Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž R-1065/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Klaić & Klaić iz Zagreba, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Klaić & Klaić iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 – Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvu u Sisku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-12/2022- 29, od 25. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-12/2022-29, od 25. svibnja 2023. u dosuđujućem dijelu u toč. I izreke, te u toč. III izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u toč. II izreke, kao i u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovanim.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 11.813,58 eur[1] / 89.009,33 kn sa zateznom kamatama na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci, osim zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u izreci navedenim bruto iznosima (toč. I), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži da mu tuženica isplati iznos od 7.179,10 eur / 54.090,93 kn2, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (toč. II), te je naloženo tuženici tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.162,92 eur / 76.572,52 kn3, sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. III).

2. Protiv prvostupanjske presude u toč. I. izreke (izuzev dijela za isplate zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima), te u toč. III. izreke žali se tuženica iz svih žalbenih razloga (čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.

3. Protiv prvostupanjske presude u toč. II. Izreke, kao i u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga (čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. ZPP, predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe, podredno ukidanje iste.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Presuda suda prvog stupnja ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati tako da se u pobijanoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP, na koju ukazuje tužitelj, dok tuženica ne navodi u čemu se sastoje bitne povrede odredaba parničnog postupka.

6. Sud prvoga stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom članka 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 18.992,68 eur /143.100,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos od kojih prvi dospijeva 16. srpnja 2007., a posljednji 16. travnja 2011., po osnovi neisplaćenih uvećanja plaće i naknada za rad u smjenama, za rad subotom i nedjeljom, noću, državnim blagdanima i praznicima, te za prekovremeni rad za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe.

8. Nije sporno da je tužitelj u utuženom periodu bio radnik tuženika kao djelatna vojna osoba, te da je rješenjem od 11.02.2008. raspoređen u ustrojstvenu cjelinu Hrvatska kopnena vojska, Gardijska motorizirana brigada, 2. Mehanizirana bojna- Gromovi, 2. Mehanizirana satnija, 1. Mehanizirani vod, 3. Desetina, na dužnost strijelac s bacačem granata, od 1.3.2008.

9. Tuženica tvrdi da tužitelj nema pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad jer se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske takvo pravo ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća, da navedeni zakon razlikuje vojne osobe od državnih službenika i namještenika, te se ne mogu supsidijarno primijeniti u pogledu plaća vojnih osoba propisi o državnim službenicima i namještenicima, već samo u odnosu na plaće vojnih službenika i namještenika.

10. Odredbom čl. 97. st. 1. do 6. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09, dalje: ZSOSRH) propisano je kako je rad dulji od punog radnog vremena (u daljnjem tekstu: prekovremeni rad) djelatna vojna osoba, službenik i namještenik obvezan obavljati: kad su zapovjeđene mjere pripravnosti, u slučaju uzbune u vojnoj postrojbi, tijekom vojne vježbe, tijekom elementarnih nepogoda i drugih opasnosti, tijekom dežurstva ili slične dužnosti u zapovjedništvu, postrojbi ili ustanovi. Na rad iz st. 1. ovog članka ne primjenjuju se ograničenja propisana općim propisima. Prekovremeni rad djelatna vojna osoba, službenik i namještenik obvezni su obavljati i zbog drugih neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih posljedica. Rad iz st. 3. ovog članka može trajati najdulje 30 radnih dana tijekom kalendarske godine. Djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su određeni općim propisima. Pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje se ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća.

10.1. Dakle, upravo odredbom čl. 97. st. 5. ZSOSRH, na koju se tuženik poziva, propisano je da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su određeni općim propisima.

10.2. Točno je da je istim zakonom propisano i da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena, te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća (čl. 97. st. 6. ZSOSRH), međutim, odredbom čl. 43. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 137/04-pročišćeni tekst, dalje: ZR) propisano je da ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, da prosječno radno vrijeme tijekom kalendarske godine ili drugog razdoblja određenog kolektivnim ugovorom, ne smije biti duže od punog radnog vremena, što znači da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o preraspodjeli radnog vremena već o prekovremenom radu.

10.3. Ujedno, prema odredbi čl. 47. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 149/09, 61/11) ako narav posla to zahtijeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom jedne kalendarske godine u jednom razdoblju traje duže, a u drugom razdoblju kraće od punog ili nepunog radnog vremena, na način da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena.

11. Nisu osnovani navodi tuženice da ZSOSRH, po pitanju plaća i dodataka na plaću, razlikuje djelatne vojne osobe i vojne službenike i namještenike jer to ne proizlazi niti iz jedne odredbe tog zakona, već upravo suprotno, odredba čl. 14. ZSOSRH propisuje kako se o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenim na temelju ovog Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

11.1. Nisu osnovani niti navodi tuženice da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike jer se radi o propisu o državnim službenicima i namještenicima, a iz razloga što odredbama ZSOSRH nisu propisani dodaci na plaću djelatnih vojnih osoba.

12. Nadalje, odredbom čl. 168. ZSOSRH propisano je da djelatne vojne osobe, službenici i namještenici imaju pravo na plaću i dodatke na plaću, te druga materijalna prava prema odredbama zakona.

12.1. Prema odredbi čl. 169. ZSOSRH propisano je da se osnovica za obračun plaće djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika određuje na način propisan za državne službenike ali tim zakonom nije uređen način obračuna dodataka na plaću djelatnih vojnih osoba.

12.2. Odredbama čl. 5. st. 1. do 3. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", br. 92/04, dalje: KU/04), odnosno čl. 8. st. 1. do 3. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 93/08, dalje: KU/08) propisano je kako je puno radno vrijeme službenika i namještenika 40 sati tjedno. Tjedno radno vrijeme raspoređeno je na pet radnih dana, od ponedjeljka do petka. Dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od 8, niti duže od 12 sati, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada.

12.3. Plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (čl. 35. st. 1. KU/04 odnosno čl. 41. st. 1. KU/08). 28. Prema odredbama čl. 39. st. 1., 2., 5. do 13. KU/04 odnosno u čl. 44. st. 1., 2., 6. do 13. KU/08 propisano je kako će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 1 sata 10%, i za rad u turnusu 5%. Dodaci iz st. 1. ovog članka međusobno se ne isključuju. Ako službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene Zakonom i na Uskrs ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom kad je rad službenik i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati kao i svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada. Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenik i namještenik treba raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min. redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih radnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

13. Temeljem svega navedenog, pravilan je stav suda prvog stupnja da u odnosu na tužitelja, kao na djelatnu vojnu osobu, u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni navedenih odredaba ZSOSRH kao i KU/04 i KU/08 koje reguliraju pravo na dodatke na plaću za prekovremeni rad, smjenski rad, noćni rad, rad subotom i nedjeljom i rad blagdanom.

13.1. Ujedno je od 31. srpnja 2007. na snazi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", br. 76/07) koji propisuje da se u čl. 97. iza st. 6. dodaje st. 7. koji određuje da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo odredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

13.2. Prema odredbi čl. 170. st. 4. ZSOSRH iznos dodatka na plaću i način isplate plaće utvrđuje ministar obrane posebnim propisom. Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće donesen je, no tim Pravilnikom nisu bili propisani dodaci za obavljanje dežurstva i straže što je određeno tek Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće koji je stupio na snagu 1.10.2009. ("Narodne novine", br. 118/09).

13.3. Dakle, do tog dana dežurstvo se smatra prekovremenim radom te tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću u vidu naknade za prekovremeni rad (koji je tužitelj po toj osnovi i zatražio do tog perioda), a u odnosu na terenski rad kojeg je tužitelj obavljao i nakon tog perioda valja reći da nije određen kao poseban oblik rada pa se sati rada odrađeni na terenu preko redovnog rada tužitelju imaju obračunati kao prekovremeni sati rada u utuženom razdoblju (toč. XII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", br. 118/09).

14. Sud prvog stupnja je radi izračuna bruto plaće tužitelja za prekovremeni rad, smjenski rad, noćni rad, rad subotom i nedjeljom i rad blagdanom, sukladno dostavljenoj evidenciji od strane tuženika proveo financijsko vještačenje po vještaku Ručević vještačenja d.o.o., koji je nalaz I mišljenje dao u tri varijante opisane na odgovarajućem mjestu u obrazloženju pobijane presude.

15. Sud prvog stupnja nalaz i mišljenje vještaka Ručević vještačenja d.o.o. od 2.7.2022., dopunjen 7.3.2023., nakon prigovora tuženice, od 7.3.2, u varijanti prema kojoj neisplaćeni dodaci na plaću za sate rada koje je tužitelj odradio prekovremeno, subotom i nedjeljom, noću i blagdanom po osnovi rada iz stražarskog osiguranja, dežurstava unutarnje službe te terenskog rada iznose ukupno 11.813,58 eur / 89.009,33 kn bruto, uzimajući u obzir da je tužitelj bio angažiran na stražarskom osiguranju, dežurstvu i na terenu od ponedjeljka do petka u trajanju od 16 sati pri čemu je ostvareno 8 prekovremenih sati odnosno kada su dežurstvo i stražarska služba vršene vikendom 16 prekovremenih sati, sve umanjeno za 41,7 slobodnih dana, pravilno smatra logičnim i obrazloženim i u skladu s raspoloživom dokumentacijom koja je od strane tuženice priložena spisu te ga je sud prvog stupnja pravilno prihvatio.

16. Točno je da je Službovnikom oružanih snaga Republike Hrvatske, čl. 128., propisano da dežurstvo u pravilu traje 24 sata, te da prema odredbama Propisnika o stražarskoj službi oružanih snaga od 11.3.1993. stražarska služba u pravilu traje od 1 do 2 dana, a prema potrebi i do 7 dana, a izdvojene straže za osiguranje objekata mogu trajati 7 dana, izuzetno do 14 dana, zatim, da se smjena stražara obavlja u pravilu svaka dva sata, te da nakon smjenjivanja straže vojnici i stražari mogu ići na spavanje, a naredna smjena stražara odmara se u odori. I iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka NJ, KJ, RJ i tužitelja proizlazi kako se straža odvijala 7 dana neprekidno, od čega se straža držala po 2 sata, 2 sata je trajao odmor te 2 sata pripreme za stražu, a nakon toga su vojnici dobivali slobodne dane dok su dežurstva bila u trajanju od 24 sata od čega se 12 sati dežuralo, a 12 sati je bio odmor.

16.1. Međutim, neovisno o činjenici da dežurstvo traje 24 sata i da stražarska služba u pravilu traje neprekidno i do 7 dana i da je u vrijeme straže tužitelj isključivo bio vezan za službu i svih 24 sata morao biti na raspolaganju, životno je logično da ima pravo na slobodno vrijeme u kojem se odmara 8 sati dnevno koje vrijeme se, unatoč prisutnosti na mjestu rada, ne može smatrati prekovremenim radom, a stoga niti prilikom isplate plaće vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata.

17. U pogledu prigovora tuženika da postoje službene evidencije o radu tužitelja valja reći da tuženik ne raspolaže u potpunosti s podacima o radu tužitelja te se činjenica što tuženik nije vodio ažurnu evidenciju o radu tužitelja (što proizlazi i iz dopisa Ministarstva obrane od 8. rujna 2010. i od 11. svibnja 2022.) ne može tumačiti na štetu tužitelja zbog čega u tom smislu nije opravdan prigovor tuženika nalazu i mišljenu vještaka, a niti je isti od utjecaja na pravo tužitelja na uvećanje plaće prema prethodno navedenim propisima.

18. U odnosu na daljnje prigovore tuženice valja reći da tuženica ne osporava da je vještak matematički točno utvrdio visinu satnice tužitelja te da tužitelj može dnevno ostvarivati najviše 8 prekovremenih sati u radne dane te 1 sati u dane vikenda i neradne dane.

19. Nadalje, u odnosu na 41,7 slobodnih dana (208,8 prekovremenih sati rada), koji su iskorišteni u razdoblju od listopada 2009. do ožujka 2011., valja reći, kako pravilno obrazlaže sud prvog stupnja, da iz evidencije rada dostavljene od strane tuženice ne proizlazi da su iskorišteni upravo s osnove preraspodjele radnog vremena zbog ostvarenih prekovremenih sati, a navedeno ne proizlazi niti iz naknadno dostavljenih naloga i odobrenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Oružane snage Republike Hrvatske, međutim, utoliko što je iz evidencije o korištenju radnog vremena proizlaze sati redovnog rada, godišnjeg odmora, bolovanja, državnih blagdana, zatim, oznaka službe koju je tužitelj obnašao, dežurstvo, borbeno dežurstvo te oznaka sd-slobodni dani, pa bez obzira što tuženica nije dostavila odluku o preraspodjeli radnog vremena niti naloge za korištenje slobodnih dana, ne može se ne uzeti u obzir da su slobodni dani zaista korišteni, posebno kada bi iz dokumentacije dostavljene po tuženoj proizlazilo korištenje istih.

19.1. Iz iskaza svjedoka KJ i RJ te iskaza tužitelja proizlazi da su se tijekom utuženog perioda slobodni dani ostvarivali i temeljem drugih osnova i to primjerice za rad vikendom, za rad na terenu ili zbog odlaska na sahranu, međutim, niti iz iskaza navedenih svjedoka niti iz iskaza tužitelja ne proizlazi da je tužitelj upravo tih 41,7 slobodnih dana (208,8 prekovremenih sati rada) iskoristio upravo po jednoj od tih osnova, a ne s osnove preraspodjele radnog vremena zbog ostvarenih prekovremenih sati. Tužitelj je morao dokazati da je slobodne dane dobio po nekoj drugoj osnovi, a ne s osnove preraspodijeljenog radnog vremena za odrađeni prekovremeni rad, što znači da je tužitelj dužan iznijeti činjenice iz kojih bi proizlazilo da je neke od slobodnih dana koristio po nekoj drugoj osnovi (primjerice radi preseljenja, sklapanja braka i sl.), a kako tužitelj takve činjenice nije iznio, u tim okolnostima treba smatrati da je evidencija vođena sukladno Pravilniku te da je tuženik dokazao osnovanost svojih tvrdnji.

19.2. Prema tome, kako je pravilno obrazložio sud prvog stupnja, za zaključiti je da tužitelj nije dokazao da je spornih 41,7 slobodnih dana (208,8 prekovremenih sati rada) iskoristio po nekoj drugoj osnovi, a ne s osnove preraspodjele radnog vremena zbog ostvarenih prekovremenih sati, temeljem obračuna Ručević vještačenja d.o.o. od 2.7.2022., dopunjenog dopunom od 7.3.2023., u varijanti prema kojoj neisplaćeni dodaci na plaću za sate rada koje je tužitelj odradio prekovremeno, subotom i nedjeljom, noću i blagdanom po osnovi rada iz stražarskog osiguranja, dežurstava unutarnje službe te terenskog rada iznose ukupno 11.813,58 eur / 89.009,33 kn bruto, uzimajući u obzir da je tužitelj bio angažiran na stražarskom osiguranju, dežurstvu i na terenu od ponedjeljka do petka u trajanju od 16 sati pri čemu je ostvareno 8 prekovremenih sati odnosno kada su dežurstvo i stražarska služba vršene vikendom 16 prekovremenih sati, sve pravilno umanjeno za 41,7 slobodnih dana.

19.3. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio varijantu vještačenja prema kojoj je prekovremeni rad kompenziran s iskorištenim slobodnim danima. Tuženica je vodila dnevnu evidenciju radnog vremena iz koje su za sporno razdoblje vidljivi oblici rada tužitelja kao i broj ostvarenih slobodnih dana (41,7) te je tom evidencijom tuženica dokazala koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati odnosno dana rada, a koliko je ostvario slobodnih dana. U takvoj situaciji pravilno je prvopanjski zaključio da je tužitelj trebao dokazati da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi. Budući da tužitelj evidenciju tuženika nije osporio, a niti se iz provedenih dokaza moglo zaključiti da je ostvarene slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne na ime ostvarenih prekovremenih sati rada, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio varijantu knjigovodstvenog vještačenja u kojoj su ostvareni prekovremeni sati rada umanjeni za korištene slobodne dane.

20. Stoga je protivno žalbenim navodima oba žalitelja, temeljem navedenih odredaba ZSOSRH i KU/04 i KU/08, pravilno sud prvog stupnja odlučio kao u toč. I. Izreke pobijane presude, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan u toč. II. izreke presude.

21. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene iznose pravilno se temelji na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), a ista teče sukladno odredbi čl. 90. st. 4. ZR i čl. 84. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 149/09, 61/11) na svaki pojedini mjesečni iznos od 16-tog datuma u sljedećem mjesecu za prethodni mjesec.

22. Prigovor zastare tuženice nije osnovan jer se utuženo potraživanje odnosi na vremenski period od 1.6.2007. do 31.3.2011., a uzimajući u obzir da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 14.6.2010., sukladno odredbama čl. 138. ZR i čl. 135. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 149/09, 61/11).

23. Radi navedenog, a jer žalbeni navodi stranaka nisu od utjecaja na pravilnost I zakonitost pobijane odluke, trebalo je temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučiti kao u izreci.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. I čl. 155 st. 1 ZPP.

24.1. S obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u sporu te imajući u vidu uspjeh tužitelja u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva, pravilno je naloženo tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak razmjerno uspjehu u sporu. Tužitelj je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio 100%, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva s 62% svog zahtjeva što znači da je u konačnici uspio u omjeru od 81% (100% + 62%=162%:2) dok je tuženica u odnosu na visinu uspjela u omjeru od 38% odnosno u konačnici s 19% (38%: 2). Stoga uspjeh tužitelja iznosi 62%.

24.2. Tužitelju su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznati troškovi ukupno 16.391,81 eur, no, obzirom na uspjeh tužitelja u sporu (62%) dosuđen mu je trošak u iznosu od 10.162,92 eur. Broju I vrstama radnji za koje je tužitelju priznat trošak, niti jedna od stranaka nije određeno prigovorila.

25. U stavku III izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1 u vezi čl. 154. st. 1 ZPP.

26. U stavku IV izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1 u vezi čl. 154. st. 1 ZPP.

U Zagrebu 31. listopada 2023.

Predsjednica vijeća:

Lidija Bošnjaković