- 1 -              Revd 3284/2023-2

Broj: Revd 3284/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S. iz U., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. V., odvjetniku u K., protiv tuženice Z. b. d.d. Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M., K. & P. d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-750/2022-2 od 11. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie broj P-1995/2019-39 od 3. lipnja 2022., u sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-750/2022-2 od 11. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie broj P-1995/2019-39 od 3. lipnja 2022.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanja za koja predlagateljica smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3. Prvim i drugim pitanjem predlagateljica problematizira pitanje tijeka zateznih kamata na iznose iz restitucijskog zahtjeva, te ne/savjesnosti stjecatelja - tužitelja, a trećim pitanjem i valjanost valutne klauzule. Na navedena pitanja odgovoreno je u odlukama ovog suda broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. (o primjeni instituta stjecanja bez osnove) i Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. (u pogledu valutne klauzule) te pobijana odluka ne odstupa od shvaćanja iznesenih u tim odlukama.

4. Četvrtim pitanjem problematizira se pitanje umanjenja tražbine tužitelja iznosima s naslova negativne tečajne razlike koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate.

4.1. Prošireno vijeće ovog suda je, sukladno ovlastima iz odredbe čl. 390. ZPP, dana 18. prosinca 2023. donijelo presudu broj Rev 549/2023-4 u kojoj je u odgovoru na postavljeno pitanje izneseno shvaćanje:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita."

4.2. Proizlazi da o navedenim pravnim pitanjima egzistira odluka revizijskog suda s precedentnim učinkom, a pobijana odluka sukladna je navedenom shvaćanju.

5. Petim pravnim pitanjem tuženica ukazuje na, po njoj pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka u dijelu koji se odnosi na povučeni dio tužbenog zahtjeva, navodeći da je pri donošenju odluke trebalo imati u vidu odredbu čl. 154. st. 2. ZPP.

5.1. Odluke sudova, koje tuženica dostavlja kao razloge važnosti u svrhu opravdanja prijedloga za dopuštenje revizije u odnosu na to pravno pitanje međutim, nisu odgovarajuće jer se u konkretnom slučaju radi o objektivnoj kumulaciji zahtjeva u smislu odredbe čl. 37. ZPP, što u dostavljenim odlukama nije slučaj.

5.2. S tim u vezi, radi se o okolnostima slučaja iz kojih proizlazi da je tužitelj postavio zahtjev s naslova preplaćenih kamata u iznosu od 45.302,22 kn, kojeg je tijekom postupka smanjio na iznos od 32.725,35 kn, te s naslova valutne klauzule u iznosu od 261.470,10 kn, kojega je povećao na iznos od 272.880,16 kn, pa proizlazi da odgovor na postavljeno pitanje ne bi doveo do drugačije odluke suda.

6. Stoga u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 6. veljače 2024.