REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8399/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.Z., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/2017.,126/2019., 84/2021. i 114/2022.), odlučujući o žalbi okr. M.Z., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 28. srpnja 2023., broj: 39 Pp-1953/2023-13, u sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. M.Z. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. M.Z. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) / 376,73 kuna (tristo sedamdeset šest kuna i sedamdeset tri lipe)[1] , u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 28. srpnja 2023., broj: 39 Pp - 1953/2023-15, proglašen je krivim okr. M.Z., da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena kazna zatvora od 70 dana te mu je na temelju članka 41. i članka 44. stavak 1., 2. I 3. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljeni u roku od jedne godine, dakle u vrijeme provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koju je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, a u izrečenu kaznu zatvora ima se uračunati na temelju članka 40. stavak 1. Prekršajnog zakona, vrijeme oduzimanja slobode od 19. srpnja 2023. do 20. srpnja 2023., kao dva dana zatvora.

1.1. Istom presudom, okr. M.Z. izrečene su zaštitne mjere i to na temelju članka 12. i članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i članka 50. stavak 2. Prekršajnog zakona, zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji i to ocu A.Z., rođenom 20. 10. 1954., i to na adresi u XX (ranije: Varaždin, XX) te na bilo kojem mjestu na udaljenosti bližoj od 150 metara, u trajanju od 1 (jedan) mjesec, a u koju će se uračunati vrijeme trajanja mjere opreza po rješenju od 20. srpnja 2023. te na temelju članka 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i članka 50. stavak 2. Prekršajnog zakona, zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi u XX, u trajanju od 1 (jedan) mjesec, a koju će se uračunati vrijeme trajanja mjere opreza po rješenju suda od 20. srpnja 2023.

1.2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze na naknadu troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude okr. M.Z. pravodobno je po branitelju B.K. podnio žalbu naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati i okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presude ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud izvršio preinaku izreke Optužnog prijedloga i to na način da je u izreci naveo “u točno neutvrđenom vremenu“, a izostavio riječi „u vremenskom periodu od 16:00 do 22:30 sati“ te da je dopunio činjenični opis prekršaja s opisom načina fizičkog napada, kao i razloga zbog čega bi došlo do nasija, a koji dio također nije bio obuhvaćen činjeničnom opisom optužnog prijedloga, pri čemu nije naveo razloge takvog postupanja. Nadalje, okrivljenik ističe da je iz tih razloga izreka presude nerazumljiva jer u razlozima presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u pogledu izmjene činjeničnog opisa prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim. Time očigledno, iako to nije izrijekom navedeno, okrivljenik ističe tzv. relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi s člankom 176. stavak 3. Prekršajnog zakona te bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

5.1. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da su počinjene gore navedene bitna povrede odredaba prekršajnog postupka.

5.2. Naime, u pravu je okrivljenik kada ističe da je prvostupanjski sud izmijenio vrijeme počinjenja prekršaja na način da je naveo „u točno neutvrđenom vremenu“ inkriminiranog dana za razliku od vremena počinjenja djela naznačenog u optužnom prijedlogu „u vremenskom periodu od 16:00 do 22:30 sati“. Međutim, okrivljeniku se prvenstveno ukazuje da je prvostupanjski sud ovlašten, pa i dužan, u skladu s činjenicama utvrđenim u provedenom dokaznom postupku, izvršiti izmjenu činjeničnog opisa prekršaja za koji donosi osuđujuću presudu, ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onog koji mu je stavljen na teret ili ako se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužnim aktom stavljeno na teret, pri čemu takva izmjena ne smije predstavljati preinačenje na gore za okrivljenika. Upravo tako je prvostupanjski sud i postupio. U konkretnoj situaciji prvostupanjski sud je prema utvrđenom činjeničnom stanju precizirao vrijeme počinjenja prekršaja za koji je okrivljenika proglasio krivim i takva izmjena predstavlja tzv. usklađivanje s utvrđenim činjeničnim stanjem i ni u kojem slučaju nije dovela do tzv. relativno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, kako to u žalbi pogrešno ističe okrivljenik. Isto tako, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kada ističe da je prvostupanjski sud dopunio činjenični opis prekršaja s opisom fizičkog napada kao i razloga zbog čega bi došlo do nasilja, budući da je u tom dijelu činjenični opis izreke pobijane presude „…fizički napao na način da mu je zatvorenom šakom zadao nekoliko udaraca u glavu, a sve zbog neriješenih međusobnih odnosa…“ identičan sa činjeničnim opisom prekršaja u optužnom prijedlogu. Štoviše, prvostupanjski sud je iz izreke činjeničnog opisa prekršaja koji mu se stavlja na teret ispustio dio „…kojom prilikom je isti pao i glavom udario u zid…“ budući da ta činjenica nije nesporno dokazana u postupku.

5.3. Isto tako, prvostupanjski sud je u odlomku 6. obrazloženja pobijane prvostupanjske odluke dao jasne i argumentirane razloge zbog kojih je izvršio opisanu izmjenu vremena počinjenja djela, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, radi čega žalbeni navodi okrivljenika da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u pogledu izmjene činjeničnog opisa prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim, nisu osnovani.

5.4. Nadalje, žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer mu je onemogućeno da iznese sve činjenice i okolnosti koje mu idu u korist budući da nije znao za izmjenu činjeničnog opisu u pogledu vremenskog razdoblja, a time očigledno ističe tzv. relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona u vezi sa člankom 85. stavak 2. Prekršajnog zakona.

5.4.1. Međutim, iz Zapisnika o ispitivanju okrivljenika od 20. srpnja 2023., proizlazi da je okrivljenik nakon što mu je pročitan Optužni prijedlog, u neometanom izlaganju iznosio obranu u kojoj se očitovao „…da u vremenskom periodu od 16,00 do 22,30 sati uopće nisam bio kod kuće, dakle nisam bio na toj adresi…“: Međutim, u svojoj obrani okrivljenik nije naveo da inkriminiranog dana niti u jednom vremenskom periodu nije bio kod kuće, a time i doveo u sumnju da se događaj dogodio, odnosno kao što je to prvostupanjski sud u dokaznom postupku utvrdio, a prvenstveno iskazom svjedoka žrtve A.Z. da se događaj zbio 18. srpnja 2023., ali bez mogućnosti točnog utvrđenja vremena počinjenja. Napominje se da u konkretnom slučaju, vrijeme počinjenja djela nije bitno obilježje djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, a što je obrazloženo u odlomku 5.1. obrazloženja ove drugostupanjske odluke. Stoga, budući da je okrivljeniku omogućeno iznošenje obrane u neometanom izlaganju, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika o počinjenoj tzv. relativno bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. u vezi sa člankom 85. stavak 2. Prekršajnog zakona.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik u bitnom ističe da iz liječničke dokumentacije A.Z. ne proizlazi da bi u inkriminirano vrijeme oštećenik zadobio ozljede, a kada bi se i prihvatilo da se taj eventualni događaj kada bi okrivljenik višekratno udario šakom oštećenika po glavi i dogodio da bi tada na oštećeniku morale biti vidljive ozljede kao hematomi i contuzije. U tom smislu okrivljenik ističe da je trebalo provesti sudsko-medicinsko vještačenje.

6.1. Međutim, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

6.2. U odnosu na žalbene navode okrivljenika u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljeniku se prvenstveno ukazuje da nastupanje tjelesne ozljede nije odlučna činjenica od koje ovisi ostvarenje tjelesnog oblika nasilja obzirom da nastupanje posljedice nije konstitutivni element koji čini biće tjelesnog oblika nasilja te tjelesno nasilje postoji neovisno o nastupanju tjelesne ozljede. Osim toga, prvostupanjski sud je okrivljenika proglasio krivim da je počinio tjelesno nasilje prema ocu, kao osobi starije životne dobi, ali ne i da je počinio tjelesno nasilje s ozljedama.

6.3. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je s pravom pokloni vjeru iskazu svjedoka žrtve A.Z., obzirom da je isti iskazivao uvjerljivo i objektivno, u opisu događaja inkriminirane prilike te je njegov iskaz suglasan s liječničkom dokumentacijom kao materijalnim dokazom budući da je i u Povijesti bolesti od 19. srpnja 2023. (list 14 spisa) konstatirano da je žrtva A.Z. naveo „…jučer i jutros ga sin udarao nekoliko puta šakama po glavi…“, a što nesporno ukazuje da se događaj dogodio 18. srpnja 2023., kao što se to i okrivljeniku stavlja na teret. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, na koje se upućuje žalitelj, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

6.4. Imajući u vidu da nastupanje tjelesnih ozljeda nije bitno obilježje djela prekršaja koji je okrivljeniku stavljen na teret te da tjelesno nasilje postoji neovisno o nastupanju ozljeda, provođenje sudsko-medicinskog vještačenja na koje ukazuje okrivljenik u svojim žalbenim navodima nije od utjecaja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanja.

6.5 Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Iz sadržaja žalbe okrivljenika proizlazi da se isti nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Po ocjeni ovog suda, a imajući na umu protupravno ponašanje okrivljenika odnosno činjenicu da je okrivljenik počinio tjelesni oblik nasilja na štetu oca kao osobe starije životne dobi, a što ukazuje na drskost i bezobzirnost okrivljenika u protupravnom ponašanju, bez ikakve izražene samokritike okrivljenika prema vlastitom postupanju, i po ocjeni ovog suda, kazna zatvora izrečena u trajanju od 70 dana uz primjenu mjere upozorenja – uvjetne osude tako da se izrečena zatvorska kazna neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku 1 godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

7.2. Nadalje, razmotrivši odluku u dijelu izrečenih zaštitnih mjera, ovaj Sud je utvrdio da iz obrazloženja odluke proizlazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku, sukladno članku 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrekao zaštitnu mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, ocu A.Z. te na temelju članka 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zaštitnu mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva, a obje u cilju izbjegavanja situacija koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečenih mjera od 1 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 50,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 31. listopada 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja.