Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 43 Gž-4037/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6189/20-8 od 8. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 31. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Croatia osiguranja d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6189/20- 8 od 8. studenog 2021. u dijelu u kojem je tuženiku Croatia osiguranju d.d. naloženo isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje na ime naknade štete iznos od 57.285,14 kuna/7.603,04 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. listopada 2020. pa do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 6189/20-8 od 8. studenog 2021. u dijelu u kojem je tuženiku Croatia osiguranju d.d. naloženo isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje na ime naknade štete iznos od 11.089,68 kuna/1.471,85 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. listopada 2020. pa do isplate te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika Croatia osiguranja d.d. za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6189/20-8 od 8. studenog 2021. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 68.374,82 kune/9.074,90 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. listopada 2020. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 2.060,00 kuna/273,41 EUR.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet ovog postupka je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku na ime naknade štete koju je pretrpio isplatama invalidske mirovine svom osiguraniku VG u razdoblju od 1. rujna 2018. pa do 31. kolovoza 2020. u ukupnom iznosu od 68.374,82 kune/9.074,90 EUR.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je u predmetnom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, a konkretno preslike prijave o nesreći na poslu (list 3-6 spisa), presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj K-298/82 od 14. rujna 1983. (list 7-11 spisa), presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3310/91 od 2. listopada 1984. (list 12–13 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj IN- 578786 od 5. veljače 1985. (list 14-17 spisa), obračuna isplaćene mirovine i novčane naknade zbog tjelesnog oštećenja od 15. rujna 2020. (list 18 spisa), ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 19–31 spisa), zahtjeva za naknadu štete upućenog tuženiku dana 21. rujna 2020. (list 32 spisa) te tuženikove obavijesti o likvidaciji (list 34 spisa), utvrdio sljedeće:

- da je osiguranik tužitelja VG teško ozlijeđen u prometnoj nezgodi koja se dogodila 4. kolovoza 1981., a koju je skrivio osiguranik tuženika NG,

- da je VG rješenjima tužitelja broj IN-578786 od 5. veljače 1985. priznato pravo na invalidsku mirovinu i novčanu naknadu za tjelesno oštećenje,

- da je tužitelj za razdoblje od 1. rujna 2018. do 31. kolovoza 2020. s osnova invalidske mirovine VG isplatio ukupno 68.374,82 kune/9.074,90 EUR, što je isti dokazao obračunom isplata od 15. rujna 2020. (list 18 spisa) koji ima značenje javne isprave temeljem čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09),

- da je odredbom iz čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., dalje: ZOMO) propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju,

- da je odredbom iz čl. 161. st. 2. toč. 1. ZOMO-a propisano da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, i za novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu,

- da je odredbom iz čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. toga zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete),

- da je tužitelju, koji je svom osiguraniku isplaćivao mjesečne iznose invalidske mirovine, šteta nastala sukcesivno, svakom mjesečnom isplatom u utuženom razdoblju od 1. rujna 2018. do 31. kolovoza 2020., u odnosu na koje su razdoblje su relevantne odredbe zakona koji je na snazi u vrijeme svake pojedine isplate, konkretno Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19), a ne zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja kako to neosnovano ističe tuženik,

- da se, prema važećem zakonu, sukladno citiranom čl. 161. st. 2. toč. 1. ZOMO-a, više ne utvrđuje niti razmjerni dio mirovine koji bi tuženik bio u obvezi isplatiti, već tužitelj ima pravo na ukupno isplaćene iznose po osnovi invalidske mirovne sve dok traje isplata bez obzira je li njegov osiguranik ispunio uvjete za prijevremenu ili starosnu mirovinu,

- da je stoga sud odbio tuženikov prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja radi utvrđenja je li i u kojem iznosu invalidska mirovina veća od starosne, imajući pri tome u vidu i odredbu čl. 10. st. 1. ZPP-a,

- da je tužitelj odštetnim zahtjevom od 21. rujna 2020. pozvao tuženika da mu u roku od 15 dana od primitka istog podmiri iznos od 72.726,36 kuna/9.652,45 EUR, od čega 68.374,82 kune/9.074,90 EUR s osnova invalidske mirovine, a 4.351,54 kune/577,55 EUR s osnova novčane naknade zbog tjelesnog oštećenja,

- da je tuženik odštetni zahtjev zaprimio 23. rujna 2020., te je tužitelju izvršio uplatu iznosa od 4.351,54 kune/577,55 EUR s osnova novčane naknade zbog tjelesnog oštećenja,

- da tuženik nije izvršio uplatu s osnova invalidske mirovine u iznosu od 68.374,82 kune/9.074,90 EUR, pri čemu valja istaknuti da je rok od 15 dana istekao 8. listopada 2020.,

- da je odredbom iz čl. 165. st. 3. ZOMO-a propisano da na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu,

- da je, slijedom svega navedenog, tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 68.374,82 kune/9.074,90 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. listopada 2020. pa do isplate.

8. Po ocjeni ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj ima pravo na naknadu štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme isplate svake invalidske mirovine u visini izvršene isplate, odnosno u konkretnom slučaju zakona koji je bio na snazi u razdoblju od 1. rujna 2018. do 31. kolovoza 2020. Takav pravni stav zauzela je i recentna i važeća sudska praksa, pa je tako u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-552/08, Rev-x-1119/12, u svezi rješenja Rev- 2530/2018, izraženo pravno shvaćanje da tužitelj ima pravo na naknadu štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, time da je šteta za tužitelja nastala prilikom isplate svake invalidske mirovine u visini izvršene isplate, zbog čega su za ocjenu osnovanosti regresnog zahtjeva tužitelja za izvršena plaćanja osiguraniku u ranije navedenom razdoblju mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19., dalje: ZOMO) kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

9. No, ovdje valja naglasiti da je odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 115/18) koje izmjene su u primjeni od 1. siječnja 2019., mijenjan st. 2. čl. 161. na način da je propisano da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to između ostalog novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

10. Dakle, za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. kolovoza 2020., u kojem je tužitelj svom osiguraniku isplatio iznos od 57.285,14 kuna/7.603,04 EUR kako to proizlazi iz obračuna od 15. rujna 2020. (list 18 spisa), tužitelj sukladno čl. 161. st. 2. toč. 1. ZOMO-a ima pravo na ukupno isplaćene iznose po osnovi invalidske mirovine u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira je li njegov osiguranik ispunio uvjete za prijevremenu ili starosnu mirovinu, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio tuženikov prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja radi utvrđenja je li i u kojem iznosu invalidska mirovina veća od starosne.

11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tuženiku naložio isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 57.285,14 kuna/7.603,04 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. listopada 2020. pa do isplate, budući da je u tom dijelu tužiteljevo potraživanje osnovano u smislu odredaba iz čl. 161. st. 1., čl. 161. st. 2. toč. 1., čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 3. ZOMO-a, u svezi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18), te je stoga primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

12. No, u pogledu razdoblja od 1. rujna 2018. do 31. prosinca 2018., u kojem je tužitelj svom osiguraniku isplatio iznos od 11.089,68 kuna/1.471,85 EUR valja reći sljedeće. Prema odredbama čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, dalje: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. i 62/18), važećim u tom razdoblju, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostaloga novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (st. 2. toč. 1.).

13. Po shvaćanju ovog suda, sukladno navedenim odredbama, tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete.

14. Prihodi mirovinskog osiguranja između ostalog su doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti čiji su obveznici osiguranici, poslodavci, Republika Hrvatska i drugi obveznici prema propisima koji uređuju doprinose (čl. 151. toč. 1. ZOMO-a), dok su rashodi mirovinskog osiguranja, između ostalog, mirovine, novčane naknade i druga primanja iz mirovinskoga osiguranja na temelju stečenih prava (čl. 152. toč. 1. ZOMO-a).

15. Po redovnom tijeku stvari, da u štetnom događaju za koji je odgovoran tuženik nije uslijedila invalidnost osiguranika tužitelja, osiguranik bi nastavio raditi i ostvario starosnu mirovinu. Time bi kroz cijelo razdoblje radnog odnosa tužiteljevog osiguranika u korist tužitelja bili uplaćivani doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje čime bi sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZOMO-a tužitelj ostvarivao prihod. U konkretnoj situaciji tužitelj je ostvario prihod uplatama doprinosa obveznog mirovinskog osiguranja samo do ozljeđivanja svog osiguranika, dok su daljnje uplate, potrebne za ostvarenje uvjeta za starosnu mirovinu izostale.

16. Po ocjeni ovog suda, u takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do ozljeđivanja osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.

17. Radi utvrđivanja navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 11.089,68 kuna/1.471,85 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. listopada 2020. pa do isplate te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

18. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 31. listopada 2023.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža