REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1881/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja TP, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa dr. sc. OP i 2. tužitelja dr. sc. OP, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 41, OIB 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Zagrebu, i u pravnoj stvari protutužitelja Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 41, OIB 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Orehovec, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. protutuženika TP, OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa dr. sc. OP i 2. protutuženika dr. sc. OP, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tuženika- protutužitelja Tehnika d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 274, OIB 73037001250, radi isplate i predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tužitelja - protutuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1739/2022-4 od 17. siječnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-794/2019-85 od 26. travnja 2022. i protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1739/2022-5 od 17. siječnja 2023. kojom je potvrđena dopunska presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-794/2019-100 od 18. listopada 2022., na sjednici održanoj 30. listopada 2023.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se tužiteljima podnošenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1739/2022-4 od 17. siječnja 2023. pod točkom III izreke u kojem dijelu je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-794/2019-85 od 26. travnja 2022. pod točkom VIII stavak 1. i stavak 3., u odnosu na pravno pitanje:

„Može li se tužitelju kao protutuženiku koji se pozvao na pravo zadržanja naložiti predaja stvari protutužitelju kada je tuženiku kao protutužitelju istovremeno u presudi naloženo ispuniti tužitelju novčanu tražbinu?“

Obrazloženje

1. Tužitelji-protutuženici (dalje: tužitelji) su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjskih odluka naznačenih u uvodu ove odluke.

2. Tuženik- protutužitelj (dalje: tuženik) je u odgovoru na prijedlog predložio odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je osnovan.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da su predlagatelji u prijedlogu za dopuštenje revizije postavili pravna pitanja za koje smatraju da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te su se pozvali na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

5. Prvostupanjski sud naložio je tuženiku, na kao posljedicu raskinutog ugovora o kupoprodaji stana, gdje su tužitelji bili kupci, a tuženik prodavatelj, isplatu iznosa plaćene cijene stana, kao povrat onog što su tužitelji dali, i to u valuti plaćanja-kunama, sve sa zateznim kamatama, a odbio je zahtjev tužitelja za isplatu plaćene cijene u protuvrijednosti u CHF, kao i zahtjev za plaćanje kamata na ime rata kredita, te daljnje zahtjeve za naknadu štete u vidu plaćane prijevozne karte (zbog nemogućnosti korištenja stana) te za izvršena ulaganja u stan predmet raskinutog ugovora. U odnosu na zahtjev tuženika u vidu prigovora radi prebijanja utvrđeno je nepostojanje njegove novčane tražbine, a odbijeni su zahtjevi za predaju stana, izdavanje tabularne isprave za upis tuženikova prava vlasništva te nalaganje ishođenja brisanja založnih prava. Dopunskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu razlike kunske protuvrijednosti iznosa od 147.680,48 CHF na dan isplate i iznosa od 698.106,96 kuna (kupoprodajna cijena).

6. Drugostupanjskom presudom potvrđena su prvostupanjske odluke izuzev u dijelu odluke o nalaganju predaje u posjed stana slobodnog od osoba, stvari i upisanih založnih prava u kojem dijelu je odluka preinačena i prihvaćen zahtjev tuženika. Preinačena je i odluka o troškovima postupka.

7. Tužitelji su postavili slijedeća pitanja.

„1. Čini li sud povredu načela ravnopravnosti ugovornih strana iz čl. 3. ZOO-a te povredu ustavnog načela jednakosti pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava RH u vezi s čl. 48. i 50. Ustava RH povezano s pitanjem prava vlasništva, kao i povredu ustavnog prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH koje uključuje načelo vladavine prava i pravne sigurnosti, ako dospjelu tražbinu s osnova vraćanja onoga što je u ispunjenju obveze dano po Ugovoru o prodaji koji je ex lege raskinut, dosudi tužiteljima bez primjene ugovorne valutne klauzule, a koja je predviđena da bi se očuvala vrijednost novčane obveze (čl. 21., čl. 22. st. 1. i 2. čl. 166. st. 1. ZOO-a)?

2. Pripada li oštećenoj strani pravo na naknadu stvarne štete u vidu interkalarne kamate i kamata iz rata kedita (pozivom na odredbu čl. 346. st. 1. i 2. ZOO-a) plaćenih u svrhu kupnje nekretnine financirane Ugovorom o kreditu (povezani ugovor), ako je Ugovor o prodaji (glavni Ugovor) utvrđenom krivnjom tuženika raskinut ex lege, zbog čega je otpala i causa kreditnog posla te čini li sud, odbijanjem prava na naknadu ove štete, povredu ustavnog načela jednakosti pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Rh u vezi s čl. 48. i 50. Ustava povezano s pitanjem prava vlasništva, kao i povredu prava na pravično suđenje čl. 29. st. 1. Ustava RH, koje uključuje načelo vladavine prava i pravne sigurnosti?

3. Čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP- a u vezi s čl. 219. st. 2. ZPP-a (načelo otvorenog pravosuđenja), te povredu ustavnog načela jednakosti pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava RH, kao i ustavnog prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH, koje uključuje načelo vladavine prava i procesne ravnopravnosti, ako je stajalište suda o činjenicama koje su relevantne in concerto (mjesto rada tužitelja), postalo očito tek u odluci o meritumu?

4. Može li sud svoju odluku donijeti primjenom pravila o teretu dokazivanja ( čl. 221.a ZPP-a), odbijanjem dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka na okolnosti koje su važne za donošenje odluka te čini li tako sud binu povredu odredbe postupka iz čl. 354. st. 1. ZP-a u vezi s čl. 221.a istog zakona i time istovremeno povredu pravo na pravično suđenje čl. 29. st. 1. Ustava RH koje uključuje načelo vladavine prava i jednakosti oružja?

5. Čini li drugostupanjski sud pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 72. st. 1.ZOO-a te povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava RH koje uključuje načelo vladavine prava, ako je preinakom odbio prvostupanjsko presudom priznato pravo zadržanja (presuda iznenađenja). Iako u trenutku donošenja drugostupanjske presude , prvostupanjska presuda, kojom je tužiteljima dosuđena tražbina radi koje je priznati pravo zadržanja, nije postala ovršna, niti je tuženik isplatio tužiteljima dosuđeni iznos po toj prvostupanjskoj presudi? “.

8.1. U odnosu na dijelove prva četiri pitanja za istaknuti je da oni u svojoj biti predstavljaju pozivanje na dopuštenje revizije prema odredbi čl. 385. st. 2. ZPP koja određuje:

„Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

8.2. Za odgovoriti je da tužitelji razlozima prijedloga za dopuštenje revizije nisu učinili vjerojatnim da im je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

9. No, razmatrajući prijedlog tužitelja u pogledu 5. pitanja, koje je precizirano u izreci ove odluke, ovaj sud je ocijenio da se radi o pravnom pitanju kojeg su nižestupanjski sudovi razmatrali, koje je važno za odluku u sporu te koje je važno za razvoj prava u sudskoj praksi, sve smislu odredbi čl. 385a. st. 1. ZPP. Naime njime tužitelji problematiziraju situaciju kada u parnici u kojoj tužitelj tužbom zahtijeva isplatu novčanog iznosa, kao povrata onog što je dao u izvršenju njegove obveze iz ugovora, sada raskinutog, a protutužitelj zahtjeva predaju stvari u posjed, i to stvari koja je bila predmet njegove obveze iz tog raskinutog ugovora, te tužitelj se u postupku suprotstavi zahtjevu tuženika prigovorom prava zadržanja (tako da je tužitelj vjerovnik tražbine i titular prava zadržanja te dužnik zadržane stvari, a tuženik je vjerovnik tražbine), je li se istovremeno može, kao posljedica raskida ugovora, naložiti iseljenje i predaja u posjed te brisanje provedenih upisa u zemljišnim knjigama primjenom načela istovremenog ispunjenja obveza, kao pravila kod ispunjenja dvostrano obveznih ugovora, kod uzajamnih vraćanja kada obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog ili zbog pozivanja tužitelja na pravo zadržanja do ispunjenja obveze njegova dužnika treba zahtjev njegova dužnika/tuženika kao protutužitelja za predaju odbiti? Drugim riječima može li se (po protutužbi tuženika) tužitelju naložiti istovremeno ispunjenje predaje u posjed stvari tuženiku kada je tuženiku naložena isplata novčanog iznosa tužitelju, a tužitelj se pozvao na pravo zadržanja iz odredbe čl. 72. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) koji glasi:

„Vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina.“

Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučilo kao u izreci.

10. U odnosu na ostala postavljena pitanja 1. - 4. u dijelu izvan pozivanja na povredu navedenih temeljnih ljudskih prava, kao i u tom dijelu, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP uzima se da su ista povučena.

Zagreb, 30. listopada 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug