Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 33 Gž Ob-233/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Š., iz S.1 , OIB …, koju zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica iz S.2 , protiv tuženika Ž. Š., iz S. , OIB …, kojeg zastupa punomoćnik mr. A. Š., odvjetnik iz V. G., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji posl. broj P Ob-17/2022-10 od 27. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 30. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji posl. br. P Ob-17/2022-10 od 27. veljače 2023. u dijelu pobijane točke I izreke, kojim se utvrđuje da nekretnine upisane u z. k. ul. br. 181 k. o. S. i to čest. kat. br. 735 hala S. 138 od 1611 m2, garaža S. 138 od 84 m2, pomoćna zgrada S. 138 od 324 m2, pomoćna zgrada S. 138 od 391 m2, izgrađeno zemljište od 27 m2, dvorište od 7559 m2, i izgrađeno zemljište od 10 m2, ukupno 10016 m2 predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice D. Š. u 1/3 dijela i tuženika Ž. Š. u 2/3 dijela te je tuženik Ž. Š. dužan trpjeti upis prava suvlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnoj knjizi tužiteljice D. Š. u 1/3 dijela kao i u točki II i III izreke u cijelosti.

II Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, te se potvrđuje navedena presuda u dijelu pobijane točke I izreke kojim je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu (do ½ dijela) odbijen.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji citiranim u izreci odlučeno je kako slijedi:

"Utvrđuje se da nekretnine upisane u z. k. ul. br. 181 k. o. S. i to čest. kat. br. 735 hala S. 138 od 1611 m2, garaža S. 138 od 84 m2, pomoćna zgrada S. 138 od 324 m2, pomoćna zgrada S. 138 od 391 m2, izgrađeno zemljište od 27 m2, dvorište od 7559 m2, i izgrađeno zemljište od 10 m2, ukupno 10016 m2 predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice D. Š. u 1/3 dijela i tuženika Ž. Š. u 2/3 dijela te je tuženik Ž. Š. dužan trpjeti upis prava suvlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnoj knjizi tužiteljice D. Š. u 1/3 dijela, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija.

II Utvrđuje se da radni strojevi, uređaji i opremu proizvodne hale, stolarije i pilane izgrađene na čest. kat. br. 735 upisane u zk.ul. 181 k. o. S. i to: viljuškar Volvo tip 4300, hidraulična kružna pila za poprečni rez, tip HCP-1, višeelisna pila za raspiljavanje tip SCM, tračna pila "Bratstvo", tip P-9 9 KW (Banzek), četverostrana blanjalica za lamperiju tip "Werning" 22KW, kružna pila "MIO-Standard snage 4KW, ravnalica "Bratstvo" radna širina 500mm, kombinirka 2-2000 dikerica i bušilica, kombinirka S-200 cirkular i frezer "Sicar", aparat "Giljotina" za rezanje lajsni pod kutem, tračna brusilica marke „Samco“, tračna brusilica marke "RGA", lančana glodalica, brusilica marke „RGA“, automatska tračna pila Trupčara tip 1400 75KW i varijator, kolica za navoz trupaca na trupčaru sa okretačima, dvije stolarske klupe „HOBLAK“, automatska varilica tračna pila marke "Bratstvo" OP-1, aparat za pakiranje plastičnom trakom, automatska oštrilica, pila marke „Bratstvo“ OP-1, valjačica za pile sa stolom za valjanje i ravnanje, električna stupna bušilica tip EWG, ručne polukružne škare za rezanje tračnih pila, kompresor "ALUP" sa dva cilindra zapremnine 300 l, visokotlačni aparat za pranje toplom vodom, motorna pila "STIHL" 08, 1,5 Kw, motorna pila „STIHL“ 060 2,6 kW, električna ručna glodalica marke "FESTO" 1000W, ručni aparat za tlačenje "WOLMER", garnitura glodala profil- kontraprofil K. K., garnitura glodala alata marke "LAITZ" K., industrijska ograda visine 2,20m tip T. 600m predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika u ½ dijela svakog, te je tuženik dužan trpjeti upis toga prava u odgovarajućim službenim evidencijama i registrima koje vode nadležna javnopravna tijela."".

III Nalaže se tuženiku Ž. Š. da tužiteljici D. Š. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.338,65 eura / 70.362,06 kuna, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 248,85 eura zahtjev tužiteljice odbija.“

2. Protiv dijela točke I presude, kojim je njezin zahtjev odbijen, tužiteljica je podnijela žalbu zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) te predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda i tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv dijela točke I presude, kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, te točke II i III (u kojoj je odlučeno o troškovima postupka), zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda te tužbeni zahtjev odbije, odnosno odbaci u cijelosti a tuženiku dosude parnični troškovi.

4. Na žalbe nije podnesen odgovor.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, te je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U predmetnom postupku tužiteljica traži da sud utvrdi, da nekretnine i pokretnine navedene u izreci presude i rješenja predstavljaju bračnu stečevinu stranaka svakog u ½ dijela, čemu se tuženik protivi.

8. Nesporno je među strankama, da je brak sklopljen ... a bračna zajednica je prekinuta u listopadu 2014.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, u bitnom:

da je tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik svih spornih nekretnina u cijelosti,

da je tužiteljica bila zaposlena C. o. od 12. srpnja 1976. do 1. travnja 1990., u C. l. d.d. za osiguranje od 1. lipnja 2001. do 8. listopada 2001., u „H.“ pilani i stolariji vl. Ž. Š. od 1. ožujka 2002. do 20. rujna 2005., u Ugostiteljskom obrtu „S.“ od 21. rujna 2005. do 8. siječnja 2006., u P. „Š.“ vl. M. Š. od 1. studenoga 2010., da je istoj zajedno s B. O. odobreno 2. travnja 1990. osnivanje zajedničke ugostiteljske radnje pod nazivom B. „Q.“ O. B. i Š. D., te je s danom 22. veljače 1991. utvrđeno Ugovorom o prestanku ugovora o zajedničkom ulaganju i radu da je isti ugovor prestao a Ž. Š. je isplaćen u punom iznosu od 8.200,00 DEM i 550.000,00 dinara, Uvidom u ugovor o gotovinskom kreditu broj … od dana 20. siječnja 1983., sklopljenog između kreditora Z. b. i korisnika kredita D. Š., utvrđeno je da je isti sklopljen za iznos od 318.600,00 dinara s godišnjom kamatom po stopi od 18%, na rok otplate od 5 godina.

da je tužiteljica D. Š. otplaćivala kredit Z. b. po sklopljenom ugovoru o gotovinskom kreditu broj …

-Uvidom u kupoprodajni ugovor motornog vozila od dana 21. veljače 1994., sklopljen između prodavatelja I. H. i kupca D. Š., utvrđeno je da je predmet ovog ugovora bilo putničko vozilo marke VW, tip Golf JX-D, reg. oznake ZG 553-DT, god. proizvodnje 1989. te je ugovorena cijena 35.000.000 HRD.

10. Uvidom u kupoprodajni ugovor motornog vozila od dana 8. veljače 1995., sklopljen između prodavatelja D. Š. i kupca F. D., utvrđeno je da je predmet ovog ugovora bilo vozilo marke Opel, tip Omera, reg. oznake SK 382 C, god. proizvodnje 1987. te je ugovorena cijena 25.000,00 kuna.

11. Uvidom u kupoprodajni ugovor motornog vozila od dana 12. srpnja 1988., sklopljen između prodavatelja D. Š. i kupca S. B., utvrđeno je da je predmet ovog ugovora bilo osobno vozilo marke IMV, reg. oznake SI 450-08, god. proizvodnje 1978. te je ugovorena cijena 700.000 dinara.

12. Uvidom u bilješku tuženika Ž. Š. od dana 9. ožujka 1992. utvrđeno je kako je na istoj rukom ispisan podatak „Posudila Š. M. 20.000 40.000 DM S.1 9. 03 1992“ te na istoj stoji potpis Ž. Š. i pečat P.-s. r. "H.".

13. Uvidom u kupoprodajni ugovor od dana 28. studenog 1994., sklopljen između prodavatelja B. K. i kupca Ž. Š., utvrđeno je da su predmet ovog ugovora bile nekretnine upisane u z. k. ul. br. 703 k. o. S., čest. kat. br. 375/2, 375/3, 375/1 i 377/4, za iznos od 50.000,00 kuna

14. Uvidom u kupoprodajni ugovor od dana 13. srpnja 2000., sklopljen između prodavatelja Ž. Š. i kupca D. B., utvrđeno je da su predmet ovog ugovora bile nekretnine upisane u z. k. ul. br. 703 k. o. S., čest. kat. br. 375/2, 375/3, 375/1 sa zidanim objektom 18 x 14 m izgrađenim do prvog serklaža koji je vanknjižno vlasništvo, te je ugovorena cijena 167.700,00 kuna.

15. Iz potvrde od dana 14. studenog 2001. utvrđeno je da je tuženik Ž. Š. potvrdio isplatu kupoprodajne cijene za gore navedene nekretnine, u cijelosti.

16. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju prvostupanjskog suda iza pok. M. B. broj O- 375/94 utvrđeno je da tužiteljica D. Š., kao kćer ostavitelja, naslijedila ½ nekretnina upisanih u z. k. ul. br. 76 k. o. O., čest. kat. br. … kuća broj … u mjestu i dvorište u mjestu i čest. kat. br. 82/3 oranica u mjestu, a na kojim nekretninama je ostavitelj bio suvlasnik u ½ dijela. Također je naslijedila osobni automobil marke Opel, tip Omega, u cijelosti.

17. Uvidom u potvrdu o isplaćenoj neto plaći za razdoblje od 1. lipnja 2001. do 8. listopada 2001., utvrđeno je kako je tužiteljici D. Š. u tom razdoblju isplaćen ukupan iznos od 8.268,09 kuna neto plaće.

18. Uvidom u potvrdu zavoda, Područni ured u S.2 , od dana 7. veljače 2018. utvrđeno je da je tužiteljica D. Š. bila zaposlena u C. o. d.d. od 12. srpnja 1976. do 1. travnja 1990., u C. l. d.d. od 1. lipnja 2001. do 8. listopada 2001., u Š. Ž. s. r. „H.“ i. od 1. ožujka 2002. do 20. rujna 2005., u M. D. S. P. u. od 21. rujna 2005. do 8. siječnja 2006. te u Š. M. S. P. p. od 1. studenog 2010. pa nadalje.

19. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužiteljice D. Š., a kojim traži da se utvrdi bračnom stečevinom nekretnina upisana u z. k. ul. br. 181 k. o. S. i to čest. kat. br. 735 hala S. 138, pomoćna zgrada S. 138, izgrađeno zemljište S. 138, pomoćna zgrada S. 138, garaža S. 138, izgrađeno zemljište S. 138, dvorište S. 138, od ukupno 10016 m², prvostupanjski sud je zaključio, da je isti djelomično osnovan, odnosno u 1/3 dijela, dok u preostalom dijelu, do ½ dijela, kako tužiteljica traži, zahtjev odbija..

20. Prvostupanjski sud obrazlaže, da smatra navod tužiteljice D. Š. da je utužena čestica 735, na kojoj su izgrađeni hala za pilanu, skladišta za gotovu robu i drugi pomoćni objekti kupljena od „T.“ poduzeća za građevinski inženjering samo djelomično točnim. Naime, iz zapisnika zemljišno-knjižnog odjela ovog suda od dana 9. srpnja 2012., sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige, utvrđeno je da je čest. kat. br. 735 identična česticama stare oznake 568 i 570, kojom prilikom je čest. kat. br. 570 imala površinu od 9.674 m² i bila upisana u z. k. ul. br. 800 k. o. S. Međutim, čest. kat. br. 570, koja je bila predmetom kupoprodajnog ugovora sklopljenog između prodavatelja „T.“ poduzeće za građevinski inženjering i kupca Ž. Š., dana 20. lipnja 1991., imala je površinu od 3.449 m², i bila je upisana u z. k. ul. br. 295 k. o. S. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka utvrđeno je kako je čestica 570, nakon kupoprodaje od 20. lipnja 1991., trpjela niz promjena. Tako je utvrđeno da je 1992. izvršeno spajanje ove čestice s još nekim česticama kojom prilikom su nastale nove čestice s drugačijim površinama, ali zbog loše vidljivosti povijesnog z. k. izvatka koji je predala u spis tužiteljica, nije moguće utvrditi točne podatke takve novonastale nekretnine. Nadalje, 1993. godine u odnosu na česticu 570 ispravljena je kultura i prilikom upisa ispravljene kulture ova čestica ima površinu od 10203 m². Zatim se 1994. godine čestica 570 cijepa na nove čestice 570 i 568, kojom prilikom čestica 570 ima površinu od 9674 m², a čestica 568 ima površinu od 529 m². Nadalje, 1996. godine ispravljen je upis kulture na čest. kat. br. 570 upisom proizvodne hale, pilane i stolarije. Na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu od 17. svibnja 2002. čest. kat. br. 570 je iste godine otpisana iz z. k. ul. br. 295 i prenesena je u novi z. k. ul. br. 800 k. o. S. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige od 1. kolovoza 2007. utvrđeno je da čest. kat. br. 570/ 5 zgrada u G., proizvodna hala, pilana i stolarija, dvorište, pašnjak, upisana u z. k. ul. br. 800 k. o. S., imala površinu od 9674 m². I na kraju, uvidom u zapisnik zemljišno-knjižnog odjela ovog suda od dana 9. srpnja 2012., sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige, utvrđeno je da je izvršeno izlaganje pl. 735 kojeg čini nova čest. br. 735 nastala od stare čest. br. 570 iz dosadašnje zemljišne knjige z. k. ul. br. 800 k. o. S. i dijela čest. br. 568 upisane u z. k. ul. br. 295 k. o. S. Čestica nove oznake upisana je u novi z. k. uložak broj 181 k. o. S. Slijedom svega navedenog, Sud smatra kako tužiteljica D. Š. u ovom postupku nije dokazala stjecanje sporne nekretnine koju čini čest. kat. br. 735 sa 10016 m², upisana u z. k. ul. br. 181 k. o. S. Ova je čestica nastala višekratnim spajanjima i cijepanjima, pa stoga sud u obrazloženju navodi, da nije moguće utvrditi u kojoj mjeri stara čestica 570 sa 3449 m², koja je bila predmetom kupoprodajnog ugovora od dana 20. lipnja 1991., čini novonastalu čest. kat. br. 735, ali i koje su još nekretnine ušle u njen sastav, jer o tome tužiteljica nije Sudu dostavila nikakvu dokumentaciju.

21. Navedeno je suprotno sadržaju podneska tužiteljice od 10. svibnja 2022., uz koju je priložena dokumentacija radi utvrđenja upravo navedenih činjenica, a iz koje proizlazi ono što je sud prethodno i utvrdio, naime da su čestice 571 i 577 poništene radi spajanja s česticom 50, površine 6801 m2, kojoj su pripojene kčbr. 568 i 569/1 tako da u konačnici kčbr. 580 ima površinu od 10202 m2 kojom je površinom ušla u postupak preoblikovanja kada je nastala nova čestica 735 od ukupno 10016 m2, koja je predmet tužbenog zahtjeva.

22. Nadalje se u obrazloženju navodi, da tužiteljica nije dokazala u postupku što je od građevina kupljeno 1991. godine prilikom kupnje samog zemljišta, a što je naknadno, kada i kako izgrađeno na utuženoj nekretnini, jer je tijekom navedenih nastalih promjena u površinama, a vjerojatno i položaju nekretnine, došlo i do upisa promjena kultura na istima. Saslušani svjedoci, iako su imali određena saznanja o stjecanju sporne nekretnine, nisu precizno iskazivali o kojim se česticama radi, pa su njihovi iskazi utvrđeni nevjerodostojnima. Čak niti same stranke se u svojim iskazima nisu precizno izjašnjavale kada su u pitanju točno određene nekretnine, ne navodeći njihove točne oznake, a imajući u vidu da su stranke tijekom bračne zajednice stjecale veći broj nekretnina i sklapale veći broj kupoprodajnih ugovora.

23. Sud je konačno utvrdio udio tužiteljice u stjecanju sporne nekretnine na način, da je utvrdio razmjer površine koju je tuženik kupio 1991. godine, sa sadašnjom površinom čestice. Iz kupoprodajnog ugovora sklopljenog između prodavatelja „T.“ poduzeće za građevinski inženjering i kupca Ž. Š., dana 20. lipnja 1991., utvrđeno je da su predmetom ovog kupoprodajnog ugovora bile nekretnine upisane u z. k. ul. br. 295 k. o. S., i to čest. kat. br. 577 oranica od 3194 m2, čest. kat. br. 571 šikara od 158 m2 i čest. kat. br. 570 oranica od 3449 m2, dakle čestice ukupne površine 6.801 m2, kao i objekti izgrađeni na gore navedenom zemljištu:

čuvarska kućica s 3,75 m2, spremište sa 71,25 m2, sanitarni čvor sa 71,25 m2, kuh., blagov., nastam. sa 403 m2 baraka s 392 m2 i hidroforska kućica 1 kom. Uvidom u priloženi prijavni list od dana 29. rujna 1992. utvrđeno je kako su čestice 571 sa 158 m2 i 570 sa 3449 m2 spojene na česticu 570 sa 3449 m2, što čini ukupnu površinu od 6.801 m2. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio kako nekretnine upisane u z. k. ul. br. 295 k. o. S., i to čest. kat. br. 577 oranica od 3194 m2, čest. kat. br. 571 šikara od 158 m2 i čest. kat. br. 570 oranica od 3449 m2, koje su bile predmetom kupoprodajnog ugovora sklopljenog između prodavatelja „T.“ poduzeće za građevinski inženjering i kupca Ž. Š. dana 20. lipnja 1991., čine 2/3 dijela nekretnine sada upisane u zk.ul. 181 k.o. S. čest.kat.br. 735 ukupne površine 10016 m2.

24. Polazeći od utvrđene činjenice da nekretnine upisane u z. k. ul. br. 295 k. o. S., i to čest. kat. br. 577 oranica od 3194 m2, čest. kat. br. 571 šikara od 158 m2 i čest. kat. br. 570 oranica od 3449 m2, koje su bile predmetom kupoprodajnog ugovora sklopljenog između prodavatelja „T.“ poduzeće za građevinski inženjering i kupca Ž. Š. dana 20. lipnja 1991., predstavljaju bračnu stečevinu stranaka u ½ dijela, udio tužiteljice u stjecanju utužene nekretnine, a imajući na umu razmjer površine koju je tuženik kupio 1991. godine, sa sadašnjom površinom čestice, iznosi 1/3 dijela.

25. Postupajući na navedeni način, dakle utvrđujući razmjer površine koju je tuženik kupio 1991. godine, sa sadašnjom površinom čestice, a imajući na umu sadržaj Ugovora o kupoprodaji od 20. lipnja 1991. o tome što je bilo izgrađeno na nekretnini, prvostupanjski sud je postupio u skladu s uputom ovog suda iz rješenja Gž Ob- 552/2019-2 od 31. siječnja 2022.

26. Naime, činjenica da je došlo do promjena u zemljišnim knjigama te sada čestice imaju drugu površinu i oznaku, ne znači da nije moguće utvrditi u kojem su dijelu iste bračna stečevina stranaka, a upravo na taj način, utvrđujući razmjer onoga što je kupljeno 1991. godine, u odnosu na ono što je upisano u zemljišnim knjigama sada (jer je tužbeni zahtjev postavljen u skladu s upisom u zemljišnim knjigama) je mogao utvrditi doprinos tužiteljice u stjecanju istih.

27. Zbog toga osnovano nije prihvaćen prijedlog za provođenje geodetskog vještačenja radi identifikacije nekretnina (čiji identitet nije niti sporan) a radi utvrđenja što se na tim nekretninama nalazi i koje su njihove površine te od kojih su čestica nastale, jer je isto doista vidljivo iz dokumentacije priložene spisu, u onoj mjeri u kojoj je to predmet tužbenog zahtjeva. Tuženik pri tom u postupku nije određeno naveo što bi to na nekretninama bilo izgrađeno, a da nije navedeno u dokumentaciji, pa nije jasno što bi se provođenjem dokaza koji je predložio, imalo utvrditi.

28. Proturječnost u obrazloženju presude, na koju se ukazuje u žalbi tužiteljice, ne utječe zato na odluku o tužbenom zahtjevu jer iz dokumentacije koja je priložena proizlazi da je samo dio čestice kupljene tijekom trajanja braka stranaka, tj. 1991. godine, ušao u sastav sadašnje kčbr. 735 površine 10016 m2, a ne cijela ta površina, pa ista ne može u cijelosti biti niti bračna stečevina stranaka, odnosno pripadati tužiteljici u ½ dijela, kako traži, već to može samo onaj dio koji je kupljen 1991.

29. Neosnovano nadalje tuženik prigovara da nisu utvrđene odlučne činjenice o površini i izgrađenosti navedene nekretnine i kada je izvršeno spajanje pojedinih kupljenih nekretnina u jednu česticu, jer je navedeno u postupku utvrđeno, te je o istom sud dao i obrazloženje (iako je isto kontradiktorno budući da je u presudi zadržao i dio obrazloženja prethodno ukinute odluke o istoj nekretnini, na što se ukazuje u žalbama obje stranke). U odnosu na prijedlog za provođenjem geodetskog vještačenja, na okolnosti koje nisu sporne, odnosno prigovori nisu određeni (u kojem pogledu nekretnine eventualno ne odgovaraju opisu u zemljišnim knjigama, da bi se isto trebalo utvrditi očevidom na licu mjesta s geodetskim vještakom) sud je pravilno odlučio, suprotno žalbenim navodima tuženika.

30. Tuženik ustraje kod tvrdnje da nije pravilno utvrđen doprinos tužiteljice u stjecanju sporne imovine, u onom razdoblju, za vrijeme važenja čl. 277. i 278. Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN br. 11/78, 27/78, 55/89, 59/90, 25/94 dalje: ZBPO) kada se isti primjenjuje na temelju čl. 361. st. 2. Obiteljskog zakona (NN br. 116/03) a prema kojem se udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, vodeći računa ne samo o plaći i zaradi, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

31. Neosnovano pri tom tuženik smatra, da činjenica da je on naslijedio obrt od svog oca, znači da bi se kod zarade tog obrta u kojem je on radio, dok je i tužiteljica pomagala u radu obrta i bila prijavljena jedno vrijeme kao zaposlenik obrta, ali nije sudjelovala u donošenju poslovnih odluka, radilo o njegovim posebnim sredstvima. Naslijeđena imovina jest posebna imovina stranaka, ali imovina stečena radom tijekom trajanja braka, pa i kada je tužitelj naslijedio obrt u kojem je radio, jest bračna stečevina stranaka. Zato tuženik neosnovano prigovara da bi njegov obrt „bio izdvojen od tužiteljice“ jer se kod zarade obrta (u kojem je u nekim razdobljima radila i tužiteljica) radi o sredstvima stečenim radom, i samim time, kada stranke nesporno nisu imale sklopljen bračni ugovor (niti onda kada je to bilo moguće po zakonu) bračnom stečevinom stranaka.

32. Pri tom su navodi tuženika o opsegu nasljedstva iza oca proturječni sami sebi (da je ostala gotovina u iznosu od ukupno više od 500.000 DEM, koji je iznos podijeljen na četiri dijela između majke i braće, a da je on naslijedio 200.000 DEM, što nikako nije ¼ tog iznosa) a sud osnovano ne prihvaća, da bi od tog iznosa bile stečene sve nekretnine koje su predmet ovog postupka, kao i sve druge nekretnine stečene tijekom braka stranaka, za koje tužiteljica niti ne traži svoj udio u vlasništvu istih kao što su kuća u S. 56, kuća u Z. te dva apartmana na otoku P.

33. Sud nije, kako se u žalbi prigovara, prihvatio kao nesporno da bi te nekretnine bile kupljene naslijeđenim sredstvima, već u obrazloženju navodi da nije moguće, da su od naslijeđenih cca 125.000 DEM stečene sve utužene, kao i sve ostale, brojne i vrijedne nekretnine koje su kupljene tijekom trajanja braka stranaka. Ne radi se dakle o „dvostrukom kriteriju“ nego o nevjerodostojnosti navoda tuženika jer navodni naslijeđeni iznos novca, za koji se tvrdi da je ostavljen u gotovini, pa nije naveden u ostavinskom postupku, ne odgovara vrijednosti svih tih nekretnina (osim utuženih, dvije kuće od kojih je jedna u Z. i dva apartmana na P.) jer se iste ne mogu sve kupiti za cca 125.000 DEM, pa je utoliko logično i životno obrazloženje prvostupanjskog suda.

34. Pri tom iz iskaza svjedoka I. Š., brata tuženika Ž. Š. proizlazi kako je svatko od članova obitelji iza pok. oca naslijedio iznos od 80.000 DEM, najviše 90.000 DEM ali ne više, dok je najmlađi brat dobio 100.000 DEM. Svjedok L. M. je u svom iskazu navela kako su nasljednici iza pok. oca tuženika naslijedili po 100.000 DEM, dok je svjedok Z. S. iskazala kako su tuženik i drugi nasljednici, iza smrti njenog pok. brata S. Š., naslijedili novac, svako preko 100.000 DEM. Stoga sud osnovano smatra kako nema dokaza o točnom iznosu naslijeđenog novca, a također nema dokaza o tome da bi tako naslijeđeni novac bio uložen upravo u utužene nekretnine.

35. U odnosu na presliku štedne knjižice dostavljene uz žalbu valja reći da se novi dokazi, prema čl. 352. st. 1. ZPP, ne mogu iznositi u žalbi, a tuženik je u postupku izričito tvrdio da je novac postojao u gotovini i nije obuhvaćen rješenjem o nasljeđivanju (dok bi za raspolaganje novcem na štednoj knjižici bilo nužno da isti bude obuhvaćen rješenjem o nasljeđivanju, a u kojem se ne spominju štedni računi nego samo nekretnine i pokretnine oca tuženika).

36. Tuženik svu imovinu stečenu tijekom trajanja braka stranaka od 1978. do 2014. godine smatra svojom posebnom imovinom a isto obrazlaže nasljeđivanjem iza oca, iako su obje stranke tijekom cijelog trajanja braka radile, a tužiteljica se brinula i o kućanstvu i zajedničkoj djeci.

37. Tužiteljica je nesporno bila zaposlena tijekom braka, i to 14 godina u C. o., 3 i pol godine u obrtu tuženika, bila je suvlasnica ugostiteljskog obrta u S.2 , te je potom ponovno bila zaposlena u P. „Š.“ vlasnika M. Š. od 1. studenoga 2010. godine, te je tijekom trajanja braka otplaćivala gotovinski kredit kod Z. b., brinula se o kućanstvu i dvoje zajedničke djece stranaka, kuhala obroke za radnike pilane, prodavala borove i robu iz pilane, te obavljala druge potrebne poslove u kućanstvu i obrtu tuženika. Isto proizlazi ne samo iz iskaza tužiteljice, već i zajedničke kćeri stranaka K. Š.-M. koja je iskazala da je majka brinula o kućanstvu i djeci, da joj je nakon odlaska na studij u Z. dolazila pospremati stan, da je radila s tatom, vodila mu papire, čistila, prodavali su borove, dolazili su kupci kupovati lamperiju koju je mama prodavala, dok iz iskaza samog tuženika proizlazi da je u vrijeme sklapanja braka još bio student, te da je od 1981. do 1982. bio u vojsci, dok je tužiteljica ostvarivala prihode od početka bračne zajednice.

38. Pri tom se sud osnovano nije rukovodio samo nominalnom zaradom stranaka, nego je u doprinos tužiteljice stjecanju zajedničke imovine uračunao i brigu o kućanstvu i zajedničkoj djeci, o čemu je vodila pretežnu brigu jer je tuženik radio i prema vlastitom iskazu, 30% vremena provodio na službenim putovanjima, te pomoć tuženiku u poslovima obrta.

39. Radi toga je materijalno pravo čl. 278. ZBPO pravilno primijenjeno, kada je ocijenjeno da je tužiteljica suvlasnica imovine, stečene u vrijeme primjene odredaba ZBPO, u ½ dijela (a budući da se radi o 2/3 spornih nekretnina, pripada joj 1/3 dijela istih).

40. Odredbom čl. 248. Obiteljskog zakona (NN br.116/03, 17/04, 136/04, 107/07, dalje: ObZ) propisano je, da je bračna stečevina imovina koju s bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Prema čl. 249. ObZ, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, a prema st. 2. istog članka, bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drukčije urediti svoje odnose glede bračne stečevine.

41. Tuženik odluku o pokretninama (o kojima je sud prethodno zahtjev odbacio kao neodređen, što je ukinuto rješenjem ovog suda Gž Ob-552/2019-2 od 31. siječnja 2022., te je zahtjev uređen) obuhvaćenim točkom II izreke presude pobija na način da se radi o pokretninama koje su u funkciji i djelatnosti obrta te tužiteljica nije imala utjecaja na njihovu nabavu, korištenje i održavanje jer nije sudjelovala u donošenju poslovnih odluka obrta.

42. Tuženik zanemaruje da obrt, za razliku od trgovačkog društva, nema posebnu pravnu osobnost, te je imovina obrta ujedno imovina njegova vlasnika. Radi toga se na navedeni način, ne može uspješno pobijati odluka o pokretninama, koje su stečene za vrijeme trajanja braka stranaka, sredstvima stečenim radom, radi čega predstavljaju bračnu stečevinu u smislu prethodno citiranih propisa.

43. Radi toga je materijalno pravo citiranih odredaba ZBPO i ObZ pravilno primijenjeno, kada je ocijenjeno da je tužiteljica suvlasnica imovine stečene radom stranaka tijekom trajanja bračne zajednice u dosuđenim omjerima.

44. Za isto je sud dao i jasne, logične i zakonite razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa nisu osnovani suprotni navodi žalbi stranaka.

45. Time, što nije proveo sve dokaze koje je tuženik predložio, sud nije povrijedio pravo tuženika na pravično suđenje, kako se prigovara u žalbi. Tuženik je imao priliku iznositi navode kojima pobija navode tužiteljice i predlagati dokaze, ali prema čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a nije dužan izvesti sve dokaze, pa i one, za koje, kao u konkretnom slučaju, nije određeno navedeno koje bi se činjenice njima mogle dokazati, a da već nisu dokazane drugim provedenim dokazima. Prvostupanjski je sud, kako je već navedeno, osnovano odbio provoditi dokaze na okolnosti vidljive iz dokumentacije, pa takvim postupanjem tuženik nije povrijeđen u svojim procesnim pravima, a o istom je dao i valjano obrazloženje.

46. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju pravilne primjene čl. 154. st. 5. ZPP, a ista je valjano obrazložena te je utvrđeno koje su radnje bile potrebne radi vođenja parnice i visina naknade za svaku pojedinu radnju, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 37/22).

47. U skladu s navedenim, odlučeno je, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, kao u izreci.

U Zagrebu, 30. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.