Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 64 Gž-3531/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz V., OIB: …, protiv tuženika A. B. iz V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u V., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-188/2021-11 od 11. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-188/2021-11 od 11. srpnja 2023., u pobijanom dijelu od točkama I. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja proglašena je nedopuštenom ovrha po rješenju o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru, broj Ovr Ob-5/2021-2 od 13. siječnja 2021. (točka I. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se ovrha određena rješenjem ovog suda broj Ovr Ob-5/2021-2 od 13. siječnja 2021. proglasi ništetnom (točka II. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja D. B., OIB: …, iz V., za nadoknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan (točka III. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika A. B., OIB: …, V., za nadoknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I. i IV. izreke, pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 5720/11., 148/2011.- pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP). Predlaže uvažiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu, i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka, odnosno ukinuti pobijanu presudu, i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz nadoknadu troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu, i potvrditi pobijanu presudu prvostupanjskog suda.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe ništetnom.

6. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru, broj Ovr Ob-5/2021-2 od 13. siječnja 2021. određena ovrha na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Vukovaru, broj P-564/06 od 24. rujna 2007. na nekretnini u vlasništvu tužitelja;

- da je protiv navedenog rješenja tužitelj (ovršenik u ovršnom postupku) podnio žalbu zbog žalbenih razloga propisanih odredbama članka 50. stavka 1. točaka 9. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 73/2017., 131/2020., 114/2022.), odnosno da je istaknuo prigovor zastare;

- da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Ovr Ob- 5/2021-9 od 2. srpnja 2021. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom.

7. Polazeći od utvrđenja da se u ovom slučaju radi o povremenim tražbinama koje proistječu iz sudske odluke, a s obzirom na to da je obveza plaćanja uzdržavanja sudskom odlukom utvrđena u mjesečnom iznosu i to za buduće razdoblje, a da tuženik kao ovrhovoditelj u predmetu poslovni broj Ovr Ob-5/2021, traži naplatu tih, budućih tražbina određenih presudom, sud prvog stupnja je zaključio da se na konkretan slučaj primjenjuju odredbe članaka 233. stavak 2., 226. stavak 1. i članka 235. stavka 1. točke 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. – dalje: ZOO).

7.1. Slijedom navedenog, a polazeći od nesporne činjenice da je tuženik rođen ... 1994., da je postao punoljetan … 2012., kada je prestalo roditeljsko pravo, sud prvog stupnja je zaključio kako je od tada počela teći zastara potraživanja tuženika.

7.2. Budući da je tuženik ovršni prijedlog podnio 11. siječnja 2021., sud prvog stupnja je ocijenio da potraživanja koja se odnose na razdoblje od tri godine prije podnošenja prijedloga, odnosno od 11. siječnja 2018., nisu zastarjela, no kako iz ovršnog prijedloga koji je preslikan iz spisa toga suda Ovr Ob-5/2021, kao i iz rješenja o ovrsi toga suda Ovr-Ob-5/2021 od 13. siječnja 2021., proizlazi da je ovrha određena radi naplate potraživanja iz druge polovine 2012. i prve polovine 2013. godine, s time da je zadnje potraživanje uzdržavanja određeno za travanj 2013. sa zateznim kamatama koje teku od 10. svibnja 2013., to su, prema ocjeni suda prvog stupnja, sve povremene tražbine tuženika koje su predmet ovršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Vukovaru pod brojem Ovr Ob-5/2021 - u zastari, budući da su nastale prije 11. siječnja 2018.

7.3. Naposljetku, sud prvog stupnja je navode tuženika da institut zastare dužnika ne štiti apsolutno i da je tuženik kao vjerovnik nizom godina poduzimao pravne radnje na sudu u cilju ostvarenja svoga potraživanja kako prema tužitelju tako i prema njegovoj majci odnosno baki tuženika ocijenio neosnovanim, a presudu Ustavnog suda RH broj U-III-3062/2019 od 3. studenoga 2020. u pogledu pitanja zastare, neprimjenjivom.

7.4. Sud prvog stupnja je obrazložio kako iz pribavljenih ovršnih prijedloga iz predmeta tog suda broj Ovr-44/2019 i Ovr-119/2014, proizlazi da su isti pokrenuti radi naplate potraživanja koja nisu predmet ovog postupka, dok je iz tužbe u spisu tog suda broj P-659/09 (P-341/2011) vidljivo kako je tuženik pokušao zakonsko uzdržavanje ostvariti od bake po ocu, jer otac nije ispunjavao obvezu iz presude Općinskog suda u Vukovaru, broj P-564/06 od 24. rujna 2007 te da je, pored toga, iz rješenja Županijskog suda u Vukovaru br. Ik I- 176/2013 od 9. kolovoza 2013. vidljivo da je tužitelj D. B. upućen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci, jer je presudom Općinskog suda u Vukovaru broj K-403/09 od 8. prosinca 2009. osuđen na kaznu zatvora zbog počinjenja kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 209. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97, a činjenica da je tuženik pokušavao ostvariti uzdržavanje od oca te njegove majke, odnosno bake tuženika, kao i da je tužitelj kazneno odgovarao za počinjenje kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja, nisu od utjecaja na tijek i prekid zastare u konkretnom slučaju budući da potraživanja koja su predmet ovršnog postupka koji se vodi kod ovog suda u predmetu tog suda broj Ovr Ob-5/2021, nisu ni na koji način vezana za ostale ovršne, kaznene i parnične postupke na koje se poziva tuženik te je za njih, prema ocjeni suda prvog stupnja, nastupila zastara.

7.5. Slijedom iznesenih razloga, ocijenivši prigovor zastare osnovanim u cijelosti, sud prvog stupnja je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

7.6. Zahtjev tužitelja da se navedena odluka proglasi ništavom sud je ocijenio neosnovanim, jer okolnost što predmetna obveza tužitelja prema tuženiku nije prisilno ostvariva ovrhom ne čini tu obvezu ništetnom. Sud je obrazložio kako obveze za koje je nastupila zastara nisu zbog toga ništave, već da je samo prestalo pravo vjerovnika zahtijevati ispunjenje njegove tražbine ako se dužnik pozove na zastaru, dok na ništavost odnosno ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je tužbeni zahtjev da se ovrha proglasi ništetnom, odbio kao neosnovan u cijelosti.

8. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju povredu određeno ukazuje žalitelj. Pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sud prvog stupnja za svoje je, u predmetu spora, odlučno činjenično i pravno shvaćanje, dao jasne, logične i uvjerljive razloge. Jednako tako, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

9. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio kako se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe članka 233. stavka 2., i članka 226. st. 1. ZOO, a kojima je propisano kada zastarijevaju tražbine utvrđene pravomoćnom presudom. Slijedom navedenog, a budući da je u ovom slučaju riječ o povremenoj tražbini, neosnovan je žalbeni navod tuženika kako u ovom slučaju valja primijeniti desetogodišnji zastarni rok propisan odredbom članka 233. stavka 1. ZOO.

9.1. Stoga, u predmetnom slučaju zastara primjenom materijalnog prava sadržanog u odredbama članka 235. stavka 1. točke 2. i članka 238. stavka 1. ZOO, a u vezi s odredbom članka 117. Obiteljskog zakona (Narodne novine, br. 103/2015., 98/2019.) počinje teći kada je tuženik postao punoljetan, odnosno kada je prestalo roditeljsko pravo, u ovom slučaju od 3. lipnja 2012., kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

9.2. Naime, suprotno žalbenim navodima, parnične stranke su na ročištu koje je održano 1. lipnja 2023. učinile nespornim da je tuženik rođen … 1994. (str. 62. spisa predmeta), pa su utoliko žalbeni navodi, u tom dijelu, neosnovani.

9.3. Budući da iz predmetnog rješenja o ovrsi, poslovni broj Ovr-Ob-5/2021 od 13. siječnja 2021., proizlazi da je ovrha određena radi naplate potraživanja iz druge polovine 2012., prve polovine 2013. te da je zadnje potraživanje uzdržavanja određeno za travanj 2013. sa zateznim kamatama koje teku od 10. svibnja 2013., to je sud prvog stupnja pravilno zaključio kako su sve povremene tražbine tuženika koje supredmet ovršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Vukovaru pod brojem Ovr Ob-5/202 - u zastari, budući da su nastale prije 11. siječnja 2018.

9.4. Pravilno je sud prvog stupnja prigovore tuženika u pogledu zastare tražbine i njezine primjene u konkretnom slučaju a u kontekstu prava na pošteno suđenje iz odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010. i 5/2014.) i prakse Ustavnog suda Republike Hrvatske, i za svoje je pravno shvaćanje dao iscrpne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje (u tom smislu Ustavni sud Republike Hrvatske, u odluci broj U-III-657/2019 od 15. prosinca 2020.).

10. I odluka o troškovima postupka pravilno je donesena primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP.

11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, potvrditi.

U Zagrebu 30. listopada 2023.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor, v.r.