Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: K-94/2016-86

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Ivi Štefan Kuzmić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Natalije Karaule kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. B. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj: K-DO-171/2014 od 31. ožujka 2015. nakon provedene javne rasprave zaključene 27. listopada 2023. u prisutnosti savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku Melanije Podbrežnjak Miletić, okrivljenog D. B. te svjedoka A. M. i M. K. 30. listopada 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni D. B., sin I. i majke A. B., djevojački V., rođen ………. u N., s prebivalištem u Đ., R. 12, i neprijavljenim boravkom u U., V. N. 13C, državljanin Republike Hrvatske, OIB ……….., djelatnik, završena osnovna škola, neoženjen, bez djece, nezaposlen, bez primanja, bez nekretnina i pokretnina, kazneno osuđivan

k r i v  j e

što je:

21. ožujka 2014. u 20.13 sati u P. tijekom verbalnog sukoba sa S. S. putem mobitela rekao da će zapaliti i njega i njegovu kuću, a koje riječi su kod imenovanog izazvale strah i bojazan za vlastiti život i imovinu

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti i nanijeti mu zlo podmetanjem požara

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 okrivljeni D. B. se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

III. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom D. B. se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. rujna 2023. do 19. rujna 2023.

IV. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeni S. S. se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

V. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljeni D. B. se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je 15. travnja 2015. optužnicu broj: K-DO-171/2014 od 31. ožujka 2015., protiv okrivljenika zbog kaznenog djela osobne slobode - prijetnjom - opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11.

2. Očitujući se o optužnici okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku ispitan je okrivljenik, oštećenik S. S., svjedoci K. S., G. M., A. M. i M. K. te je reproducirana snimka prvog ispitivanja okrivljenika, a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika od 7. rujna 2023.

4. U iskazu je okrivljenik naveo da se ne može sjetiti tog događaja s obzirom da je od svega prošlo jako puno vremena, ali s obzirom da je poricao počinjenje djela kada je ispitivan po policijskim istražiteljima, tada zasigurno nije počinio djelo za koje ga se tereti. Sjeća se da je kritične zgode doista došao u P. s K., A. i M., gdje su došli po K. vozilo, ali ne sjeća se uopće da li je oštećenika vidio te zgode. Stali su na benzinsku postaju kako bi natočili gorivo u kanistar jer nisu znali da li u vozilu po koje su došli ima goriva. Ne sjeća se da li je pričao te zgode na mobitel s oštećenikom, ali napomenuo je da ukoliko je nešto i rekao da zasigurno to nije namjeravao izvršiti. Na poseban upit je naveo da je K. S. bila više puta liječena u psihijatrijskim ustanovama, te je više puta i pokušavala suicid, a do prekida njihove veze je došlo nakon jednog njenog pokušaja suicida tabletama i poslije toga više nema kontakt s njom.

5. Prilikom prvog ispitivanja u Policijskoj postaji Našice 20. ožujka 2015. okrivljenik je porekao počinjenje djela navodeći da se kritični događaj odvio dok je bio u Đ. zajedno s K. S., a koju je na mobitel nazvao oštećeni S. S. koji je njen suprug. Oštećenik je prkosio K. S. koja je tad s njim bila u vezi na način da joj nije dao njene stvari, govorio joj je da je našao ljubavnicu s kojom vodi ljubav na trosjedu pa je on uzeo mobitel od K. i rekao mu da on vodi ljubav s ljubavnicom na trosjedu, a on s njegovom ženom u svom krevetu. Porekao je da bi bilo prijetnji tada. Nakon takvih njegovih riječi K. je uzela mobitel od njega i prekinula poziv, ali pretpostavlja da je sve što je rekao isprovociralo oštećenika pa je prijavo policiji da mu je prijetio iako nije. Napomenuo je da ga je već prije S. S. prijavio za prijetnje, a koja prijava je odbačena.

6. Saslušan kao svjedok S. S. je iskazao da se zbog proteka vremena ne sjeća točno izgovorenih riječi prijetnje, ali sjeća se situacije u kojoj se dogodio verbalni sukob između okrivljenika i njega. Naime, u to vrijeme njegova supruga se liječila i na liječenju se upoznala s okrivljenikom i unatoč okolnosti da su njih dvoje bili u braku, ona je započela živjeti u s okrivljenikom. Inkriminirane zgode, popodne ili u večernjim satima, njih dvoje su došli do adrese stanovanja gdje je stanovao jer je K. željela uzeti osobni automobil koji se nalazio u dvorištu njegove obiteljske kuće, a koje dvorište je uvijek zatvoreno i zaključano kapijom. Sve ovo mu je poznato jer ih je vidio kako idu u tom pravcu kad je išao u trgovinu K.. U određenom momentu zaprimio je poziv na svoj mobilni uređaj s mobilnog uređaja svoje supruge, a kad je javio okrivljenik mu je izrekao riječi prijetnje za koje je ponovio da se više ne sjeća točno izgovorenih riječi, ali se uplašio, a sestrična G. M. mu je sugerirala, a i sam je bio tog mišljenja da sve to treba prijaviti pa je isto i učinio. Nakon što mu je pročitan iskaz koji je dao 14. siječnja 2015. iskazao je da se sjeća da su upravo riječi koje je tada naveo kao riječi prijetnje bile izgovorene od strane okrivljenika te da ostaje kod svojih navoda od siječnja 2015., kao i kod svog iskaza kojeg je dao pred sudom. Na pitanje braniteljice odgovorio je da je prvi poziv zaprimio kada je bio na putu od K. do kuće, a drugi kada je bio kod G. M., a osim okrivljenika i K. S. te zgode su u vozilu bile neke muške osobe. Nadalje je naveo da se pomirio sa suprugom u kolovozu 2014. kada ga je ona nazvala i rekla mu se želi obnoviti bračnu zajednicu. Zbog svih događaja primio je psihološku pomoć, a imovinskopravni zahtjev je postavio na temelju straha kojeg je osjećao te zgode. Na drugi poziv se javio neovisno o strahu koji je osjetio jer se radilo o pozivu s mobilnog uređaja njegove supruge pa je pretpostavljao da mu ona ima nešto za reći. Braniteljica okrivljenika je prigovarala iskazu u cijelosti kao kontradiktornom samom sebi, kao i iskazu kojeg je oštećenik dao 14. siječnja 2015. Okrivljenik je prigovarao iskazu svjedoka navodeći da nije prijetio oštećeniku.

7. Oštećeni je ispitan 14. siječnja 2015. u Općinskom državnom odvjetništvu i Sisku te je tada iskazao da je njegova supruga K. S. u veljači 2014. napustila bračnu zajednicu te otišla živjeti s okrivljenikom, a kritične zgode na mobitel ga je nazvala K. i rekla mu da otvori vrata jer je došla po svoje vozilo. Odgovorio joj je da nije kod kuće, ali tada je mobitel uzeo okrivljenik koji mu je rekao da otvara vrata, da će ga živa zapaliti, da će provaliti vrata i opsovao mu je mater. Sve ga je ovo uplašilo pa je nazvao policiju i rečeno mu je da dođe radi davanja izjave. Pojasnio je da je te večeri bio pokraj K. i vozio je bicikl te je vidio vozilo u kojem je bio okrivljenik, K. i nepoznate muške osobe. Znao je da okrivljenik i K. živa u Đ. i da nemaju nikakvu poveznicu s P. pa je pretpostavio da su se uputili na njegovu adresu stanovanja s obzirom da ga je već ranije K. kontaktirala vezano za povrat vozila. Zbog navedenog otišao je kod sestrične G. M. te je ona mogla čuti razgovor i riječi prijetnje koje su izgovorene s obzirom da mu je bio pojačan zvuk na mobitelu.

8. Svjedokinja K. S. je iskazala da je određeno vrijeme bila na liječenju u psihijatrijskoj bolnici te je tamo upoznala okrivljenika koji joj je obećavao sretan i miran život i po izlasku iz bolnice odlučila je započeti život s okrivljenikom te se odselila njemu u Đ. iako je bila u braku sa S. S.. Tada je odlučila uzeti automobil koji je ostao kod oštećenog, a koji je glasio na njeno ime te je stoga došla u P. s namjerom da uzme svoj automobil. Na putu do P. vidjeli su oštećenog kako biciklom ide prema K., ali kad su došli do dvorišta kuće nije mogla ući jer je dvorište bilo zaključano pa je s mobilnog telefona nazvala oštećenog s kojim je htjela razgovarati oko vozila, međutim okrivljenik joj je uzeo telefon iz ruke i on je zapravo bio taj koji je razgovarao s oštećenikom i bio je jako neugodan. Okrivljenik je vrijeđao oštećenog na nacionalnoj osnovi te mu je rekao: "Šta si pobjegao, pička ti materina četnička, dođi kući da te ja tu ne bi zgazio." Nakon što joj je pročitan iskaz od 27. siječnja 2015. te nakon što je pozvana da se očituje o razlici u iskazivanju u odnosu na riječi koje su bile izgovorene, a po svom sadržaju su bila prijetnje i u odnosu na navod s kojeg mobitela je zvala oštećenika odgovorila je da je zvala s okrivljenikovog mobitela kojeg joj je on dao na korištenje, dok je u odnosu na razliku iskazivanja sadržaja, odnosno koje riječi su bile izgovorene kao riječi prijetnje, odgovorila je da je do toga došlo zbog proteka vremena od događaja do iskazivanja na sudu, a osim toga koristi terapiju i pije puno lijekova te je na poseban upit navela da pretpostavlja da su bile izgovorene riječi koje je navela kada je bila ispitana u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku jer je to vrijeme bilo bliže vremenu u odnosu na kritični događaj. Na pitanje braniteljice odgovorila je da se okrivljenik oštećenom nije predstavio kada je uzeo mobitel već je samo počeo vikati te je navela da se pomirila s oštećenim početkom ljeta 2014. S okrivljenikom nije u dobrim odnosima. Braniteljica je prigovarala iskazu svjedoka kao kontradiktornom samom sebi te smatra da je isti nevjerodostojan i neistinit. Okrivljenik je prigovarao iskazu u cijelosti kao neistinitom.

9. Saslušana kao svjedok K. S. je u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku 27. siječnja 2015. iskazala da je oštećeni njen suprug, ali u razdoblju od veljače do kolovoza 2014. nisu živjeli zajedno zbog bračnih nesuglasica te je ona prilikom liječenja upoznala okrivljenika s kojim je po izlasku iz bolnice započela i zajednički život. S obzirom da je u P. ostalo vozilo koje je glasilo na njeno ime, u ožujku 2014. u večernjim satima otišla je s okrivljenikom, njegovim bratićem M. K. i još jednom osobom imena A. u P. kako bi uzeli vozilo. Po dolasku u S. stali su kod K. te su vidjeli oštećenog koji je bio na biciklu. Kad su došli na adresu njenog prethodnog stanovanja nazvala je oštećenog na mobitel i rekla mu da joj da ključeve vozila, ali oštećenik joj je rekao da to ne želi učiniti jer je mrak, a vidio je s koliko je osoba došla. Pretpostavila je da oštećeni nije kod kuće s obzirom da u kući nisu bila upaljena svjetla, a osim toga nije ni mogao prije njih stići s obzirom da je bio na biciklu. U tom trenutku okrivljenik je uzeo mobitel od nje i rekao oštećenom da će mu provaliti u kuću, da će zapaliti i njega i kuću te mu opsovao majku.

10. Svjedokinja G. M. je iskazala da je kritične zgode išla do svoje majke kada je na ulici srela oštećenika koji je bio na biciklu i koji je u tom trenutku s nekim razgovarao na telefon. Telefon je bio stavljen na zvučnik pa je čula što je tada bilo rečeno, ali zbog proteka vremena od događaja do nije se mogla sjetiti da li je to bilo u vezi auta ili da će mu zapaliti kuću ili nešto tako, ali zna da se oštećeni jako uplašio i uznemirio pa mu je rekla da zove policiju. Oštećeni joj je rekao da je to okrivljenik s kojim je tada živjela njegova supruga. Nakon što je pozvana da pojasni razlike u iskazima odgovorila je da postoji razlika zbog proteka vremena od događaja o kojem je svjedočila, da se prisjeća događaja i slijeda događaja u vezi dućana K. kako je iskazivala 2015. i da je vjerojatnije da se sve zbilo onako kako je iskazala 2015. Na pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da je oštećeni često dolazio do njene majke nakon što ga je napustila supruga K., a ne sjeća se da li joj je oštećenik tada nešto pričao u vezi okrivljenika i njihovog međusobnog odnosa. Na pitanje braniteljice okrivljenika da pojasni sudu razliku o iskazivanju jer je 2015. iskazala da zvučnik nije bio uključen već da je samo zvuk bio maksimalno pojačan, dok je danas iskazala da je zvučnik bio uključen, odgovorila je da je točno ono što je iskazala 2015. Bila je udaljena od oštećenog ne više od jednog metra, a misli da se osoba s kojom je razgovarao oštećenik nije predstavila jer joj je oštećeni rekao da je to okrivljenik i s njim je jednom pričao tada. Braniteljica i okrivljenik su prigovarali iskazu svjedoka jer je isti kontradiktoran i neuvjerljiv.

11. Saslušana kao svjedok u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku 13. veljače 2015. G. M. je iskazala da joj je oštećenik bratić te se s njim intenzivno družila od veljače do kolovoza 2014. s obzirom da su tada puno pričali o problemima koje je imao sa suprugom K.. Jedne večeri u ožujku 2014. oštećenik je došao do adrese njenog prebivališta, tj. sreli su se ispred njene kuće. Oštećenik je bio na biciklu te joj je rekao da je ispred K. vidio K. i tada mu je zazvonio mobitel, a prije nego što se javio rekao je da ga zove K.. Bili su na udaljenosti oko jedan metar i čula je razgovor jer je mobitel bio pojačan te je tako čula da K. govori oštećenom da je došla po svoj automobil, a oštećenik joj je odgovorio da nije kod kuće pa joj ne može vratiti vozilo te ju je pitao tko su osobe s kojima je došla. Tada je začula njoj nepoznat muški glas koji je rekao oštećenom da izađe iz kuće, da će zapaliti i njega i kuću. Kasnije joj je oštećenik rekao da je to bio okrivljenik za kojeg je istaknula da ga ne poznaje. Oštećenik se nakon razgovora uznemirio i izgledao je uplašeno, a ni njoj nije bilo svejedno kada je čula riječi koje je okrivljenik izgovorio oštećenom. Oštećenik je potom nazvao policiju te mu je rečeno da dođe u postaju dati izjavu.

12. Svjedok M. K. je iskazao da je kritične zgode s okrivljenikom i njegovom tadašnjom djevojkom K., te A. otišao do P. jer je K. trebala uzeti svoje vozilo koje je tu bilo. U to vrijeme okrivljenik i K. su živjeli zajedno, a po dolasku u P., stali su na benzinsku postaju kako bi natočili gorivo u kanistar jer nisu znali hoće li u vozilu koje su htjeli uzeti biti goriva. Kada su došli do neke kuće, a K. je bila ta koja je govorila kuda trebaju ići, odmah su došli i policijski službenici. Tijekom puta do P. K. je doista pričala na mobitel, da li je na mobitel pričao i okrivljenik nije se mogao očitovati, ali zna da nije bilo riječi prijetnje da će se nešto zapaliti. K. je pričala sa svojim suprugom, a ne zna tko je koga zvao. On je upravljao vozilom pa nije mogao obraćati pažnju na to tko s kime priča na mobitel, prvenstveno je na mobitel pričala K., moguće je da je pričao i okrivljenik, ali zna da okrivljenik ni u jednom trenutku nije prijetio da će bilo što zapaliti. Nije se mogao očitovati da li je okrivljenik komunicirao s oštećenikom, ali je ponovio da okrivljenik ni u jednom trenutku nije prijetio oštećenom. Ponovio je da je K. bila ta koja je pričala na mobitel s oštećenikom, moguće je da se u taj razgovor sa strane umiješao i okrivljenik, ali on nije izgovarao riječi prijetnje da će nešto zapaliti. Ne zna u kakvim odnosima su danas K. i okrivljenik, niti zna na koji način su prekinuli vezu. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da je razgovor između K. i oštećenika na mobitel bio nešto glasniji, a koliko zna bilo je sporno nešto oko ključa.

13. Svjedok A. M. je iskazao da je okrivljenik njegov poznanik, a K. je upoznao preko okrivljenika. Jedne zgode, ne sjeća se točnog datuma, došao je kod okrivljenika te je K. inicirala da odu u P. kako bi se s adrese gdje je prethodno živjela uzelo njeno vozilo. Krenuli su vozilom iz Đ. u smjeru P., a u vozilu su bili okrivljenik, K., okrivljenikov brat M. i on. Ne zna tko je upravljao vozilom, ali to zasigurno nije bio on s obzirom da nema vozačku dozvolu. Po dolasku u P. stali su na benzinskoj postaji kako bi natočili u kanistre gorivo jer nisu znali hoće li u vozilu biti goriva i dok su točili gorivo vidio je jednu mušku osobu koja je bila na biciklu, a koja se zaustavila i gledala u njih, pa je pitao K. pozna li tu osobu, ona mi je odgovorila da je to njezin suprug. Toj muškoj osobi se nitko nije obraćao. Vozilom su potom otišli do neke kuće, ne zna na kojoj adresi, jer tu nikada prije nije bio i čim su došli, do njih su došli policijski službenici, te su tražili da otvore prtljažnik automobila i kada su u njemu vidjeli kanister s gorivom odvedeni su svi u policijsku postaju. U policijskoj postaji je saznao da je tako postupljeno jer se mislilo da su došli zapaliti kuću oštećenika. Nije se mogao očitovati i ne sjeća se je li tu bilo kakvih telefonskih razgovora te zgode. Na pitanje zastupnice optužbe odgovorio je da u kući do koje su došli nikoga bilo i bila su zaključana vrata od ograde i kapije, kao i ulazna vrata od kuće. Isprva nisu htjeli ulaziti, ali s obzirom da je K. imala ključ kada je otključala vrata, rekla je da je to njezina kuća, da ona ima ključ i da mogu ući kako bi uzeli vozilo. Međutim, nisu uzeli vozilo jer su potom došli policijski službenici. S obzirom na protek vremena nije se mogao sjetiti je li tu bilo kakvih telefonskih razgovora, ali zapamtio bi da je bio neki telefonski razgovor u kojem bi bilo neke svađe. Po njegovom sjećanju dok je bio u vozilu nije bilo telefonskih razgovora. K. je upoznao tog dana, a okrivljenika poznaje od ranije i s njim je u dobrim odnosima. Te zgode mu je htio pomoći jer ga je okrivljenik zamolio i općenito je osoba koja je spremna pomoći bilo kome. Nadalje je iskazao da te večeri, ni okrivljenik ni K. nisu bili nešto posebno ljuti, niti je tu bilo nekih sukoba.

14. Čitanjem izvatka iz kaznene evidencije utvrđeno je da je okrivljenik kazneno osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela.

15. Nakon tako provedenog postupka, analizom svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza u njihovoj ukupnosti, neprijeporno je utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djela za koja ga se optužnicom tereti, odnosno da je tijekom verbalnog sukoba sa S. S. putem mobitela rekao da će zapaliti i njega i njegovu kuću, a koje riječi su kod imenovanog izazvale strah i bojazan za vlastiti život i imovinu, dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti i nanijeti mu zlo podmetanjem požara čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11.

16. Nesporno je da je K. S. supruga oštećenika i da je u kritične vrijeme živjela s okrivljenikom kao i da je okrivljenik kritične zgode došao u P. s K. S. te M. K. i A. M.. Ove nesporne činjenice proizlaze iz iskaza okrivljenika, kao i iz iskaza oštećenika te saslušanih svjedoka.

17. Sporne je da li je okrivljenik oštećeniku u telefonskom razgovoru izrekao riječi prijetnje kako mu se stavlja na teret optužnicom, tj. da li mu je rekao da će ga zapaliti i njega i njegovu kuću.

18. Ovu spornu činjenice sud je utvrdio na temelju iskaza oštećenog i svjedoka K. S. te G. M.. Tako je oštećeni S. S. iskazao da ga je kritične zgode na mobitel nazvala njegova supruga K. te se potom i razgovor umiješao i okrivljenik koji mu je prijetio, tj. rekao mu da će ga zapaliti, a navedeno su potvrdile i svjedokinja K. S. koja je iskazala da je okrivljenik u telefonskom razgovoru rekao oštećeniku da će zapaliti i njega i kuću te svjedokinja G. M. koja je iskazala da je kritične zgode bila prisutna i čula je kada je okrivljenik u telefonskom razgovoru prijetio oštećeniku da će zapaliti i njega i kuću. S obzirom na činjenicu da je oštećenik ostao dosljedan u svom iskazu, te cijeneći okolnost da je iskazivao logično, životno i u bitnome neproturječno, sud nije našao niti jednog razloga da posumnja u istinitost njegovog iskaza i njegovu vjerodostojnost zbog čega je ovaj iskaz u cijelosti prihvatio kao istinit. Osim toga, iskaz svjedokinja D. M. i K. S. je u bitnome istovjetan iskazu oštećenika.

19. Dakle, analizirajući iskaz oštećenika u pogledu sporne činjenice, a uzimajući u obzir sve nesporno utvrđene činjenice, sud je izveo zaključak da je okrivljenik postupio na način kako ga se optužnicom tereti, odnosno da je tijekom verbalnog sukoba sa S. S. putem mobitela rekao da će zapaliti i njega i njegovu kuću, a koje riječi su kod imenovanog izazvale strah i bojazan za vlastiti život i imovinu.

20. Uvažavajući sve naprijed navedene razloge i utvrđenja, sud nije prihvatio obranu i iskaz okrivljenika s obzirom da je okrivljenik tek paušalno poricao svoju odgovornost navodeći da se uopće ne sjeća kritičnog događaja niti se sjeća da li je uopće kritične zgode vidio oštećenika ili s njim pričao na mobitel, a za istaknuti je i da je okrivljenik prilikom prvog ispitivanja događaj opisao na način koji u potpunosti odstupa od svih ostalih iskaza pa je tako rekao da nije kritične zgode uopće bio u P. već u svojoj kući u Đ., dok su svi saslušani svjedoci i oštećenik potvrdili da je okrivljenik kritične zgode bio u P.. Sud nije prihvatio iskaza svjedoka A. M. i M. K. koji su iskazivalo vrlo neuvjerljivo navodeći da se puno toga ne sjećaju s obzirom na protek vremena od kritičnog događaja, ali su obojica isticali da se sjećaju da okrivljenik nije prijetio oštećeniku. Tako je svjedok M. K. iskazao da se ne sjeća tko je koga zvao te zgode jer je vozio pa nije obraćao pažnju tko s kim priča na mobitel, prvenstveno je pričala K., a moguće i okrivljenik, međutim nije bilo riječi prijetnje, dok je svjedok A. M. iskazao da ne sjeća je li bilo telefonskih razgovora kritične zgode, ali sjeća se da nije bilo riječi prijetnje. Sud ovakve iskaza svjedoka koji navode da se nekih stvari uopće ne sjećaju, dok se drugih jako dobro sjećaju i to upravo onoga što eskulpira okrivljenika odgovornosti, nije mogao prihvatiti pa ih je stoga cijenio neuvjerljivima.

21. Dakle, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik postupio na način kako ga optužba tereti, tj. da je tijekom verbalnog sukoba sa S. S. putem mobitela rekao da će zapaliti i njega i njegovu kuću, a koje riječi su kod imenovanog izazvale strah i bojazan za vlastiti život i imovinu, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11. U odnosu na navod okrivljenika da ukoliko je nešto prijeteće i rekao oštećeniku da to nije namjeravao izvršiti ističe se da je kod kaznenog djela prijetnje zaštitni objekt osobna sigurnost kao psihički uvjet osjećaja osobne slobode. Smisao prijetnje je nagovještaj bilo kakvog zla (ne samo napada na život i tijelo), a zlo se može izražavati na različite načine, riječima, slikom, pokretom ili bilo kojom konkludentnom radnjom prikladnom da izazove strah ili uznemirenje žrtve te je za postojanje kaznenog djela dovoljno da se ponašanje počinitelja može objektivno obuhvatiti pojmom ozbiljne prijetnje, neovisno o tome je li počinitelj tu prijetnju namjeravao ostvariti. Osim toga, ističe se da je i iz kazivanja oštećenika jasno da je on takvu prijetnju shvatio ozbiljno zbog čega je ju je odmah i prijavio policiji, tj. podnio kaznenu prijavu protiv okrivljenika, a osim toga i G. M. je iskazala da je oštećenik nakon telefonskog razgovora bio uznemiren i uplašen.

22. U odnosu na subjektivne elemente kaznenih djela sud je utvrdio da je okrivljenik u vrijeme počinjenja inkriminiranog kaznenog djela bio ubrojiv jer njegova ubrojivost nije osporavana niti dovedena u pitanje. Nadalje, prema stajalištu suda okrivljenik je djela počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan obilježja kaznenog djela te je izgovaranjem inkriminirane prijetnje oštećeniku koje bi kod svake osobe izazvale uznemirenost i osjećaj straha, htio ostvarenje upravo tog kaznenog djela. Nadalje, okrivljenik je takvim postupkom morao biti svjestan protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdavala njegovo postupanje i upućivala na zaključak da nije znao da je to protupravno postupanje. S obzirom na navedeno okrivljenik je kriv za počinjenje inkriminiranog kaznenog djela jer je bio ubrojiv, postupao je s namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog ponašanja zbog čega je proglašen krivim.

23. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije sud je uvažio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za okrivljenika. Tako je olakotnom cijenjena okolnost da je okrivljenik lošeg imovinskog stanja (nezaposlen, bez primanja, bez nekretnina i pokretnina) te vremenski odmak od počinjenog kaznenog djela, dok je otegotnom cijenjena okolnost da je okrivljenik kazneno osuđivan i to zbog istovrsnih kaznenih djela. Cijeneći tako utvrđene okolnosti, te težinu i značaj počinjenog kaznenog djela, na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 okrivljenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci držeći da se samo bezuvjetnom kaznom zatvora može postići svrha kažnjavanja, odnosno utjecati na okrivljenika kao i na sve druge da ubuduće ne čine kaznena djela. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru.

24. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećen S. S. je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom od 1.500,00 eura upućen u parnicu jer podaci iz kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za dosuđenje postavljenog imovinskopravnog zahtjeva s obzirom da se imovinskopravni zahtjev odnosi na naknadu nematerijalne štete.

25. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka jer je nezaposlen i bez prihoda pa bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

U Sisku 30. listopada 2023.

Sutkinja

Iva Štefan Kuzmić, v.r.