- 1 -              Revd 885/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 885/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Primošten, P., (OIB: …), zastupane po punomoćniku I. M., odvjetniku iz Š., protiv 1. tuženika Z. Š. (OIB: …) i 2. tuženika Š. Š. (OIB: …), oboje iz P., i zastupanih po punomoćniku D. B., odvjetniku iz Š., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-837/2021-2 od 22. rujna 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku posl. br. Pn-82/2020-25 od 6. travnja 2021., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.

 

 

r i j e š i o  j e :

 

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda "na način da se tužitelj u cijelosti odbija s tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 136.800,00 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovanim“, s time da je tužitelju naloženo da tuženicima naknadi parnični trošak od 17.600,00 kn a odbijeni tuženici „s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.884,00 kn."

 

2. Tužiteljica je podnijela prijedlog da joj se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

1./ "Da li u okolnostima konkretnog slučaja tužitelj ima pravo angažirati zaštitarsku tvrtku radi osiguranja predmetne imovine obzirom da su tuženici i nakon postavljanja prometnih znakova uz asistenciju policijskih službenika 29. srpnja 2016. godine nastavili sa uklanjanjem prometnih znakova, odnosno prekrivali ih i okretali te time stavljali izvan funkcije?"

 

2./ "Da li u okolnostima u kojima tuženici prekrivaju i izokreću prometne znakove, a koje štetne radnje su sanirane stavljanjem prometnih znakova u prvobitno stanje od strane komunalnih djelatnika tužitelja, odnosno u slučaju kada tuženici nastavljaju sa štetnim radnjama unatoč djelovanju komunalnih djelatnika (zaokretanje znakova i prekrivanje radi stavljanja izvan funkcije), da li tužitelji imaju pravo štititi svoju imovinu svim raspoloživim pravnim sredstvima pa i angažiranjem zaštitarske tvrtke?"

 

3./ "Da li u okolnostima konkretnog slučaja angažiranja zaštitarske tvrtke tužitelj ima pravo potraživati naknadu imovinske štete u visini troškova usluge zaštitarske tvrtke?"

 

3. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog.

 

4. Prijedlog tužiteljice nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 22. rujna 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredaba čl. 385.a, prema kojima: st. 1. "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi,...", st. 2. "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku."

 

6.1. Takav se pristup, sa takvim shvaćanjem, zahtjeva za dopuštenost prijedloga zbog njegove specifičnosti - a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju prijedloga: predlagatelj mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo prijedloga - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima ga temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj reviziji ako bi bila dopuštena - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.

 

7. Od toga polazeći, iako je predlagateljica u prijedlogu temeljenom na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a naznačila više pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

 

7.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti (prema navedenoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a) samo uopćeni navod predlagateljice "da su navedena pravna pitanja bitna, kako za odluku u ovom sporu, tako i za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske", sve još i sa tvrdnjama kojima samo polemizira sa obrazloženjem osporene presude i pravnim i činjeničnim shvaćanjima na kojima je ona temeljena te postupkom koji joj je prethodio,

 

7.2. konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 2. toč. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse ili za razvoj prava),

 

7.3. da se, sa prethodnim u svezi, postavljena pitanja odnose samo na specifične okolnosti ovoga slučaja, i to kako ih predlagateljica (a ne i sud) "vidi", na njezino isticanje kako bi po njoj trebalo ocijeniti bit njezinih traženja (zahtjeva), sa njezinim pravnim i pogotovo činjeničnim shvaćanjem kojeg sugerira prihvatiti kao jedinog ispravnog i relevantnog za odluku o predmetu spora - pa takva nisu adekvatna onim kakvim bi trebala biti za dopuštenost revizije iz smisla navedenih odredaba ZPP-a,

 

7.4. da podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagateljica obrazlaže (opet: u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome) ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

 

Slijedom toga predmetom razmatranja ili preispitivanja u ovome stupnju postupka ne može biti niti pitanje osnovanosti navoda tužiteljice je su li tuženici "imali ikavke veze sa prometnim znakovima, a kamoli da bi ih uklanjali, prekrivali ili okretali, niti da su radi postavljanja istih na bilo koji način ugrožavali djelatnike tužiteljice", odnosno, bliže, je li tužiteljica samo u adekvatnoj vezi sa postupanjem tuženika angažirala i nužno morala angažirati zaštitarsku službu za čuvanje znakova - naknadu troškova kojeg čuvanja "radi zaštite svoje imovine" bi imala osnovu potraživati upravo od tuženika.

 

Time revizijski sud nema ovlasti ocijenjivati postoji li pravno relevantna uzročno posljedična veza između ponašanja tuženika nakon postavljanja navedenih prometnih znakova uz asistenciju djelatnika policije i štete koju tužiteljica potražuje, kao ni je li "angažiranje zaštitarske tvrtke radi zaštite navedenih prometnih znakova i sprečavanja neprimjerenog ponašanja tuženika radi provedbe zabrane parkiranja na predmetnoj lokaciji bilo nužno s obzirom da vrijednost imovine koja se štitila".

 

8. U konačnom, revizijski sud tek primjećuje da i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati (ovdje odlučno) materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagateljica smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagateljice - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

9. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

 

9.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga, onako kako su formulirana, budući da se odnose samo za ovaj konkretni spor i postavljena su sa osnovnim htijenjem da se samo za ovaj spor preocijene dokazi te drugačije utvrdi odlučno činjenično stanje i izrazi drugačije pravno shvaćanje - a nisu niti obrazložena adekvatnim, dostatnim i određenim razlozima važnosti (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava, ne zahtijevaju intervenciju u osporenu presudu (Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na tu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu te djelovati za razvoj prava),

 

9.2. da time ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

10. Stoga je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije kada ga temelji na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će i prijedlog za dopuštenje revizije koji uopće ne sadržava (...) jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja u smislu članka 385.a ovoga Zakona.", u svezi sa odredbom čl. 387. st. 5. ZPP-a, prema kojoj: "U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje sud će određeno navesti razlog odbacivanja.").

 

Zagreb, 6. veljače 2024.