Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 78 Gž R-2460/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Jakovčević, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja T. H. iz V., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik P. K. odvjetnik u B., protiv tuženice Republike Hrvatske, za ministarstvo, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-217/18-37 od 17. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2023.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-217/18-37 od 17. veljače 2022. u dijelu pod točkom I. izreke i predmet se u tom dijelu vraća sudu prvoga stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.
II. Ostavlja da se o trošku nastalom podnošenjem žalbe i odgovora na žalbu odluči konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici platiti tužitelju 25.344,78 kn sa zateznim kamatama tekućom na pojedine od ukupno navedenog iznosa glavnice na način kako je to pobliže određeno izrekom te presude i nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.437,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2022. do isplate (točka I. izreke), a odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je od tuženica zatražena isplata zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji iznosi su sadržani u dosuđenim bruto iznosima plaće iz točke I. izreke (točka II. izreke).
2. Protiv te presude u dijelu pod točkom I. izreke žali se tuženica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike
80/22., 114/22.,
Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19.,
dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev i da sukladno tome tuženici dosudit troškove nastale vođenjem ovog postupka ili da ukine presudu suda prvoga stupnja u pobijanom dijelu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a traži i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.
3. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbe tuženice i predlaže da žalbeni sud potvrdi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te traži naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet ovoga spora zahtjev je tužitelja za isplatu razlike plaće u utuženom periodu i to za rad na terenu kada je tužitelj rad obavljao prekovremeno, subotom, nedjeljom i noću, blagdanom.
6. Tužbeni zahtjev sud je ocijenio djelomično osnovanim pozivom na materijalno pravo navedeno u točkama 6. i 7. obrazloženja pobijane odluke, a visinu do koje je osnovan tužbeni zahtjev sud prvoga stupnja utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke i to, kako obrazlaže „…varijante 4, u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima – varijanta po uputi suda, a prijedlogu tužitelja“. Obrazlaže da iz evidencija radnog vremena koje je dostavila tuženice ne proizlazi točnost podataka o radnom vremenu tužitelja u utuženom periodu zbog čega da je, glede načina rada na terenu, poklonjena vjera iskazima svjedoka, u skladu s čim je sačinjen i nalaz i mišljenje vještaka financijske struke u dijelu u kojem ga sud prihvaća, pri čemu su uračunati iskorišteni slobodni dani. Također sud obrazlaže da je tužitelj i nakon obavljenog efektivnog rada na terenu morao biti dostupan i na raspolaganju poslodavcu slijedom čega da to vrijeme koje je tužitelj bio dostupan i na raspolaganju treba računati kao aktivno dežurstvo, kao što se to priznaje djelatnim vojnim osobama koje obavljaju aktivno dežurstvo tijekom obveznog 24 satnog ili višednevnog radnog angažmana zbog potrebe službe (točka 13 obrazloženja).
7. Ispitujući prvostupanjsku odluku ovaj je sud osnovanim ocijenio pozivanje tuženice na postojanje povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, čime je osnovano i pozivanje na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 3. toga Zakona.
8. Naime, u žalbenoj fazi postupka sporna je pravilnost zaključka suda prvoga stupnja da iz iskaza svjedoka, a ne iz evidencija koje je dostavila tuženica, proizlazi točan broj prekovremenih sati koje je tužitelj odradio i za koje mu nije isplaćena sva naknada na koju ima pravo, slijedom čega osporava i visinu naknade koja je tužitelju dosuđena, ustrajući na tvrdnjama da nije bilo mjesta utvrđivati obvezu tuženice prema tužitelju na temelju varijante nalaza i mišljenja na kojoj sud temelji odluku u tom dijelu.
9. Sukladno čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu (Nar. nov. broj 149/09., 61/11., 82/12., 73/13., dalje: ZR) poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a ta evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, dok je čl. 131. st. 1. toga Zakona propisano da u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno, u vezi s čim je st. 4. te odredbe propisano da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.
10. U vezi toga sud obrazlaže da navedeno u evidencijama radnog vremena ne pokazuje koliko je stvarno prekovremenih sati tužitelj odradio na terenu i to jer da tuženica nije dostavila zapovjedi za teren s pripadajućim prikazom ostvarenih sati rada po svim utuženim osnovana, kao niti naloge za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad, uz što dodatno pojašnjava nepravilnost u evidenciji rada vezano za nadnevak 17. svibanj 2014. (točka 8 alineje 1 do 3 obrazloženja), zbog čega smatra da točno vrijeme koje je tužitelj provodio radeći proizlazi iz iskaza danih tijekom postupka.
10.a Žalbom nije osporeno utvrđenje da u spisu nema zapovjedi za teren s pripadajućim prikazom ostvarenih sati rada po svim utuženim osnovana, kao niti naloga za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad. Međutim, žaliteljica osporava da bi razlozi na kojima sud temelji svoj zaključak bili dostatni da se zaključi da evidencije nisu pravilno vođene s čime se ovaj sud, za sada, slaže.
10.b Naime, sve i kada bi se prihvatilo utvrđenje da evidencije rada nisu pravilno vođene zbog činjenice da tuženica nije dostavila isprave na koje sud ukazuje, u presudi nije obrazloženo zbog čega je u takvoj situaciji bilo temelja da se način organizacije radnog vremena na terenu temelji i utvrđuje na općenitim iskazima svjedoka. Nadalje, pravilno se navodima žalbe ukazuje da su upravo te evidencije bile podloga za obračun plaće, a sud o tome također ne daje nikakve razloge. Odnosno u tom smislu sud ne ispituje je li tužitelj tvrdio i dokazivao da je u svrhu zaštite svojih radnih prava, među kojima je i pravo na isplatu pune plaće sa svim dodacima na koje ima pravo, tražio zaštitu kod poslodavca i što postupanje tužitelja u tom smislu govori o točnosti navedenog u evidencijama u spisu. Naime, ako je na temelju evidencija koje su dostavljene izvršen obračun plaća i izvršena isplata plaće to te okolnosti, i bez isprava za koje sud navodi da ih tuženica nije dostavila, ukazuju na presumpciju da je rad prema tim evidencijama izvršen u opsegu i na način kako je u istima navedeno, a na tužitelju je da u takvim okolnostima dokaže osnovanu sumnju da navedeno u istima nije točno, dok je na sudu da obrazloži zašto smatra da je to dokazima koji su provedeni tužitelj uspio učiniti, kakvo obrazloženje je izostalo. 11. Uz navedeno, a vezano uz pravilnu primjenu materijalnog prava i daljnju bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, valja ukazati i na činjenicu da iz sadržaja prvostupanjske odluke proizlazi da sud tužitelju priznaje i naknadu za aktivno dežurstvo. Međutim sud ne obrazlaže iz kojih provedenih dokaza i u skladu s kojim odredbama materijalnog prava proizlazi da vrijeme koje je tužitelj proveo na radu na terenu u utuženom periodu u nekom dijelu ulazi pod pojam aktivnog dežurstva i zašto mu za isto pripada pravo na naknadu za aktivno dežurstvo (u koliko je uopće tu naknadu tražio).
12. Slijedom rečenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a. Sud će stoga provesti novu glavnu raspravu i donijeti će novu odluku imajući na umu rečeno u ovoj odluci. Pri tome se sudu ukazuje na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-927/22-2 od 7. veljače 2023., u predmetu iste činjenične i pravne osnove u kojem je taj sud odgovorio na pitanje: ''Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?''
13. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer odluka o tom dijelu zahtjeva ovisi o konačnom uspjehu stranaka u ovom sporu.
14. Odluka o zahtjevima stranaka vezanim uz troškove nastale im u žalbenoj fazi postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 31. listopada 2023.
Predsjednica vijeća:
Ines Smoljan, v.r.
