Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 22 Gž R-1148/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Dubravku Topiću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sara Bračković, Josip Dubravko Topić i Valentina Smolič Ročak sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Ulica Ivana Zajca 19, OIB: 25883882856, zastupanog po punomoćniku Luki Mađeriću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župić i Partneri, radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1079/2017-80 od 11. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 31. listopada 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1079/2017-80 od 11. rujna 2023. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje, time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je nedopuštena i nezakonita Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 28. travnja 2017. slijedom čega Ugovor o radu sklopljen na neodređeno radno vrijeme broj: 03-1635/14 od 4. studenog 2014. kao i Dodatak ugovora o radu broj: 03-758/15 od 13. studenog 2015. nije prestao te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto na kojem je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa, a ako takvom mjesta nema, da ga vrati na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima (toč. I.), utvrđeno je da je nedopuštena i nezakonita odluka tuženika od 31. svibnja 2017. kojom se zahtjev za zaštitu prava radnika doc.dr.sc. HO, dr. med. odbija kao neosnovan (toč. II.), te je naloženo tuženiku da plati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 398,17 eura/2.988,22 kn sa zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos troškova teku od 11. rujna 2023. do isplate (toč. III.).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1 toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine, podredno preinači.

3. U svom odgovoru na žalbu tužitelj je porekao žalbene navode te je predložio da se žalitelj sa žalbom odbije kao neosnovanom, uz naknadu troška odgovora.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da utvrdi da su nedopušteni i nezakoniti Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika i odluka tuženika od 31. svibnja 2017. kojom se zahtjev za zaštitu prava radnika odbija kao neosnovan od 28. travnja 2017. slijedom čega Ugovor o radu sklopljen na neodređeno radno kao i Dodatak ugovora o radu nisu prestali te vraćanje na radno mjesto.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu kao i da mu je isti otkazan Odlukom tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 28. travnja 2017.

7. Među strankama je sporno postojanje povreda radnih obveza navedenih u Obrazloženju Odluke o otkazu kao i da li iste povrede predstavljaju skrivljeno ponašanje radnika koje opravdava donošenje Odluke o otkazu.

8. Iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je temeljem ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme s poslodavcem dana 4. studenog 2014. radnik ovdje tužitelj, obavljao poslove doktora medicine specijalista urologije, užeg specijalista transplantacije bubrega i urološke onkologije, a temeljem Dodatka ugovora o radu broj 03-758/15 od 30. studenog 2015. radnik, ovdje tužitelj je obnašao dužnost voditelja Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega.

9. Nadalje, iz Obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da se tužitelju stavljaju na teret sljedeće povrede:

- da tužitelj ne sudjeluje u radu Stručnog vijeća, ne prisustvuje sjednicama Vijeća, slijedom čega ne može ni sudjelovati u davanju prijedloga i odlučivanju bitnom za rad KB Merkur, s time da je Odlukom Sanacijskog upravitelja od 26. studenog 2014. imenovan članom Stručnog vijeća, te je dužnost svih članova tog

Vijeća sudjelovanje u njegovom radu;

- da tužitelj ne prisustvuje jutarnjim transplantacijskim sastancima koji se svaki dan održavaju u isto vrijeme, a izvidom od 6. ožujka 2017. tuženik navodi da je utvrdio kako tužitelj nije više od godinu dana sudjelovao na spomenutim sastancima;

- da se tužitelj kao v.d. voditelj Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega ne pridržava utvrđene financijske politike i financijskih planova KB Merkur te je time prouzrokovao štetu bolnici;

- da su tijekom radnog staža, a pogotovo unazad godinu dana na ponašanje tužitelja upućene pritužbe od strane radnih kolega i pacijenata čime je ugrožena kvaliteta i efikasnost rada te je došlo do urušavanja međuljudskih odnosa. Zbog navedenih pritužbi i značajnog porasta pritužbi pacijenata i zdravstvenih djelatnika na rad i ponašanje tužitelja isti je u više navrata upozoren na primjerenu komunikaciju prema djelatnicima i pacijentima (Upozorenjem od 17. studenog 2016. i 22. veljače 2017.). Unatoč upozorenjima povrede iz radnog odnosa povrede su se nastavile;

- dana 22. veljače 2017. zaprimljena je pritužba B.M. da joj je tužitelj odbio izvaditi JJ protezu s izjavom: „Ja to neću raditi. Tko je JJ protezu postavio neka ju i vadi.“;

- dana 27. veljače 2017. zaprimljena je pritužba pacijentice H kojom ista tvrdi da je tužitelj odbio dati završno mišljenje radi stavljanja na listu za transplantaciju bez ikakvog objašnjenja, što tužitelj u svom očitovanju nije ni opovrgnuo već je izjavio da se za endoskopske zahvate naručuje;

- da je tužitelj u slučaju pacijentice A odbio izvršiti citoskopije te je u spomenutu pacijenticu pronađeno još pet neobrađenih uputnica za citoskopiju;

- dana 11. travnja 2017. tuženik je zaprimio obavijest pročelnika Zavoda za nefrologiju i voditelja programa transplantacije bubrega da urolozi čije je v.d. voditelja upravo tužitelj ne žele obavljati transplantacije sa živog darivatelja u radno vrijeme jer im se za to ne plaća dodatno naknada, a protive se obavljanju transplantacije sa živog darivatelja izvan radnog vremena.

9.1. Tuženik smatra da je takvim postupanjem tužitelj počinio povrede iz čl. 96. st. 1. podstavak 2., 11., 32. i 34. Pravilnika o radu Kliničke bolnice Merkur, koji u navedenom članku propisuje koje su to osobito grube povrede iz radnog odnosa zbog kojih poslodavac može otkazati ugovor o radu. A u pojedinim točkama (podstavkama) na koje se tuženik poziva navedeno je neizvršavanje obveze iz radnog odnosa, nekorektan odnos ili iskazivanje netrpeljivosti prema pretpostavljenima, kolegama, pacijentima, poslovnim partnerima, suradnicima i drugim osobama s kojima radnik dolazi u kontakt, a osobito neprimjereno, nepoželjno incidentno i grubo ponašanje (tjelesni napad, tučnjava, uznemiravanje, spolno uznemiravanje, vrijeđanje, povišeni tonovi i slično), bilo koje ponašanje kojim se šteti ugledu bolnice, postupanje protivno pravilima struke, propisima i kodeksima koji se odnose na pojedine struke, te protivno etičkom kodeksu Bolnice.

10. Sud prvog stupnja u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev, te u obrazloženju pobijane odluke u bitnom navodi: da su u nekom trenutku urolozi Odjela za urologiju i transplantaciju prestali obavljati multiorganske transplantacije što je dovelo do nezadovoljstva djelatnika tog odjela, da je kao posljedica toga došlo do otežane suradnje između kirurga koji su obavljali multiorganske transplantacije i Odjela za urologiju, urologa koji više nisu bili u timu za multiorganske transplantacije već samo u timu za transplantacije bubrega, a posljedica navedenog je neadekvatno zbrinjavanje tri pacijenta navedenih u obrazloženju odluke o otkazu; da je u pravu tuženik kada navodi da posljedice neslaganja pojedinih odjelnih liječnika o načinu i proceduri multiorganskih transplantacija i Odlukom ministarstva, ni na koji način ne smiju utjecati na pacijente i njihova prava, no sud prvog stupnja smatra da je u ovakvoj situaciji tuženik bio taj koji je morao razriješiti novonastalu situaciju; da na strani tuženika nije postojala jasna volja da to učini, proizlazi iz činjenice da spisu ne prileži niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazila da je tuženik pokušao riješiti očito nezadovoljstvo svojih liječnika i tinjajući sukob među njima; da propuštajući da u situaciji u kojoj je međuodjelna suradnja izostala, za čije posljedice saznaje iz pritužbi pacijenata i dopisa svojih djelatnika, pa i cijelog liječničkog tima urologa, jasno propiše hodogram postupanja ili na neki drugi adekvatan način bar pokuša razriješiti situaciju, sam tuženik je doprinio novonastalom problemu; da zbog navedenog, propusti koji su nastali, a prilikom kojih postupanjem zdravlje pacijenata nije bilo oštećeno, ne može isključivo se pripisati krivnji tužitelja koja bi kao posljedicu povlačila opravdanost otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika, naime, iz iskaza tužitelja i urologa AO i BO proizlazi da u postupanju tužitelja nije bilo nikakvih propusta te da je tužitelj obavljao rad na uobičajen način dok iz iskaza svjedoka MO, FO proizlazi da je uobičajeno postupanje bilo drugačije.

10.1. Nadalje iz obrazloženja pobijane slijedi da sud prvog stupnja zaključuje da je došlo do određenih grešaka ako ništa drugo u pristupu pacijentu (tuženik niti ne tvrdi da je postupanjem tužitelja oštećeno zdravlje pacijenata) što jasno proizlazi iz samih pritužbi pacijenata koje su i prema mišljenju suda prvog stupnja opravdane. Međutim, sud smatra da u radnoj sredini u kojoj se iznimno puno procesa obavlja „na uobičajen način“ dakle među odjelnom suradnjom koja je do određenog trenutka dobro funkcionirala, u situaciji u kojoj je zbog nezadovoljstva novonastalom situacijom došlo do poremećaja te suradnje, poslodavac je taj koji svojim organizacijskim mehanizmima ima ovlast pokušati riješiti situaciju, prije razmatranja odluke o prestanku radnog odnosa. Sijedom navedenog, propusti koji su navedeni u odluci o otkazu ne mogu se staviti na teret radniku, zbog čega je sud utvrdio nedopuštenom Odluku tuženika o otkazu ugovora o radu, a posljedično nedopuštena je i odluka tuženika kojom je potvrdio svoju odluku o otkazu (povodom zahtjeva za zaštitu prava). Budući da je otkaz ugovora o radu nezakonit, to je prihvaćen i tužbeni zahtjev da se tužitelja vrati na radno mjesto na kojem je radio prije nego što mu je taj otkaz uručen.

11. S navedenim zaključkom suda prvog stupnja ne može se, za sada, suglasiti ovaj sud.

12. Odredbom čl. 115. st. 1 toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, u slučaju da radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Člankom 119. ZR-a st. 1. propisano je da je poslodavac dužan, prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, pisano upozoriti radnika i na obvezu iz radnog odnosa i ukazati na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Poslodavac mu je dužan u postupku prije otkazivanja omogućiti radniku pravo na obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (st 2.). Teret dokaza postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je on otkazao ugovor o radu (čl. 135. st. 3. ZR-a).

13. Prije svega je za navesti kako u slučaju da je u Odluci o otkazu navedeno više razloga za otkaz (kao u konkretnom slučaju), za opravdanost takvog otkaza dovoljno je da i samo jedna od tih povreda daje osnovu za donošenje Odluke o otkazu Ugovora o radu (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Revr-933/17- 2 od 5. prosinca 2017.).

14. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka, zbog kojih se ne može ispitati, budući da ista nema razloga o odlučnim činjenicama potrebnima za procjenu osnovnosti tužbenog zahtjeva, razlozi presude su međusobno proturječni i nejasni te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a).

15. Naime, osnovano žalitelj u žalbi ukazuje da o iskazima svjedoka dr. MO, dr. FO, dr. RO, dr. ŠO, dr. BO i dr. AO u pogledu vađenja JJ proteze i obveze davanja završnog mišljenja postoje značajne proturječnosti između zaključaka suda iz obrazloženja pobijane presude kako među svjedocima u pogledu prethodno navedenih obaveza postoje razmimoilaženja i samih zapisnika o iskazima navedenih svjedoka, iz kojih bi nesporno proizlazilo da među iskazima svjedoka nema nikakvih razmimoilaženja te svi potvrđuju da je obaveza urologa da uklanja JJ proteze i daje završna mišljenja radi stavljanja na listu za transplantaciju.

16. Osim toga, osnovano žalitelj navodi da u obrazloženju pobijane presude postoji proturječnost između zaključka suda prvog stupnja kako radi tužiteljevih povreda radne obveze zdravlje pacijenata nije bilo oštećeno i zapisnika o iskazima svjedoka dr. MO, dr. FO, dr. RO i dr. ŠO, iz kojih bi proizlazilo da je povredama radne obveze u pogledu (nesavjesnog) liječenja pacijenata ĆO, EO i UO, tužitelj na izravan način ugrozio njihove živote i zdravlje.

17. Također, prvostupanjski sud nije sve provedene dokaze cijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, na što upućuje u svojoj žalbi I tuženik, pa je tako izostala ocjena iskaza svjedokinje DO, koja se nalazila u operacijskoj sali, glede fotografiranja po tužitelju operacijske sale nakon operacije i prosljeđivanja fotografija novinarki [obrt], pa ovaj sud ne može ispitati žalbene navode da je tužitelj i na taj način povrijedio svoju radnu obvezu.

18. Nadalje, tuženik u žalbi navodi kako tužiteljevo samovoljno i medicinski neutemeljeno odbijanje izvršenja medicinskih zahvata i liječenja pacijenata ĆO (odbijanje vađenja B proteze), EO (odbijanje davanja završnog mišljenja) i UO (odbijanje obavljanja cistoskopije),koje proizlaze iz naravi posla kojeg on mora obaviti., itekako predstavljaju, (i to višestruku) povredu radne obaveze, koje povrede su više nego opravdan razlog za otkaz Ugovora o radu tužitelju, koje očite tužiteljeve povrede radne obaveze (i etičkih normi i pravila medicinske struke) sigurno ne mogu, odnosno ne smiju biti opravdane navodnim nesuglasicama između liječnika koje tuženik nije uspio razriješiti", kako to s nevjerojatnom visokom dozom relativiziranja očitih kršenja radne obaveza od strane tužitelja, potpuno pogrešno zaključuje prvostupanjski sud u obrazloženju prvostupanjske presude.

19. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane odluke navodi da smatra utvrđenim da su navedena tri pacijenta, kako je opisano u odluci o otkazu, neadekvatno zbrinuta i da je došlo do određenih grešaka i propusta kako jasno proizlazi iz pritužbi pacijenata, no da se ti propusti ne mogu staviti na teret tužitelju, jer tuženik kao poslodavac prije razmatranja odluke o otkazu nije svojim organizacijskim mehanizmima pokušao riješiti nezadovoljstvo urologa nastalo prestankom obavljanja multiorganskih transplantacija.

20. Po mišljenju ovoga suda potpuno su nejasni razlozi koje prvostupanjski sud u pobijanoj odluci iznosi u pogledu subjektivnog odnosa tužitelja prema ponašanju koje je prethodilo otkazivanju ugovora o radu jer iz sadržaja pobijane prvostupanjske odluke proizlazi kako sud prvog stupnja zaključuje da se u postupanju tužitelja ne vidi namjera za kršenjem obveze iz radnog odnosa, već je do toga došlo zbog nezadovoljstva organizacijom rada tuženika i tužiteljevog mišljenja kako bi se trebali odvijati određeni radni procesi kod tuženika. Nejasni su i kontradiktorni razlozi suda prvog stupnja o odlučnim činjenicama utvrđenja postojanja kršenja obveza iz radnog odnosa u smislu odbijanja tužitelja izvršavanja svojih radnih obveza i naloga poslodavca, ali da isto nije opravdani razlog za otkaz, jer je za kršenje radne obveze tužitelja odgovoran poslodavac jer nije razriješio novonastalu situaciju nezadovoljstva urologa.

21. Naime, ukoliko je tužitelj samovoljno prekršio svoju radnu obavezu uklanjanja JJ proteze, davanja završnog mišljenja za transplantacijsku listu i obavljanja zahvata cistoskopije, neovisno o svome nezadovoljstvu u vezi uloge urologa u multiorganskim transplantacijama, tada, on sam nije bio ovlašten određivati i procjenjivati koji su nalozi odnosno obaveze njegovog radnog mjesta smislene, niti dovoditi u pitanje ugled i autoritet poslodavca (tuženika), kako to navodi i žalitelj.

22. Zaključak suda prvog stupnja kako su navodne nesuglasice između liječnika i izostanak međuodjelne suradnje opravdan razloga za tužiteljevo ponašanje i kršenje radnih obaveza i naloga, prema žalbenim navodima, protivan je provedenim dokazima I stanju spisa, jer niti jedan drugi urolog svoje eventualno nezadovoljstvo organizacijom rada, nije iskazivao kršenjima radnih obaveza na štetu pacijenata, te su ostali urolozi izvršavali uredno svoje radne obaveze koje je tužitelj odbijao izvršiti, pa su tako liječnici urolozi RO dr. med. i KO dr. med. uklanjali JJ proteze, (što su potvrdili u svojim iskazima), a liječnik urolog BO je potvrdio kako je dao završno mišljenje pacijentici EO, nakon što je to samovoljno odbio učiniti tužitelj.

23. Nadalje, u odnosu na zaključak prvostupanjskog suda (iz točke 30.) pobijane presude, da se radi o propustu tuženika što nije intervenirao u međusobne odnose djelatnika, izostali su razlozi o odlučnim činjenicama jesu li postojali, kako je ustvrdio tuženik, jasni i nedvosmisleni propisi (Pravilnik o uvjetima u pogledu prostora, radnika, medicinsko- tehničke opreme, kvalitete i sigurnosti za obavljanje djelatnosti uzimanja i presađivanja organa („Narodne novine“, broj 54/13) i Odluka Ministra zdravstva o sastavu i načinu financiranja rada eksplantacijskih i transplantacijskih timova za od 20. lipnja 2016. godine) koji su uređivali odnose liječnika, odgovornosti u postupcima transplantacija te financijskih naknada za iste, te da bi bilo kakvo kršenje prethodno navedenog Pravilnika i Odluke od strane tuženika, na način kako je to tužitelj tražio, a koji je osim toga vršio pritisak na druge liječnike da se navedeni propisi ne primijene (prijetnje fizičkim nasiljem prema prof. dr. sc. FO, dr. med.), značilo dovođenje u pitanje zakonitost rada tuženika, obzirom da bi takvi pokušaji intervencija značili usmjerenost na arbitrarno i samovoljno tumačenje pozitivnih propisa Republike Hrvatske.

24. Žalitelj također u žalbi upućuje na iskaze svjedoka MO, prim. dr. med., prof. dr. sc. FO, dr. med., RO, dr. med. i prof. dr. sc. ŠO, dr. med., iz kojih nedvojbeno proizlazi da je tužitelj povredama radne obaveze u pogledu odbijanje vađenja JJ proteze, odbijanje davanja završnog mišljenja i odbijanje obavljanja cistoskopije itekako narušio uspješnost liječenja, a time i zdravlje ionako već zdravstveno ugroženih pacijenata ĆO, EO i UO, pa je stoga navedenom kontradiktorno I nejasno obrazloženje prvostupanjskog suda kako prilikom počinjenja opisanih povreda od strane tužitelja „zdravlje pacijenata nije bilo oštećeno.“

25. Prvostupanjski sud nadalje zaključuje da u nedostatku jasno propisane obveze tužitelja da dolazi na jutarnje sastanke Transplantacijskog tima, isto ne ocjenjuje povredom radne obveze, pri čemu ne navodi kako je isto regulirano odredbama Pravilnika o radu tuženika, niti to utvrđuje, pa ovaj sud ne može ispitati žalbene navode tuženika da je tužitelj na iste sastanke morao dolaziti sukladno odredbi čl. 75. Pravilnika o radu, kao formalni član Transplantacijskog tima za bubreg te kao član Povjerenstva transplantacijskog centra za upis na listu čekanja.

26. Nadalje, žalitelj je ustvrdio da je, tužitelj povrijedio radnu obavezu jer, iako je Odlukom sanacijskog upravitelja od 26. studenog 2014. imenovan članom Stručnog vijeća Kliničke bolnice Merkur, nije dolazio na sjednice Stručnog vijeća, i to bez ikakvih opravdanja i isprika, što je vidljivo i Zapisnika sa sjednica Stručnog vijeća KBC MERKUR od studenog 2014. do ožujka 2017. koje su dostavljene u sudski spis kao i iz saslušanja predsjednice Stručnog vijeća prof.dr.sc. HOĐ i članova Stručnog vijeća dr. med. AOĐ i prof.dr.sc. PO, prim.dr.med, te da je za konkretnu povredu je potpuno nevažno da li je u vrijeme otkaza tužitelj bio v.d. voditelja Odjela za urologiju i transplantaciju bubrega (iako je to nesporno bio jer primao plaću upravo za to radno mjesto te se u odnosu na ostale zaposlenike Odjela i tako ponašao), jer tužitelj na navedene sjednice Stručnog vijeća uopće nije dolazio niti u vrijeme kada niti on ne spori da je bio v.d. voditelja, a protivno zaključku suda prvog stupnja, pa su i u tom dijelu izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a dani razlozi proturječni su stanju spisa.

27. Slijedom svega navedenog, prvostupanjska presuda za sada ne sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama potrebnim za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a i činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, te se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava, tako da je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP i čl. 370. ZPP pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje, time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem (čl. 371. ZPP).

28. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka o kojima će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP).

29. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

30. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazane ovim rješenjem na način da će dati valjane i obrazložene razloge o navedenim odlučnim činjenicama potrebnima za procjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva uvažavajući izražena shvaćanja ovog suda te će ponovno nakon utvrđenja svih relevantnih okolnosti i ponovnom ocjenom već izvedenih dokaza odlučiti o zahtjevu tužiteljice pri čemu će raspraviti i ocijeniti osnovanost ostalih žalbenih prigovora tuženika.

31. Tek nakon toga bit će moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu 31. listopada 2023.

Predsjednica vijeća:

Lidija Bošnjaković