Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 33 Gž-1355/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠR, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv tuženice Hrvatske osiguravajuće kuće d.d., čiji OIB glasi 00432869176, sa sjedištem u [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-274/2022-7 od 16. veljače 2023., dana 31. listopada 2023.,
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba tužiteljice te se preinačava rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-274/2022-7 od 16. veljače 2023. na način da isto glasi:
Odbija se prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove žalbe u iznosu od 124,37 eur[1] / 937,07 kn, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvoga stupnja citiranim u izreci odlučeno je:
„I. Općinski sud u Rijeci proglašava se mjesno nenadležnim za postupanjem u uvodno opisanoj pravnoj stvari.
II. Nakon pravomoćnosti odluke iz točke I. rješenja predmet će se ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.“
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupu (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se, da je tužbenim zahtjevom iz tužbe, koja je Općinskom sudu u Rijeci podnesena 10. kolovoza 2022. godine, zatražena naknada štete na temelju police osiguranja od odgovornosti, da je u odgovoru na tužbu istaknut prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Rijeci, uz tvrdnju da je Uvjetima za osiguranje ugovorena nadležnost stvarno nadležnog suda prema mjestu sklapanja ugovora o osiguranju, dakle nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Uvidom u policu osiguranja od odgovornosti broj 13-0000008078 od 23. svibnja 2019. godine (str. 92. sudskog spisa) utvrđeno je da se odnosi na tuženicu, kao osiguratelja, te društvo Rijeka sport d.o.o., kao ugovaratelja osiguranja i osiguranika, da premija obuhvaća razdoblje od 05. travnja 2019. godine do 05. travnja 2020. godine te da se na Ugovor o osiguranju koji je sklopljen između navedenih stranaka primjenjuju uvjeti za osiguranje od odgovornosti (13.071-020) i Opći uvjeti za osiguranje imovine.
5. Radi toga prvostupanjski sud zaključuje, da je prigovor mjesne nenadležnosti, koji je tuženica istaknula u odgovoru na tužbu, pravno utemeljen, jer da se radi o sporu o ugovornoj odgovornosti za štetu pa zato ne dolazi u primjenu regulacija iz odredbe čl. 52. ZPP, te da je kako prema pravilu o općemjesnoj nadležnosti iz odredaba čl. 46. st. 1. te čl. 48. st. 1. ZPP-a, tako i prema sporazumu o mjesnoj nadležnosti (čl. 70. ZPP-a), za suđenje u konkretnom sporu nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu. Radi se o sudu na čijem se području nalazi registrirano sjedište tuženice, što znači da je taj sud nadležan uz uzimanje u obzir pravila o općemjesnoj nadležnosti (čl. 48. st. 1. ZPP-a), ali i o sudu koji je, po odredbi čl. 9. st. 4. Općih uvjeta za osiguranje imovine, mjesno nadležan prema sjedištu tuženice, kao osiguratelja iz police osiguranja od odgovornosti broj 13-0000008078 od 23. svibnja 2019. godine, dakle o sudu u odnosu na koji je, u smislu čl. 70. ZPP-a, prorogirana nadležnost.
6. Osnovano tužiteljica u žalbi prigovara, da se u konkretnom slučaju, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ne radi o sporu radi isplate iznosa po osnovi dugovanja tuženice proizišlog iz zasnovanog ugovornog odnosa – ugovora o osiguranju.
7. Tužiteljica i tuženica nesporno nisu ni u kakvom ugovornom odnosu, već je tuženica pasivno legitimirana kao osiguratelj društva Rijeka sport d.o.o., s kojim je sklopljen ugovor, a koji je vlasnik Centra Zamet u kojem je došlo do štetnog događaja, na čemu tužiteljica temelji svoju tužbu.
8. Odnos tužiteljice i tuženika dakle nije ugovorni, nego je temelj tužbe odgovornost za štetu nastalu osiguranim slučajem koju zahtijeva treća osoba, tj. tužiteljica.
9. Radi toga za pravni odnos stranaka u ovom postupku nisu odlučne odredbe ugovora o mjesnoj nadležnosti koji su sklopili tuženik i Rijeka sport d.o.o., jer navedeni ugovor regulira odnose između ugovornih strana, a ne može obvezivati treće osobe, koje nisu sudjelovale u sklapanju ugovora.
10. Pravilno se zato u žalbi prigovara, da u konkretnom slučaju dolazi do primjene čl. 52. st. 1. ZPP, prema kojima je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je štetna posljedica nastupila, a prema st. 2. istog članka, i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište. Navedene se odredbe, prema st. 3. toga članka, primjenjuju i u sporovima protiv društava osiguranja radi naknade štete trećim osobama na temelju propisa o neposrednoj odgovornosti društava osiguranja, a kao što je predmetni spor.
11. Radi toga je Općinski sud u Rijeci, kao sud na čijem je području prebivalište tužiteljice te na čijem je području nastupila štetna posljedica, nadležan u konkretnom sporu koji je tužiteljica, kao treća osoba (koja nije sklopila s tuženikom ugovor o osiguranju) pokrenula protiv tuženika kao društva osiguranja na temelju propisa o njegovoj neposrednoj odgovornosti te je pogrešna odluka prvostupanjskog suda o osnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti istog suda.
12. Budući da je tužiteljica uspjela sa žalbom pripadaju joj troškovi u zatraženom iznosu od 124,37 eur, na temelju čl. 154. st. 1. te Tbr. 10. t. 5. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 37/22, 126/22).
13. Na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 31. listopada 2023.
S u d a c:
Gordana Bošković Majerović
