Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: 21. P-697/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, na prijedlog sudskog savjetnika Marije Kadić Brstilo, u pravnoj stvari tužitelja ODVJETNIK ZORAN ZOVIĆ, OIB 19457167274, Marjanski Put 31a, Split, koga zastupa punomoćnica Ana Jelavić, odvjetnica iz Splita, protiv tuženika STILLES d.o.o., Ident. št. za DDV in davčna številka ST 58134948, OIB HR26717055862 sa sjedištem u Sevnici, Savska cesta 13, Rebublika Slovenija, koga zastupa punomoćnica Albina Dlačić, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 20.rujna 2023. u prisustvu punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, objavljene 30. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Dužan je tuženik STILLES d.o.o. Ident.št. za DDV in davčna številka ST 58134948/OIB HR26717055862 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ODVJETNIKU ZORANU ZOVIĆU OIB 19457167274 iznos od 4.776,82 EUR/35.991,00 kn sa zateznom kamatom po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotna poena počev od 15. lipnja 2022., pa do isplate.

2. Dužan je tuženik STILLES d.o.o. Ident.št. za DDV in davčna številka ST 58134948/OIB HR26717055862 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju ODVJETNIKU ZORANU ZOVIĆU OIB 19457167274 troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotna poena počev od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate."

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 746,25 EUR-a/5.622,62 kn.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom zaprimljena je 15. prosinca 2022. tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika, radi isplate.

2. U tužbi se navodi da je tužitelj zastupao tuženika u stečajnom postupku koji se vodio nad INTERMARKET d.o.o. pred Trgovačkim sudom u Splitu kao vjerovnika tog stečajnog dužnika. Obzirom na dugotrajnost toga stečajnog postupka tužitelj i tuženik da su 2006. sklopili Ugovor o nagradi razmjerno uspjehu u tom postupku kojim ugovorom su ugovorili nagradu za pružene odvjetničke usluge u svim predmetima koji su naznačeni u preambuli toga ugovora u iznosu koji predstavlja 20% naplaćene svote u tom stečajnom postupku (glavnice, kamate) u koji iznos da je uključen i porez na dodanu vrijednost ukoliko je propisan. Stranke toga ugovora posebno su ugovorile da se obračun po tom ugovoru provodi uklanjanjem iz bilo kojeg iznosa prikupljenog od dužnika INTERMARKET d.o.o. u stečaju tako da tuženik ovlašćuje svog punomoćnika ovdje tužitelja da za sebe zadrži 20 % naplaćenog, tako da STTILLES d.d. Sevnica pripada preostalih 80%. Tužitelj je o ovom ugovoru obavijestio stečajnog upravitelja INTERMARKET d.o.o. u stečaju Božu Guvu, pa ga je pozvao da temeljem toga ugovora da od bilo koje isplate prema tuženiku njemu isplati 20%, a preostalih 80% tuženiku. Nastavno na dva dopisa tužitelja na koja nije dobio odgovor i ponovljeni upit tužitelja vezan za isplatu, stečajni upravitelj Guvo ga je obavijestio kako je cijeli iznos isplatio na račun stečajnog vjerovnika ST-STILLES d.o.o. stečaju te da se tužitelj javi upravitelju Bućanu jer da je isti kazao da je tužiteljeva tražbina u njegovoj nadležnosti. Obzirom da je stečajni upravitelj Stečajna masa iza Intermarket d.d. u stečaju sav iznos u visini od 179.954,88 kn koji pripada tuženiku kao njegovom stečajnom vjerovniku isplatio na račun ST-STILLES d.o.o. Split u stečaju, tužitelj da je odmah pisanim putem od stečajnog upravitelja toga društva zatražio isplatio svojih 20% od one visine koju je ovaj zaprimio bez ikakvog pravnog osnova i o čemu je obavijestio i Trgovački sud u Splitu u predmetu St-130/2015, ali je stečajni upravitelj Bučan odbio tužitelja isplatiti njegovih 20% od toga iznosa. Kod činjenice da su stečajni upravitelj i Stečajna masa iza Intermarket d.o.o. u stečaju i St-Stilles d.o.o. u stečaju odbili tužitelju isplati njegovih 20% od iznosa koji je pripadao tuženiku, to je ovaj tužitelj ustao tužbom da društvo prema kojem je gore navedeni sud naredio tim društvima da tužitelju isplate onih 20% koju presudu je, međutim, preinačio Visoki trgovački Republike Hrvatske po žalbi ST-STILLESA d.o.o. u stečaju i odbio tužbu. U svakom slučaju iz izviješća stečajnog upravitelja ST-STILLES d.o.o. u stečaju Ive Bučana od 1. kolovoza 2020. izričito proizlazi kako je od Intermarket d.o.o. stečajna masa naplaćeno 179.954,88 kuna. Potraživanje tužitelja odnosno 20% ugovorenih Ugovorom iz to tužbe iznosi 35.991,00 kn. U svakom slučaju tuženik nije isplatio nagradu tužitelju sukladno Ugovoru usprkos tome što je o svemu obaviješten i dopisom od 07. lipnja 2022. Konačno se ističe da je kako je tuženik promijenio svoj pravni oblik u STILLES d.o.o., ali se radi o istom društvu što da je razvidno iz izvatka iz Sodnog registra. Radi svega navedenog predlaže sudu donijeti presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev.

3. Pred ovim sudom zaprimljen je dana 15. veljače 2023. odgovor na tužbu tuženika u kojem se isti usprotivio tužbi i tuženom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ne spori navode tužitelja iz točke I. i II. tužbe, da je s tužiteljem sklopio 28. prosinca 2006. Ugovor o nagradi razmjerno uspjehu u sporu – Pactum de quota litis, odnosno Ugovor o nagradi, pri tome potvrđujući navod tužitelja da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora tužitelj bio organiziran kao dioničko društvo, te je dana 20. prosinca 2010. u sudskom registru za tužitelja uredno provedeno preoblikovanje iz dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću, a što je pravni oblik tuženika kao trgovačkog društva pod kojim i danas postoji. Tuženik također ne spori da je isti bio zastupan po tužitelju u postupcima ostvarenja tražbine u odnosu na INTERMARKET d.o.o. i Nevena Dadića kao dužnika, a sve kako je to i opisano u članku I. Ugovora o nagradi. Iz navedenog da je razvidno da je tražbina tuženika u odnosu na INTERMARKET d.o.o., bila utvrđena pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom, a slijedom koje je i tužitelj dalje nastupao u zastupanju tuženika, u postupcima prisilne naplate predmetne tražbine. Upravo radi naplate kako pravomoćno dosuđenih tražbina u korist tuženika tako i naplate nagrade za pružene odvjetničke usluge, parnične stranke su nedvojbeno dogovorile da tužitelju, s osnove nagrade za pružene odvjetničke usluge, ima biti isplaćeno 20% iznosa koji će biti stvarno naplaćen od dužnika; da će se predmetnih 20% naplatiti isključivo od dužnika direktno, prilikom naplate (ovrhe) po dosuđenim presudama; da za zastupanje u takvim postupcima naplate tužitelj neće teretiti tuženika već će te troškove naplatiti direktno u postupku naplate (ovrhe) od dužnika, te da za slučaj neuspjeha u naplati po dosuđenim presudama, tužitelj od tuženika neće potraživati nikakvu nagradu za svoj rad. Dakle, za tuženika je nesporno da su parnične stranke ugovorile upravo ovakav modus isplate odvjetničke nagrade, a koji je u cijelosti sukladan i odredbama Odvjetničke tarife.

Tuženik dalje navodi da iz tvrdnji iz odjeljka III. tužbe tuženik uopće ne može razumjeti o čemu točno tužitelj govori, i o kojim bitnim činjenicama je riječ. Notorno je da je tužitelj morao u zastupanju tuženika podnijeti stečajnom upravitelju prijavu tražbine tuženika, a koja sadrži i ''uputu'' o plaćanju tako priznate tražbine. Posebice ističe da tužitelj ne daje niti jedan dokaz da bi upravo tražbina u visini od 179.954,88 kn na koju se tužitelj poziva – pripadala tuženiku. Za ovaj postupak je apsolutno bitno utvrditi je li zaista riječ o tražbini koja ''potpada'' pod opseg Ugovora o nagradi.

Tuženik dalje navodi da u svezi identifikacije same tražbine i dosega primjene Ugovora o nagradi, ostaje u cijelosti nejasno kakvu je komunikaciju tužitelj vodio sa stečajnim upraviteljem Guvom, i kako je uopće došlo do isplate ''tuženikove tražbine'' u korist ST STILLES-a d.o.o. u stečaju. Naime, tužitelj da u tužbi navodi da je tražbina tužitelja u visini od 179.954,88 Kn, isplaćena iz stečajne mase INTERMARKET d.o.o. u korist ST-STILLES-u d.o.o. u stečaju, a gdje i sam tužitelj tvrdi da ST-STILLES d.o.o. nije imao ikakva osnova za primitak predmetne isplate. Tuženik da jedino iz navedenog razumijeva da je ''pripadajući mu iznos tražbine u visini od 179.954,88 Kn'' – isplaćen od strane dužnika tuženika (INTERMARKET d.o.o. u stečaju) trećoj pravnoj osobi (ST- STILLES d.o.o. Split) s kojom tuženik nije bio niti jest u ikakvom odnosu. U odnosu na predmetno plaćanje, tuženik ukazuje na Izvješće stečajnog upravitelja Ive Bučana (obrazac 18) u postupku St-130/2015 od 03.01.2023. o tijeku stečajnog postupka za period od 11.09.2017. pa do 31.12.2022., a u kojem stečajni upravitelj navodi da je od INTERMARKET d.o.o. stečajne mase – naplaćen dio tražbine u iznosu od 184.999,88 kn. Za tuženika zaista ostaje nejasno o kojoj onda tražbini tužitelj zaista i govori te u kakvoj vezi je isplata ovog iznosa s tražbinom tuženika u odnosu na stečajnu masu INTERMARKET d.o.o.

Tuženik ističe da nije niti u kakvoj vezi, a niti je na bilo koji način bio povezan, s trgovačkim društvom ST-STILLES d.o.o. Split, po niti jednoj osnovi, jednako kao niti sa bilo kojim članom tog trgovačkog društva ili pak članovima uprave tog istog društva. Tuženik samo može potvrditi da predmetnu novčanu tražbinu nikada nije primio, a niti mu je ista ikada isplaćena, a što uostalom potvrđuje i tužitelj u svojoj tužbi. Dakle, ono što ostaje apsolutno nerazumljivo – jesu okolnosti pod kojima je došlo do predmetne isplate. Tužitelj da ne daje ikakvo obrazloženje iz kojeg bi se moglo išta zaključiti o okolnostima vezanim uz predmetnu isplatu, usprkos toga što tužitelj cijeli svoj tužbeni zahtjev zapravo jedino i isključivo temelji na činjenici da je predmetna tražbina ''isplaćena'' u korist stečajne mase ST-STILLES d.o.o. Split. Tuženik ističe da ga je upravo u stečajnom postupku INTERMARKET d.o.o. u stečaju, isključivo zastupao tužitelj, te da je jedino tužitelj mogao u tom postupku davati očitovanja, naloge, upute i sl. u ime tuženika. Tuženik zaista nema ikakve veze s isplatom predmetne tražbine iz stečajne mase INTERMARKET-a, u korist ST- STILLES-a d.o.o. Split - u stečaju, a što je uostalom i razvidno iz tužbe i tužiteljevih navoda, obzirom na činjenicu da je svu komunikaciju prema stečajnom upravitelju u ime tuženika vodio isključivo i jedino tužitelj.

Tuženik dalje navodi da su navodi tužitelja potpuno kontradiktorni u odnosu na dokaz – dopis tužitelja od 07.06.2022. godine – kojeg sam tužitelj prilaže uz svoju tužbu, a u kojem tužitelj jasno navodi : ''… Međutim, 27. siječnja, 2020.g. stečajni upravitelj sada STEČAJNE MASE IZA INTERMARKET d.o.o. u stečaju Božo Guvo kontaktirao me je telefonom kao punomoćnika STILLES d.o.o. Sevnica, Republika Slovenija kako bih mu naznačio račun na koji treba izvršiti uplatu pripadajućeg dijela, pa sam ga sutradan dopisom u prvom redu podsjetio na svoje dopise/zahtjeve iz 2012. s naznakom njegova odvjetničkog platnoprometnog računa, dok sam ga za ostalih 80% uputio da kontaktira stečajnog upravitelja Ivu Bučana kao stečajnog upravitelja ST-STILLES d.o.o. u stečaju, Split''… Iz ovakvog navoda tužitelja – nedvojbeno da proizlazi da je upravo tužitelj ''naputio'' stečajnog upravitelja INTERMARKET-a d.o.o., da tražbinu tuženika stečajni upravitelj isplati ST-STILLES-u d.o.o. Split u stečaju. Navodi da je takvo postupanje tužitelja nerazumljivo i uopće nije jasno što je zaista tužitelj u zastupanju tuženika stvarno i izvršavao, kako i iz kojih razloga je davao takve upute. Tuženik je mišljenja da je potrebno izvršiti priklop i uvid u parnični predmet P-634/20, a sve radi pravilna i potpuna utvrđenja činjenična stanja od značaja za ovu pravnu stvar.

Tuženik dalje navodi da vezano uz izračun visine tražbine koju tužitelj potražuje da matematički rezultat obračuna postotka u odnosu na osnovicu od 179.954,88 kn nije točan, obzirom 20% od navedene osnovice iznosi 35.990,976 – odnosno 35.990,98 kn uvažavajući pravila zaokruživanja. Iz ovako prezentiranih činjenica jedino da se može nespornim zaključiti da su parnične stranke dana 28.12.2006. godine sklopile Ugovor o nagradi, a temeljem kojeg su ugovorile: da tužitelju, s osnove nagrade za pružene odvjetničke usluge, ima biti isplaćeno 20% iznosa koji će biti stvarno naplaćen od dužnika; da će se predmetnih 20% naplatiti isključivo od dužnika direktno, prilikom naplate (ovrhe) po dosuđenim presudama; da za zastupanje u takvim postupcima naplate tužitelj neće teretiti tuženika već će te troškove naplatiti direktno u postupku naplate (ovrhe) od dužnika, te da za slučaj neuspjeha u naplati po dosuđenim presudama, tužitelj od tuženika neće potraživati nikakvu nagradu za svoj rad; da je iz stečajne mase INTERMARKET-a d.o.o. isplaćen određeni novčani iznos u korist stečajne mase ST-STILLES d.o.o., da tuženiku predmetna novčana tražbina nikada nije isplaćena, a niti je ikada s osnove pravomoćno dosuđenih tražbina u odnosu na INTERMARKET (ili Dadića), tuženik išta zaprimio; da je tužitelj vodio parnične postupke radi isplate pripadajućeg mu dijela tražbine u odnosu na stečajne mase INTERMARKET-a d.o.o. i ST-STILLES-a d.o.o. u stečaju, ali bez uspjeha. U svojoj biti, tužitelj se u tužbi poziva na Ugovor o nagradi kao osnovu na kojem temelji svoju tražbinu prema tuženiku. No očito je da tužitelj u cijelosti ''propušta'' utvrditi sve bitne elemente (činjenice), od kojih ovisi osnovanost takva potraživanja tužitelja. Prije svega tuženik ističe da je u članku III. Ugovora o nagradi jasno ugovoreno da za slučaj neuspjeha u naplati po dosuđenim presudama, tužitelj od tuženika neće potraživati nikakvu nagradu za svoj rad. To posljedično znači da je osnovna svrha Ugovora o nagradi bila da tužitelj, s jedne strane, naplati svoju nagradu, a s druge strane, da tuženik umanji svoje gubitke koje je ionako trpio zbog ne-plaćanja dužne tražbine dužnika. To znači da su stranke jasno ugovorile da svjesno prihvaćaju rizik ''neuspjeha'' u naplati po dosuđenim iznosima. U konkretnom slučaju, notorno je razvidno da tražbina tuženika nije naplaćena, obzirom tuženik, ili po njemu opunomoćena osoba, takvu tražbinu iz stečajne mase INTERMARKET-a d.o.o. – jednostavno nije zaprimio. Do takve situacije nije došlo niti krivnjom, niti propustom, a niti nepažnjom tuženika, pa posljedično ostaje apsolutno nejasno kako je tuženik eventualno prouzročio ili pak doprinio ne-naplati predmetne tražbine, odnosno eventualnom ''neuspjehu''.

Tuženik dalje navodi da je iz dopisa tužitelja od 07.06.2022., a kojeg je tuženik zaprimio 15.06.2022. – razvidno da bi upravo tužitelj bio taj koji je zapravo ''skrivio'' predmetni ''neuspjeh'', obzirom je stečajnom upravitelju INTERMARKET-a d.o.o. u stečaju – dao uputu za plaćanje predmetne tražbine tuženika, iz stečajne mase INTERMARKET-a d.o.o., u stečajnu masu ST-STILLES-a d.o.o. Split. Tužitelju da ne pripada pravo potraživati od tuženika isplatu predmetnog iznosa, obzirom predmetna isplata iz stečajne mase INTERMARKET-a d.o.o., u stečajnu masu ST-STILLES-a d.o.o. – neupitno predstavlja ''neuspjeh'' i to uslijed isključive krivnje tužitelja, a slijedom čega onda tužitelju temeljem Ugovora o nagradi niti ne pripada pravo potraživati predmetni iznos. Također, isplatom predmetna iznosa, tuženik nije stekao ikakvu korist, bilo direktnu, bilo indirektnu, pa stoga ne postoji niti ikakav drugi valjani pravni osnov temeljem kojeg bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju 20% navedenog iznosa.

Tuženik dalje navodi da prije dostave dopisa tužitelja od 07.06.2022. godine – tuženik uopće nije bio upoznat niti sa činjenicom da je isplata ikakve tražbine koja potpada pod opseg Ugovora o nagradi, bila izvršena, kao niti sa činjenicom da je po tom pitanju tužitelj pokrenuo parnični postupak, i to samo u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 20% predmetne tražbine koji treba pripasti tužitelju. Tuženik tvrdi da ga tužitelj uopće nije niti izvijestio o tome da se isplata predmetne tražbine iz stečajne mase INTERMARKET-a, a koja bi imala pripasti tuženiku, ima izvršiti, a još manje o činjenici da se predmetna isplata ima izvršiti u korist stečajne mase ST-STILLES-a d.o.o. Split. Jednako tako, tužitelj nije nikada pozvao tuženika sudjelovati u parnici P- 634/20, makar kao umješač, a sve kako bi i tuženik bio u poziciji ''vratiti'' svoju tražbinu i istu stvarno i naplatiti, te time ''pomoći'' i tužitelju ostvariti svoj dio. Za tuženika je ovakvo postupanje tužitelja apsolutno nelogično i nerazumljivo. Razumijevajući da tužitelj nije omogućio tuženiku štititi interese kroz neposredno sudjelovanje u takvoj parnici, te da su k tome prošli i svi rokovi za takvu zaštitu obzirom na kogentne odredbe Stečajnog zakona, onda se tužitelj, a u odnosu na tuženika, ne može pozivati na negativne efekte presude P-634/20. Drugim riječima, obzirom je tuženik isključivo krivnjom tužitelja bio onemogućen sudjelovati u predmetnoj parnici P-634/20, onda tuženik ne može snositi ikakvu odgovornost za negativne efekte presude P-634/2003. Tuženik nadalje ističe da tužitelj u svojoj tužbi apsolutno ne navodi kada su se predmetne isplate zaista i dogodile. Tuženik jedino razaznaje iz dopisa tužitelja datiranog s dne 07.06.2022. – da je tužitelj ''saznao'' za predmetnu isplatu dne 21.02.2020. na način da ga je emailom stečajni upravitelj tako i izvijestio. O tom događaju da tuženik nije imao ikakva saznanja, već ga je tužitelj tek dopisom od 7.06.2022. godine, a kojeg je tuženik zaprimio 15.06.2022. godine obavijestio kako o svom potraživanju, tako i samom tijeku ''naplate'' tražbine. Stoga bilo kakvo potraživanje s osnova Ugovora o nagradi, a koje bi tužitelj eventualno imao prema tuženiku, može uzimati u obzir jedino datum 15.06.2022. godine – kao relevantan datum ''saznanja'' za predmetnu tražbinu tužitelja.

Tuženik se u cijelosti protivi ovako postavljenoj tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, pri tome smatrajući ovako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim i voluntaristički iskazanim, bez za to valjanog dokaza.

4. Tužitelj je podneskom zaprimljenog kod ovog suda 22. veljače 2023. osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu, dok je tuženik podneskom od 01. lipnja 2023. ustrajao u svojim dosadašnjim navodima i prigovorima iz odgovora na tužbu.

5. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu i to Ugovor o nagradi razmjerno uspjehu u postupku od 28. prosinca 2006., presudu Trgovačkog suda u Splitu P-634/2020 od 16. srpnja 2021., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-4798/2021- od 21. veljače 2022., dopis tužitelja od 7.lipnja 2022., presliku prijave tražbine u predmetu ST-93/01, te je izvršio uvid u spise ovog suda St-93/01(novi broj St-93/2015), P-634/2020 i St-130/2015, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.

6. Tužitelj je predlagao da sud pored tih dokaza izvede i dokaz saslušanjem tužitelja, a koji dokazni prijedlog je ovaj je sud odbio budući da su sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrđene ocjenom materijalnih dokaza sadržanih u spisu, kao i uvidom u spise ovog suda poslovni broj St-93/01(novi broj St- 93/2015), P-634/2020 i St-130/2015. Naime, izvođenje predloženog dokaza ne bi dovelo do drugačije odluke suda, a utjecalo bi na nepotrebno odugovlačenje postupka. Stoga je ovaj sud takav dokazni prijedlog odbio kao nepotreban.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.776,82 EUR/35.991,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. lipnja 2022. pa do isplate temeljem Ugovora o nagradi razmjerno uspjehu u postupku od 28. prosinca 2006.

9. Iz stanja spisa proizlazi slijedeće:

- da su ovdje tužitelj i tuženik zaključili dana 28. prosinca 2006. Ugovor o nagradi razmjerno uspjehu u sporu kojim je utvrđeno da je tuženik imenovao i opunomoćio tužitelja za zastupanje u predmetu protiv Intermarket d.o.o. sa sjedištem u Splitu i Nevena Dadića radi naplate mjenice u iznosu od 150.000 DEM i mjenice u iznos od 400.000 DEM obzirom da navedeni dužnici po javnobilježničkom protestu nisu podmirili mjenično dugovanje

- da je tuženik bio zastupan po tužitelju u postupcima ostvarenja tražbine u odnosu na Intermarket d.d.

- da je nad Intermarket d.o.o. otvoren stečajni postupak pod brojem St-93/01, te da je tužitelj u ime tuženika prijavio stečajnom upravitelju tražbinu u ukupnom iznosu od 2.768.933,91 kn /373.116,70 EUR-a, od čega se na troškove zastupanja u stečajnom postupku odnosi 34.229,34 kn/4.657 EUR-a, koju tražbinu da je upravitelj u cijelosti priznao

- da su tužitelj i tuženik ugovorili, a tuženik se obvezao iz osnova nagrade za pružene odvjetničke usluge pa do naplate tražbine tužitelju isplatiti iznos koji predstavlja 20% naplaćene svote (glavnice, kamate) u koji je uključen porez na dodanu vrijednost ukoliko je propisan

- da su tužitelj i tuženik ugovorili da se obračun po navedenom ugovoru ima provesti tako što se od bilo koje naplaćene svote od dužnika po presudama navedenima u ugovoru naplata ima provesti da tuženik ovlašćuje tužitelja da za sebe zadrži 20% naplaćenog tako da tuženiku pripada 80%, ali ukoliko tužitelj uspije provesti naplatu i preko glavnice duga tada da je ovlašten za sebe zadržati i opisanu razliku nagrade u visini od 19.415,58 EUR-a

- da su tužitelj i tuženik ugovorili da tužitelj za slučaj da ne uspije provesti naplatu po presudama navedenima u ugovoru neće od tuženika potraživati nikakvu nagradu za svoj rad

- da je tužitelj dopisom od 07. lipnja 2022. obavijestio tuženika o postojanju obveze isplate nagrade u iznosu od 35.991,00 kn

10. Navedene činjenice među strankama nisu sporne. Kao sporno trebalo je utvrditi da li tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 4.776,82 EUR/35.991,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na temelju ugovora o nagradi razmjerno uspjehu u postupku.

11. Obzirom se radi o sporu s međunarodnim elementom od kojih je jedna strana (tuženik) ima sjedište u Republici Sloveniji, sud je radi utvrđenja mjerodavnog prava primijenio Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ( "Narodne novine" broj 53/91, 88/01 i 101/17 – dalje ZRSZ). Odredbom članka 19. ZRSZ propisano je da je za ugovor mjerodavno pravo što su ga izabrale ugovorne strane, ako navedenim zakonom nije drugačije određeno.

12. Budući da iz Ugovora o nagradi razmjerno uspjehu u sporu od 28. prosinca 2006. ne proizlazi da bi stranke ugovorile mjerodavno pravo, to se temeljem članka 20. stavak 3. ZRSZ-a za ugovore o punomoći primjenjuje pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude nalazilo prebivalište odnosno sjedište poslenika (poduzimača), te bi u ovdje značilo primjenu prava Republike Hrvatske.

13. Odredbom članka 19. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" br. 9/1994, 117/2008, 50/2009, 75/2009, 18/2011, 126/2021) stavkom 1. propisano je da u imovinsko-pravnim stvarima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti sukladno odvjetničkoj tarifi, dok je stavkom 2. propisano da je ugovor iz stavka 1. ovoga članka valjan samo ako je zaključen u pisanom obliku.

14. Temeljem odredbe članka 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,70/19, 80/22 i 114/22-u daljnjem tekstu ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika. Prema odredbi članka 221. a. stavak 1. ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ( članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15. Uvidom u spis Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-93/2001 u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom INTERMARKET d.o.o. utvrđeno je da je Rješenjem od 04. travnja 2002. utvrđena tražbina tuženika STILLES d.d. Sevnica u iznosu od 2.768.933,91 kn kao tražbina općeg isplatnog reda ( list 214-215 spisa).

16. Rješenjem istog suda poslovni broj St-39/2015 od 19. svibnja 2017. dana je suglasnost stečajnom upravitelju za naknadnu djelomičnu diobu unovčene stečajne mase u iznosu od 5.750.000,00 kuna za tražbine I. višeg isplatnog reda u visini 100% priznatih tražbina, te tražbina II. višeg isplatnog reda u visini 5,42 % priznatih tražbina prema diobenom popisu stečajnog upravitelja od 18. svibnja 2017., a prema kojem popisu tuženiku Stilles d.d., Sevnica pripada iznos za isplatu od 150.149,93 kn.( list 1003-1006 spisa St-39/2015).

17. Rješenjem St-39/2015 od 10. srpnja 2017. utvrđen je konačan postotak naknadne djelomične diobe unovčene stečajne mase u iznosu od 5.750.000,00 kuna za tražbine I. višeg isplatnog reda u visini 100% priznatih tražbina, te tražbina II. višeg isplatnog reda u visini 5,42 % priznatih tražbina ( list 1019-1020).

18. Uvidom u spis Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-130/2015 koji se vodi nad stečajnim dužnikom ST-STILLES d.o.o. u Splitu utvrđeno je da je u izvješću stečajnog upravitelja Ive Bučana od 01. kolovoza 2020. navedeno da priljev sredstava na transakcijski račun po osnovu naplate dijela tražbine od Intermarket d.o.o. stečajna masa d.o.o. iznosi 179.954,88 kn ( list 199-200 spisa).

19. Pregledom spisa Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-634/2020 utvrđeno je da je tužitelj Dopisom od 21. veljače 2021. obavijestio stečajnog upravitelja Ivu Bućana da o tome da ga je stečajni upravitelj Božo Guvo obavijestio da je novac iz stečajne mase INTERMARKET d.o.o. isplatio na račun ST-STILLES d.o.o. u stečaju ( list 17-18 spisa).

20. Nadalje, da je stečajni upravitelj Ivo Bućanu u svom očitovanju od 27. veljače 2020. naveo da je izjavom od 02. lipnja 1999. STILLES d.d., Sevnica svoja potraživanja od INTERMARKET d.o.o. prenosi u korist STILLES-SPLIT d.o.o., a ugovorom o prijenosu tražbine od 27. srpnja 2012. sklopljenim između STILLES-SPLIT d.o.o. i ST- STILLES d.o.o. iznos priznate tražbine u stečajnom postupku nad INTERMARKET d.o.o. od 745.284,00 kn prenositelj u cijelosti prenosi primatelju ( list 21 spisa).

21. Također, pregledom navedenog spisa utvrđeno je da je presudom poslovni broj P-634/2020 od 16. srpnja 2021. usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo tuženicima STEČAJNA MASA IZA INTERMARKET d.o.o. i ST-STILLES d.o.o. u stečaju da solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tužitelju iznos od 35.991,00 kn, kao i troškove parničnog postupka, te da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-4798/2021 od 21. veljače 2022. uvažio žalbu tuženika ST-STILLES d.o.o. u stečaju i preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na žalitelja i odbio tužbeni zahtjev tužitelja cijelosti.

22. Uvidom u Ugovor o nagradi razmjerno uspjehu u postupku od 28. prosinca 2006. utvrđeno je kako su stranke suglasno dogovorile način naplate te su slijedom istog dogovorile da se obračun po navedenom ugovoru ima provesti tako što se od bilo koje naplaćene svote od dužnika po citiranim presudama naplata ima provesti na način da STILLES d.d. ovlašćuje ovdje tužitelja da za sebe zadrži 20% naplaćenog tako da STILLESU-u d.d. pripadne 80%, ali ukoliko odvjetnik uspije provesti naplatu i preko glavnice duga tada je ovlašten za sebe zadržati i opisanu razliku nagrade u visini od 19.415,58 EUR-a.

23. Također, stranke su složno ugovorile, a ovdje tužitelj se obvezao u cilju naplate presuda navedenih u ugovoru i dalje zastupati ovdje tuženika u svim potrebitim drugim postupcima time da za zastupanje u tim postupcima tuženiku neće obračunavati nikakvu nagradu ili naknadu za svoj rad, već će istu također pokušati naplatiti od Nevena Dadića ili od dužnika bivšeg trgovačkog društva INTERMARKET d.o.o. 24. Nadalje, tužitelj i tuženik su svakako ugovorili da odvjetnik za slučaj da ne uspije provesti naplatu po presudama navedenima u ugovoru neće od STILLES-a d.d. potraživati nikakvu nagradu za svoj rad.

25. Sud zaključuje da su stranke bile u poslovnom odnosu po ugovoru o nalogu, budući da ugovor o zastupanju u naravi predstavlja ugovor o nalogu.

Prema odredbi članka 763. stavak 1. ZOO-a ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Prema stavku 2. istog članka nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

26. Dakle iz odredaba ugovora o nagradi proizlazi da su stranke ugovorile da odvjetnik (ovdje tužitelj) za slučaj da ne uspije provesti naplatu po presudama navedenima u ugovoru neće od STILLES-a d.d. (ovdje tuženika) potraživati nikakvu nagradu za svoj rad.

27. Budući da iz izvedenih dokaza proizlazi kako nije ispunjen uvjet iz ugovora temeljem kojeg bi tužitelj imao pravo potraživati naknadu od tuženika, odnosno da tuženik nije zaprimio isplatu iznosa od INTERMARKET d.d. u stečaju ( a što potvrđuje i sam tužitelj, te navodi da je taj iznos isplaćen trgovačkom društvu ST-STILLES d.d. u stečaju), to prema mišljenju ovog suda tužbeni zahtjev nije osnovan, te je radi navedenog odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

28. Odluka o trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a u ZPP-a i Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14 i 118/14, 107/15, 37/2022 i 126/2022), te važećoj Tarifi sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ( "Narodne novine" broj 53/19 i 92/21, dalje: Tarifa sudskih pristojbi). Tuženiku je kao trošak parničnog postupka valjalo obistiniti trošak sastava odgovora na tužbu (TBR 7. toč. 1. OT-a) u iznosu od 199,00 EUR-a, potom trošak pristupa na ročište od 20. rujna 2023. (TBR 9. toč. 1. OT-a) u iznosu od 199,00 EUR- a, trošak sastava podneska od 01. lipnja 2023. (TBR. 8 toč. 1. OT-a) u iznosu od 199,00 EUR-a, što sveukupno iznosi 597,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a, što sveukupno iznosi 746,25 EUR-a.

Radi navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu 30. listopada 2023.

Sudac

Ivana Madunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana ovom sudu u tri primjerka, a za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna:

- tužitelju, po punomoćniku;

- tuženiku, po punomoćniku;

- u spis.

Broj zapisa: 9-3085e-d9550

Kontrolni broj: 075a3-67c18-f26fe

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA MADUNIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.