REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž-1048/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. mlt. RK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 2. mlt. ĐK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje zastupani po majci i zz ŽK iz [adresa], a ona po punomoćniku Frani Bobincu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika GIVI d.o.o. za proizvodnju i trgovinu (OIB:91499958665) iz Otočca, Kneza Branimira 9, zastupani po punomoćniku Nenadu Potkonjaku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: P-80/2020-34 od 05. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje u t. I. presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: P-80/2020-34 od 05. srpnja 2023.
II. Prihvaća se žalba tuženika i preinačava t. III. presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: P-80/2020-34 od 05. srpnja 2023. u odnosu na parnični trošak te se nalaže tuženiku GIVI d.o.o. (OIB:91499958665) da 1. tužitelju mlt. RK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. tužitelju mlt. ĐK (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje zastupani po zakonskoj zastupnici majci MK platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 4.821,50 eura[1] /36.328,12 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 05. srpnja 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a u preostalom dijelu od 1.399,87 eura/10.547,32 kune zahtjev 1. tužitelja mlt. RK i 2. tužitelja mlt. ĐK RK za naknadom troška se odbija kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku GIVI d.o.o. da 1. tužitelju mlt. RK i 2. tužitelju mlt. ĐK, oboje zastupani po zakonskoj zastupnici, majci ŽK, za razdoblje od 01. listopada 2018. do 31. ožujka 2023. s osnova rente isplati ukupno iznos od 17.091,00 euro/128.772,14 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa u visini od 316,50 eura/2384,67 kuna od 01. studenog 2018. pa do 01. travnja 2023., te ubuduće, mjesečne iznose od 316,50 eura/2.384,67 kuna dok postoje zakonski razlozi sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate (t. I.). U preostalom zatraženom dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 316,08 eura/2.381,50 kuna 1. i 2. mlt. tužitelji su odbijeni iznad dosuđenog, kao t. I. izreke presude (t. II.). Tuženiku je naloženo da 1. i 2. tužitelju, oboje zastupani po zakonskoj zastupnici, majci ŽK platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 6.221,37 eura/46.874,91 kunu sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe (t. III.).
2. U odnosu na t. I. i III. prvostupanjske presude, pravovremenu žalbu i dopunu žalbe, podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. U odnosu na bitne povrede ističe, da se prvostupanjska presuda isključivo temelji na iskazu majke i zz tužitelja, a čiji iskaz ne može biti uvjerljiv i dostatan za tvrdnje tužitelja iz razloga što je i ona neposredno zainteresirana za uspjeh u predmetnom sporu. Iskaz majke tužitelja koji se odnosi da sada njen pok. suprug u vrijeme štetnog događaja nije bio kreditno zadužen je u proturječnosti s materijalnim dokazima koji prileže spisu, odnosno izvodu iz prometa po računima iza pok. oca tužitelja, time da i nelogičnost iskaza proizlazi i iz navoda da se ona ne može sjetiti koliku je plaću ostvarivala u vrijeme štetnog događaja a sjeća se da bi njezin pok. muž kao mehaničar neprijavljeno ostvarivao dodatne prihode od 2.000,00 do 3.000,00 kuna, pa bi isti s ukupnom plaćom znali iznositi po 10.000,00 kuna mjesečno, što nije potkrijepljeno ni jednim materijalnim dokazom. Relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a je počinjena obzirom tijekom postupka nije primijenjena odredba čl. 221.a ZPP-a o pravilu tereta dokaza. Donošenjem odluke i pogrešno je i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje obzirom da je pok. VK imao kreditnu obvezu za mjesec lipanj, srpanj i kolovoz 2018. , koja se odnosila na uređenje gornjeg kata kuće namijenjenog za stanovanje njega, majke tužitelja i tužitelja, dok i iz platnih listi proizlazi da je ostvarivao neto plaću u iznosu od 4.420,26 kuna, te da svakog od tužitelja ostvaruje iznos od 135,08 eura osnovom obiteljske mirovine, pa uzimajući u obzir primanja pokojnog VK, umanjeno za iznos prosječne kreditne obveze i iznos koji tužiteljima pripada s osnova obiteljske mirovine, ispada da mu je preostao iznos od 1.163,74 kune za njegove vlastite potrebe i potrebe cjelokupnog domaćinstva koji bi svakako bio nedostatan. Obrazloženjem presude proizlazi da je tužiteljima dosuđena razlika neto plaće prednika tužitelja kada se oduzme iznos koji primaju sa osnova obiteljske mirovine, iako taj iznos ne može biti viši od onoga koji bi tužitelji ostvarivali od prednika da je ostao na životu, pobijanom odlukom propušteno je utvrditi da je i prije štetnog događaja majka i zz tužitelja bila zaposlena i da je i ona bila dužna doprinositi za njihovo uzdržavanje a sada prima plaću u iznosu od cca 6.000,00 kuna, kao i da je majka zz tužitelja s osnova pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu poslovni broj Pn-8/2019 s osnova naknade neimovinske štete zbog smrti prednika tužitelja zaprimila ukupni iznos od 1.000.000,00 kuna do 1.100.000,00 kuna što je i sama potvrdila svojim iskazom. U odnosu na pravo isplate rente primjenjuju se i odredbe Obiteljskog zakona u odnosu na dužnost doprinosa za uzdržavanje tužitelja da je ostao na životu prednik tužitelja, kao i odluka o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta što je i propisano odredbom čl. 314. st. 3. ObZ-a, a kako je tužitelj ostvarivao mjesečne prihode manje od najnižeg iznosa u Tablici i uzdržavao dvoje djece, ne može se utvrditi uzdržavanje u iznosu nižem od zakonskog minimuma, odnosno iznosu nižem od utvrđenog u pobijanoj presudi, čime su pogrešno primijenjene relevantne odredbe materijalnog prava utvrđenjem da je prednik tužitelja mogao doprinositi iznos koji odgovara cijeloj njegovoj plaći. Navodi da je prednik tužitelja mogao za uzdržavanje doprinositi najviše iznos od 406,30 eura za oba tužitelja a ako se uzme u obzir da se ne može utvrditi manji iznos uzdržavanja ispod propisane polovice zakonskog minimuma, tada bi i iznos tužiteljima za uzdržavanje mogao biti dovoljan i ukupan iznos od cca 220,00 eura, te ne bi postojao temelj za dosudu mjesečne rente jer tužitelji ostvaruju pravo na obiteljsku mirovinu. Kada bi se i utvrdilo da je prednik tužitelja mogao više izdvajati za uzdržavanje tužitelja cijeneći i osnovu obiteljske mirovine tada bi mogli eventualno s osnova rente za obojicu ukupno dosuditi iznos od 136,14 eura. Uz to, u odnosu na trošak postupka smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo priznavanja troška za sastav više od četiri obrazložena podneska i to vezano za podnesak od 25. veljače 2023., 31. ožujka 2023., 07. siječnja 2023., podnesak od 14. travnja 2023., podnesak od 06. travnja 2023., te je time pogrešno primijenjeno materijalno pravo dosude troška navedenih podnesaka.
Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane odluke u odnosu na žalbene razloge, uz naknadu troška sastava žalbe, a podredno ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz zahtjev troška sastava žalbe.
2.1. Dopunom žalbe navodi da je i tijekom postupka argumentirano osporavao osnov tužbe i tužbenog zahtjeva, navodima da je predmetna prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao prednik tužitelja nastala isključivo njegovom krivnjom, pa stoga da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja sukladno čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
Žalbeni je prijedlog da se odluka preinači u pravcu svih žalbenih razloga uz naknadu troška sastava žalbe a podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Sa tim je žalbama tuženika postupljeno na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP).
4. Odgovorom na žalbu 1. i 2. mlt. tužitelji ističu, da presudom nije počinjena bitna povreda parničnog postupka dok je i sud na izvedene dokaze postupio sukladno čl. 8. ZPP-a ističući da je nakon smrti oca mlt. tužitelja njihov se život drastično promijenio u odnosu na materijalne prilike, emotivni odnos i sklad u obitelji, kao i da je osim zarade u vidu plaće i popravljao automobile, postavljao dvorišne ograde a kod tuženika i ostvarivao veći novčani iznos od onoga koji mu je bio doznačen na tekući račun a ostali je dobivao na ruke. Smatra da je dosuđeni iznos rente za mlt. RK i mlt. ĐK pravilno utvrđeno iz izvedenih materijalnih dokaza, obrazloženjem i u odnosu na odgovornost tuženika za smrt pok. VK, navodima u postupku vođenom kod tog suda Pn-8/2021 u odnosu na saslušane svjedoke očevidaca prometne nesreće kao i prometnog vještaka. Smatra i da je pravilno utvrđena razlika između plaće koju je ostvarivao VK i priznate visine obiteljske mirovine i pravilno dosuđen iznos troškova parničnog postupka. Predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na glavni postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu rente, dok je osnovana u odnosu na dosuđeni parnični trošak.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev 1. mlt. tužitelja RK i 2. mlt. tužitelja ĐK, za plaćanje rente zbog izgubljenog uzdržavanja od tuženika, nastale smrću njihovog oca, sada pok. VK, zaposlenika tuženika, koji je kao vozač upravljao skupom vozila, tegljača i poluprikolice i prilikom obavljanja radnog zadatka smrtno stradao u prometnoj nezgodi 12. rujna 2018. a sve prema odredbi čl. 1094. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje ZOO).
7. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio zahtjev mlt. tužitelja i naložio isplatiti 1. i 2. mlt. tužiteljima iznos od 316,50 eura/2.384,67 kuna mjesečno i to od 01. studenog 2018. pa do 01. travnja 2023., te ubuduće navedeni iznos dok postoje zakonski razlozi, cijeneći da između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, kao što i nije sporno da su mlt. tužitelji ostvarili pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti njihovog pokojnog oca od 270,16 eura/2.035,52 kune odnosno u odnosu na svako dijete iznos od 135,08 eura prema rješenju HZMO-a, Područnog ureda Gospić od 23. siječnja 2019. Također da je pok. otac mlt. tužitelja bio u braku sa ŽK u kojem su rođeni mlt. tužitelji i to RK **.**.2014. i mlt. ĐK **.**.2011.
8. Cijeneći da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu poslovni broj: Pn-8/2019 od 26. svibnja 2021., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3154/2021 od 04. siječnja 2022., koji se postupak vodio u odnosu na isti predmetni štetni događaj radi naknade neimovinske štete, utvrđeno je i da su supruga sada pok. VK, njegova mlt. djeca 1. i 2. tužitelj dobili neimovinsku štetu i to 1. i 2. tužitelj, svaki u iznosu od 330.000,00 kuna. U istom je postupku i utvrđena dinamika i uzrok nastanka prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao prednik 1. i 2. mlt. tužitelja prema nalazu i mišljenju vještaka prometne struke, da je do predmetne nezgode došlo radi neispravnih kočnica poluprikolice, obzirom da je prednik 1. i 2. mlt. tužitelja vozio tegljač sa poluprikolicom i uslijed kočenja tegljača, poluprikolica nije kočila adekvatnim učinkom, te je počela gurati tegljač i time je u lijevoj zavoju započelo skretati prednjim dijelom ulijevo, te je prema mišljenju imenovanog vještaka i utvrđeno da je uslijed guranja tegljača, stražnji dio poluprikolice u lijevom zavoju počeo zanašati se udesno, što je dovelo do skretanja poluprikolice na meki teren s desne strane kolika i prevrtanja na desni bok, čime je i poluprikolica povukla tegljač koji se također prevrnuo najprije na desni bok a zatim cijelim skupom vozila gornjeg dijela na lijevi bok i time osnovom utvrđenih materijalnih tragova kretanja skupa vozila i to tragova kočenja i zanašanja skupa vozila kao i načina kretanja vozila učitanog na tahografu, kao i mišljenja da bi kod ispravnih kočnica na poluprikolici uslijed kočenja ostali tragovi poluprikolice, koji u konkretnom slučaju nisu pronađeni, te je ista bila tehnički neispravna i uslijed toga nije mogla biti kočena zbog čega je i u toj situaciji došlo do takve prometne nezgode koju prednik 1. i 2. mlt. tužitelja nije mogao predvidjeti i posljedice izbjeći, niti otkloniti, sve u skladu sa čl. 1067. st. 2. ZOO-a nije dokazano da je šteta nastala isključivom radnjom prednika 1. i 2. mlt. tužitelja. Podneseni prijedlog za dopuštenje revizije u ovom postupku tuženika, u odnosu na navedenu pravomoćnu presudu, odbačen je od strane Vrhovnog suda Revd-1969/2022 od 18. svibnja 2022.
9. Tijekom postupka je i utvrđeno da majka i zakonska zastupnica 1. i 2. mlt. tužitelja ostvaruje neto plaću u iznosu od 716,13 eura/5.395,70 kuna mjesečno, kao konobarica uz dnevne napojnice u iznosu od cca 4,00 eura/30,14 kuna, pa prosječni dohodak po glavi obitelji iznosi 238,71 euro/1.798,57 kuna a što proizlazi i iz rješenja o odobravanju pravne pomoći u svrhu oslobađanja od plaćanja sudskih pristojbi u predmetnom postupku, kao i da majka mlt. 1. i 2. tužitelja nije korisnica doplatka za djecu. Iz provedenog saslušanja majke mlt. 1. i 2. tužitelja utvrđeno je da su za života sada pok. VK imali riješeno stambeno pitanje i to da su živjeli u uređenom katu obiteljske kuće njegovih roditelja, dok su mjesec dana poslije smrti oca i supruga, u listopadu 2018., djeca i majka preselili u podstanarski stan u [adresa] u kojem i sad stanuju i da za najam stana izdvaja 220,00 eura mjesečno uz naknadu mjesečnih režija od cca 100,00 eura, kao i da je njezin pok. suprug po profesiji bio automehaničar i da je uz redovan rad kod tuženika, vršio popravke vozila u svojoj radioni izvan radnog vremena, te bi po toj osnovi zarađivao 3.000,00 kuna mjesečno i više (iskazan ukupan iznos od 10.000,00 kuna za pojedine mjesece).
10. Vezano za primjenu odredbe čl. 1094. ZOO-a od strane prvostupanjskog suda cijenjena je i odredba čl. 306. i čl. 317. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 7/20- dalje ObZ-), uz činjenicu da svatko od mlt. tužitelja u ime obiteljske mirovine ostvaruje pravo na mjesečni iznos od 135,08 eura/1.017,76 kuna, kao i čl. 92. i čl. 311. ObZ-a, uz utvrđenje prema iskazu majke mlt. 1. i 2. tužitelja da su isti školske dobi, da se bave nogometom i treniraju za [obrt] u svojoj dobnoj skupini juniora, što iziskuje dodatne troškove za sportsku opremu i odlaska na nogometne turnire, trošak prehrane djece u razvojnoj i osjetljivoj životnoj dobi dok i da pok. otac mlt. 1. i 2. tužitelja nije imao u nasljedstvu u vidu pokretne i nepokretne imovine, odnosno prava, zaključkom da je osnovan tužbeni zahtjev na dosudu rente za svakog maloljetnog tužitelja u iznosu od 158,25 eura ponaosob uz iznos ostvarene obiteljske mirovine, koji bi iznos ostvarivali da njihov otac, ranije davatelj uzdržavanja ostao na životu, imajući u vidu da je dio zarađenih novčanih iznosa sada njihov pok. otac i morao trošiti za svoje potrebe kao i potrebe cjelokupnog domaćinstva, uz ocjenu da je uzdržavao svoje sinove 1. i 2. tužitelja u dosuđenom iznosu od 158,25 eura mjesečno po djetetu uz iznos od 135,08 eura koji svaki od mlt. tužitelja ostvaruje na ime obiteljske mirovine, time je i utvrđeno pravo na novčanu rentu zbog gubitka uzdržavanja umanjeno za iznos mjesečne obiteljske mirovine uz navod da se radi o minimalnim novčanim iznosima vezano i za Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ("Narodne novine" broj: 48/2023).
11. Takva odluka prvostupanjskog suda je pravilna.
12. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženik iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, obzirom o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, kao što i nema nedostatke zbog kojih ne bi mogla ispitati obzirom su navedeni razlozi o potrebnim odlučnim činjenicama.
13. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nema spora o pasivnoj legitimaciji tuženika, nastanku štetnog događaja, dok je sporna odgovornost tuženika za taj događaj u kojem je i poginuo u prometnoj nezgodi od 12. rujna 2018. njihov otac sada pok. VK, kao i dosuđena visina rente izgubljenog uzdržavanja.
14. U prvostupanjskom postupku utvrđena je osnovom već provedenog postupka kod tog suda pravomoćnom i ovršnom presudom Pn-8/2019 od 26. svibnja 2021. isključiva odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja u kojoj je i smrtno stradao otac mlt. 1. i 2. tužitelja. Predmetnom odlukom je i utvrđen uzrok nastanka prometne nezgode u kojoj je i stradao prednik 1. i 2. mlt. tužitelja i provedenim prometnim vještačenjem, saslušanjem imenovanog vještaka, kao i prema utvrđenim tragovima na mjestu nezgode i analize tahografskog listića tahografa tegljača, pa je i osnovom navedenog i pravilno zaključeno da prednik 1. i 2. mlt. tužitelja nije sudjelovao svojim postupanjem u nastanku prometne nezgode, obzirom je i utvrđeno da se radilo o neispravnim kočnicama poluprikolice koja je i dovela do guranja tegljača i prevrtanja skupa vozila u kojem je i došlo do prevrtanja cjelokupnog vozila koje je i zatečeno na taj način nakon nezgode. Time je i pravilno zaključeno sukladno odredbi čl. 1067. ZOO-a o odgovornosti poslodavca prednika 1. i 2. mlt. tužitelja, odnosno odgovornosti tuženika jer i nisu utvrđene pretpostavke za njegovo oslobođenje od odgovornosti, da šteta potječe od nepredvidivog uzroka izvan stvari, da je nastala isključivo radnjom, odnosno umanjenje postupanjem prednika 1. i 2. mlt. tužitelja.
15. U odnosu na žalbom osporavanu visinu dosuđene mjesečne rente za izgubljeno uzdržavanje 1. i 2. mlt. tužitelja, isti se navodi ne mogu prihvatiti obzirom da se uzdržavanje i odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, što znači da u slučaju kada je primatelj uzdržavanja maloljetno dijete, treba voditi računa i o okolnostima na temelju kojih se odlučuje o uzdržavanju djece ali pri tome podaci Ministarstva o prosječnim potrebama djeteta s obzirom na troškove života mogu se koristiti samo kao orijentacijski podatak ali ne mogu biti odlučan kriterij kojim će se sud koristiti pri određivanju visine ove naknade štete. To sve u odnosu i na osnovu da se visina takve štete odmjerava vezano za okolnosti slučaja i time da iznos ne smije biti veći od onoga što bi oštećenici dobivali od poginulog da je ostao na životu.
16. Obzirom na odlučne okolnosti konkretnog slučaja za utvrđenje stvarnog iznosa izgubljenog uzdržavanja to je i visina primanja poginule osobe da je ostao na životu i da je nastavio ostvarivati plaću, a koja je i obzirom na navode majke 1. i 2. mlt. tužitelja iznosila i više od onoga iznosa koji je isplaćivao tuženik, obzirom da je i ostvarivao dodatne prihode radom kao automehaničar u "fušu" po iznosima mjesečno od oko 2.000,00-3.000,00 kuna, s time da su i ukupni primitci sa plaćom nekad mjesečno iznosili 10.000,00 kuna, time i opravdavaju i dosuđenje iznosa koji je i utvrđen od strane prvostupanjskog suda. U odnosu na žalbene navode da u vrijeme štetnog događaja prema iskazu majke 1. i 2. mlt. tužitelja njen sada pok. suprug nije bio kreditno zadužen, ne odnosi se na proturječnost materijalnim dokazima koji prileže spisu, obzirom da i doista prema izvodu iz prometa po računu je razvidno da je imao kreditnu obvezu u mjesecima prije nastanka prometne nezgode ali suprotno u daljnjim razdobljima nije vidljivo da li je i dalje postojala njegova kreditna obveza. To ne proizlazi niti iz jednog priloženog izvoda iz prometa po računu. Uz to, žalbeni navodi da se pobijana prvostupanjska odluka temelji isključivo na iskazu majke i zz tužitelja, i ne mogu se kao osnovani prihvatiti, kada su i iz drugih priloženih dokaza utvrđene činjenice na kojima i prvostupanjski sud temelji svoju odluku. Obzirom i da proizlazi, što suprotno i nije dokazano, da su se majka i 1. i 2. mlt. tužitelji nakon smrti njihovog oca, odnosno supruga, odselili od njegovih roditelja, te da žive sada i kao podstanari i time i imaju trošak podstanarstva. Vezano i za utvrđenje visine tog troška izgubljenog uzdržavanja, i cijenjeno je da je u vrijeme smrti svojega oca, mlt. RK imao četiri godine a mlt. ĐK sedam godina, dok sada mlt. ĐK ima 11 godina a mlt. RK osam godina, te i njihovi troškovi se također i vezuju time da su i sportski aktivni u nogometu, da se ide na turnire, kao i njihova obveza i uplate za sudjelovanje na turnirima.
17. Time je i pravilno primijenjena odredba čl. 1094. ZOO-a prema kojoj osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao, a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja, odnosno pomaganja, a prema st. 2. tog članka, da se šteta nadoknađuje plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti viši od onoga kojega bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu. I prema odredbi čl. 1090. ZOO-a sud će, uzimajući u obzir okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja (potpuna naknada). Iako se navodi gubitak uzdržavanja, ne radi se o alimentaciji u smislu obiteljskih odnosa, već je riječ o naknadi štete u obliku novčane rente koji se iznos odmjerava obzirom na sve okolnosti slučaja ali i da naknada nije veća od onoga iznosa koji bi oštećenik dobivao od sada poginulog, da je on ostao živ. Time je i odgovorna osoba dužna nadoknaditi ono što je on stvarno izgubio i pri tome uzeti u obzir ona davanja koja su imala trajni karakter i koji bi davatelj uzdržavanja redovito mogao davati. S obzirom i na odlučne okolnosti konkretnog slučaja i pravilno je utvrđen iznos izgubljenog uzdržavanja jer ne znači da sada pok. otac 1. i 2. mlt. tužitelja, kao roditelj svoje djece, ne bi dodatnim radom i zaradom izvan radnog odnosa ostvarivao i daljnja sredstva potrebna za egzistenciju djece jer je to njegova osnovna roditeljska obveza. Pri tome, u odnosu na žalbene navode da je pogrešno utvrđeno da bi prednik tužitelja uzdržavao svoje sinove svakog u iznosu od 158,25 eura uz iznos koji svatko od njih ostvaruje na ime obiteljske mirovine od 135,08 eura, vezano za provođenje odnosno primjeni odredbe čl. 221.a ZPP-a, da bi se ista odredba mogla primijeniti moraju biti ispunjene pretpostavke da je sud izveo predložene dokaze i da na temelju izvedenih dokaza može (ne može) utvrditi odlučnu činjenicu. U procesnoj situaciji, kada su izvedeni predloženi dokazi vezani za utvrđenje tih činjenica a drugih predloženih od strane tuženika nije bilo, tada je i pravilno utvrđeno da je pok. otac mlt. tužitelja prije smrti uzdržavao iz prihoda koje je ostvarivao u radnom odnosu kod tuženika, te bi i nadalje po redovnom tijeku ostvarivao dodatnu zaradu na isti način i iz toga prihoda uzdržavao mlt. tužitelje, pravilno je tada odlučeno u odnosu na visinu izgubljenog uzdržavanja.
18. U odnosu na dosuđen parnični trošak žalba tuženika je osnovana. Ispravno se žalbom navodi da je prema Tbr. 8. t. 1. propisano da se u postupku priznaje sveukupno četiri podneska i to ona koja se odnose na odgovor na tužbu, prigovor protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenje vještaka, dok u odnosu na sastavljanje ostalih podnesaka priznaje se 25% nagrade. Time je i u okviru zatraženog troška trebalo priznati četiri podneska i to onaj od 07. siječnja 2023., podnesak od 25. veljače 2023., obzirom da se ne radi o požurnici već o podnesku kojim se obrazlaže zahtjev odnosno potraživanje, podnesak od 08. ožujka 2023., kao i priznati podnesak od 06. travnja 2023. sve u punom iznosu od 250 bodova. Pravilno se žalbom navode podnesci koji se ne mogu priznati u punom iznosu i to podnesak od 31. ožujka 2023., 14. travnja 2023. i 18. travnja 2023. kojim se usklađuje zahtjev od 06. travnja 2023., pa je stoga te podneske trebalo priznati u visini od 25%. Time, kada se prizna i u punom iznosu od 25 bodova trošak tužbe, daljnjih četiri podnesaka, te ostala tri podneska u 25% punog iznosa, ukupno je i priznato 1937,50b koji uz vrijednost boda od 15,00 kuna i 25% odvjetničke nagrade iznosi 36.328,12 kuna/4.821,50 eura. Osnovom navedenog je odnosu na trošak odlučeno osnovom čl. 380. t. 3. ZPP-a.
19. U odnosu na glavno potraživanje žalba tuženika je odbijena i odlučeno sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a. Obzirom da tuženik sa svojom žalbom nije uspio u odnosu na glavno potraživanje, tada je i zatraženi trošak žalbe odbijen sukladno čl. 155. st. 1. vezano za odredbu čl. 166. st. 1. ZPP-a.
U Puli - Pola 30. listopada 2023.
Predsjednik vijeća
Nataša Babić
