24 kn počev od 01.02.2010. do isplate,

- 57,40 eur/432,49 kn počev od 01.03.2010. do isplate,

- 64,99 eur/489,63 kn počev od 01.04.2010. do isplate,

- 62,35 eur/469,76 kn počev od 01.05.2010. do isplate,

- 66,03 eur/497,47 kn počev od 01.06.2010. do isplate,

- 75,73 eur/570,59 kn počev od 01.07.2010. do isplate,

- 70,57 eur/531,69 kn počev od 01.08.2010. do isplate,

- 88,46 eur/666,53 kn počev od 01.09.2010. do isplate,

- 79,08 eur/595,84 kn počev od 01.10.2010. do isplate,

- 71,95 eur/542,10 kn počev od 01.11.2010. do isplate,

- 43,37 eur/326,79 kn počev od 01.12.2010. do isplate.

III. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 5140030250- 64000086388/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 02.05.2007. zaključenog između tužiteljice I. K. Č. iz D. M., P. R. OIB …, kao

korisnice kredita i S. . d.d., pravnog prednika tuženika A. B. d.d. Z., S. OIB ….. kao kreditora koji je potvrđen 09.05.

2007. po javnom bilježniku B. G. pod brojem OV-7118/07-1 i to:

- čl. 3. st. 1. t. 3. u dijelu koji glasi: „a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju S. . d.d. O. za devize na dan dospijeća, odnosno na

dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“;

- čl. 3. st. 1. t. 4. u dijelu koji glasi: „Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize S. d.d. O. na dan

plaćanja“;

- čl. 3. st. 1. t. 5. u cijelosti;

- čl. 4. st. 1. koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom ugovoru. Kaznena kamata: ukoliko korisnik kredita prestane primati osobna primanja putem tekućeg računa u S. . d.d. O., banka ima pravo povećati ugovorenu redovnu

kamatnu stopu, s sve prema važećoj odluci banke. Zahtjev za smanjenjem ili vraćanjem kamatne stope na prvobitno odobrenu kamatnu stopu moguće je podnijeti najranije po isteku roka od 6 mjeseci od dana kad je korisnik kredita počeo uredno primati svoja osobna primanja na tekući račun i nastavno neprekinutog urednog tekućeg računa u banci”.

IV. N a l a ž e s e tuženiku A. B. d.d. Z., S. OIB …. da tužiteljici I. K. Č. iz D. M., P. R. OIB …. isplati po Ugovoru o kreditu br. 5140030250- 64000086388/2007

ukupan iznos od 1.451,49 € / 10.936,22 kn[3] zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate

- na iznos od 34,14 eur/257,22 kn počev od 01.11.2013. do isplate,

- na iznos od 67,43 eur/508,07 kn počev od 01.12.2013. do isplate,

- na iznos od 68,10 eur/513,06 kn počev od 01.01.2014. do isplate,

- na iznos od 61,63 eur/464,34 kn počev od 01.02.2014. do isplate,

- na iznos od 62,91 eur/473,96 kn počev od 01.03.2014. do isplate,

- na iznos od 62,25 eur/469,02 kn počev od 01.04.2014. do isplate,

- na iznos od 60,98 eur/459,43 kn počev od 01.05.2014. do isplate,

- na iznos od 60,40 eur/455,09 kn počev od 01.06.2014. do isplate,

- na iznos od 60,65 eur/457,00 kn počev od 01.07.2014. do isplate,

- na iznos od 62,26 eur/469,07 kn počev od 01.08.2014. do isplate,

- na iznos od 63,89 eur/481,40 kn počev od 01.09.2014. do isplate,

- na iznos od 63,75 eur/480,31 kn počev od 01.10.2014. do isplate,

- na iznos od 64,57 eur/486,50 kn počev od 01.11.2014. do isplate,

- na iznos od 65,75 eur/495,40 kn počev od 01.12.2014. do isplate,

- na iznos od 65,27 eur/491,78 kn počev od 01.01.2015. do isplate,

- na iznos od 65,94 eur/496,82 kn počev od 01.02.2015. do isplate,

- na iznos od 65,94 eur/496,82 kn počev od 01.03.2015. do isplate,

- na iznos od 65,94 eur/496,82 kn počev od 01.04.2015. do isplate,

- na iznos od 65,94 eur/496,82 kn počev od 01.05.2015. do isplate,

- na iznos od 65,94 eur/496,82 kn počev od 01.06.2017. do isplate,

- na iznos od 65,94 eur/496,82 kn počev od 01.07.2015. do isplate,

- na iznos od 65,94 eur/496,82 kn počev od 01.08.2015. do isplate,

- na iznos od 65,94 eur/496,82 kn počev od 01.09.2015. do isplate, a sve u roku od 15

dana, dok se tužiteljica o d b i j a s preostalim dijelom zahtjeva u ukupnom iznosu od 3.290,94 € / 24.795,56 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 0,54 eur/4,06 kn počev od 01.10.2007. do isplate,

- 10,81 eur/81,45 kn počev od 01.11.2007. do isplate, -

11,10 eur/83,63 kn počev od 01.12.2007. do isplate, - 10,79

eur/81,28 kn počev od 01.12.2007. do isplate, - 11,10

eur/83,64 kn počev od 01.01.2008. do isplate,

- 11,20 eur/84,38 kn počev od 01.02.2008. do isplate,

- 11,21 eur/84,47 kn počev od 01.03.2008. do isplate,

- 13,26 eur/99,89 kn počev od 01.04.2008. do isplate,

- 10,65 eur/80,27 kn počev od 01.05.2008. do isplate,

- 10,84 eur/81,65 kn počev od 01.06.2008. do isplate,

- 10,57 eur/79,66 kn počev od 01.07.2008. do isplate,

- 10,63 eur/80,07 kn počev od 01.08.2008. do isplate,

- 10,60 eur/79,88 kn počev od 01.09.2008.do isplate,

- 10,35 eur/78,00 kn počev od 01.10.2008. do isplate,

- 21,54 eur/162,28 kn počev od 01.11.2008. do isplate,

- 12,16 eur/91,61 kn počev od 01.12.2008. do isplate,

- 26,45 eur/199,26 kn počev od 01.01.2009. do isplate,

- 27,89 eur/210,16 kn počev od 01.02.2009. do isplate,

- 28,62 eur/215,65 kn počev od 01.03.2009. do isplate,

- 26,89 eur/202,61 kn počev od 01.04.2009. do isplate,

- 26,64 eur/200,72 kn počev od 01.05.2009. do isplate,

- 28,47 eur/214,88 kn počev od 01.06.2009. do isplate,

- 26,06 eur/196,38 kn počev od 01.07.2008. do isplate,

- 26,92 eur/202,84 kn počev od 01.08.2009. do isplate,

- 28,74 eur/216,56 kn počev od 01.09.2009. do isplate,

- 27,70 eur/208,73 kn počev od 01.10.2009. do isplate,

- 26,69 eur/201,11 kn počev od 01.11.2009. do isplate,

- 29,02 eur/218,62 kn počev od 01.12.2009. do isplate,

- 31,22 eur/235,20 kn počev od 01.01.2010. do isplate,

- 35,52 eur/252,66 kn počev od 01.02.2010. do isplate,

- 32,93 eur/248,08 kn počev od 01.03.2010. do isplate,

- 36,83 eur/277,48 kn počev od 01.04.2010. do isplate,

- 35,82 eur/269,90 kn počev od 01.05.2010. do isplate,

- 37,78 eur/284,69 kn počev od 01.06.2010. do isplate,

- 45,51 eur/342,87 kn počev od 01.07.2010. do isplate,

- 43,04 eur/324,26 kn počev od 01.08.2010. do isplate,

- 52,03 eur/394,09 kn počev od 01.09.2010. do isplate,

- 47,42 eur/357,25 kn počev od 01.10.2010. do isplate,

- 43,74 eur/329,55 kn počev od 01.11.2010. do isplate,

- 54,92 eur/413,80 kn počev od 01.12.2010. do isplate,

- 60,31 eur/454,43 kn počev od 01.01.2011. do isplate,

- 55,34 eur/416,95 kn počev od 01.02.2011. do isplate,

- 56,07 eur/422,44 kn počev od 01.03.2011. do isplate,

- 52,50 eur/395,53 kn počev od 01.04.2011. do isplate,

- 53,60 eur/403,84 kn počev od 01.05.2011. do isplate,

- 65,74 eur/495,35 kn počev od 01.06.2011. do isplate,

- 67,45 eur/508,21 kn počev od 01.07.2011. do isplate,

- 80,90 eur/609,51 kn počev od 01.08.2011. do isplate,

- 76,02 eur/572,74 kn počev od 01.09.2011. do isplate,

- 68,41 eur/515,44 kn počev od 01.10.2011. do isplate,

- 65,41 eur/492,83 kn počev od 01.11.2011. do isplate,

- 64,59 eur/486,65 kn počev od 01.12.2011. do isplate,

- 67,31 eur/507,17 kn počev od 01.01.2012. do isplate,

- 70,31 eur/529,77 kn počev od 01.02.2012. do isplate,

- 70,44 eur/530,44 kn počev od 01.03.2012. do isplate,

- 68,52 eur/516,24 kn počev od 01.04.2012. do isplate,

- 69,28 eur/522,01 kn počev od 01.05.2012. do isplate,

- 70,41 eur/530,48 kn počev od 01.06.2012. do isplate,

- 69,20 eur/521,35 kn počev od 01.07.2012. do isplate,

- 69,30 eur/522,13 kn počev od 01.08.2012. do isplate,

- 68,18 eur/513,71 kn počev od 01.09.2012.do isplate,

- 66,11 eur/498,12 kn počev od 01.10.2012. do isplate,

- 68,63 eur/517,12 kn počev od 01.11.2012. do isplate,

- 69,55 eur/524,03 kn počev od 01.12.2012. do isplate,

- 69,18 eur/521,27 kn počev od 01.01.2013. do isplate,

- 55,68 eur/493,52 kn počev od 01.02.2013. do isplate,

- 68,05 eur/512,75 kn počev od 01.03.2013. do isplate,

- 68,64 eur/517,16 kn počev od 01.04.2013. do isplate,

- 67,49 eur/508,51 kn počev od 01.05.2013. do isplate,

- 64,10 eur/482,93 kn počev od 01.06.2013. do isplate,

- 61,99 eur/467,05 kn počev od 01.07.2013. do isplate,

- 63,86 eur/481,13 kn počev od 01.08.2013. do isplate,

- 65,14 eur/490,83 kn počev od 01.09.2013. do isplate,

- 68,43 eur/515,60 kn počev od 01.10.2013. do isplate,

- 32,48 eur/244,75 kn počev od 01.11.2013. do isplate,

V. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužitelja u st. II. i V. koji glasi:

"II./Utvrđuje se ništetnim Aneks uz ugovor o kreditu br. 5140030242- 64000075335/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava zaključen dana 20.05.2016.g. između tužiteljice kao korisnice kredita i S. . d.d. -pravnog prednika tuženika kao kreditora koji je potvrđen po javnom bilježniku B. G. pod brojem OV-3019/16, 20.05.2016. god.

V/ Utvrđuje se ništetnim Aneks uz ugovor o kreditu br. 5140030250- 64000086388/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključen dana

12.02.2016.g. između tužiteljice kao korisnice kredita i S. . d.d. -pravnog prednika tuženika kao kreditora koji je potvrđen po javnom bilježniku B. G.

pod brojem OV-1045/16, 12.02.2016. god."

VI. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I/Utvrđuju se ništetnima odredbe ugovora o kreditu broj: 5140030242- 64000075335/2005 zaključenog dana 28.04.2005. god. između tužiteljice I. K. Č. , dipl. ing. šumarstva, iz D. M., P. R. oib …, kao korisnice kredita i S. . d.d., pravnog prednika tuženika

A. B. d.d. Z., S. OIB:… kao kreditora koji

je potvrđen po javnom bilježniku Z. Š. 10.05. 2005. god. prod brojem OU-

81/1-2005 sa sporazumom o zasnivanju založnog prava zaključenim dana 30.06.2010.g. kako slijedi:

- čl. 3. st. 1. t. 3. u dijelu koji glasi: „ a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju S. .. d.d. O. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan

plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“, u t. 4. u dijelu koji glasi: „Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja“ toč. 5. cijelosti i

II./Nalaže se tuženoj A. B. d.d. Z., S. OIB:…. da tužiteljici I. K. Č. , dipl. ing. šumarstva, iz D. M., P. R. oib 95625720178, isplati:

- preplaćeni, a nepriznati, iznos kredita u iznosu od 5.552,49 eur/41.609,20 kn/zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog plaćenog a nepriznatog mjesečnog iznosa pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate sa zateznom kamatom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku petnaest dana, s tim što će tužiteljica urediti tužbeni zahtjev nakon pribave od tuženika potrebne dokumentacije i provedenog vještačenja, u roku koji sud odredi

- zatezne kamate na ukupno preplaćeni, priznati iznos od 1.690,83 eur/12.739,56 kn koje teku od dospijeća svakog pojedinog priznatog, plaćenog anuiteta po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g.,

a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate sa zateznom kamatom za svako polugodište,

uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku petnaest dana

- iznos razlike nedospjele glavnice kredita u iznosu od 1.760,26 eur/13.262,70 kn/ zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30.09.2015.g. do 31. prosinca 2015.god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate sa zateznom kamatom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku petnaest dana

III/ Utvrđuju se ništetnima odredbe ugovora o kreditu broj: 5140030250- 64000086388/2007 sa sporazumom o osiguranjku novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 02.05. 2007. god. zaključenog između tužiteljice I. K. Č. , dipl. ing. šumarstva, iz D. M., P. R. oib ….., kao korisnice kredita i S. . d.d., pravnog prednika tuženika A. B. d.d. Z., S. OIB:…. kao

kreditora koji je potvrđen po javnom bilježniku B. G. 09.05. 2007. god. prod brojem OV-7118/07-1 kako slijedi:

- čl. 3. st. 1. t. 3. u dijelu koji glasi: „ a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju S. .d.d. O. za devize na dan dospijeća, odnosno na dan

plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“, u t. 4. u dijelu koji glasi: „Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize S. . d.d. O. na dan plaćanja“ toč. 5. cijelosti i

- čl. 4. st. 1. koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutru. „Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom ugovoru.” „ Kaznena kamata: ukoliko korisnik kredita prestane primati osobna primanja putem tekućeg računa u S. . d.d. O., banka ima pravo povećati ugovorenu redovnu kamatnu

stopu, s sve prema važećoj odluci banke. Zahtjev za smanjenjem ili vraćanjem kamatne stope na prvobitno odobrenu kamatnu stopu moguće je podnijeti najranije po isteku roka od 6 mjeseci od dana kad je korisnik kredita počeo uredno primati svoja osobna primanja na tekući račun i nastavno neprekinutog urednog tekućeg računa u banci”

IV/Nalaže se tuženoj A. B. d.d. Z., S. OIB:… da tužiteljici I. K. Č. , dipl. ing. šumarstva, iz D. M., P. R. oib …., isplati:

- preplaćeni, a nepriznati, iznos kredita u iznosu od 1.451,49 eur/10.936,22 kn/zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog plaćenog a nepriznatog mjesečnog iznosa pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate sa zateznom kamatom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku petnaest dana, s tim što će tužiteljica urediti tužbeni zahtjev nakon pribave od tuženika potrebne dokumentacije i provedenog vještačenja, u roku koji sud odredi

- zatezne kamate na ukupno preplaćeni, priznati iznos kredita od 3.290,94 eur/24.795,56 kn/koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa plaćenog anuiteta po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31.srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate sa zateznom kamatom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku petnaest dana

- iznos razlike nedospjele glavnice kredita od 1.760,26 eur/13.262,70 kn/ zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30.09.2015.g. do 31. prosinca 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g.,

a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate sa zateznom kamatom za svako polugodište,

V/ Nalaže se tuženiku A. B. d.d. Z., S. OIB:….da tužiteljici I. K. Č. , dipl. ing. šumarstva iz D. M., P. R. oib …. nadoknadi prouzročeni parnični

trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

VII. N a l a ž e s e tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.393,72 € / 10.500,98 kn[4] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja tj. 31. listopada 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15

dana, dok se tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 1.598,29 € / 12.042,32 kn[5] o d b i j a.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa S. . d.d. O. kao pravnim prednikom tuženika, sklopila Ugovor o kreditu br. 5140030242- 64000075335/2005, koji je potvrđen po javnom bilježniku Z. Š. iz N.

dana 10.5.2005. pod br. OU-81/1-2005 na iznos od 70.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 240 mjeseci u jednakim mjesečnim obrocima, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF s dospijećem prvom dana u mjesecu i početnom kamatnom stopom od 4,90 % koju banka može mijenjati svojom odlukom i sukladno tome povećati mjesečnu ratu koja se obračunava u CHF i naplaćuje u kunama po važećem tečaju kreditora na dan plaćanja. Odredbom čl. 6. st.1. Ugovora tuženik je za sebe ugovorio nepripadno visoku naknadu u iznosu od 0,80 % od iznosa kredita koju je bila obvezna platiti jednokratno unaprijed. Kako je 30.9.2015. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) tuženik joj je ponudio konverziju kredita te su 20.5.2016. zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je tuženik na dan konverzije utvrdio obvezu u iznosu od 29.197,00 € koji je dužna vratiti do 2025. u jednakim mjesečnim obrocima. Utvrđena je i preplata po kreditu u iznosu od 10.997,02 kn na dan 30.09.2015. koja je korištena za namirenje jedne polovine budućih rata po kreditu dok ne bude iskorišten. Pristala je na konverziju zbog značajno povećane mjesečne obveze po ovom kreditu zbog nekontrolirano povećane kamatne stope i ugovorene valutne klauzule. Kredit je zatvorila novim kreditom prije ugovorenog roka tako da tuženik nije u cijelosti iskoristila preplatu radi otplate budućih rata kredita niti joj je ostatak vratila. Po izračunu iskorišteno je svega 3.716,35 kn pa razlika iznosi 7.280,67 kn.

1.1. Osim tog ugovora, sklopila je sa S. . još Ugovor o kreditu br. br. 5140030250-64000086388/2007, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je potvrđen po javnom bilježniku B. G. dana 09.5.2007. pod br. OV-7118/07 na iznos od 23.000,00

CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 10 godina u jednakim mjesečnim obrocima i početnom kamatnom stopom od 4,75 % koju banka može mijenjati svojom odlukom i sukladno tome povećati mjesečnu ratu koja se obračunava u CHF i naplaćuje u kunama po važećem tečaju kreditora na dan plaćanja. Osim navedenog ugovorena je naknada u iznosu od 1,20 % od odobrenog kredita koju je bila dužna platiti odjednom jednokratno kao i sve druge troškove vezane uz zaključenje i zatvaranje kredita. Isto tako, tuženik joj je ponudio konverziju kredita te su 12.6.2016. zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je tuženik na dan konverzije utvrdio obvezu u iznosu od 3.131,36 € koji je dužna vratiti do 01.06.2017. kao i visina preplate od 23.062,23 kn od kojeg je iznosa tuženik 12.627,23 kn zadržao za sebe uz obvezu da ga iskoristi za plaćanje budućih anuiteta do visine od 50 % anuiteta sve dok ne bude iskorišten, a preostali iznos od 10.435,00

kn koji joj je trebao biti vraćen, nije joj vraćen nikada. Iz istih razloga je pristala i na tu konverziju. Navela je da je i taj kredit u cijelosti otplatila.

1.2. Smatra da su ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i kao takve ništetne jer su dovele do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu kao potrošača.

Odredba o kamatnoj stopi je po svom sadržaju nerazumljiva i neodređena a tuženik ga nije obavijestio o svim rizicima potpisivanja ugovora s takvom klauzulom, nije mu predočio moguće i predvidive razloge eventualnog povećanja kamatne stope niti mu je kasnije, nakon to je jednostrano povećao kamatnu stopu, dostavio pokazatelje koji bi povećanje eventualno mogli opravdati. Isto tako nije mu objasnio rizike ugovaranja valutne klauzule u CHF tako da nije mogao čak ni pretpostaviti visinu obveze prema tuženiku po zaključenom kreditu. Prema odredbi čl. 269.st.2. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) činidba mora biti moguća, dopuštena, određena ili odrediva, a u konkretnom slučaju ne samo da nije bila određena nego nije bila ni odrediva.

1.3. Poziva se na odluke Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14-02 od 9.4.2015., Rev-2245/17-2 od 20.3.2018. te Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017 od 14.6.2018.

1.4. Budući je rješenjem Vrhovnog suda RH br. Rev-2868/2018 od 12.2.2019. zauzeto shvaćanje da korisnici kredita nisu izgubili pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredba ugovora o kreditu ništetne, traži da se zaključeni aneks ugovora o kreditu također proglasi ništetnim. Smatra da se radi o nevaljanom pravnom poslu jer je odredbom čl. 326. Zakona o obveznim odnosima izričito određeno da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a u konkretnom slučaju ponudom dodatka ugovoru o kreditu tuženik nastoji osnažiti ništetan pravni posao. Navodi da ni na koji način nije sudjelovala ili mogla sudjelovati u kreiranju sadržaja spornog akta jer joj je Aneks ponuđen po principu "uzmi ili ostavi". Nije bilo pregovaranja među strankama oko sadržaja ugovora, oko visine iznosa utvrđenih konverzijom, oko visine kamatnih stopa koje je tuženik primijenio kod izračuna ostatka duga, visine kamatne stope predviđene dodatkom. Nije se pregovaralo ni o kamatama na preplaćene iznose i nisu mu prezentirane ranije odluke o kamatnim stopama koje su primijenjene kod konverzije itd. Ona se ponovno kao potrošač stavlja u neravnopravan položaj, a tuženikovo postupanje očito je protivno osnovnim načelima obveznih odnosa iz čl. 2. 3., 4., 5., 6., 7., 8. i 10. Zakona o obveznim odnosima.

1.5. Prijepori i točnost izračuna konverzije koji joj nije prezentiran na način da bi ga kao prosječan potrošač morao razumjeti. Smatra da je preplata u trenutku konverzije bila veća, a glavnica manja od one naznačene u Aneksu. Kako ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavila točno određeni tužbeni zahtjev, tužbeni zahtjev će specificirati nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

1.6. Pozivajući se na odredbe čl. 269., 270., 232. u svezi čl. 1111., čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima te čl. 186 b. i 502.c. ZPP-a kao i čl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača, predlaže da sud usvoji tužbu i postavljen tužbeni zahtjev od 7.6.2019.

(list spisa 1-5), a ukoliko ne usvoji taj zahtjev da sud sukladno čl. 188.st.1. ZPP-a usvoji drugi supsidijarni tužbeni zahtjev.

2. Tužiteljica je nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u podnesku od 07.08.2023. (list spisa 678-687) konačno specificirala tužbeni zahtjev.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 29. srpnja 2019. i tijekom postupka u cijelosti prijepori osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva te navodi da nije prijeporno kako je s tužiteljicom sklopio predmetni ugovor o kreditu. Tužiteljica je predmetne ugovore izmijenila u dijelu valute obveze i kamatne stope, sklapanjem aneksa uz ugovor o kreditu. Navodi da je bio obvezan ponuditi tužiteljici sklapanje predmetnih Aneksa sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15). te da je tužiteljica sklapanjem Aneksa u cijelosti izmijenila odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu člankom 3. Aneksa ugovora o kreditu. Aneks se primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno a što proizlazi iz otplatnih planova koje je tužiteljica primila uz Aneks gdje je obračunata konverzija ugovora o kreditu na temelju izmijenjenih odredbi. Tako je visina otplate anuiteta (glavnica i kamata) određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR valuti i to od početka otplate ugovora o kreditu. Smatra da je za cijelo vrijeme trajanja ugovora obveza po promjenjivoj kamatnoj stopi i dalje odrediva ali se ista mijenja u odnosu na promjenu EURIBOR na tržištu a ne u odnosu na valutu. Tužiteljica sklapanjem ugovora o konverziji nema pravni interes za vođenje parnice kao i pravni osnov za zahtijevanje bilo kakve isplate. Ističe prigovor zastare te predlaže sudu da tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.

4. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da je pravni prednik tuženika S. . d.d. O. s tužiteljicom sklopio

Ugovor o kreditu br. 5140030242-64000075335/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, koji je potvrđen po javnom bilježniku Z. Š. iz N. dana 10.5.2005. pod br. OU-81/1-2005 na

iznos od 70.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate od 240 mjeseci uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,90 %, za adaptaciju kuće;

- da je pravni prednik tuženika S. .d.d. O. s tužiteljicom sklopio i

Ugovor o kreditu br. 5140030250-64000086388/2007, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji je potvrđen po javnom bilježniku B. G. dana 09.5.2007. pod br. OV-7118/07 na iznos od 23.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate od 10 godina uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,40 %, za dovršenje kuće;

- da je tužiteljica s prednikom tuženika H. A. A. B. zaključila 20.05.2016.

Aneks uz Ugovor o kreditu br. 5140030242-64000075335/2005, a kojim je utvrđeno da preplata na dan 30.09.2015. iznosi 10.997,02 kn;

- da je tužiteljica s prednikom tuženika H. A. A. B. zaključila 12.02.2016.

Aneks uz Ugovor o kreditu br. 5140030250-64000086388/2007, a kojim je utvrđeno da preplata na dan 30.09.2015. iznosi 23.062,23 kn;

- da je u obavijesti o provedenoj konverziji (list spisa 94) utvrđeno da je konačni saldo preplate iz postupka konverzije na dan provođenja konverzije 24.05.2016. iznosio 12.739,56 kn za Ugovor o kreditu br. 5140030242-64000075335/2005;

- da je u obavijesti o provedenoj konverziji (list spisa 99) utvrđeno da je konačni saldo preplate iz postupka konverzije na dan provođenja konverzije 26.02.2016. iznosio 24.795,56 kn za Ugovor o kreditu br. 5140030250-64000086388/2007.

5. Među strankama je prijeporno i to:

- da li su ništetne odredbe čl. 3. st. 1. toč. 4. i 5. i čl. 4. st.1. navedenih Ugovora o kreditu;

- da li tužiteljica ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi, a s obzirom da su između stranaka zaključeni Aneksi uz Ugovor o kreditu;

- da li je osnovan prigovor zastare potraživanja na strani tuženika kao i prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika.

6. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke Sanjicu Knežević, Štreficu Hendrih i tužiteljicu te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

7. Svjedokinja S. K. iskazala je da je zaposlenica bivše S.

. koju je naslijedila H. A. A. B. a tu banku sadašnja A. B.. U

početku je radila u N. od 2004. do 2009., a nakon toga se preselila u O. gdje radi do danas. Radila je na poslovima osobnog bankara kao i na poslovima pripremanja kreditnih prijedloga te komunikacije s klijentima vezano za kredite. Ne poznaje tužiteljicu i ne sjeća se da li ju je vidjela. Nema saznanja kakav je ugovor zaključila tužiteljica s bankom, ni kada, ni u kojem iznosu niti da li je s njom obavljala bilo kakav razgovor vezano za njezin kredit. Ne zna niti da li je ona u banci sklapala i aneks ugovora. Jedino zna općenito kako su kao djelatnici razgovarali s klijentima vezano za podizanje kredita. Zna da su u ponudi bili stambeni krediti, gotovinski krediti i neki drugi. Stambeni krediti su bili u CHF i u eurima dok kunske kredite u to vrijeme nisu ni imali. Kada bi klijent došao u njihovu banku ponudili su mu kredite koje je banka u to vrijeme imala na raspolaganju. Nije nikada klijentima sugerirala koji kredit da podižu, u CHF ili eurima i to su oni odlučivali sami. Objašnjavala je svojim klijentima da ukoliko je ugovorena promjenjiva kamatna stopa da te rate mogu biti povećane s obzirom na postojeću valutnu klauzulu i da rata nije fiksna. Zna da su rate kredita bile manje u CHF u odnosu na kredite u eurima jer je kamatna stopa u odnosu na CHF bila manja i povoljnija za klijente. Kada se klijent odluči za kredit referent bi sastavljao kreditni prijedlog i prikupljala se potrebna dokumentacija vezano za mogućnost plaćanja kredita i drugih uvjeta. Nakon toga svaki budući ugovor je bio pripreman na kreditnom odboru i kada je bio odobren klijent bi ugovore ovjeravao kod javnog bilježnika i vraćao u banku. Ne sjeća se da li je s klijentom komentirala svaki članak sačinjenog ugovora ali klijent je mogao taj ugovor pročitati i mogao je odustati od ugovora ukoliko mu sadržaj nije odgovarao. Nakon ovjere ugovora klijent je ugovore vraćao u banku i kredit bi mu bio isplaćen. Poznato joj je da su rate kredita u odnosu na kredite u CHF klijentima bile dosta povećane. Ne može se sjetiti da li je netko od klijenata došao u banku i negodovao zbog znatnog povećanja rata kredita, ali pretpostavlja da je banka slala obavijesti o povećanim ratama kredita. Sjeća se da su rađeni aneksi ugovora vezano za takve ugovore. Navela je da se ne može sjetiti što je konkretno govorila vezano za promjenjivu kamatnu stopu i valutu u CHF. Misli da je banka određivala u bitnome sadržaj ugovor, ali primjerice klijent je mogao birati ovisno o njegovoj kreditnoj sposobnosti, vrijeme trajanja otplate kredita. Visina kredita je bila određivana u odnosu na klijentove sposobnosti u odnosu na plaću kao i sredstva osiguranja. Računale su se i postojeće obveze klijenta.

8. Svjedokinja Š. H. iskazala je da je u mirovini, a inače je radila 32

godine u bivšoj S. . koju je naslijedila H. A. A. B., a nakon

toga tu banku sadašnja A. B.. Radila je na svim poslovima a u zadnje vrijeme pred mirovinu na poslovima vezano za kredite. Tužiteljicu poznaje kao klijenta banke jer je dolazila u poslovnicu u Našicama. U vrijeme kada su se izdavali krediti u CHF nije radila na kreditima. Obavljala je poslove voditelja šaltera. Koliko joj je poznato tužiteljica je sklopila u njihovoj poslovnici dva ugovora, ali ne zna na koji iznos kredita, a koliko se sjeća misli da su bili stambeni krediti. Nije obrađivala tužiteljicu kao klijenta vezano za kredite i nije joj poznato da li je tužiteljica sklapala anekse ugovora. Jedino što joj je poznato vezano za podizanje kredita i anekse naše ispostave i tužiteljice je to da je bila potpisnica, ali ne zna da li ugovora ili aneksa. Zna jedino da je tužiteljica dolazila u poslovnicu vezano za konverziju ugovora iz CHF u euro. Ne sjeća se da li je tužiteljici objašnjavala sadržaj ugovora o konverziji niti ima saznanja koliko je takvih ugovora u poslovnici tuženika tužiteljica zaključila. Nema nikakvih konkretnih saznanja vezano ni za sadržaj ugovora a ni konverzije vezano za jedan ili više ugovora. Inače općenita je bila praksa da se s klijentom pregovara o vrsti, visini, osiguranju kredita pod uvjetima banke. Sve što su prenosili klijentima dobivali su podatke i upute isključivo od banke. Ništa nisu mogli kao djelatnici banke odlučivati na osobnoj razini. Ne sjeća se da li su djelatnici na kreditima objašnjavali klijentima rizike i posljedice dizanja kredita u CHF. Upute od banke koje su dobivali bili su u stvari uvjeti pod kojima se može ostvariti kredit vezano za valutu, iznos i osiguranje. Djelatnici koji su radili na kreditima nisu postupali mimo uputa koje su dobivali od banke prema klijentima. Uglavnom ugovore je sačinjavala banka kao i anekse ugovora.

9. Tužiteljica I. K. Č., ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazala je da je sklopila dva ugovora u P. u N. u bivšoj

S. .. Istu banku je naslijedila H. A. A. B., a nakon toga tu

banku A. B.. Pokušala je podići kredit u P. d.d., ali nije uspjela pa se nakon toga obratila poslovnici S. u N. kod koje je ispunjavala uvjete za

kredit. U to vrijeme je bila na porodiljnom dopustu i primala je naknadu na ime porodiljnog dopusta. Kada je došla na razgovor vezano za podizanje kredita za adaptaciju kuće, rečeno joj je da može ostvariti kredit ali jedino u CHF. Bio joj je potreban kredit od 70.000 CHF u protuvrijednosti 45.000,00 €. Pristala je na to, a razgovor je obavljala s djelatnikom A. S.. Pribavila je podatke o primanjima

i popunila zahtjev i rečeno joj je da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi a što je bilo vidljivo iz ugovora. Nije joj nuđen nikakav drugi kredit. Banka je sačinila ugovor i djelatnik joj nije objašnjavao pojedinačno sadržaj ugovora ni rizike vezano za taj kredit u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i tečaj valute. Nitko joj nije rekao da HNB ne štiti tečaj CHF u odnosu na kune kao što to čini prema EURU. Inače poznat joj je pojam promjenjive kamatne stope. Pročitala je ugovor i odnijela ga na ovjeru kod javnog bilježnika koji joj je samo ovjerio potpise i rekao da se radi o hipotekarnom kreditu i da bude uredan platiša. Nije joj tumačio nikakve rizike vezano za promjenjivu kamatnu stopu i tečaj CHF. Početna rata kredita joj je bila oko 2.000,00 kn a poslije je taj iznos drastično povećan. Napominje da joj je banka poslala obavijesti vezano za promjenu iznosa rate ali ju nije upozorila da ima pravo na prigovor u odnosu na promjenu kamatne stope. Uredno je otplaćivala taj kredit. Ne bi uopće ostvarivala uvjete za kredit da joj je povećana rata bila početna rata tog kredita. Za taj kredit sklopila je aneks ugovora 2016. i to isključivo po uvjetima banke po principu uzmi ili ostavi. Iznos po aneksu koji su joj priznali nije joj vraćen već joj je uračunat u slijedećih deset anuiteta kredita. Taj prvi kredit koji je konvertiran je zatvorila na način da je podigla u istoj banci kunski kredit od 207.000,00 kn s fiksnom kamatnom stopom i otplatila ga u cijelosti 30.09.2023. U vrijeme provođenja vještačenja u ovom predmetu taj kredit je još uvijek otplaćivala. Dodala je da je kod iste banke u istoj poslovnici na isti način i pod istim uvjetima sklopila još jedan ugovor o kreditu bez depozita 2007. u iznosu od 23.000 CHF za dovršenje kuće. I za taj kredit je pregovarala s djelatnikom banke A.

S.. Na isti način je ugovor i ovjerila kod javnog bilježnika B. G. u

Našicama. Ni za taj kredit joj djelatnik banke nije objašnjavao rizike kao ni javni bilježnik. Od 2009. i po tom kreditu su joj se rate zbog tečaja i promjenjive kamatne stope drastično povećale na isti način kao i za prvi kredit i ne bi ispunjavala uvjete da joj je početna rata bila kao povećana. I za taj ugovor je također sklopila aneks ugovora na isti način kako je spomenula kod prvog kredita. Po tom aneksu joj je banka trebala vratiti veći iznos novca nego što sam je morala otplatiti preostali dio kredita. Naime, banka joj je trebala nakon konverzije i preostalog dijela neotplaćenog kredita isplatiti 12.627,23 kn, a što nisu učinili, a o tome dokaz nema jer taj novac nije ni primila. I taj kredit je otplaćen s umanjenim iznosom koji joj je priznala banka konverzijom, ali ne u iznosu koji su joj u stvarnosti trebali priznati. Ne bi podizala ni prvi ni drugi kredit u CHF da je znala da će joj drastično porasti rate kredita, a što je utjecalo na njen obiteljski život. Inače klijent je bivše S. ., pravne sljednice te banke H. A.

A. B. i sadašnje A. . koja je naslijedila tu banku jer je cijelo vrijeme po podignutim kreditima njima otplaćivala rate kredita. Napomenula je da joj je poznat pojam promjenjiva kamatna stopa ali joj nitko iz banke nije rekao da će nekoliko puta godišnje rasti kamata a istovremeno i tečaj što je uzrokovalo drastično povećanje mjesečnih anuiteta po oba kredita. Nikako nije mogla utjecati na sadržaj ugovora i anekse i sve je to sačinjavano isključivo po uvjetima banke a ona je mogla utjecati samo na iznos podignutog kredita, rok otplate i sredstvo osiguranja po tim kreditima, a to su nekretnine roditelja njenog supruga. Kredit je podizala isključivo kao fizička osoba za obiteljsku kuću u kojoj živi, a kuća nije iznajmljivana nikakvim osobama.

10. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještakinje L. B. zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da je tužiteljica u promatranom periodu sukladno zaključenom ugovoru o kreditu br. 5140030242-64000075335/2005 zbog promjena kamatne stope i tečaja za CHF u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete, platila više po osnovi promjene kamatnih stopa ukupno 19.417,54 kn, a po osnovi tečajne razlike ukupno 34.931,22 kn, odn. ukupna preplata iznosi 54.348,74 kn. Tuženik je sukladno obavijesti o provedenoj konverziji tužiteljici priznao preplatu u iznosu od 12.739,56 kn (list 94 spisa) pa je preplata koju je tuženik priznao tužiteljici manja od izračunate preplate po kreditu tužiteljice za 41.609,20 kn. Isto tako tužiteljica je u promatranom periodu sukladno zaključenom ugovoru o kreditu br. 5140030250-64000086388/2007 zbog promjena kamatne stope i tečaja za CHF u odnosu na prvobitno ugovorene uvjete, platila više po osnovi promjene kamatnih stopa ukupno 8.499,61 kn, a po osnovi tečajne razlike ukupno 27.232,16 kn, odn. ukupna preplata iznosi 35.731,77 kn. Tuženik je sukladno obavijesti o provedenoj konverziji tužiteljici priznao preplatu u iznosu od 24.795,56 kn (list 99 spisa) pa je preplata koju je tuženik priznao tužiteljici manja od izračunate preplate po kreditu tužiteljice za 10.936,22 kn.

11. Tužiteljica je u podnesku od 07. listopada 2021. prigovorila tvrdnji vještakinje na 14 stranici da joj je za 1. kredit na dan 30.09.1915.g. priznata preplata u iznosu od 12.739,56 kn jer se uvidom u Aneks ugovora (sporazum o konverziji) može utvrditi da joj je tuženik aneksom utvrdio i priznao preplatu kredita u iznosu svega 10.997,02 kn, što bi značilo da razlika između utvrđene preplate kredita po osnovu kamatne stope i valutne klauzule i iznosa priznatog konverzijom iznosi 43.351,74 kn, a ne kako je u nalazu navedeno 41.609,20 kn (54.348,76 -10.997,02 kn =43.351,74 kn). Osim toga, u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je nakon zaključenja Aneksa ugovora o kreditu, odnosno sporazuma o konverziji za otplatu kredita priznato 10.997,02 kn, a iskorišteno je svega 3.716,35 kn. Iz nalaza i mišljenja nije vidljivo da li je tuženik od konverzije pa do zatvaranja kredita „iskoristio” ukupno priznati iznos preplate ili eventualno postoji neiskorištena razlika od 7.280,66 kn pa se u tom smislu predlaže dopuna nalaza i mišljenja. Vještak treba odgovoriti da li je ukupno Aneksom priznati iznos preplate iskorišten za otplatu kredita. Isto tako prigovara nalazu i mišljenju u dijelu gdje se tvrdi da konverzijom priznata razlika za 2. kredit iznosi 24.795,56 kn. Uvidom u Aneks ugovora može se utvrditi da joj je tuženik priznao razliku u iznosu od 23.062,23 kn od čega je iznos od 12.627,23 kn iskorišten za otplatu kredita a preostali iznos od 10.435,00 kn trebao joj je biti vraćen no tuženik joj taj iznos nije vratio.

11.1. Navela je kako nema primjedbi na izračun vještaka na stranicama 15-21. i 34-39 jer je isti matematički točan no smatra potrebnim ukazati na činjenicu da je taj izračun bio nepotreban jer stranke nisu zaključile Ugovor o kreditu u kunama niti su ugovorile kamatnu stopu i visini kamatne stope na kunske kredite. Da li je ili nije preplatila kredite na temelju ništetnih odredbi moguće je utvrditi primjenom jedino poznatih parametara a to su početno ugovorena kamatna stopa i tečaj ništetne valute

CHF u vrijeme zaključenja ništetnog ugovora.

12. Tuženik u podnesku od 18.10.2021. ističe da je vještak potvrdio da je konverzija ispravno provedena što predstavlja odlučnu činjenicu u ovom postupku, budući da se pravni interes tužiteljice, kako je navedeno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. može priznati tek u slučaju onih konverzija koje nisu provedene suglasno strogim odredbama tog Zakona.

12.1. Osim toga ističe kako je potrebno uzeti u obzir da je predmet ovog spora navodna ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli, sadržanih u ugovorima o kreditu sklopljenima između tužiteljice i S.

d.d. O.. Naime, točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u

Zagrebu posl.br. P – 1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., povreda kolektivnih interesa i prava potrošača glede ništetnosti spornih ugovornih odredbi utvrđena je u odnosu na

H. A. – A. – B. d.d. Z. i na ugovore o kreditu koje je ta banka sklapala u razdoblju od 1. lipnja 2004.g., odnosno od 10. rujna 2003.g. pa do 31. prosinca 2008.g. 23. Dakle, iz izreke pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača jasno proizlazi kako se utvrđenja glede ništetnosti dijela ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli odnose isključivo na ugovore o kreditu koje je u razdoblju navedenom u toj presudi sklapala H. A.-A.-B. d.d. i ne odnose se na ugovore koje je u tom razdoblju sklapala S. d.d. O. koja je samostalni pravni subjekt.

13. Vještakinja je u podnesku od 29.10.2021. na prigovore tužiteljice navela da je tuženik sukladno obavijesti o provedenoj konverziji 1. ugovora tužiteljici priznao preplatu u iznosu od 12.739,56 kn (list 94 spisa). To znači da je tužiteljici u prijelaznom razdoblju priznata dodatna preplata, a o čemu je tuženik po provedbi Aneksa u poslovnim knjigama Banke, obavijestio tužiteljicu. Isto tako, a vezano za 2. kredit, na str. 33 nalaza i mišljenja navela je da je tuženik sukladno obavijesti o provedenoj konverziji tužiteljici priznao preplatu u iznosu od 24.795,56 kn (list 99 spisa).

13.1. Ističe kako zadatak vještaka nije bio utvrđivati iskorištenje utvrđene preplate i otplate kredita nakon zaključenog ugovora o konverziji, već je zadatak bio utvrđivanje preplate do konverzije, a u spisu nisu priloženi dokumenti iz kojih bi to bilo moguće utvrditi.

13.2. Navela je da su ostale primjedbe pravne naravi i da se na iste ne može očitovati i ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja od 10.8.2021.

14. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje te očitovanje vještakinje jer su isti dani po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.

15. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, navode iz odgovora na tužbu, iskaz svjedoka S. K., Š. H., tužiteljice, materijalnu

dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra djelomično osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice, opisan kao u izreci presude.

16. Sadržaj oba Ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i tuženika nije prijeporan, prijeporna je odredba čl. 3. st.1. toč.4. i 5. Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula CHF – švicarski franak i odredba čl. 4.st.1. kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Upravo taj dio gdje se promjenjiva redovna kamatna stopa određuje u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora sud nalazi nepoštenom i nejasnom i stoga ništetnom. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne, tj. bio je ovisan o novcu potrebnom za adaptaciju i dovršenje kuće pa je banka u konkretnom slučaju banka jača strana koja određuje pravila igre tako i promjenjivu kamatnu stopu sukladno vlastitoj odluci na koju korisnik kredita nema nikakvog utjecaja. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da ugovor o kreditu precizno utvrde, način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope, ne daju bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Uz to ta promjenjivost je izrazito nepoštena, bez jasnih parametara jer je nejasna prosječnom potrošaču odnosno korisniku kredita obzirom da nije naznačeno jasno kako je to naznačeno za visinu kamate koja je određena na dan sklapanja ugovora po 1. kreditu iznosila 4,90 %, a po

2. kreditu iznosila 4,75 % godišnje, dekurzivno, pa je tako banka mogla jasno naznačiti do kojih granica može ići promjenjiva kamatna stopa, a ne koristiti se visokom stručnom terminologijom nerazumljivom prosječnom građaninu, korisniku kredita, bez stručnih uputstava što to znači i kakve su posljedice za iste. Jedina zaštićena strana u predmetnom ugovoru je banka, ovdje tuženik jer kamatna stopa ovisi o njezinom poslovanju, tržištu što je također moglo biti naznačeno s gornjom granicom kamata, iako je nelogično da banka kao institucija koja posluje s novcem i svoje poslovanje bazira na zaradi, i to nije prijeporno, no prijeporan je rizik koji prebacuje na teret klijenta.

17. Nije prijeporno da naša pravna regulativa poznaje i priznaje promjenjivu kamatnu stopu no ista mora biti razumljiva i određena parametrima, kvalitativno i kvantitativno razrađena uzročno posljedična veza kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, kao i određenje razdoblja za donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope, koji će biti razumljivi korisnicima kredita kako ne bi došli u poziciju da samo mogu primiti obavijest o Odluci banke bez da na nju mogu reagirati i o istom pregovarati.

18. Prema odredbi čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, dalje ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako,

suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje odredba čl. 49. ZZP-a/2014, tuženik tu činjenicu nije uopće dokazivao.

19. Ni odredbe ZZP-a ni Zakona o obveznim odnosima ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja.

20. U čl. 4. ZOO-a samo je propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

21. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese druge strane, vodeći pri tome računa u smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja uzima se u obzir kako bi se ponašao prosječan čovjek, s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik, s druge strane.

22. Samo nepostojanje propisa, koji nalažu bankama da se u ugovor o kreditu precizno utvrde uvjeti promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju, ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze dužnika. Upravo u tome se i ogleda primijena načela savjesnosti i poštenja sklapanja dvostranih ugovora. Koristeći tu činjenicu banka je nametnula tužiteljici ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

23. Odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/17, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

24. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

25. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

26. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

27. Prema odredbama čl. 81. ZZP/2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

28. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015.g. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

29. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je u odnosu na ovdje tuženika da je tamo "petotužena H. A

a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene H. A.-A. B. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora petotužena H. A.-A. B. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotužene H. A.-A. B. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate. T. je

imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time petotužena H. A.-A. B. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg

Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. g. do 06.08.2007.g. i to čl. 81., 82. 90., a od 07.08. 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.".

30. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.

31. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018.g. u toč. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. srpnja 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da je između ostalih V-tuženik A. bank d.d. (ranije H. A. A. d.d. Z.

pravni prednik tuženika i pravni sljednik S. d.d.), u razdoblju od 01. lipnja 2004.g. do 01. srpnja 2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

32. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

33. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanja kamata, tako i po osnovi dizanja tečaja od strane banke pa su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru.

34. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020.

35. Stoga činjenica da je prijeporni ugovor raskinut i da je sklopljen Sporazum o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013.

36. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužiteljica oštećena, pripada joj pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud djelomično usvojio specificirani tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude.

37. Sud ne prihvaća navode tuženika da tužiteljica nema pravni interes za vođenje ovog postupka jer prihvaća navode tužiteljice da sukladno revizijskoj odluci VSRH br. Rev-2221/18 od 03.09.2019. nije isključio postojanje pravnog interesa za traženje deklaratorne zaštite korisnika konvertiranih kredita s obzirom da pravo na utvrđenje ništetnosti ne zastarijeva.

38. Osim toga, sud ne prihvaća niti prigovor tuženika preinaci tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je već u prvo postavljenom tužbenom zahtjevu naveo da će konačni zahtijevani novčani iznos moći postaviti tek nakon provedenog vještačenja, a što je i učinio, jer nema stručna znanja po kojima bi mogao utvrditi visinu potraživanja zbog čega je provođeno vještačenje.

39. Sud ne prihvaća prigovor tuženika da je ugovor zaključila S. .

a ne tuženik. Iako je ugovor zaključila S. a ne tuženik, S.

d.d. O. je pripojena H. A. A. bank, temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo H. A.

A. B. d.d. Z. upisala je promjenu tvrtke pod nazivom A. . d.d. Z. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista S. .d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i

kasnije presuđenja S. d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila S. nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovore zaključila H. A. A. B. ili S. s obzirom na pravnu osobnost koja je

postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

39.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem S. d.d. O. banci H. A.-A.-B. d.d. Z. (NN 15/2009 od

4.2.2009).

40. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 06.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-

a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225. ZOO-a.

41. Sud nije provodio dokaz saslušanjem javnih bilježnika B. G. i

Z. Š., predloženih u odgovoru na tužbu jer njihovo saslušanje nije bilo nužno jer su isti samo ovjeravali ugovore odn. aneksa, a budući je sud saslušao svjedokinje

S. K. i Š. H., djelatnice tuženika koje su radile u P.

tuženika u N..

42. Sud je odbio tužiteljicu s dijelom tužbenog zahtjeva preko ukupnog iznosa po oba ugovora o kreditu od 6.973,98 € / 52.545,45 kn. Naime, tužiteljica zahtijeva ukupan iznos preplate po oba kredita u iznosu od 11.955,74 € / 90.080,53 kn, a u pismenom nalazu i mišljenju vještakinje utvrđena preplata umanjena za obje preplate koje je tuženik priznao tužiteljici u konverzijama iznosi 6.973,97 € / 52.545,41 kn. 43. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevima za utvrđenjem ništetnim predmetnih Aneksa ugovora jer su aneksi ugovora sklopljeni sukladno Zakonu o konverziji.

44. Sud je odbio supsidijarni tužbeni zahtjev jer je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kao u izreci presude, a sukladno utvrđenom činjeničnom stanju i provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

45. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

46. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 2. i čl. 155. st.1. ZPP-a.

47. Tužiteljica zahtijeva troškove postupka u iznosu od 2.992,01 € / 22.543,30 kn, a tuženik 7.180,78 € / 54.103,59 kn.

48. Tužiteljici su priznati troškovi postupka u iznosu od 2.929,80 € / 22.074,58 kn koji se sastoje i to: iznosa od 199,08 € / 1.499,97 kn na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14. dalje: Tarife), četiri iznosa od po 199,08 € / 1.499,97 kn na ime sastava podneska po punomoćniku od 21.08.2020., 04.01.2021., 07.10.2021. i 07.08.2023. sve po Tbr.8/1. Tarife, četiri iznosa od po 199,08 € / 1.499,97 kn na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 22.02.2021., 04.04.2023., 19.09.2023. i 10.10.2023.

sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 447,93 € / 3.374,93 kn na ime 25% PDV-a na iznos od 1.791,72 € / 13.499,71 kn, iznosa od 165,90 € / 1.249,97 kn na ime predujma za vještačenje, iznosa od 298,63 € / 2.250,03 kn na ime razlike predujma za vještačenje,

iznosa od 112,81 € / 849,97 kn na ime pristojbe na tužbu te iznosa od 112,81 € / 849,97 kn na ime pristojbe na presudu, a sve u skladu s važećom Tarifom.

49. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 62,21 € / 374,99 kn (zajedno s 25 % PDV-a) na ime podneska od 2.3.2021. kojim se sud obavještava da je uplaćen predujam za vještačenje budući se ti podaci mogu provjeriti i bez posebne obavijesti o izvršenim uplatama.

50. Tuženiku su priznati troškovi postupka u iznosu od 4.444,53 € / 33.487,31 kn, a koji se sastoje i to: iznosa od 497,50 € / 3.748,41 kn na ime sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8/1. Tarife, tri iznosa od po 497,50 € / 3.748,41 kn na ime sastava obrazloženih podnesaka po punomoćniku od 10.04.2020., 16.11.2020. i 17.02.2021.

sve po Tbr. 8/1. Tarife, dva iznosa od po 99,50 € / 749,68 kn na ime sastava podneska po punomoćniku od 08.02.2021. i 13.09.2021. po Tbr. 8/3. Tarife, dva iznosa od po 497,50 € / 3.748,41 kn na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 19.09.2023. i

10.10.2023. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 796,00 € / 5.997,46 kn na ime 25 % PDV-a na iznos od 3.184,00 € / 23.989,85 kn, iznosa od 165,90 € / 1.249,97 kn na ime predujma za vještačenje, iznosa od 298,63 € / 2.250,03 kn na ime razlike predujma za vještačenje.

50.1. Sud je odbio tuženika s dijelom troškova postupka u ukupnom iznosu od 2.736,25 € / 20.616,28 kn, a koji se sastoje od četiri iznosa od po 497,50 € / 3.748,41 kn (s uračunatih 25 % PDV-a) na ime podneska punomoćnika od 18.10.2021.,

07.02.2023., 01.04.2023. i 18.09.2023. sve po Tbr. 8/1. Tarife jer sukladno Tbr. 8/1. Tarife ima pravo na četiri takva podneska koja su mu priznata i dva iznosa od po 124,38 € / 937,14 kn (s uračunatih 25 % PDV-a) koje sud smatra nepotrebnim a kojima tuženik obavještava sud o uplati predujma te podnesak kojim dostavlja zamjeničku punomoć.

51. Kako je tužiteljica u cijelosti (100 %) uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva, a u odnosu na dosuđeni novčani iznos (6.973,97 €) i specificirani tužbeni zahtjev (11.955,74 €) s 58,33 %, odn. s 79,27 % (158,33/2) priznati su joj troškovi postupka u iznosu od 2.319,52 € / 14.407,17 kn.

52. Tuženik je u parnici uspio sa 20,83 % pa s obzirom na uspjeh u parnici uspio s troškovima postupka u iznosu od 925,80 € / 6.975,44 kn.

53. Međusobnim prebijanjem navedenih troškova tuženik je dužan tužiteljici isplatiti troškove postupka u iznosu od 1.393,72 € (2.319,52 – 925,80), pa je sud tužiteljicu s preostalim dijelom zahtijeva za naknadom troškova u iznosu od 1.598,29 € / 12.042,32 kn odbio.

54. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu, 31. listopada 2023.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana

objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte