- 1 -              Revd 419/2024-2

Broj: Revd 419/2024-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice N. G., OIB ..., iz R., koju zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Š., protiv prvotuženika-protutužitelja I. D., OIB ... i drugotuženice-protutužiteljice S. D., OIB ..., oboje iz L., koje zastupa punomoćnik Š. M., odvjetnik u Š., radi predaje i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika-protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2703/2022-2 od 23. svibnja 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-2570/21-33 od 16. svibnja 2022., na sjednici održanoj 6. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e:

Dopušta se tuženicima-protutužiteljima podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu Gž-2703/2022-2 od 23. svibnja 2023. u odnosu na u prijedlogu naznačenu povredu ljudskih prava na pravično suđenje.

Obrazloženje

1. Tuženici (protutužitelji) su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke naznačene u izreci ove odluke.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je osnovan.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22. - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da su predlagatelji u prijedlogu za dopuštenje revizije postavili pravna pitanja za koje smatraju da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te su naveli da im je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.

5.1. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku kojom je prihvaćen protutužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva sporne nekretnine, a odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za predaju te nekretnine u posjed, s obrazloženjem da tuženici-protutužitelji nisu dokazali da bi oni po svojim prednicima bili u neprekinutom samostalnom posjedu predmetne nekretnine kroz zakonom propisano vrijeme. To jer da njihovi prednici nisu prodali ugovorom iz 1998. navedenu nekretninu, pa da je očito da oni nisu bili u posjedu sporne nekretnine.

5.2. S druge strane prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenju:

„ ... - da su se tuženici-protutužitelji u  kontinuiranom i od nikog ometanom vlasničkom posjedu predmetne nekretnine nalazili od sklapanja kupoprodaje iz 1998. godine, i to na način da su u građevinskom smislu dovršili gradnju objekta položenog i na predmetnoj čest. zgr. 777 K.O. R. i u njemu boravili (kako to i proizlazi iz iskaza sviju u postupku saslušanih svjedoka), kao i da su se prije njih u posjedu predmeta spora jednake kvalitete nalazili i pravni prednici im D. P. (odnosno supruga mu M. P.), M. K. i Z. P., i to počev od vremena sklapanja kupoprodaje iz ožujka 1988. zaključene s prodavateljima F., J. i A. R., odnosno D. M. ud. Z., a koji su na mjestu današnjeg objekta koji zahvaća i čest. zgr. 777 K.O. R. u vrijeme prije Domovinskog rata podigli stupove i „nalili“ ploču (kako to proizlazi iz iskaza u postupku saslušanih svjedoka V. Z. i I. Ž.), a u svezi kojeg postupanja tuženika-protutužitelja i njihovih pravnih prednika istima nitko nije iznosio kakve prigovore, pa tako niti tužiteljica-protutuženica odnosno suprug joj P. vlasničke prigovore prije 2009. (od kojeg vremena je tek posjed tuženika-protutužitelja izvršavan glede predmeta spora mogao izgubiti dotadašnji karakter poštenog posjeda), ovo unatoč činjenici što im je opisano postupanje navedenih osoba bilo poznato.

13. Stoga je zaključak ovog suda da je predmetna nekretnina, kao sastavni dio većeg kompleksa, stečena po tuženicima-protutužiteljima na temelju zakona tj. ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću, i to na temelju savjesnog odnosno poštenog posjeda izvršavanog glede kompleksa sastavni dio kojeg je i predmetna nekretnina, osobno i putem prednika, najkasnije počev od prve polovice 1988. godine...“

6. Predlagatelji tvrde u prijedlogu da na opisan način drugostupanjski sud nije u svojoj odluci naveo određene, jasne i nedvosmislene razloge kada je preinačio svoju odluku, da su razlozi paušalni, sve u odnosu na činjenicu trajanja (poštenog) posjeda pa da se radi o osobito teškoj povredi odredba parničnog postupka koje za posljedicu ima i osobito tešku povredu materijalnog prava zbog čega da je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na obrazloženu sudsku odluku i gubitak prava vlasništva.

7. Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku (385. st. 2. ZPP).

8. Kada je drugostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari obrazložio razloge nedokazanosti posjedovanja sporne nekretnine po prednicima tuženika-protutužitelja na navedeni način (odlomak 5.1. ove odluke), a prvostupanjski sud utvrđuje tu odlučnu činjenicu sa razlozima koji su citirani (odlomak 5.2. ) onda su tuženici učinili vjerojatnim da im je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje, (pravo na obrazloženu sudsku odluku), kao temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. To jer su predlagatelji učinili vjerojatnim da je citirane razloge obrazloženja drugostupanjske odluke u okolnostima konkretnog slučaja moguće cijeniti kao razloge koji ne udovoljavaju mjerilu dostatnog i relevantnog obrazloženja. Razlozi navedeni u pisanom obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku suda (mjerilo relevantnosti). Koliko će široka biti obveza suda da u pisanom obrazloženju svoje odluke navede razloge kojima se vodio u njezinu donošenju (mjerilo dostatnosti) uvijek ovisi o osobitim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Kada prvostupanjski sud navede razloge obrazloženja na kojima je temeljio svoju odluku o trajanju posjeda uključujući i posjed prednika i navede svoja utvrđenja dobivena ocjenom dokaza, primjenom odredbe čl. 8. ZPP, onda drugostupanjski sud u konkretnom slučaju bi trebao dati razloge koji opravdavaju neprihvaćanje takvih utvrđenja i ocjenu dokaza, te razloge o primjeni pravila o teretu dokazivanja.

9. Stoga, razmatrajući prijedlog u smislu odredbi čl. 385.a ZPP ovaj sud je zaključio da je osnovan prijedlog za dopuštenje revizije zbog učinjene vjerojatnosti povrede temeljnog ljudskog prava, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, prvi dio, odlučilo kao u izreci, a u odnosu na preostala pitanja uzima se da je prijedlog povučen (389.b st. 3. ZPP.).

Zagreb, 6. veljače 2024.

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.