Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 P-682/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja Grada Splita, Split, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, protiv tuženika pod 1. Unija-trade d.o.o., Split, Šubićeva 3, OIB: 95814714031, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Boljatu, odvjetniku u Šibeniku i tuženika pod 2. Dragana Boljata, Split, Šubićeva 3, OIB: 95814714031, zastupanog po punomoćniku Zoranu Vuletinu, odvjetniku u Šibeniku, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. rujna 2023. uz sudjelovanje punomoćnice tužitelja Irene Domikulić, zaposlenice tužitelja te punomoćnika tuženika pod 1. i zamjenika punomoćnika tuženika pod 2. Tomislava Boljata, odvjetnika u Šibeniku, na ročištu za objavu presude 30. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku pod 1. Unija-trade d.o.o. i tuženiku pod 2. Draganu Boljatu da tužitelju Gradu Splitu solidarno isplate iznos od 27.967,00 EUR-a / 210.717,40 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 3. rujna 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za razdoblje od 3. rujna 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku pod 1. Unija-trade d.o.o. i tuženiku pod 2. Draganu Boljatu da tužitelju Gradu Splitu solidarno isplate iznos od 16.370,93 EUR-a / 123.346,80 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 3. rujna 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za razdoblje od 3. rujna 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena

III Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika pod 1. Unija-trade d.o.o. prema tužitelju Gradu Splitu u iznosu od 27.967,00 EUR-a / 210.717,40 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 3. rujna 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za razdoblje od 3. rujna 2015. pa do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

IV Nalaže se tuženiku pod 1. Unija- trade d.o.o. i tuženiku pod 2. Draganu Boljatu da tužitelju solidarno naknade trošak postupka u iznosu od 127,67 EUR-a / 962,00 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana.

V Zahtjev tužitelja Grada Splita za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 363,39 EUR-a / 2.738,00 kuna se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. rujna 2015. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika pod 1. Unija-trade d.o.o., tuženika pod 2. Fio & D d.o.o. i tuženika pod 3. Dragana Boljata, radi isplate iznosa od 334.064,20 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Tužitelj u tužbi navodi kako je on vlasnik poslovnog prostora na adresi Šubićeva 3 u Splitu, smještenog na II. katu, sveukupne površine 63,45 m². Tužitelj da je s tuženikom pod 1. Unija-trade .do.o. imao zaključen ugovor o zakupu tog poslovnog prostora (oznake 967) od 30. listopada 1996. Predmetni ugovor da je bio zaključen na rok od pet godina (do 1. studenog 2001.) te da nakon proteka tog roka strane nisu sklopile novi ugovor. Tuženici da se nalaze u predmetnom poslovnom prostoru bez valjane pravne osnove te da ne plaćaju tužitelju naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora pa tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 334.064,20 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate, na ime koristi koje su isti ostvarili od upotrebe tuđe stvari u svoju korist. Predmetni iznos da predstavlja iznos zakupnina kojeg bi tuženici inače trebali plaćati i to za razdoblje od pet godina unatrag od dana podnošenja tužbe.

2. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je dostavljena uz tužbu (zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu, rješenje o utvrđivanju početnog iznosa zakupnine za poslovne prostore kojima gospodari Grad Split od 22. svibnja 2014. i rješenje o utvrđivanju početnih iznosa zakupnine za poslovne prostore u vlasništvu Grada Splita od 16. siječnja 2009., opomenu poslanu tuženiku Draganu Boljatu, zapisnik od 25. rujna 2014. i zapisnik od 23. ožujka 2015.).

3. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022. – dalje: ZPP) tužba je tuženicima dostavljena na odgovor.

4. Tuženik pod 1. Unija-trade d.o.o. je u odgovoru na tužbu osporio navode iz tužbe te je naveo kako je Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 967 od 30. listopada 1996., nakon isteka roka od pet godina, prešutno obnovljen pa da nisu osnovani navodi tužitelja o tome kako tuženik pod 1. taj poslovni prostor koristi bez pravne osnove. Osim toga, taj tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako se on i dalje nalazi u posjedu predmetnog poslovnog prostora, kao i da je predmetni poslovni prostor djelomično dao u podzakup tuženicima pod 2. i pod 3.

5. Nadalje, taj tuženik navodi kako nije jasno na koji način je tužitelj došao do iznosa od 334.064,20 kuna, kao i da tužitelj od tuženika može potraživati zakupninu samo sukladno ranije spomenutom ugovoru o zakupu od 30. listopada 1996. Tuženik pod 1. je istaknuo i prigovor zastare te prigovor prijeboja potraživanja te je predložio da sud izvede dokaz čitanjem isprava sadržanih u spisu, kao i dokaz vještačenjem te saslušanjem stranaka i svjedoka pa da potom donese presudu kojom će tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i obvezati tužitelja da tom tuženiku naknadi trošak postupka.

6. Ranije tuženik pod 2. Fio & D d.o.o. je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je naveo kako je Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 967 od 30. listopada 1996., koji je bio sklopljen na rok od pet godina, prešutno obnovljen s obzirom na to da je tuženik pod 1. Unija-trade d.o.o. taj poslovni prostor nastavio koristiti i dalje. Taj tuženik je istaknuo i prigovor zastare te je predložio da sud u dokazne svrhe pročita Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 967 od 30. listopada 1996. te da izvede dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka.

7. Ranije tuženik pod 3. Dragan Boljat (sada tuženik pod 2.) u odgovoru na tužbu osporio je navode iz tužbe te je naveo kako je Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 967 od 30. listopada 1996., koji je bio sklopljen na rok od pet godina, prešutno obnovljen s obzirom na to da je tuženik pod 1. Unija-trade d.o.o. taj poslovni prostor nastavio koristiti i dalje, a čemu se tužitelj nije usprotivio. Stoga, taj tuženik ističe kako nisu osnovani navodi tužitelja o tome da su tuženici poslovni prostor koristili bez pravne osnove pa predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojm će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Taj tuženik je istaknuo i prigovor zastare te je predložio da sud u dokazne svrhe pročita Ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 967 od 30. listopada 1996. te da izvede dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka.

8. Tužitelj je osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu te je naveo kako je 5. studenog 1996. stupio na snagu Zakon o zakupu poslovnog prostora, a 28. studenog 1997. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zakupu poslovnog prostora ("Narodne novine" broj 91/1996. i 124/1997. – ZZPP) pa kako je člankom 6. stavak 1. tog zakona propisano da se poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske, općina, gradova, županija i Grada Zagreba te pravnih osoba u njihovom vlasništvu ili pretežitom vlasništvu daje u zakup putem javnog natječaja, a člankom 35. stavak 2. tog Zakona je propisano da se svi ugovori o zakupu koji su sklopljeni protivno odredbama tog zakona, bez prethodno provedenog javnog natječaja, u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu tog zakona raskidaju po samom zakonu. Taj rok da je istekao 28. studenog 1998. pa da su neosnovani navodi tuženika o tome da je Ugovor o zakupu broj 967, koji je sklopljen između tužitelja kao zakupodavca i tuženika pod 1. Unija-trade d.o.o. kao zakupnika, prešutno obnovljen.

9. Stoga, kako su tuženici koristili poslovni prostor u vlasništvu tužitelj bez pravnog osnova, tužitelj predlaže da sud obveže tuženike da tužitelju solidarno isplate iznos od 334.064,20 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime naknade za uporabu tuđe stvari u razdoblju od 1. rujna 2010. do 31. kolovoza 2015. Što se tiče visine naknade koju tužitelj potražuje od tuženika, tužitelj je naveo kako je visina naknade određena sukladno zoni u kojoj se poslovni prostor nalazi te prema površini poslovnog prostora, a sve na temelju rješenja koje je tužitelj dostavio u spis.

10. Tužitelj je istaknuo i kako nije osnovan prigovor prijeboja kojeg je istaknuo tuženik pod 1. Unija-trade d.o.o.

11. Tijekom postupka tuženici su isticali kako je zapravo tuženik pod 1. Unija- trade d.o.o. vlasnik predmetnog poslovnog prostora, a vlasništvo da je stekao na temelju zakona – dosjelošću, kao da se pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Ps-103/2015 vodi postupak po tužbi ovdje tužitelja Grada Splita protiv tuženika radi ispražnjenja i predaje pa su tuženici predlagali i da se ovaj postupak prekine do pravomoćnog okončanja tog postupka.

12. Ovaj sud je 3. lipnja 2016. donio presudu pod poslovnim brojem P- 572/2015 kojom je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 334.064,20 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 3. rujna 2015. pa do isplate (točka I. izreke), odbio je prigovor radi prebijanja tuženika pod 1. (točka II. izreke) te je naložio tuženicima da tužitelju naknade trošak postupka u iznosu od 3.700,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na taj iznos od presuđenja pa do isplate (točka III. izreke).

13. Tuženici su protiv te presude izjavili žalbu te su predložili da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske preinači predmetnu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i vrati predmet ovom sudu na ponovi postupak i odlučivanje.

14. Nakon donošenja prvostupanjske presude tuženik pod 2. Fio & D d.o.o. je prestao postojati uslijed brisanja iz sudskog registra pa je ovaj sud rješenjem poslovni broj P-572/2015 od 14. prosinca 2017. prekinuo postupak u odnosu na tog tuženika i istovremeno ga nastavio u odnosu na pravnog sljednika tog tuženika Meine d.o.o.

15. Povodom izjavljene žalbe Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-4301/2022-2 od 19. listopada 2022. ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet ovom sudu na ponovno suđenje u odnosu na tuženike Unija-trade d.o.o. i Dragana Boljata. Iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja proizlazi da je ovaj sud propustio utvrditi odlučnu činjenicu vezano za to je li tuženik pod 1. Unija-trade d.o.o. stekao pravo vlasništva predmetnog poslovnog prostora dosjelošću, kao i koriste li tuženici poslovni prostor na temelju valjane pravne osnove. Naime, odluka o tužbenom zahtjevu da ovisi o ishodu postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Ps-103/2015 pa kako ovaj sud nije sam odlučio o prethodnom pitanju koje se tiče savjesnosti tuženika kao poštenog ili nepoštenog posjednika da se ne može utvrditi ima li tužitelj pravo na naknadu koju potražuje u ovom postupku.

16. U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok su tuženici Unija-trade d.o.o. i Dragan Boljat ustrajali u navodima i prigovorima koji su izneseni tijekom ranijeg postupka. Dodatno, tuženici su naveli kako je trgovačko društvo Cerva Cerva d.o.o., po odobrenju i nalogu tužitelja 28. listopada 2016. protuzakonito ušlo u posjed predmetnog poslovnog prostora te da je tuženik Unija-trade d.o.o. Općinskom sudu u Splitu podnio tužbu protiv Grada Splita i trgovačkog ddrušva Cerva Cerva d.o.o. kao tuženika, radi smetanja posjeda. Taj postupak da se vodio pred tim sudom pod poslovnim brojem Psp-226/2016. Nadalje, tuženici ističu kako su isti tužbu za iseljenje i predaju zaprimili 30. svibnja 2017. pa kako isti tada nisu niti bili u posjedu, tuženici da ništa ne duguju tužitelju. Stoga, tuženici su predlagali da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 334.062,20 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknade za upotrebu tuđe stvari u svoju korist.

18. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: zemljišnoknjižni izvadak za nekretnine označene kao kat. čest. zgr. 2566, 2567/1 i 2568, sve kat. čest. Z.U. 421 K.O. Split (listovi 3-9 spisa), rješenje Gradskog poglavarstva o utvrđivanju početnih cijena zakupnine za poslovne prostore u vlasništvu Grada Splita, Klasa: 372-01/08-01/248 od 16. siječnja 2009. (listovi 10- 12 spisa), rješenje o utvrđivanju početnog iznosa zakupnine za poslovne prostore kojima gospodari Grad Split, Klasa: 372-01/13-01/00100 od 22. svibnja 2014. (listovi 13-15 spisa), zapisnik o očevidu Grada Splita, Službe pravne zaštite i za stanove i poslovne prostore sastavljen 25. rujna 2014. (list 16 spisa), zapisnik o očevidu Grada Splita, Službe pravne zaštite i za stanove i poslovne prostore sastavljen 23. ožujka 2015. (list 17 spisa), dopis Grada Splita, Odsjeka za poslovni prostor, Klasa: 372- 01/15-01/37 od 26. ožujka 2015. (listovi 18-19 spisa), ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen 30. listopada 1996. između Grada Splita i Unija-trade d.o.o. (listovi 38-40 spisa), zaključak o svezi reguliranja ugovora o zakupu poslovnih prostora od 30. listopada 1996., Klasa: 022-01/96-01/35 (listovi 41-43 spisa), dopis Grada Splita od 13. siječnja 2015. (list 47 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Unija-trade d.o.o. (listovi 50-56 spisa), zahtjev Unija-trade d.o.o. od 18. siječnja 2016. (list 57 spisa), fotografije (listovi 58-66 spisa), opomenu za dug pričuve za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. (list 67 spisa), uplatniua Vodovoda i kanalizacije za razdoblje od 1. rujna 2015. do 1. listopada 2015. (list 68 spisa), popis inventara preuzetog iz poslovnih prostorija "Dalmacijakomerc" i zaprimljenog za potrebe Radne zajednice RO "Dalmos" od 23. veljače 1983. (list 79 spisa), popis inventara preuzetog iz poslovnih prostorija "Dalmacijakomerc" i zaprimljenog u skladište OOUR-a "Otpad" od 23. veljače 1983. (list 80 spisa), račun broj 11/L od 10. ožujka 1983. (list 81 spisa), račun broj 9/L od 23. veljače 1983. (list 82 spisa), primka broj 17460 od 10. ožujka 1983. (list 83 spisa), primki broj 17345 od 28. veljače 1983. (list 84 spisa), obavijest Republičkog zavoda za statistiku o brisanju organizacija – zajednica, Klasa: 951-03/90-01/71 od 16. travnja 1990. (list 85 spisa), izvadak iz sudskog registra Okružnog privrednog suda u Splitu poslovni broj Fi-202/90 od 15. veljače 1990. (listovi 86-91 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen između trgovačkog društva Unija-trade d.o.o., odvjetnika Dragana Boljata i trgovačkog društva FIO&D d.o.o.27. studenog 2000. (list 102 spisa), presudu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-103/15 od 5. travnja 2018. s potvrdom pravomoćnosti (listovi 157-164 spisa), dopis vodoinstalaterskog obrta "Miran" od 11. svibnja 2004. (list 209 spisa), fotografije (listovi 210-213 spisa), e-mail korespondenciju (listovi 214-221 spisa), račun Tehnogips d.o.o. broj 1-30-1448 od 12. prosinca 2008. (listovi 222-223 spisa), račun Tehnogips d.o.o. broj 1-30-101 od 4. veljače 2008. (listovi 224-225 spisa), otpremnicu od 2. veljače 2008. (list 226 spisa), račun Tehnogips d.o.o. broj 1-30-202 od 28. veljače 2008. (listovi 227-228 spisa), otpremnica Tehnogips d.o.o. broj 203. (list 229 spisa), račun Tehnogips d.o.o. broj 1- 30-30 od 16. siječnja 2008. (listovi 230-231 spisa); otpremnicu broj 19. (list 232 spisa), otpremnica broj 10 (list 233 spisa), račun Tehnogips d.o.o. broj 1-30-98 (listovi 234-235 spisa), račun Tehnogips d.o.o. broj 102 od 2. veljače 2018. (listovi 236-237 spisa), račun Goran i Zoran d.o.o. broj 208/04 od 28. travnja 2004. (list 237 spisa), račun Monting klimatizacija broj 88/2008 od 12. prosinca 2008 (list 238 spisa), račun Zasun d.o.o. broj 40-0266/08 od 20. kolovoza 2008. (list 239 spisa), račun Monting klimatizacija broj 25/2008 od 22. travnja 2008. (list 240 spisa), račun Brodomerkur broj 141267-049441-21445 od 18. lipnja 2008. (list 241 spisa), račun Građa d.d. broj 001-30503/08 od 29. veljače 2008. (list 242 spisa), račun Građa d.d. broj 285058 od 9. siječnja 2008. (list 243 spisa), račun broj 001-30040/08 od 9. siječnja 2008. (list 244 spisa), račun Građa d.d. broj 001-30061/08 od 11. siječnja 2008. (list 245 spisa), rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 186/2018-2 od 7. studenog 2018. (listovi 249-253 spisa), izvod banke Societe Generale – Splitska Banka za FIO&D d.o.o. na dan 7. svibnja 2008. (list 254 spisa), izvod Societe Generale – Splitska Banka za FIO&D d.o.o. na dan 8. svibnja 2008. (list 255 spisa), izvod Societe Generale – Splitska Banka za FIO&D d.o.o. na dan 13. svibnja 2008. (list 256 spisa), izvod Societe Generale – Splitska Banka za FIO&D d.o.o. na dan 1. kolovoza 2008. (list 257 spisa) te je izvršio uvid u spise Općinskog suda poslovni broj Ps-103/2015 i Psp-226/2016.

19. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan, a djelomično neosnovan.

20. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj Grad Split u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik poslovnog prostora označenog kao 9. Etaža 0/0, poslovni prostor – etaža II. (drugog) kata, jug, orjentacije istok, sveukupne korisne površine 63,45 m², upisanog u zk.uložak 421, kat čest. 2566, 2567/1 i 2568 k.o. Split.

21. Među strankama nije bilo sporno ni to da su tužitelj kao zakupodavac i tuženik pod 1. Unija-trade d.o.o. kao zakupnik 30. listopada 1996. sklopili Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora, kao ni to da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme, na rok od pet (5) godina, do 1. studenog 2001. (članak 5. Ugovora).

22. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik pod 1. Unija- trade d.o.o. sklopio ugovor o podzakupu s ranijim tuženikom pod 2. Fio & D d.o.o. i sadašnjim tuženikom pod 2. Draganom Boljatom (ranije tuženikom pod 3.), kao ni to da je 25. rujna 2014. i 23. ožujka 2015. Služba pravne zaštite i za stanove i za poslovne prostore tužitelja izvršila očevid kojim je utvrđeno da su na ulaznim vratima predmetnog poslovnog prostora istaknute tri natpisne pločice i to: Unija-trade d.o.o., Fio & D d.o.o. i odvjetnik Dragan Boljat.

23. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno ni to da tužitelj u ovom postupku od tuženika Unija-trade d.o.o. i Dragana Boljata potražuje iznos od 334.064,20 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime naknade za upotrebu tuđe stvari za razdoblje od 1. rujna 2010. do 1. rujna 2015.

24. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da su tuženici tijekom postupka tvrdili kako je ugovor o zakupu prešutno obnovljen, kao i da su tuženici bili pošteni posjednici predmetnog poslovnog prostora do zaprimanja tužbe u postupku koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodio po tužbi ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika radi ispražnjenja i predaje poslovnog prostora pod poslovnim brojem P- 103/2015.

25. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi jesu li tuženici dužni tužitelju isplatiti utuženi iznos, kao i je li osnovan istaknuti prigovor zastare.

26. Stoga, najprije je kao sporno trebalo utvrditi jesu li tuženici u utuženom razdoblju predmetni poslovni prostor koristili bez pravne osnove.

27. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji je 30. listopada 1996. zaključen između tužitelja Grada Splita (kao zakupodavca) i tuženika pod 1. Unija- trade d.o.o. (kao zakupnika) utvrđeno je kako se tim ugovorom tužitelj obvezao tuženiku dati na korištenje poslovni prostor koji se nalazi u Splitu, na adresi Šubićeva 3, II. kat, površine 55 m², a da se tuženik obvezuje tužitelju na ime zakupnine plaćati mjesečno 2.091,00 kuna.

28. Predmetni ugovor sklopljen je na određeno vrijeme, na rok od pet (5) godina, do 1. studenog 2001.

29. U vrijeme sklapanja tog ugovora na snazi je bio Zakon o poslovnim zgradama i prostorijama ("Narodne novine", broj 52/1971.).

30. Nakon sklapanja ugovora o zakupu stupio je na snagu Zakon o zakupu poslovnog prostora ("Narodne novine" broj 91/1996. – dalje ZZPP). Predmetni Zakon objavljen je u "Narodnim novinama" 28. listopada 1996. te je na snagu stupio 5. studenog 1996.

31. Člankom 6. stavak 1. ZZPP-a propisano je da se poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske, općina, gradova, županija i Grada Zagreba, te pravnih osoba u njihovu vlasništvu ili pretežitom vlasništvu daje u zakup putem javnoga natječaja. Iz stavka 2. istog članka propisano je da se uvjeti i postupak natječaja određuju u skladu s odlukom Vlade Republike Hrvatske, županijske skupštine, Gradske skupštine Grada Zagreba, odnosno općinskoga ili gradskoga vijeća, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da se postupak natječaja provodi i odluku o najpovoljnijoj ponudi donosi Vlada Republike Hrvatske, poglavarstvo županije, odnosno Grada Zagreba, grada ili općine, odnosno od njih ovlašteno tijelo, a za pravne osobe u njihovom vlasništvu ili pretežitom vlasništvu nadležno tijelo utvrđeno aktima te pravne osobe. Stavkom 7. istog članka propisano je da je ugovor o zakupu sklopljen protivno odredbama tog članka ništav.

32. Iz članka 35. stavak 1. ZZPP-a proizlazi da su osobe iz članka 6. stavka 1. i članka 34. tog Zakona dužne ugovore o zakupu poslovnoga prostora sklopljene po odredbama Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama ("Narodne novine", br. 52/71.) bez prethodno provedenoga javnoga natječaja uskladiti s odredbama tog Zakona u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da se ugovori koji nisu usklađeni prema odredbi stavka 1. tog članka raskidaju po sili zakona.

33. Prema tome, kako nije sporno da tužitelj nije postupio u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 35. stavak 1. ZZPP-a i uskladio odredbe ugovora o zakupu u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ZZPP-a (do 5. studenog 1997.), sukladno ranije citiranoj odredbi članka 35. stavak 2. ZZPP-a, po samom zakonu je došlo do raskida ugovora o zakupu koji je zaključen između tužitelja i tuženika pod 1. Unija-trade d.o.o. te se od tog dana, prema shvaćanju ovog suda, tuženik pod 1. Unija- trade d.o.o., kao i tuženik pod 2. Dragan Boljat koji poslovni prostor koristi na temelju ugovora o podzakupu sklopljenog s tuženikom pod 1. Unija- trade d.o.o., nalaze u posjedu tog poslovnog prostora bez pravne osnove.

34. Člankom 18. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017. – dalje: ZVDSP) propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

35. Naime, čak i kada bi se zauzeo stav da do raskida ugovora o zakupu nije došlo po sili zakona, na temelju naprijed citirane odredbe članka 35. stavak 2. ZZPP- a, kako sam ugovor o zakupu koji je zaključen između tužitelja i tuženika pod 1. Unija-trade d.o.o. sadrži izričitu odredbu o tome da se ugovor sklapa na određeno vrijeme, na rok od pet (5) godina, do 1. studenog 2001., a ne sadržava nijednu odredbu o tome da bi se ugovor pod određenim okolnostima mogao smatrati prešutno obnovljenim, tuženici su najkasnije istekom tog ugovora predmetni poslovni prostor koristili bez pravne osnove, odnosno njihov posjed je bio nepošten te su tužitelju dužni naknaditi koristi koje su imali od upotrebe njegovog poslovnog prostora.

36. Člankom 165. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora istu predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te da mora naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

37. Suprotno shvaćanju tužitelja, u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev za isplatu naknade za to što je posjednik upotrebljavao njegovu stvari i od nje imao koristi, odnosno zahtjev za isplatu svih koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojeg posjedovanja, primjenjuju se članci 164. i 165. ZVDSP-a, a ne članak 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015. – dalje: ZOO).

38. Dakle, za odluku o tužbenom zahtjevu nužno je utvrditi pravni položaj posjednika.

39. Po ocjeni ovog suda, tuženici su najkasnije istekom ugovora o zakupu (1. studenog 2001.) postali nepošteni posjednici. Iako su tuženici tijekom postupka isticali kako su isti mogli postati nepošteni najkasnije onda kada su zaprimili tužbu za iseljenje i predaju u postupku Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-103/2015, 30. svibnja 2017., ovaj sud ne dijeli to mišljenje tuženika. Naime, bez obzira na to što tužitelj, nakon stupanja na snagu ZZPP-a nije postupio u skladu s ranije citiranim odredbama članka 6. i 35. tog Zakona i ugovor o zakupu kojeg je 30. listopada 1996. sklopio s tuženikom pod 1. Unija-trade d.o.o. uskladio s odredbama tog Zakona na način da raspiše natječaj za zakup poslovnog prostora, pri čemu bi tuženik pod 1. Unija- trade d.o.o. kao raniji zakupnik imao pravo prvenstva, odnosno što nije nakon 1. studenog 2001. poduzeo radnje da vrati posjed poslovnog prostora, to ne čini tuženikov posjed poštenim jer su isti znali da bez valjane pravne osnove (nakon proteka roka na koji je ugovor o zakupu sklopljen) koriste predmetni poslovni prostor. 40. Što se tiče navoda tuženika o tome da je tuženik pod 1. Unija-trade d.o.o. vlasništvo predmetnog poslovnog prostora stekao na temelju zakona, dosjelošću, istom je za odgovoriti da ovaj sud takve navode ocjenjuje kao neosnovane. Naime, da bi netko dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine potrebno je da on takvu nekretninu posjeduje zakonom određeno vrijeme, da njegov posjed ima potrebnu kakvoću, kao i da on tu nekretninu posjeduje u uvjerenju da je upravo on vlasnik te nekretnine pa kako iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da je tuženik pod 1. Unija-trade d.o.o., a kasnije i tuženik pod 2. Dragan Boljat, predmetni poslovni prostor koristio iako je znao da je on zapravo vlasništvo tužitelja, nisu osnovani navodi tuženika o tome da je došlo do stjecanja prava vlasništva na tom poslovnom prostoru od strane tuženika.

41. Uvidom u relevantne dijelove spisa koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodio pod poslovnim brojem Ps-103/2015 utvrđeno je da je taj postupak pokrenut tužbom tužitelja Grada Splita, protiv tuženika Dragana Boljata, Unija-Trade d.o.o. i Fio&D d.o.o. (kasnije Meine d.o.o.) 3. lipnja 2015. radi ispražnjenja i predaje. Tužba je tuženicima dostavljena na odgovor 30. svibnja 2017. Prvostupanjski sud je 5. travnja 2018. donio presudu pod poslovnim brojem Ps-103/2015 kojom je tuženicima naložio da tužitelju predaju predmetni poslovni prostor u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti. Predmetna presuda je postala pravomoćna i ovršna 2. svibnja 2018.

42. Nadalje, tijekom postupka je utvrđeno da se postupak pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Psp-226/2016 vodio po tužbi tužitelja Fio&D d.o.o. (kasnije Meine d.o.o.) i Dragana Boljata protiv tuženika CERA CERVA d.o.o. i Grada Splita, radi smetanja posjeda. Predmetni postupak je pokrenut 28. studenog 2016. Prvostupanjski sud je 22. prosinca 2017. donio rješenje pod poslovnim brojem Psp-226/2016 kojim je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Povodom izjavljene žalbe Županijski sud u Dubrovniku je djelomično uvažio, a djelomično odbio žalbu tužitelja rješenjem poslovni broj Gž-186/2018-2 od 7. studenog 2018.

43. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi da su tuženici najkasnije od 1. studenog 2001. bili nepošteni posjednici predmetnog poslovnog prostora, pa su isti tužitelju dužni, sukladno ranije citiranoj odredbi članka 165. ZV-a, naknaditi koristi koje su imali od posjedovanja predmtenog poslovnog prostora.

44. Visina koristi koje su tuženici ostvarili posjedovanjem predmetnog poslovnog prostora utvrđena je uvidom u rješenje tužitelja o utvrđivanju početnih cijena zakupnine za poslovne prostore u vlasništvu Grada Splita od 16. siječnja 2009., Klasa: 372-01/08-01/248, Urbroj: 2181/01-12-09-2 i rješenje o utvrđivanju početnog iznosa zakupnine za poslovne prostore kojima gospodari Grad Split od 22. svibnja 2014., Klasa: 372-01/13-01/00100, Urbroj: 2181/01-01-14-0002.

45. Naprijed spomenutim rješenjem tužitelja od 16. siječnja 2009. propisano je da ulica u kojoj se nalazi poslovni prostor kojeg su koristili tuženici (Šubićeva 3) spada u ekstra zonu i to podgrupe B (članak 2.). Člankom 3. tog rješenja propisano je da se za obavljanje djelatnosti trgovine i poslovne djelatnosti plaća u poslovnim prostorima površine do 50,00² plaća zakupnina od 18,00 EUR/m², dok je člankom 4. propisano da se za poslovne prostore površine od 51 – 100 m² cijena zakupnine izračunava primjenom cijena iz tablice, pod točkom 3., kao osnovice koja se umanjuje za 10%.

46. Rješenjem od 22. svibnja 2014. propisano je da ulica u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor spada u ekstra zonu, podgrupe A, kao i da je za poslovne prostore koji se nalaze u toj zoni, u kojima se obavlja poslovna djelatnost, propisana visina zakupnine od 155,00 kuna po m² za poslovne prostore do 50,00 m², a za poslovne prostore površine između 51-100 m² zakupnina se umanjuje za 10%.

47. Nije sporno da je ugovorom o zakupu koji je sklopljen između tužitelja i tuženika pod 1. Unija-trade d.o.o. 30. listopada 1996. ugovoreno da će tuženik pod 1. u predmetnom poslovnom prostoru obavljati komercijalne i poslovne usluge, kao ni to da je iz predmetnog ugovora proizlazi da predmetni poslovni prostor ima površinu od 55 m², a da stvarna površina poslovnog prostora iznosi 63,45 m².

48. Dakle, visina naknade koju je zakupnik poslovnog prostora na adresi Šubićeva 3 u Splitu, površine između 51-100 m², bio dužan plaćati za razdoblje od rujna 2010. do prosinca 2013. iznosi 5.139,45 kuna mjesečno, a kako se za razdoblje od 1. siječnja 2014. na taj iznos obračunava PDV, obveza tuženika iznosi 6.424,31 kuna.

49. Kako je odredbom članka 165. stavak 2. ZVDSP-a propisano da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. tog članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana, u situaciji kada je to predaje stvari došlo nakon što je nepošteni posjednik pozvan vratiti stvar vlasniku, nepošteni posjednik je dužan vlasniku naknaditi sve koristi koje je imao od posjedovanja njegove stvari i to tri godine unatrag od dana podnošenja tužbe.

50. Stoga, kako je tijekom postupka utvrđeno da su tuženici koristili poslovni prostor tužitelja bez pravne osnove najkasnije od 1. studenog 2001., sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 165. stavak 2. ZVDSP-a, tuženicima je valjalo naložiti da tužitelju solidarno isplate 210.717,40 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana podnošenja tužbe (3. rujna 2015.) pa do isplate, po stopi određenoj sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a, a koji iznos predstavlja naknadu za korištenje tuđe stvari u razdoblju od rujna 2012. do rujna 2015.

51. Zahtjev tužitelja za isplatu više zatraženog iznosa od 123.346,80 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate valjalo je odbiti kao neosnovan. Naime, tražbina tužitelja koja je dospjela prije 3. rujna 2012. je zastarjela.

52. Iako je tužitelj naknadu od tuženika zahtijevao sukladno odredbi članka 1120. ZOO-a, plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu te odredbe moguće je samo onda kad je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili druge stvari, dok se u situaciji kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje prema člancima 164. i 165. ZVDSP-a.

53. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkama I. i II.

54. Tuženik pod 1. Unija-trade d.o.o. je istaknuo prigovor radi prebijanja do visine tužiteljeve tražbine, ističući kako je on vršio ulaganja u taj poslovni prostor. 55. Po ocjeni ovog suda istaknuti prigovor radi prebijanja nije osnovan. Naime, člankom 165. stavak 3. ZVDSP-a propisano je kako nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku, a to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari. Prema tome, kako sukladno ugovoru o zakupu tuženik pod 1. uopće nije bio ovlašten bez suglasnosti tužitelj vršiti nekakve preinake niti ulaganja u predmetni poslovni prostor, a ulaganja su poduzeta kako bi tuženik sebi, i svojim podzakupcima, omogućio ugodnije korištenje prostora, ne radi se o troškovima koji su korisni tužitelju pa tuženik pod 1. nema pravo tražiti naknadu troškova za izvršena ulaganja od tužitelja. Uvidom u račune koje je taj tuženik dostavio u spis proizlazi kako su isti izdani za npr. dostavu i ugradnju klima uređaja, mini kuhinje, kutnog elementa i sl., pa se zasigurno ne radi o troškovima koji su nužni tužitelju nego o ulaganjima koja su koristila isključivo tuženicima.

56. Naime, kako što je to već ranije navedeno, da bi nepošteni posjednik mogao ostvarivati pravo na naknadu troškova vezanih za ulaganje, potrebno je da se radi o troškovima koji su bili nužni i vlasniku.

57. Stoga, istaknuti prigovor radi prebijanja nije osnovan pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

58. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbama 155. i 164. stavak 1. ZPP-a.

59. Člankom 154. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

60. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

61. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

62. Člankom 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da sud o naknadi troškova odlučuje na određeni zahtjev stranke, bez raspravljanja.

63. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe za presudu u iznosu od 3.700,00 kuna.

64. Tužitelju na ime troškova sudske pristojbe za tužbu osnovano pripada 3.700,00 kuna, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018.), međutim, kako je tužitelj u postupku uspio sa 63%, a tuženici sa 37%, sukladno ranije citiranoj odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, tužitelju je trošak postupka trebalo dosuditi na način da mu se dosudi trošak postupka razmjerno postotku koji ostane kada od postotka u kojem je u postupku uspio tužitelj (63%) oduzme postotak u kojem su u postupku uspjeli tuženici (37%), odnosno u postotku od 26%.

65. Stoga, tužitelju osnovano pripada trošak postupka u iznosu od 962,00 kuna, dok je zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos od 2.738,00 kuna valjalo odbiti kao neosnovan.

66. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama IV. i V. izreke ove presude.

U Splitu 30. listopada 2023.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju Gradu Splitu, Split, Obala kneza Branimira 17

- tuženiku pod 1. Unija-Trade d.o.o. po punomoćniku Tomislavu Boljatu, odvjetniku u Šibeniku

- tuženiku pod 2. Draganu Boljatu po punomoćniku Zoranu Vuletinu, odvjetniku u Šibeniku

- u spis

Broj zapisa: 9-3085e-d27b0

Kontrolni broj: 0eafc-3fba0-b9203

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RAJANA BULJAN, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.